Tom� Masaryk - za �ehe "tatica",
u Hrvatskoj stranac s najvi�e ulica
Što povezuje Matiju Gupca i Tomáša Masaryka? Na prvi pogled ništa - prvi je bio vo�a selja�ke bune hrvatskih i slovenskih seljaka 1573., koji je sve do danas ostao simbol selja�kog buntovništva i borbe za socijalna prava, dok drugi kao filozof, sociolog, sveu�ilišni profesor, politi�ar, utemeljitelj i prvi predsjednik �ehoslova�ke simbolizira sve ono pozitivno što se ve�e uz pojam gra�anske politike. Na drugi pogled netko �e se sjetiti da je Gupca posebno popularizirao jedan od Masarykovih u�enika, ali i kriti�ara, Stjepan Radi� i njegova Hrvatska selja�ka stranka, no ono što povezuje dvoje velikana je njihova „posmrtna slava“. Gubec je naime Hrvat koji u Hrvatskoj ima najviše ulica, njih 362. Masaryk ih ima tek sedam, ali to mu je bilo dovoljno da postane stranac s najve�im brojem ulica u Hrvatskoj. Osim u Zagrebu, Masarykove ulice postoje i u Daruvaru, Dubrovniku, Vara�dinu, �akovcu, Bjelovaru i Virovitici, no pretjerano bi bilo zaklju�iti da se radi o najpopularnijem ili najpoznatijem strancu u Hrvatskoj.
Plo�a u Masarykovoj ulici u Zagrebu
Velik broj Hrvata naime ne zna tko je bio Masaryk, niti kojem je narodu pripadao, štoviše, nerijetko se doga�a da se Hrvati za posjeta �eškoj iznenade kad vide da i �esi imaju Masarykovu ulicu. No, vjerojatno niti mnogi Pra�ani ne znaju po kome nosi ime Strossmayerovo nám�stí u njihovom gradu i vjerojatno ih više asocira da doktora Strossmayera iz serije Bolnica na kraju grada (�iji je scenarist Jaroslav Dietl ro�en u Zagrebu), a manje na �akova�kog biskupa, politi�ara i mecenu, koji je ujedno bio i po�asni gra�anin Praga.
Koliko god veze izme�u Hrvata i �eha bile dobre, prijateljske, bogate i dugotrajne, dva naroda ipak se još uvijek premalo poznaju, pa je oskudno znanje o �eškim velikanima u Hrvatskoj, a još su manje u �eškoj poznati zna�ajni Hrvati. Masaryk, dakle, ni po �emu nije iznimka, a relativno velik broj ulica s njegovim imenom trag je prošlih vremena, a ne njegove trenutne popularnosti. Ulice je Masaryk u Hrvatskoj dobio još za �ivota, u doba kad su tadašnja �ehoslova�ka i Jugoslavija bile savezni�ke zemlje u sklopu Male Antante pa je Masarykov kult bio razvijen gotovo kao i u njegovoj domovini, �emu su pridonosile i njegove veze s Hrvatima i ostalim ju�noslavenskim narodima iz vremena prije nego je postao predsjednik. Masarykove ulice u Hrvatskoj su ukinute uspostavom NDH 1941., ali nakon njene propasti 1945. ponovno su vra�ene, a pre�ivjele su i novi val preimenovanja ulica koji je uslijedio 1990. dolaskom demokracije i kasnijom uspostavom samostalne Hrvatske.
Masaryk je u Hrvatskoj još od po�etka 20. stolje�a bio nepodoban onima koji su bili �estoki protivnici jugoslavenske ideje i bilo kakve jugoslavenske dr�avne zajednice jer su upravo u Masaryku vidjeli jednog od njenih duhovnih o�eva, a zamjerale su mu se i nedovoljne simpatije prema Hrvatima, pa �ak i otvoreno favoriziranje Srba. Takvi stavovi postoje i danas, pri �emu se ponavlja uobi�ajena greška - naime, Masaryka, njegove stavove, postupke i vrijeme u kojem je �ivio gleda se iz današnje perspektive, a ne uzimaju se u obzir okolnosti tadašnjeg vremena i razlozi koji su i Masaryka i ostalu �ešku politi�ku javnost tjerali da se zala�u za ujedinjenje ju�nih Slavena i stabilnu i jaku Jugoslaviju. U svakom slu�aju, �injenica je da Masaryk nije najbolje razumio svu slo�enost hrvatsko- srpskih odnosa i da je baratao mnogim pogrešnim informacijama o stanju na našem podru�ju. Povjesni�ari imaju dovoljno posla u istra�ivanju Masarykovog odnosa prema Hrvatima kako bi se neka otvorena pitanja i kontroverze razjasnile. Ono što je me�utim kod Masaryka neupitno kad ga se gleda i s hrvatske perspektive je to, da se radi o velikanu svjetskog formata kakvi se rijetko ra�aju. Iako je bio znanstvenik i mislioc, a ne vojnik, uspio je u�initi svojevrsno �udo kad je u središtu Europe na ruševinama Austro-Ugarske ne samo stvorio novu dr�avu, nego takvu dr�avu koja je bila uzor ostalom dijelu Europe po svojoj demokraciji, slobodama i gospodarskom razvoju. Sa svojim habitusom Masaryk je bio na neki na�in idealnim predsjednikom dr�ave tako da ne �udi da je George Bernard Shaw, kad su ga pitali tko bi po njegovom mišljenju bio najbolji predsjednik ujedinjene Europe rekao da zna samo jednu osobu - Masaryka. Još je još Platon govorio da je idealan vladar filozof, a Masaryk se tom idealu najviše pribli�io. �esi su s Masarykom pokazali da i jedan mali narod mo�e postati politi�ki ugledan i jak, ako prednja�i u odnosu na druge narode u pravim vrijednostima koje je �esima ucjepljivao upravo Masaryk - demokracija, ljudska prava, slobode, poštivanje prava manjina, jer u protivnom mali narod mo�e do�ivjeti samo prezir i poni�enje.
Masaryk je imao svojevrsnu sre�u što je kao predsjednik za suvremenike u Europi imao dr�avnike koje povijest pamti ako negativce - Lenjina, Staljina, Hitlera, Mussolinija, Aleksandra Kara�or�evi�a ili ljude koje njihov narod smatra velikanima, poput Pilsudskog u Poljskoj ili Horthyja u Ma�arskoj, ali koji su bili diktatori, a ne demokratski vladari. Nešto bolja situacija bila je u zapadnoj Europi, ali tko su u Masarykovo vrijeme bili vode�i britanski i francuski politi�ari danas se rijetki sje�aju, dok je Masaryk sa svojom karizmom ipak ostao trajno upam�en.
Spomenik T. Masaryka u Pragu na Hrad�anyma
Ameri�ki predsjednik Barack Obama sa suprugom Michelle pozdravlja Pra�ane
na Hrad�anyma ispred spomenika T. Masaryku
U travnju 2009. ga je u svom govoru Pra�anima odr�anim pred njegovim spomenikom na Hrad�anyma spomenuo i ameri�ki predsjednik Barack Obama, nazvavši ga herojem �eškog naroda i ustvrdivši da je po�aš�en što slijedi njegove stope od Chicaga do Praga. Podsjetio je naime na �injenicu da je Masaryk 1918. boravio u njegovom Chicagu i govorio pred više od 100.000 ljudi.
