Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Zapljena Zrinskih imanja


Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan

Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata:

Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski „postal nevernik naše krune", radi �ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Ho�emo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za našu kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijaše radi „nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov šurjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristaše: Stjepana Ivanovi�a, Franju Ivanovi�a, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Maleni�a, Baltazara Pogledi�a, Franju Bukova�koga, Franju Berislavi�a i Gašpara �olni�a.

Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Po�unu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda u�ini baštinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vješte ljude, koji �e sav njihov — gibivi i negibivi — imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prašinskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliš�u, te Franju Špoljari�a, protustavnika iste tridesetnice.

Medjutim se ve� u Hrvatskoj zbila prava otima�ina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiški �asnici. Pri tome grabe�u odlikovahu se ponajviše: karlova�ki general grof Ivan Herberstein, veliki �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, oto�ki kapetan Franjo Lemberger, karlova�ki poru�nik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivani�ki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivni�ki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobiše zapovjednici njema�ke carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer doma�i velikaš grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga.
U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikaši hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bo�jakovina, Medvedgrad, Breznica, Švar�a, Ozalj i Ribnik, u ju�noj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : �abar. Li� i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Gri�ane, Drivenik i Hreljin

3. dio:
Karlovac i Švar�a / Ozalj / Ribnik


Karlovac i Švar�a

Krajiška tvrdja Karlovac sagradjena je godine 1579. na Zrinskom imanju Dubovcu. Ovo imanje kupio je kralj Rudolf II. od grofa Jurja Zrinskoga za 14.000 forinti. Odmah treba spomenuti, da ove svote ne primiše grofovi Zrinski nikada, premda je i kralj Leopold II. na saboru godine 1659 obe�ao, da �e Zrinskima platiti kupovninu za Dubovac. Lako je razumjeti, da je i ova okolnost nešto doprinijela nezadovoljstvu banova Nikole i Petra Zrinskoga.

U samoj tvrdji Karlovcu posjedovao je Petar Zrinski ove�u ku�u, koja se nalazila na nekadašnjem Josipovom — danas Strossmaverovom — trgu. Stanislav Fumi�, provizor imanja ozaljskoga, iskazao je o toj ku�i prigodom istrage ovo : Od prilike prije 10 godina kupio je grof Petar Ziinski od grofa Petra Erdeda u Karlovcu gradilište za 700 rajnskih forinti. Na tome gradilištu dade Zrinski podi�i lijepu ku�u, pa onda prikupi i susjednu ku�u nekoga Laniona za 300 forinti, te ju spoji sa svojom ku�om, da imade ve�i prostor. Fumi� veli, da je Zrinska ku�a u Karlovcu bila snabdjevena svakovrsnim poku�stvom, što ga treba za svagdanju porabu. Vrijednost ove ku�e op�enito se cijenila na 3000 forinti. Fumi�ev iskaz potvrdiše na istrazi takodjer Petar Tompa i Mihajlo Stolnikovi�. U toj ku�i stanovao je Petar Zrinski �esto, jer je kao krajiški �asnik morao više puta dolaziti u Karlovac. Izvan tvrdje — u t. zv. varoši karlova�koj — posjedovao je Petar Zrinski omanju ku�u. Pripadom spominjem, da je Petar Zrinski imao takodjer svoje ,,hi�e" u današnjoj Baniji, dakle naprotiv staroga Karlovca. U jednoj od ovih ku�a dr�ao je Zrinski kr�mu, u kojoj se to�ilo vino iz njegovih vinograda ; mušterije su ponajviše bili vojnici posade karlova�ke.

Radi ovih ku�a dodjoše komorski punomo�nici Petar Prašinski i Franjo Špoljari� 11. lipnja u Karlovac, da provedu zapljenu. No tomu se opriješe krajiški �asnici, koji ustvrdiše, da ,,u ovoj tvrdji nema ništa tra�iti kraljevski fiskus Njegova Veli�anstva, jer ova tvrdja ne pripada Njegovomu Veli�anstvu kao kralju Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, ve� kao caru i nadvojvodi Austrije, te kao vojvodi Štajerske". Prašinski i Špoljari� svršavaju svoje izvješ�e rije�ima: ,,O toj stvari dugo smo raspravljali s istim �asnicima, ali ne mogasmo izraditi ništa". Spomenute dvije Zrinske ku�e u Karlovcu prisvojio je sebi grof Ivan Josip Herberstein, general hrvatske (karlova�ke) Krajine. Herberstein se dapa�e i uselio u ku�u bana Petra Zrinskoga i pridr�ao za sebe i �itavo poku�stvo banovo. Kasnije postade ova ku�a vlasništvo vojnoga krajiškog erara. U njoj su do ukinu�a Krajine stanovali potpukovnici slunjske pukovnije ; sada se pak u nekadašnjoj Zrinskoj ku�i nalazi kr. kotarska oblast.

