Uskrs u znaku kri�a i svjetlosti
Svatko nosi svoju svije�u u vjeri da mu to malo svjetla nitko ne mo�e uskratiti, da mu taj plami�ak nitko ne smije ugasiti. U razli�itostima ideja ljubavi me�u ljudima, ideja humanih poriva mora odr�ati plami�ak, da i najmanji osvjetljava i �ini sigurnim svaki iskorak.
Uskrs je najve�i krš�anski blagdan. Utemeljen je na muci Isusa Krista pod kri�em, njegovim raspe�em, smr�u i uskrsnu�em, što postaje središnji doga�aj vjere krš�ana. Najstariji opis Isusova uskrsnu�a nalazi se u Petrovu evan�elju s po�etka II. stolje�a. Dan uskrsnu�a je nedjelja, pa su prvi krš�ani uskrsnu�e slavili svake nedjelje, kao Pashu Kristovu, od koje Ivan razlikuje �idovski blagdan Pashe.
Ve� po�etkom II. stolje�a po�elo se dan uskrsnu�a slaviti jedanput na godinu. �idovi su svoju Pashu slavili 14. nisana (o�ujak-travanj), veliki blagdan poznat kao dan prelaska, beskvasnoga kruha i prolje�a, po tradiciji dan izlaska �idova iz Egipta. Taj su dan krš�anske zajednice Male Azije slavile Pashu Kristovu kada je, prema Ivanovu evan�elju, umro Isus, a dva dana nakon toga bio je spomen uskrsnu�a. Zapadne crkve predvo�ene Rimom, pozivaju�i se na Petra apostola, Pashu uskrsnu�a Kristova slavile su u nedjelju, na dan kada se uskrsnu�e i dogodilo, a u petak, dva dana prije, slavili su Pashu smrti Kristove. Naglasak je bilo uskrsnu�e, ne smrt.
Zbog te su razlike nastale velike rasprave i verbalni sukobi koji su se protegli sve do prve polovice IV. stolje�a. Maloazijske krš�anske zajednice bile su vezane uz �idovski kalendar i toga su se dr�ale. Ipak, 325. godine sazvan je koncil u Niceji na kojem je zaklju�eno da dan Pashe treba biti u nedjelju nakon proljetnog uštapa što slijedi proljetni ekvinocij. Po tome Uskrs mora pasti izme�u 21. o�ujka i 21. travnja. Izra�un je povjeren astronomima iz Aleksandarije koji svake godine moraju javiti to�an datum u Rim.
U svemu su tome sveti oci imali na umu da je na dan proljetnog ekvinocija, po predaju, bio stvoren svijet, da je to bio dan utjelovljenja Rije�i u krilu Bla�ene Djevice Marije. Smrt i uskrsnu�e Kristovo obilje�ili su Sveto trodnevlje.
Smrt nosi znak kri�a, a uskrsnu�e znak svjetlosti. Povijest pozna desetak kri�eva. Onaj latinski koji ima oblik uspravljenog �ovjeka raširenih ruku bio je poznat u rimskom pravu radi raspe�a najgorih buntovnika. Kri� svastika, još iz neolita, postao je omrznut kao Hitlerov kukasti kri� samo što su mu nacisti okrenuli krakove pod kojima je stradalo oko šest milijuna �idova, a povijest mu je dala - kakve li ironije - simbol sre�e, dobrobiti i topline.
Prije 2000 godina na latinski je kri� pribijen Isus, Izraelac u izraelskoj zemlji. U krš�ansku je svijest zato ušao kao znak smrti pa mu se u uskrsnim blagdanima daje velika pozornost. Od Konstantina Velikoga, a pod utjecajem krš�anstva, prekinuto je pribijanje na kri�, te se taj simbol po�eo stavljati kao ukras oltara, zabata crkava i odje�e crkvenih dostojanstvenika. Najve�e bavljenje kri�em potakla je pri�a u kasnim godinama IV. stolje�a prema kojoj je kri� na kojem je razapet Krist prona�en u Jeruzalemu. Nadahnu�e i sadr�aj �ivota krš�ana pokazuje se u liturgiji malim znakom kri�a koji se �ini desnim palcem izme�u obrva, a onda na usnama i grudima.