Kao što su �esi u srednjem vijeku idealnim vladarom smatrali svog kneza iz desetog stolje�a, svetog Václava, tako im je danas kad imaju predsjednike nedosti�an uzor upravo Masaryk, politi�ar kojeg �esi u zadnjih 90 godina ne samo poštuju nego i vole. Svog prvog predsjednika �esi ne nazivaju primjerice ocem nacije nego „tatí�ekom“ (taticom), što je znak velike emotivne povezanosti s Masarykom kao �ovjekom, a ne samo predsjednikom. Masaryk �esima i svima ostalima i danas mo�e biti idealom ne samo zbog �injenice što se radi o misliocu koji je uspio donijeti slobodu i samostalnost svom narodu, što je pothvat kojem se treba diviti, nego prvenstveno zbog toga što se radilo o �ovjeku �vrstih stavova i uvjerenja koje je zastupao i za koja se borio i kada to nije bilo popularno, što je danas u politici vrlo teško vidjeti.
Masaryka su se �esi sjetili 7. o�ujka kad se prigodnim manifestacijama diljem �eške obilje�avala 160. godišnjica njegova ro�enja. U Zagrebu su se Masaryka sjetili u Hrvatsko-�eškom društvu (H�D) koje je, zajedno s �eškom besedom Zagreb, 10. o�ujka u �eškom narodnom domu organiziralo spomen-ve�er u �ast tog �eškog velikana. O Masarykovu �ivotu i radu te njegovim vezama s Hrvatima govorio je povjesni�ar i novinar Marijan Lipovac, tajnik H�D-a, koji se uz ostalo dotaknuo i kontroverzi koje postoje u vezi Masaryka i Hrvata te ih je objasnio unutar povijesnog konteksta. Budu�i da se me�u �eškom manjinom u Hrvatskoj tradicionalno njeguje kult Masaryka kao neupitno pozitivne li�nosti, ve�i dio publike predava�u je odao priznanje za „hrabrost“ što se, uz argumente i citiranje povijesnih izvora, usudio na takav kriti�ki na�in progovoriti o Masaryku, no manji dio nazo�nih nije bio zadovoljan takvim pristupom prema „tatici Masaryku“ pa je �ak me�u �lanove �eške besede Zagreb koji nisu bili na predavanju bila proširena la�na informacija da su se na obilje�avanju 160. Masarykova ro�endana o njemu iznosile neistine. Novinarka daruvarskog �eškog tjednika Jednota, koja je ina�e �lanica i H�D-a i �eške besede �ak je napisala da na predavanju zbog lošeg vremena „na sre�u“ nije bilo mnogo ljudi. No, kao i obi�no u takvim prilikama, radilo se o igri pokvarenog telefona i strahu od eventualnih ne�eljenih posljedica kojih me�utim nije bilo. Na predavanju je naime bio i predstavnik �eškog veleposlanstva, ali ni on nije izrazio nezadovoljstvo onim što je re�eno na predavanju, tim više što se u njemu o Masaryku u najve�oj mjeri govorilo pozitivno.
Reakcije koje je tajnik H�D-a Marijan Lipovac izazvao svojim predavanjem o Masaryku me�utim ukazuju na paradoks koji postoji u vezi tog �eškog velikana i u �eškoj, ali i me�u hrvatskim �esima. Naime, velika ve�ina onih koji slave i obo�avaju Masaryka zapravo površno poznaju njegov �ivot, a njegove ideje i stavove još manje. To�nije, ukoliko ih i poznaju, na njih se pozivaju tek deklarativno, umjesto da ih primijenjuju u �ivotu. Kao znanstvenik, Masaryk se prije svega zauzimao za rušenje la�nih mitova i za kriti�an odnos i prema sadašnjosti, ali i prema prošlosti te je kasnije kao predsjednik i sam volio �uti kritiku na svoj ra�un. „Gdje nema kritiziranja, zavladat �e autoritarnost, a to je grob svakog mišljenja u znanosti i politici“, napisao je još 1898. Masaryk, �ije je glavno geslo, preuzeto od Jana Husa, koje je kasnije stavio i na svoju predsjedni�ku zastavu bilo „Pravda vít�zi“ (istina pobje�uje). Dakle, ako se �eli biti vjeran Masaryku, nije dovoljno znati pjevati njegovu omiljenu pjesmu Te�e voda te�e, ve� o njemu treba govoriti masarykovski, što zna�i argumentirano, ali i kriti�ki, a ne s nekriti�nim obo�avanjem koje bi ga pretvorilo u idola. Uostalom, mane koje se kriti�kim pristupom prema Masaryku mogu ustanoviti u njegovom �ivotu teško mogu prikriti �injenicu da se radi o jednom od najpozitivnijih politi�kih osoba u svjetskim razmjerima, koje se njegovi sunarodnjaci ne trebaju sramiti, ve� im mo�e biti na trajan ponos i primjer.
Masarykova majka Terezie Masaryková i otac Masarykov otac Jozef Masárik
Masarykova majka Terezie Masaryková sa sinovima Tomášem i Ludvíkom,
oko 1867.
Tomáš Masaryk rodio se 7. o�ujka 1850. u Hodonínu u isto�noj Moravskoj, a ime je dobio po svetom Tomi Akvinskom, koji se po nekadašnjem kalendaru slavio tog dana. Njegovi roditelji, otac Jozef i majka Terezie bili su pomalo neobi�an par. Majka je bila �ehinja iz mjesta Hustope�e, ali po majci Njemica, a budu�i da je radila kao sluškinja i kuharica u bogataškim ku�ama, te�ila je tome da joj se djeca školuju i postanu gospoda. Otac je bio Slovak iz Kop�ana u Slova�koj i prezime mu je glasilo Masárik, što se prema ma�arskom pravopisu pisalo Maszarik (mäsiar na slova�kom zna�i mesar, tako da bi doslovni hrvatski prijevod prezimena glasio Mesari�, a �eški �ezní�ek). Bio je nepismeni ko�ijaš na velikaškim imanjima, a Masaryk je kasnije za njega rekao: „Rodio se kao kmet, a kmet je i ostao. Bio je sasvim seoski, negradski prirodni �ovjek. Kad nas je kasnije posje�ivao u Pragu, zanimalo ga je samo to, kako su okovani konji, a Malostranske pala�e zanimale su ga samo zbog svojih portira“. Najneobi�nije kod Masarykova oca i majke za tadašnje prilike bilo je to što je majka od oca bila starija deset godina. Sve to bilo je povod da o Masarykovom porijeklu nastanu razli�ite teorije po kojima mu Jozef Masaryk nije bio pravi otac. Prema jednoj teoriji, otac mu je bio barun Nathan Redlich, ina�e �idov, �ija je obitelj imala imanja oko Hodonína i kojem je jednom za oko zapela kuharica Terezie Kropá�ková, koja je tad imala 36 godina, te je s njim ostala trudna. Kako bi se izbjegla sramota, obitelj ju je odlu�ila udati za deset godina mla�eg ko�ijaša Jozefa Masárika, kojeg je navodno prvi put vidjela na dan vjen�anja. On je time postao slu�beni otac sina kojeg je rodila sedam mjeseci kasnije. No, Redlich je navodno cijelo vrijeme pla�ao alimentaciju za svog nezakonitog sina, a Masaryk je navodno nakon 1918. Josepha Redlicha, legitimnog svog tobo�njeg oca, odnosno vlastitog polubrata, htio postaviti za �ehoslova�kog ministra financija, ali zbog otpora je od toga odustao. Ova teorija trebala je biti objašnjenje za Masarykove simpatije prema �idovima, zbog kojih je do�ivio mnoge napade. Prema drugoj teoriji, Masarykov otac bio je sam car Franjo Josip, koji je obilaze�i Moravsku opazio njegovu majku, nakon �ega se ponovila ista situacija kao i u slu�aju prve teorije. Dokaz te teorije bila bi Masarykova kasnija uspješna karijera, koja navodno ne bi mogla i�i uzlaznom putanjom da se radilo o sinu nepismenog slova�kog seljaka. Hrvate �e ove pri�e podsjetiti na mnogobrojne teorije o pravom porijeklu Josipa Broza Tita kojima se pokušavalo objasniti njegov kasniji �ivotni put.
Masaryk kao 13 godišnjak 1863. i kao maturant 1872.
Kao dje�ak Masaryk je najprije u�io za kova�a, ali zahvaljuju�i kapelanu Františeku Satori, kojem je bio ministrant i koji je prepoznao Masarykovu darovitost, poslan je na školovanje na gimnaziju u Brno, gdje se uzdr�avao kao ku�ni u�itelj u bogatim obiteljima. Zahvaljuju�i tome, 1869. otišao je u Be� kako bi dovršio gimnazijsko školovanje, a nakon mature 1872. po�eo je studirati filozofiju, koju je doktorirao 1876.
Masarykova supruga Charlotte, ro�ena Garrigue i Masaryk 1877.
Nakon toga usavršavao se u Leipzigu, gdje je upoznao mladu Amerikanku Charlotte Garrigue, u kojoj je prepoznao �enu svog �ivota, jer je bila pametna, obrazovana i emancipirana te se uvelike razlikovala od tipi�nih europskih �ena. Bila je po ocu francusko-danskog porijekla - preci su joj kao hugenoti iz Francuske pobjegli u Dansku, dok je majka bila iz obitelji koja je u Ameriku stigla s prvim engleskim doseljenicima, na brodu Mayflower 1620. Par se vjen�ao 1878. u SAD-u, a Masaryk je tada pokazao koliko je ispred svog vremena pa je uzeo �enino prezime i od tada se zove Tomáš Garrigue Masaryk. Imali su ukupno šestero djece - Alice, Herberta, Jana, Olgu, te Elenanor i Hanu koji su umrli ubrzo nakon ro�enja. Sin Herbert umro je 1915. od tifusa, Jan je kasnije postao �ehoslova�ki ministar vanjskih poslova, koji je pod tajanstvenim okolnostima poginuo 1948., Alice je bila o�eva glavna pomo�nica i nakon osnutka �ehoslova�ke figurirala je kao prva dama, budu�i da se nikad nije udala. Olga se udala za švicarskog lije�nika Henrija Revillioda, s kojim je imala dva sina, Herberta i Leonarda koji su poginuli kao britanski vojnici u Drugom svjetskom ratu. Masaryk i danas ima potomke, a radi se o potomcima njegovog sina Herberta, odnosno njegove k�eri Herberte.
Još kao student Masaryk se u Be�u uklju�io u �eške studentske udruge i tada zapravo u politi�kom smislu postaje �eh, budu�i da je do tada odrastao u etni�ki mješovitoj Moravskoj koja je bila orijentirana prema Austriji, a ne �eškoj. U to vrijeme po�eo je slušati predavanja na slavistici pa �ak i u�iti i hrvatski. No, glavni jezi�ni problem kod Masaryka bio je �eški, jer ga u mladosti nije dobro nau�io pa se kasnije usavršavao. Sam se �alio da nije odgojen me�u �esima i da nikada nije poha�ao slavenske škole.
Masaryk se opredijelio za akademsku karijeru i 1879. postaje docent filozofskog fakulteta u Be�u, a njegova habilitacijska radnja zove se Samoubojstvo. To je više sociološka nego filozofska rasprava, no Masaryk se i ina�e prvenstveno smatrao sociologom, a ne filozofom jer se bavio raznim društvenim pitanjima poput prostitucije, alkoholizma i samoubojstava. U spomenutoj radnji ukazuje na povezanost porasta broja samoubojstava i krize modernog �ovjeka i daje široku analizu tadašnjeg društva pa je djelo bilo vrlo zapa�eno.
Kad je 1882. Karlovo sveu�ilište podijeljenio na njema�ki i �eški dio, �ime je zapravo stvoreno �eško sveu�ilište, Masaryk dolazi u Prag za profesora filozofije i postaje jedan od središnjih li�nosti javnog �ivota. Pokrenuo je znanstveni �asopis Atheneum, a uklju�uje se i u politiku i stvara novi politi�ki smjer koji naziva realizam.
To je bila potpuna novost u tadanjoj �eškoj polici koja se do tada svodila na robovanje mitovima o slavnoj �eškoj povijesti i sukobima s Nijemcima i koja je stoga bila besplodna, dok je Masaryk �eškoj politici zadao novi pozitivan smjer. Njen cilj trebao je biti da �eška do�e na razinu razvijenih europskih dr�ava i naroda, a na�in da se to postigne bio je kriti�ki pogled na stvarni �ivot i aktivno djelovanje da se tadašnje stanje promijeni, tzv. sitni rad. To je zna�ilo prakti�no zalaganje na svim razinama �ivota da se �eška pokrene naprijed, a ne samo deklarativno zalaganje, odnosno u širem smislu, aktivno djelovanje da se stvari promijene, a ne samo na rije�ima. Masaryk je govorio da za ideale treba �ivjeti i raditi, a ne patiti i umirati, da se ne treba gubiti u uspomenama na slavnu prošlost, ve� da se treba boriti za slavnu budu�nost. Dobar primjer Masarykova realizma u odnosu na tadašnja razmišljanja je njegov odnos prema velikom ruskom knji�evniku i misliocu Lavu Tolstoju, kojeg je posjetio u Jasnoj poljani 1887. i 1889.
Masaryk s knji�evnikom Karelom �apekom, 1931.
U razgovoru s Karelom �apekom Masaryk opisuje kako je Tolstoj iz solidarnosti prema svojim seljacima �ivio asketski pa je u svom plemi�kom dvorcu imao sobu ure�enu kao selja�ku ku�u. Osim toga, sam si je izra�ivao cipele, odbijao je putovati vlakom nego je putovao pješke, a kad je posjetio jednog svog seljaka koji je bolovao od sifilisa pio je iz njegove �aše kako bi mu pokazao poštovanje. Masaryk je me�utim Tolstoju rekao da to što on radi radi nema nikakva smisla te mu poru�io da bi mu bilo bolje da pomogne tom seljaku da se izlije�i, umjesto da mu pokazuje svoju su�ut. Kao pravi realist, Masaryk je Tolstoju rekao da svoje simpatije prema seljacima ne treba pokazivati samo gestama i izrazima solidarnosti nego djelatno, tako da im pomogne da promijene svoje siromaštvo, a ne da selja�ki na�in �ivota proglašava uzorom, a da sam �ivi u luksuzu, uz neke elemente asketskog �ivota. „Seljak �ivi siromašno jer je siromašan, a ne zato što je asket. Problem sela ne mo�e se riješiti sentimentalnim moraliziranjem i isticanjem seljaka kao uzora“, rekao je Masaryk. Upozorio je Tolstoja da je time što si sam izra�uje cipele ili što ne putuje vlakom gubi vrijeme umjesto da ga korisno upotrijebi, a prigovorio mu je i da je nedosljedan zbog �injenice da puši, dok se istovremeno radi asketskog �ivota odrekao alkohola. Tolstoj je bio protivnik svakog nasilja, �ak i obrambenog, a Masaryk je smatrao da se napadnuti ima pravo braniti pa �ak i ubiti napada�a, jer, kako je kazao, ako netko treba biti ubijen, bolje da je to onaj koji ima zle namjere. Iako realist, Masaryk je bio izrazito duhovna osoba i protivio se marksisti�kom materijalizmu te se zalagao za humani socijalizam koji bi proizašao iz moralnog i vjerskog na�ela o ravnopravnosti. Govorio je: „Prava demokracija zasnovana na ljubavi i poštovanju prema bli�njem je ostvarenje Bo�jeg sistema na zemlji. Demokracija nije samo dr�avna forma, nego nazor na �ivot koji po�iva na povjerenju u ljude i �ovje�nosti“. Iako je bio kriti�an prema katoli�koj crkvi, pa je prešao na evangeli�ku vjeru, Masaryk je do kraja �ivota bio vjernik, a svoje djelo Svjetska revolucija završio je re�enicom „Isus, a ne Cezar. To je smisao naše povijesti i demokracije“
U svojim djelima, poput �eško pitanje, Naša sadašnja kriza, Masaryk je analizirao �ešku povijest i kao najve�i doprinos �eha razvoju �ovje�anstva istaknuo ideju humanizma i demokracije i time izrazio svoju misao da i mali narodi mogu igrati veliku ulogu u svjetskoj povijesti, što se pokazalo tijekom 20. stolje�a, kad su �esi bili u prvim redovima borbe za demokraciju, slobodu i humane vrijednosti, nasuprot i nacizmu i komunizmu. Iako su u toj borbi oba puta podlegli, nastavili su pru�ati otpor na druge na�ine, pa i svojim humorom, �ime su stekli poštovanje svijeta.