Veliki znak kri�a kod krš�ana pravoslavaca �ini se s prva tri prsta desne ruke od �ela do trbuha, a onda preko grudi s desna na lijevo. Klanjanje sv. kri�u u Jeruzalemu rane krš�anske dobi izvjesni Egerija opisuje ovako: »Iza kri�a na Golgoti, što sada tamo stoji, postavi se sjedalo za biskupa, a pred njega se stavi prostrt stol oko kojeg stoje djakoni. Donese se srebreni pozla�eni kov�e�i� u kome je drvo sv. Kri�a. Otvori se, pa izvadi kri�, zatim polo�i na stol drvo i natpis. Biskup sjede�i dr�i krajeve svetog drveta, a djakoni okolo stoje i �uvaju. �uva se zato jer je obi�aj da narod prolaze�i i saginju�i se ljubi kri�, pa se jedanput dogodilo da je netko zagrizao i ukrao djeli� od svetog drveta«.
Prvi trag klanjanja sv. kri�a u Rimu zabilje�en je po�etkom VIII. stolje�a. Nosilo se drvo sv. kri�a s kadom i kadionicom. Obred s kadom i kadionicom na Veliki petak, kada je papa nosio kri�, pokazuje, ka�u dobri poznavatelji tih zbivanja, da je preuzet iz isto�ne liturgije, pogotovo kada se zna da je od 685. do 752. godine na papinskom stolcu sjedilo osam papa isto�njaka.
Uskrs je vezan uz kri� Isusovom smr�u, a uskrsnu�e je blagdan svjetlosti. U obredu �idovske Pashe u vrijeme uštapa sa zalazom sunca izlazi mjesec �ije se svjetlo spaja sa sun�evom svjetloš�u pa svijetlo traje 24 sata. Ta no� uštapa starozavjetne Pashe simbolizira oganj sa Sinaja u kojem se pojavio Jahve u no�i izlaska. Re�eno je: »A naše je da blagoslivljamo, slavimo boga koji nas je izveo iz ropstva u slobodu, iz tame u svjetlost veliku«. To se nalazi i u novom zavjetu u prvoj Petrovoj: »Vi ste naprotiv izabrani rod kraljevsko sve�enstvo, sveti puk, da razglasite slavna djela onoga koji vas poziva iz tame u svoje divno svjetlo«.
Kada je koncil u Niceji prenio slavljenje Uskrsa u nedjelju nakon proljetnog uštapa vazmeno bdijenje u no�i uskrsnu�a lišeno je neprekidne svjetlosti. Budu�i da je cjelono�na svjetlost bila ukorijenjena u krš�anskom shva�anju, nastavilo se obredom paljenja svije�a koje �e nadoknaditi izgubljenu simboliku uštapa u uskrsnoj no�i. Ta je svije�a dobila eshatološki smisao - osvjetljava put vjerovanja u kojem vodi narod u izlasku iz grijeha.
U VII. se stolje�u glede uskrsne liturgije u Rimu spominju dvije svije�e veli�ine �ovjeka. Postavljale su se svaka na svoju stranu oltara, što je davalo liturgiji sve�aniji ton. U VIII. se stolje�u uvodi obi�aj da se kresanjem kremena iskre�e oganj izvan crkve, pa se na njemu pali svije�a i unosi u crkvu. U X. se stolje�u obred blagoslova svjetla iz kremena na Veliki �etvrtak ponavlja u petak i subotu, a svije�u �etvrtkom unosi crkveni �uvar, u petak arhi�akon, a u subotu biskup. Palile su se još dvije velike svije�e, kao i sedam manjih, te jedna posebna koju je blagoslovio biskup.
Tako je Crkva, idu�i u susret Uskrsu, iz stolje�a u stolje�e svjetlosti svije�a poklanjala sve ve�u pozornost. Uskrsnu�e se dogodilo u prolje�e kada i priroda poprima veseli izgled uskrsnu�a i po�etak novog �ivota. Prolje�e je svjetlo na koje se nastavlja svije�a Kristova.
Krš�anstvo je svoju povijest ispisalo u ljubavi i prijegoru prema vjeri, u spoznaji da nitko nije sam. Prihvatilo 10 Jahvinih besjeda s kojima se slijedi ljubav i svijetlo Svevišnjega. Ro�eno u Jeruzalemu, sazrjelo u katakombama Rima, gdje je jedino svijetlo bila svije�a upaljena vjerom utjelovljenja i uskrsnu�a. Ta je svije�a dana �ovjeku da mu osvjetljava stazu kojom se kre�e procesija svijeta puna razli�itosti. Svatko nosi svoju, u vjeri da mu to malo svjetla nitko ne mo�e uskratiti, da mu taj plami�ak nitko ne smije ugasiti. U tim razli�itostima ideja ljubavi me�u ljudima, ideja humanih poriva mora odr�ati plami�ak, da i najmanji osvjetljava i �ini sigurnim svaki iskorak.
Izvor: Vjesnik,
Autor: Dinko Pensa, umirovljeni in�enjer
Vezani �lanak:
Uskrs u Hrvata; Sveto trodnevlje - Veliki petak muke Gospodnje