Masarykova realisti�na skupina osnovala je �asopis �as i uklju�ila se 1890. u mlado�ešku stranku i 1891. osvojila tri zastupni�ka mandata u Carevinskom vije�u u Be�u, parlamentu austrijske polovice monarhije. Jedan od tih zastupnika bio je i Masaryk, ali nakon dvije godine razo�arao se u mlado�ehe i po�eo razra�ivati svoj realisti�ni program te je 1900. osnovao realisti�ku �ešku narodnu stranku. Suradnici su mu bili František Drtina, Jan Herben, Jan Gebauer, Edvard Beneš i drugi. Stranka se zalagala za demokratizaciju dr�ave i napredak na polju kulture i socijalne reforme. Stranka se 1905 ujedinila sa skupinom Aloisa Haina i stvorila Nacionalnu naprednu stranku, kasniju Nacionalnu demokraciju. Od 1907. Masaryk je ponovno izabran u be�ki parlament, gdje je bio zastupnik sve do 1914.
Va�an element Masarykova realizma bila je i privr�enost istini, u skladu s Husovim geslom „istina pobje�uje“. Masaryk je stoga bio jedan od vode�ih boraca protiv la�nih nacionalnih mitova, me�u ostalim protivio se autenti�nosti Královédvorskog i Zelenohorskog rukopisa, za koje je dokazao da se radi o kriovotvorinama iz 19. stolje�a. U �eškoj javnosti me�utim zbog toga je bio napadnut kao izdajica, jer rukopisi su bili jedan od �eških nacionalnih ponosa, a njihovo „otkri�e“ 1818. potaknulo je i �eški narodni preporod. No, Masaryk nije �elio da �eška kultura i društvo u cjelini po�iva na la�i nego na istini i u tome je bio ustrajan, iako u tome nije imao puno pristaša.
Masaryk je bio �estoki borac protiv antisemitizma pa je 1899. stao u obranu �idovskog mladi�a Leopolda Hilsnera optu�enog za ritualno ubojstvo jedne �eške djevojke. Nakon toga bio je izlo�en nevi�enoj hajci, tako da je planirao preselilti se u Ameriku, ali ga je �ena uspjela uvjeriti da je njegovo mjesto u �eškoj. S vremenom je Masaryk postao jedna od vode�ih osoba �eškog znanstvenog, kulturnog i javnog �ivota, iako u politici nije imao ve�eg uspjeha. Iako je bio kriti�ki raspolo�en prema Austro-Ugarskoj, Masaryk se nije zalagao za njen raspad, nego za autonomiju �eške.
Kao profesor Masaryk je imao zna�ajan utjecaj na hrvatske studente koji su studirali u Pragu, posebno nakon 1895. kada je skupina njih izba�ena sa zagreba�kog sveu�ilišta zbog spaljivanja ma�arske zastave. Ti studenti su u Masarykovim realisti�nim idejama vidjeli nešto što se mo�e primijeniti i u Hrvatskoj, a najistaknutiji me�u tim studentima bio je Stjepan Radi�, koji je u Prag došao još 1893. i koji se s Masarykom i sprijateljio. Masarykove ideje o sitnom radu i prakti�nom djelovanju Radi� je po�eo djelatno provoditi u svom radu me�u hrvatskim seljaštvom, koje je po�eo politi�ki obrazovati, a od Masaryka je preuzeo i zalaganje za ljudska prava. No, brzo je došlo do razlaza. Radi� je naime kritizirao što se kod Masaryka njegov realizam zapravo svodi na politi�ki pragmatizam, što se o�itovalo u Masarykovu odnosu prema odnosu Hrvata i Srba. Njih je, naime, Masaryk smatrao jednim narodom, ne uzimaju�i u obzir povijesne, gospodarske, kulturne i civilizacijske razlike, a budu�i da su Srbi bili brojniji i imali samostalnu dr�avu, koja je �esima bila zanimljiva i gospodarski, Masaryk ih je favorizirao. Podupiru�i jedinstvo Srba i Hrvata, nije simpatizirao hrvatske politi�are koji su inzistirali na hrvatskoj posebnosti i na hrvatskom dr�avnom pravu, iako je istodobno �vrsto branio �eško dr�avno pravo, kojim je mislio obuhvatiti i Slovake. Masaryku bi se kao olakotna okolnost moglo uzeti to što su i se mnogi Hrvati tada zalagali za jedinstvo Hrvata i Srba, pa i Masarykovi u�enici, no ako je Masaryk bio toliko istaknuti intelektualac, osoba širokih vidika, za o�ekivati bi bilo da ne podlegne stereotipima koji su vladali u �eškoj javnosti, budu�i da se sam borio protiv stereotipa. Taj stereotip je glasio da Hrvati i Srbi govore isti jezik i da su stoga jedan narod, a da su razlike izme�u Hrvata i Srba samo u vjeri i pismu. Pritom Masaryk i ostali �eški intelektualci nisu uzimali u obzir da razlika „samo“ u vjeri za sobom nosi i civilizacijske razlike, a ako su i bili svjesni, prelazili su preko toga jer su iskreno �eljeli da do�e do ujedinjenja Hrvata i Srba, najprije na duhovnom planu, a kasnije i na politi�kom, za što je preduvjet bilo rušenje Austro-Ugarske.
Masarykovi studenti bili su me�u vo�ama Hrvatsko-srpske koalicije, kojom se, u skladu s Masarykovim u�enjem, pokušalo nadvladati razlike i sukobe me�u Hrvatima i Srbima i stvoriti novi politi�ki koncept usmjeren prema budu�nosti. To je kao ideja bilo dobro zamišljeno, ali je u praksi vodilo prema ostvarenju velikosrpske ideje. Stoga je 1909. u Zagrebu odr�an sudski proces protiv 53 Srba optu�enih da su radili na rušenju monarhije i ujedinjenju sa Srbijom, a budu�i da su me�u optu�enima bili i Masarykovi studenti, on se umiješao u spor i u be�kom parlamentu upozoravao da se radi o namještenom procesu, no bez uspjeha, jer optu�eni su osu�eni na ukupno 173 godine robije. Masaryk je i osobno prisustvovao su�enju i tako zainteresirao europsku javnost, a njegov dolazak u Zagreb izazvao je proturje�ne reakcije. Njegovi pristaše bili su oduševljeni, dok su ga protivnici, uglavnom iz frankova�kih redova, napadali. Me�u njima je bio i Antun Gustav Matoš, koji je i ina�e napadao Masaryka zbog stava da su Hrvati i Srbi jedan narod. Masarykov anga�man u vezi procesa u doba Jugoslavije veli�ao se kao nešto pozitivno, no danas se u hrvatskoj historiografiji tretira suprotno. Masaryk je, naime, u svojim istupima napadao cijelu hrvatsku upravu, koja je proces vodila, i nanio štetu Hrvatima jer je u�vrstio stereotip o njima kao vjernim podanicima monarhije za razliku od tobo�e slobodarskih Srba koji rade na njenom rušenju. Osim toga, od optu�enih je svojim anga�manom napravio junake koji su navodno nevino optu�eni, iako su mnogi od njih doista radili na rušenju monarhije, i s tom aurom �rtve mnogi od njih postat �e kasnije vode�i hrvatski politi�ari koji �e i predvoditi ujedinjenje sa Srbijom. Od tog vremena datira kriti�an odnos dijela hrvatske javnosti prema Masaryku, za razliku od druge polovice koja ga je nekriti�ki hvalila. Masaryk se 1909. zauzeo za hrvatskog politi�ara Frana Supila optu�enog u Be�u na tzv. Friedjungovom procesu i razotkrio da se radi o politi�ki namještenom procesu u kojem je Supilo na temelju krivotvorenih dokumenata la�no oklevetan da je pla�enik Srbije. Dok su u Veleizdajni�kom procesu optu�eni osu�eni na zatvorske kazne, Supilo je oslobo�en, a politi�ki vrh Austro-Ugarske kompromitiran. Intenzivnije Masarykovo bavljenje Hrvatskom i ju�nim Slavenima koje je zapo�elo uo�i Prvog svjetskog rata novu �e kvalitetu dobiti nakon 1914, kad izbijanjem rata po�inje i nova faza u Masarykovom �ivotu i djelovanju.
Masaryk sa suprugom i djecom uo�i Prvog svjetskog rata
Masaryk uo�i Prvog svjetskog rata
Nakon što je 28. srpnja 1914. napadom Austro-Ugarske na Srbiju zapo�eo Prvi svjetski rat, dotadašnji ugledni praški profesor i �eški zastupnik u Be�u Tomáš Masaryk stupa na svjetsku politi�ku scenu. Osje�aju�i da nastupa novo doba u kojem �e se promijeniti dotadašnja politi�ka karta Europe i odnos me�u europskim silama, Masaryk se odlu�uje aktivirati. Napušta stav o mogu�nosti reorganizacije Austro-Ugarske i po�inje se zalagati za njen raspad te za stvaranje �eško-slova�ke dr�ave. Kako bi realizirao svoje ideje, u rujnu odlazi u emigraciju, najprije u Nizozemsku, a zatim u Italiju i Švicarsku, te je u �enevi 6. srpnja 1915, na 500. godišnjicu spaljivanja Jana Husa u nedalekom Constanzu, odr�ao govor u kojem je izlo�io svoju koncepciju. U rujnu je osnovao �eški inozemni komitet u kojem su mu glavni suradnici bili Edvard Beneš i Slovak Milan Rastislav Štefánik te je zapo�eo lobirati kod zemalja Antante da podr�e rušenje Austro-Ugarske. Antanta to me�utim nije podr�avala, jer je nakon rata u slu�aju svoje pobjede namjeravala zadr�ati Monarhiju na okupu, a tek neke dijelove pripojiti svojim saveznicama Italiji i Srbiji (u oba slu�aja rije� je o hrvatskim i slovenskim krajevima). I �eški politi�ari koji su ostali u domovini provodili su prohabsburšku politiku i nisu priznavali Masarykovu djelatnost, tako da je Masaryk morao ulo�iti mnogo truda da za svoje planove pridobije i svjetsku i doma�u javnost, riskiraju�i pritom vlastiti �ivot, budu�i da ga je Austro-Ugarska proglasila veleizdajnikom. S vremenom je me�utim i u �eškoj ja�ala potpora Masarykovoj protuaustrijskoj politici koja je sve više prerastala u narodni otpor. Masaryk je za to vrijeme putovao Europom koriste�i srpsku putovnicu, a velik dio vremena provodio je u Londonu gdje je povremeno odr�avao predavanja. U velja�i 1916. Masaryk u Parizu osniva �eško-slova�ko narodno vije�e i postaje njegov predsjednik. Uzor mu je bio Jugoslavenski odbor koji je djelovao još od 1914. i okupljao ju�noslavenske politi�are s podru�ja Austro-Ugarske te dvije organizacije po�inju suradnju koja nije uvijek bila skladna. Naime, jedna od glavnih zada�a Jugoslavenskog odbora bilo je borba protiv Londonskog ugovora koji je Italiji i Srbiji davao velike dijelove hrvatskih i slovenskih krajeva. Masaryk nije odobravao takve aktivnosti, u kojima je prednja�io Frano Supilo, jer je smatrao da �e time do�i do pove�anja tenzija izme�u Hrvata i Srba za �ije ujedinjenje se je iskreno zauzimao. „Bojao sam se da stara ogor�enja izme�u Hrvata i Srba ne postanu još dublja jer Be� i Pešta �e u tome smjeru mnogo raditi“, napisao je kasnije Masaryk. U svojim planovima za ure�enje Europe nakon rata, Masaryk je ne samo zacrtao osnutak �eško-slova�ke i ju�noslavenske dr�ave, nego je još od 1914. razmišljao o njihovom teritorijalnom spoju putem koridora kroz zapadnu Ugarsku (današnje Gradiš�e) u kojoj je �ivio velik broj Hrvata. Velik dio hrvatskih politi�ara u Jugoslavenskom odboru podr�ala je tu ideju, ali predsjednik Odbora Ante Trumbi� bio je realniji i odbacio je tu ideju s obrazlo�enjem da se protivi na�elu o samoodre�enju naroda, budu�i da bi na podru�ju koridora, uz 70.000 Slavena, �ivjelo 600.000 Nijemaca. Ideja o stvaranju koridora ipak je pre�ivjela te je nakon Prvog svjetskog rata bilo pokušaja da se ostvari, no velike sile s tim se nisu slo�ile.
Masaryk s �eškim legionarima u Rusiji
Kako bi ostvario svoje planove o stvaranju �eško-slova�ke dr�ave, Masaryk je nakon Februarske revolucije u Rusiji 1917. došao na ideju da od zarobljenih �eha i Slovaka iz austro-ugarske vojske formira dobrovolja�ke legije i tako dade djelatan doprinos pobjedi Antante, što mu je i uspjelo. Masaryk tako postaje vojni zapovjednik, a ruska privremena vlada tretira ga kao šefa budu�e dr�ave. Legije su brojale oko 60.000 vojnika i plan je bio poslati ih u borbu protiv Njema�ke i Austro-Ugarske. Prvu bitku s njema�kom i austro-ugarskom vojskom �ehoslova�ke legije imale su u srpnju 1917. kod Zborova u Ukrajini, a njihova pobjeda imala je velik odjek me�u �lanicama Antante. Me�utim, u studenom 1917. došlo je do Oktobarske revolucije, a sovjetska vlast odlu�ila je s Njema�kom sklopiti mir i time se Rusija povukla iz rata. Legije su tako ostale na brisanom prostoru, a kako bi ih se iskoristilo u ratu na strani Antante plan je bio da legije preko Sibira i Tihog oceana do�u u Francusku i uklju�e se u borbe. Legije su po�ele s povla�enjem prema istoku, istodobno se bore�i s jedinicama komunisti�ke Crvene armije i tom su prilikom zauzele trasu transsibirske �eljeznice i dobar dio Sibira.
Masaryk na naslovnici �asopisa Time
Masaryk se u to vrijeme nalazio u SAD-u, a ameri�ke novine nazivaju ga gospodarom cijelog Sibira i pola Rusije. Pod utjecajem Oktobarske revolucije promijenio se stav Antatne prema opstanku Austro-Ugarske pa Masaryk napokon dobiva i politi�ku potporu za svoj plan stvaranja �eško-slova�ke dr�ave. Poseban uspjeh imao je u SAD-u zahvaljuju�i vezama koje je imao od ranije, �emu je pridonijela i �injenica da mu je �ena bila Amerikanka.
Masaryk potpisuje deklaraciju o �ehoslova�koj nezavisnosti u Philadelphiji 1918.
Masaryk se povezao s �eškim i slova�kim iseljeni�kim organizacijama, s kojima je 30. svibnja 1918. potpisao Pittsburški sporazum, prema kojem se predvi�a stvaranje �eško- slova�ke dr�ave u kojoj �e Slova�ka imati autonomiju. Tom su se dogovoru pridru�ile i rusinske udruge koje su dobile isto obe�anje kao i Slovaci. Masaryk se �etiri puta susreo s predsjednikom Wilsonom koji mu je dao punu potporu, a u lipnju i kolovozu i rujnu uslijedila su priznanja �eško-slova�kog narodnog vije�a kao privremene vlade budu�e dr�ave od strane Francuske, Velike Britanije i SAD-a. Masarykove aktivnosti u inozemstvu bile su koordinirane s onima u �eškoj, tako da je 28. listopada proglašena samostalnost nove dr�ave nazvane �esko- Slovensko (doslovno �eška-Slova�ka, od 1920. �eskoslovensko, odnosno �ehoslova�ka), a 14. studenog Masaryk je izabran za predsjednika.
Masaryk s k�erkom Olgom u Táboru 1918. tijekom povratka u domovinu
Samostalnost �ehoslova�ke saveznici su priznali 4. prosinca, a Masaryk se u domovinu vratio 21. prosinca trijumfalno do�ekan kao osloboditelj. S njim se vratila i k�erka Olga, dok su u Pragu do�ekali k�erka Alice i sin Janom te supruga Charlotte koja je me�utim bila teško bolesna te je umrla 1923. Sin Herbert, ina�e slikar, umro je 1915. od tifusa kojim se zarazio tijekom obilaska izbjegli�kog logora u Galiciji.
Masaryk se obra�a narodu putem radija
Osnutkom �ehoslova�ke zapo�inje najva�nije razdoblje Masarykova �ivota jer je napokon došao u mogu�nost da kao vladar izgra�uje dr�avu u skladu sa svojim planovima i idejama. U �ehoslova�koj Masaryk je imao status gotovo poput bo�anstva.
Predsjednik T. Masaryk s predsjednikom vlade Karelom Kramá�em, 1919.
Razvijao se njegov kult li�nosti, njegovi portreti postali su jedan od simbola nove dr�ave, a iako je izgledom podsje�ao na starog profesora, Masaryk je �esto nosio uniformu, znaju�i koliko ona mo�e doprinjeti stvaranju autoriteta.
Masaryk u Egiptu, 1927.
Masaryk s djevoj�icom Evom Neugebauerovom u ��áru, 1928.
Masaryk tijekom posjeta Táboru, 1929. i s unucima Herbertom i Leonardom
Masaryk na sokolskom sletu u Pragu, 1932.
Predsjednik Masaryk na konju, 1933.
�esto je jahao na konju i svim tim detaljima podsje�ao je u mnogome na cara i kralja Franju Josipa, ne samo po godinama nego i svojom karizmom.
Ustav je Masaryku dao dovoljno velike ovlasti da utje�e na politi�ki �ivot, iako je imao nestrana�ki, to�nije nadstrana�ki polo�aj, kao duhovni vo�a �ehoslova�ke. Velik dio politi�ara i intelektualaca bili su njegovi pristaše i �inili su neformalnu skupinu Hrad (doslovce „dvorac“, misli se na Pra�ský hrad, sjedište �ehoslova�kih predsjednika) putem koje je Masaryk aktivno utjecao na politiku i javni �ivot. Masaryk je za predsjednika biran �etiri puta - 1918, 1920, 1927. i 1934., a ostavku je dao zbog zdravstvenih razloga u prosincu 1935. kada je du�nost prepustio svom najbli�em suradniku Edvardu Benešu, dugogodišnjem ministru vanjskih poslova.
U doba Masaryka �ehoslova�ka je bila jedina stabilna demokratska dr�ava u srednjoj Europi i jedna od sedam zemalja svijeta gdje su i �ene imale pravo glasa, no nije nedostajalo unutarnjih problema. �ehoslova�ka je naime po svom nacionalnom sastavu bila poput umanjene Austro-Ugarske, jer je �eha bilo 51 posto, Nijemaca oko 34 posto, a Slovaka oko 15 posto. Ne �udi stoga što je Masaryk, nastoje�i nadvladati me�unacionalne probleme u �ehoslova�koj, maštao o njenom ure�enju po modelu Švicarske.
Paradoks je da se radilo o �eško-slova�koj dr�avi, a da su Nijemci, kojih je bilo oko 3,5 milijuna, bili brojniji od Slovaka. Uz �ešku i Slova�ku, dr�ava je imala u svom sastavu i tre�u slavensku zemlju - Potkarpatsku Rus u kojoj su ve�inu �inili Rusini. Unato� sporazumima potpisanima u SAD-u, Slovaci nisu dobili autonomiju, kao ni Rusini, jer �e �ehoslova�ka postala centralizirana dr�ava u kojoj je vladala dogma da su �esi i Slovaci jedan narod, sli�no kao što je bilo i u Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji. Kod Slovaka je stoga nastao pokret za autonomiju, pod vodstvom Andreja Hlinke, a nezadovoljni su bili i Nijemci iako su imali kulturnu autonomiju i zagarantirana sva prava, kao i predstavnike u vladi. �esi su �inili ve�inu �inovnika ne samo u �eškoj, nego i u Slova�koj i Potkarpatskoj Rusi, no koliko god Slovaci i Rusini time bili nezadovoljni, �injenica je da ta dva naroda, koja su �ivjela pod ma�arskom hegemonijom, nisu imali dovoljno vlastitih školovanih kadrova, a posebno ne onih koji bi bili sposobni koristiti njihove jezike u upravi. Slovaci su naime tek nakon 1918. dobili vlastite srednje škole, a zatim i sveu�ilište, o �emu su u doba Ugarske mogli samo sanjati. Nerazriješeni nacionalni odnosi na kraju �e dovesti do raspada �ehoslova�ke, budu�i da �e Hitler iskoristiti nezadovoljstvo njema�ke manjine i Slovaka za svoje hegemonisti�ke ciljeve.
Podr�avaju�i ideju �ehoslovakizma po kojoj su �esi i Slovaci jedan narod, Masaryk, iako po ocu Slovak, nije imao razumijevanja za slova�ke te�nje za posebnoš�u, a analogno tome niti za nezadovoljstvo Hrvata polo�ajem u novoj jugoslavenskoj dr�avi pa je Stjepana Radi�a izjedna�avao s Hlinkom. Odnos Masaryka kao predsjednika prema Hrvatima još je jedna od kontroverznih tema u kojoj Masaryk još jednom postaje �rtva slo�enih me�unarodnih odnosa i kompleksnosti problema me�u ju�nim Slavenima.
�ehoslova�ka i Kraljevina SHS, uz Rumunjsku, bile su od 1921. �lanice Male Antante koja je dovela do povezivanja dviju zemalja na gospodarskom i kulturnom planu, ali koja je prije svega bila politi�ko- vojni savez s ciljem suzbijanja eventualnog prodora komunizma iz Rusije, kako su zamislile Francuska i Velika Britanija. Politi�ki odnosi Praga i Beograda na kraju su se me�utim manifestirali kao srpsko-�eški odnosi, unato� razlikama izme�u dviju zemalja jer �ehoslova�ka je bila demokratska republika, a Kraljevina SHS unitarna pseudoparlamentarna monarhija u kojoj je kralj svoju vlast uvelike bazirao na vojsci. Unato� tome, interes �ehoslova�ke bilo je o�uvanje stabilnosti i jedinstva Kraljevine SHS, u strahu da bi njen raspad doveo i do raspada �ehoslova�ke pa stoga ni Masaryk ni ostali �eški politi�ari nisu javno podr�avali ni Radi�a niti ostale protivnike velikosrpske politike, iako su u privatnim razgovorima pokazivali razumijevanje za njih. �ak i kad je kralj Aleksandar 1929. uveo diktaturu nije došlo do narušavanja odnosa, a Masaryk je �ak odbijao pomo�i Svetozaru Pribi�evi�u, s kojim je ranije bio prijatelj, koji je tek kasnije nakon puno muka našao azil u Pragu gdje je umro, ali nikad se nije sreo s Masarykom. On je pisao: „�esi su za demokraciju u Njema�koj, ali u Jugoslaviji su za najbezobzirniju diktaturu i doveli su stvar dotle da se u našoj zemlji razvija op�a mr�nja prema �esima. �ehe naš narod smatra kao neprijatelje naše slobode, koji rade na tome da ostanemo u ovom paklu u koji je pretvorena naša zemlja. Ja se �udim da stari g. Masaryk koji je i prije rata va�io za protektora sviju progonjenih, mo�e mirno gledati ove progone naše emigracije u �eškoj i da uop�e ne pokazuje nikakav interes za naš �ivot i sudbinu“ Što misli o Aleksandru i njegovoj politici Masaryk je pokazao odbijanjem da posjeti Jugoslaviju, što mu je kralj vrlo zamjerio, no to je bila samo gesta jer od Masaryka kao svjetskog humanista i intelektualca moglo se o�ekivati da �e dignuti glas protiv nasilja i terora koji su Srbi provodili, kao što je primjerice povodom ubojstva Milana Šufflaya 1931. protest uputio Albert Einstein. Nad Masarykovim humanizmom je me�utim prevagnulo to što je u tom trenutku bio politi�ar i šef dr�ave koji je morao �esto davati prednost pragmatizmu pred idealizmom i mo�emo se nadati da �e arhivi jednom pokazati da je Masaryk ipak bio aktivniji u pokušajima da pomogne potla�enim Hrvatima.
Koliko je Masaryk osobno ipak bio nezadovoljan stanjem u Jugoslaviji svjedo�i u svojim memoarima Ivan Meštrovi� koji mu je 1924. izra�ivao poprsje i tom prigodom razgovarao o politi�kim prilikama. Masaryk je uzrok stanju u Jugoslaviji vidio u na�inu na koji je nastala pa je Meštrovi�u rekao: „Ja sam vam govorio da ne vjerujem da �e to tako lako i�i, nego da je trebalo po�eti s konfederacijom, s dualizmom izme�u Zagreba i Beograda“. Masaryk je dakle imao isti stav kao i Stjepan Radi�, da se u ujedinjenje krenulo kao guske u maglu, me�utim, kad je do ujedinjenja došlo više nije imao simpatija za Radi�a za kojeg je kazao da je smušen i nerealan, a za njegovu �enu da je „nezgodna �ehinja“. Moglo bi se re�i da se radi o naknadnoj pameti, jer Masaryk je ranije svojim stavom o jedinstvu Hrvata i Srba samo ohrabrivao politi�are koji su te�ili ujedinjenju i nikad javno nije govorio o nekakvom dualizmu izme�u Hrvatske i Srbije. Iz razgovora s Meštrovi�em mo�emo zaklju�iti da je Masaryk zapravo bio dosta zbunjen stanjem u Kraljevini SHS kojim nije bio zadovoljan, ali ga je jednostavno morao prihvatiti kao neminovnost. Kad ga je Meštrovi� malo pobli�e upoznao s prilikama, Masaryk je uzdahnuo i rekao: „Da, da, Radi� mo�e biti konfuzan i pretjeran, ali to ne valja što se iz Beograda radi. Mi smo se nadali da �e se Srbi debalkanizirati u zajednici, me�utim �e oni, �ini mi se, cijelu zajednicu balkanizirati pa �e tako i one svoje dobre kvalitete kompromitirati. Kad bismo imali zajedni�ke granice s Hrvatima, onda bi bilo nešto sasvim drugo. Makar da ina�e volim Hrvate koliko i Srbe, a u mnogome Srbe više cijenim, ipak ne bih pustio da se s Hrvatima onako postupa pa makar tako pokvario odnose sa Srbima“. Masaryk je Meštrovi�u otvoreno rekao da je odbio posjetiti Kraljevinu SHS jer mu ne bi dali da svrati u Zagreb i posjeti svoje prijatelje i po�alio se da ga Aleksandar mo�da cijeni, ali ne dr�i puno do njegova mišljenja jer ga smatra starim profesorom i civilom, i da ga njegovi savjeti ljute. „Mi moramo misliti na sebe i na naše savezni�ke odnose s vama, a srpska je vojska gospodar Jugoslavije“, dodao je Masaryk i time zapravo priznao zašto je javno morao odobravati Aleksandrovu vladavinu.
Zbog dobrih odnosa Jugoslavije i �ehoslova�ke, svi tekstovi pisani u Hrvatskoj o Masaryku bili su uvijek pohvalni, a prvi kriti�ki tekstovi pojavili su se nakon njegove smrti. Me�u njima je i �lanak Filipa Lukasa, predsjednika Matice hrvatske, Masaryk prema Hrvatima iz 1938. u kojem je Masaryku i �eškoj javnosti prigovorio da nisu u ime demokracije i slavenske solidarnosti nikada digli glas u obranu prava Hrvata kad su im u doba diktature bila oduzeta dva narodna i gotovo sva ljudska prava. Lukas je prigovorio i davanje Masarykovog imena ulicama što je bila masovna pojava 1930. povodom Masarykovog 80. ro�endana. On je bio sve�ano proslavljen i u �ehoslova�koj, ali i u Jugoslaviji i Hrvatskoj. U Zagrebu je tada Masaryk dobio svoju ulicu te postao po�asni �lan akademije, a još 1921. postao je po�asni doktor zagreba�kog sveu�ilišta.
Masaryk s ministrima vanjskih poslova zemalja Male Antante 1933.
Slijeva: Bogoljub Jevti�, Masaryk, Edvard Beneš i Nicolae Titulescu.
Masaryk je i u devetom desetlje�u bio dobrog zdravlja, sve dok nije 1934. do�ivio mo�dani udar koji ga je dosta pogodio, iako se to krilo u javnosti. Npr, zaboravio je govoriti �eški pa je govorio samo engleski, a nije se mogao niti potpisivati pa su mu izradili pe�at s potpisom.
Te godine bio je �etvrti put izabran za predsjednika, ali prigodom polaganja prisege koju je teškom mukom izgovorio bilo je jasno da su mu snage na izmaku i 14. prosinca 1935. dao je ostavku.
Masarykova prisega
nakon �etvrtog izbora za predsjednika 1934.
Predsjednik Masaryk uo�i podnošenja ostavke, 14. 12. 1938.
Slijeva: predsjednik Senata František Soukup, predsjednik Narodne skupštine
Jan Malypetr, Masaryk i premijer Milan Hod�a.
Masaryk sa svojim nasljednikom Edvardom Benešom na dan povla�enja s predsjedni�ke du�nosti, 14. 12. 1935.
Nije bio u stanju pro�itati tekst ostavke pa je to umjesto njega u�inio njegov vjerni šef kabineta P�emysl Šámal. Ostavku je zaklju�io rije�ima: „Duboko vjerujem da �e sve biti dobro i ako Bog da, još �u vas malo gledati kako to vodite.“
Masaryk sa sinom Janom, unukom Annom i k�erima Alicom i Olgom
nakon povla�enja s predsjedni�ke du�nosti, 14. 12. 1935.
Parlament mu je odao priznanje time što mu je dao titulu predsjednika-osloboditelja, a Masaryk se povukao u svoju ladanjsku rezidenciju dvorac Lány.
Jedna od posljednjih Masarykovih fotografija, dva mjeseca prije smrti
Masaryk na odru 14. 9. 1937.
Grob T. Masaryka i obitelji u Lányma
Ondje je i umro 14. rujna 1937. i pokopan na seoskom groblju uz svoju suprugu. Ispra�aj mu je bio prire�en u Pragu gdje se skupilo oko dva milijuna ljudi, a zatim je Masarykovo tijelo vlakom preba�eno do Lána i pokopano. Masarykova smrrt simboli�ki je nazna�ila i skori kraj njegove republike jer je ve� godinu dana kasnije došlo do Münchenskog sporazuma koji je �ehoslova�koj oduzeo pograni�no podru�je, a u o�ujku 1939. �ešku je okupirala nacisti�ka Njema�ka. Tada su s javnih mjesta nestali brojni Masarykovi spomenici, a tra�ilo se i izbacivanje njegova tijela iz groblja u Lánima.
Grob Masarykovih roditelja u Hustope�i
Spomenik T. Masaryka u Olomoucu
Razglednica posve�ena T. Masaryku
Tanjuri� sa slikom T. Masaryka
Masaryk na nov�anici od 5000 �eskih kruna
Nakon 1945. Masarykov kult bio je obnovljen, ali dolaskom komunizma 1948. Masaryk je opet postao nepo�eljan. Staro geslo �eških komunista bilo je „Lenjin, a ne Masaryk“ i toga su se dosljedno dr�ali. Tragikomi�ne su bile situacije kad bi na podru�je Daruvara u posjet �eškoj manjini dolazile delegacije iz �ehoslova�ke i sa zaprepaštenjem opazile da hrvatski �esi i dalje njeguju Masarykov kult, da u Hercegovcu njegovo ime nosi �eški narodni dom, a da u slu�benim prostorijama zajedno na zidu vise i Titova i Masarykova slika. Kako bi se izbjegle ne�eljene scene, bilo je slu�ajeva da se Masarykova slika skidala sa zida prigodom posjeta gostiju iz �ehoslova�ke. Masarykova ulica u Zagrebu je pak za �eške posjetioce bila svojevrsna turisti�ka atrakcija i rado su se za uspomenu fotografirali ispod plo�e s njenim imenom. Ta je ulica ina�e bila preimenovana u doba NDH, kad se zvala Šufflayeva, a 1945. vra�eno je staro ime koje nije mijenjano niti nakon 1990, iako je bilo takvih zahtjeva. Doprinos o�uvanju Masarykove ulice dalo je i Hrvatsko-�eško društvo svojim uzastopnim pismima nadle�nim tijelima u kojima se objašnjavalo Masarykove zasluge. Danas se o Masaryku u Hrvatskom govori bez suvišne mitologizacije pa se problematiziraju i neke od ranije spomenutih kontroverzi, o kojima dosta iscrpno piše povjesni�ar Damir Agi�i� u svojoj knjizi �eško-hrvatski odnosi na prijelazu iz XIX. U XX. stolje�e iz 2000. godine.
Unato� kontroverzama, Masaryk zaslu�uje ulicu u Zagrebu jer on je prije svega svjetski velikan kakav bi zaslu�io ulicu u svakoj zemlji (u Ciudad Mexicu ima i aveniju), a pogotovo u Hrvatskoj koja s �eškom ima duboke i razvijene veze. Ako dvojica ameri�kih predsjednika u Zagrebu imaju trgove (Roosevelt i Kennedy), a jedan i ulicu (Jefferson), onda ulicu u glavnom gradu Hrvatske mo�e i treba imati i prvi �ehoslova�ki predsjednik. To je danas prije svega znak razvijenosti i kvalitete hrvatsko-�eških veza, kao što je to npr. Strossmayerov trg i Teslina ulica u Pragu ili jednog dana mo�da Ulica Marije i Stjepana Radi�a koju je predlo�ilo Hrvatsko-�eško društvo zajedno s �eškom besedom Zagreba�ke �upanije. Od znamenitih �eha u Zagrebu ulice imaju i skladatelj Bed�ich Smetana i izumitelj brodskog vijka Josef Ressel te mnoge osobe �eškog porijekla koje su �ivjele i djelovale u Zagrebu, poput glazbenika Frana Lhotke, Václava Humla i Milana Sachsa, kemi�ara Gustava Jane�eka, fizi�ara Vinka Dvo�áka, matemati�ara Karela Zahradnika te prvog zagreba�kog biskupa Duha, koji u Zagrebu ima svoje stube.
Ako se veze Hrvata i �eha �eli iskreno razvijati i unapre�ivati, uvijek iz povijesti treba isticati ono što dva naroda spaja, a eventualne kontroverze ostaviti povjesni�arima i ne ih iskorištavati u politi�ke svrhe. Što se ti�e Masaryka, njegov je �ivot i djelo dovoljno inspirativno i pou�no da bi mu i više pozornosti trebali posvetiti i Hrvati, kako bi barem znali zašto svakodnevno hodaju ulicama koje nose njegovo ime.
Na kraju zainteresirani mogu pogledati i nekoliko filmskih zapisa o Masaryku:
Tomas Garrigue Masaryk -1
Tomas Garrigue Masaryk -2
Tatí�ek Masaryk - první díl - HQ
Tatí�ek Masaryk - druhý díl - HQ
Posledná rozlú�ka s Tomášom Garrigue Masarykom (p.1/2)
Posledná rozlú�ka s Tomášom Garrigue Masarykom (p.2/2)
Náš tatí�ku Masaryku
Za portal napisao i slike prilo�io:
Marijan Lipovac, marlipovac@yahoo.com
povjesni�ar i novinar, tajnik Hrvatsko-�eškog društva
(tekst i slike: proširena verzija predavanja u �eškom domu u Zagrebu, 10. o�ujka 2010.)
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
Vezani �lanak:
Marija Radi� - prva hrvatska politi�arka