Grof Petar Zrinski sagradio je oko godine 1660. u Dolnjoj Švar�i lijep grad, koji dade dobro u�vrstiti. Za ovu gradnju dala je kraljevina Hrvatska besplatne radnike. Pod grad spadahu susjedna sela: Velika Švar�a, Mala Švar�a, Mostanje, Mrzlo Polje na Mre�nici, Dubravci, Kozalj vrh, Jar�a polje, te Banjav�i�evo, Bogovi�evo, Jaguši�evo, Galovi�evo i Juši�evo selo. U ovim selima stanovalo je 214 kmetova, koji bijahu prema gradu Švar�i obvezani tlakom i da�om. U ime tlake davalo je 168 kmetskih ku�a tjedimice po jednoga besplatnog te�aka, a 46 kmetskih ku�a po dva te�aka na tjedan. U ime pak da�e dobivala je švara�ka gospoštija od svojih kmetova godimice po 100 vedara vina, 34 vagana pšenice, 84 vagana zobi, 30 ovaca, 202 kopuna, 47 pili�a i 816 kokošjih jaja, te 161 for. 20 nov�i�a gotova novca.

Zrinska tvrdja u Švar�i bijaše trn u oku karlova�komu generalu i drugim �asnicima. Njima je naime smetalo, što su odsada Zrinski vojnici iz Švar�e mogli paziti na karlova�ke vojnike, koji obi�avahu poput Turaka plijeniti po okolišnim selima. Zato je grof Ivan Josip Herberstein nastojao oko toga, da sruši tvrdju u Švar�i. U tu svrhu dobro mu dodje buna Petra Zrinskoga. Kada se doznalo za ovu bunu, odmah general Herberstein javlja vojnomu vije�u u štajerski Gradac, da Karlovcu prijeti velika pogibelj od Zrinske tvrdje u Švar�i. Vojno vije�e predla�e 30. o�ujka 1670. kralju Leopoldu, neka odredi, da general Herberstein smije razoriti tvrdju Švar�u. Ovo pismo donese grof Paradaiser 3. travnja u Be�, a ve� sutradan (4. travnja) dozvoljava kralj Leopold, da Herberstein razori Švar�u.
�im je kraljeva dozvola stigla u Karlovac, odmah se general Herberstein dade na davno �eljeni posao. Ve� 7. travnja, 1670. pošalje on karlova�ku posadu prema Švar�i, te njegovi vojnici do temelja razore ovaj �vrsti grad. Kamenitu i drvenu gradju iz Švar�e upotrijebi Herberstein za druge poslove. Tako je njome popravio tvrdju u Dubovcu ; zatim u karlova�koj tvrdji sagradio „generaliju". gdje se danas nalazi kadetska škola ; još je sagradio crkvu sv. Josipa, te stra�arnicu i toranj nad vratima tvrdje. Po tolikoj gradji mo�emo sebi predstaviti, kako li je velika bila tvrdja u Švar�i. Tamo, gdje je nekada stajala ova tvrdja, dadoše kasnije karlova�ki generali sazidati lijep ljetnikovac. Ovaj postoji još i danas, te se s njega pru�a krasan pogled na Karlovac i na dolinu karlova�ku.


Posve je naravno, da su karlova�ki vojnici grad u Švar�i prije oplijenili, nego li ga razvališe. Kada se kasnije povela istraga, bijahu glede toga preslušani: Petar Tompa, zapovjednik tvrdje i dobara u Ozlju, te literat Nikola Hrestak, prijašnji ra�unovodja u Švar�i, a tada u Ozlju. Prema iskazima ove dvojice odvedoše karlova�ki vojnici iz Švar�e : 1200 vedara vina, 800 kuplenika pšenice, 2000 kuplenika prose, 600 kuplenika zobi, 200 kuplenika ra�i, 10 kuplenika sijerka, 30 glava goveda, 80 koza, 80 gusaka, 50 kokoši, 40 pataka, 20 kopuna, 100 košnica p�elaca, 12 pušaka, 100 centi raznoga �eljeza i svakojako poku�stvo.

Karlova�ki general Herberstein naumio je, da imanje Švar�u otrgne od kraljevine Hrvatske i pripoji karlova�koj Krajini. Zato je grof Ivan Ernest Paradaiser, podgeneral i zapovjednik posade karlova�ke, po nalogu Herbersteinovu zaprije�io Petru Prašinskomu i Franji Špoljari�u pristup u Švar�u, kada oni htjedoše ondje 12. lipnja 1670. obaviti zapljenu Zrinskoga imanja. Ipak su ovi punomo�nici kraljevske komore obavili svoj posao, i to 4. srpnja, kada se vra�ahu iz Primorja. Tom prigodom našao se u Švar�i takodjer barun Saurer, zastavnik posade karlova�ke, koji se ponio veoma nasilno, te je dapa�e i oru�je htio upotrijebiti protiv Prašinskoga i Špoljari�a. No ovi svejedno — u prisutnosti maloga suca Krste Znike — obave popis imanja, zaplijene ga u ime kr. komore, postave ondje komorskog upravitelja i zaprisegnu ga.

Ratno vije�e u štajerskom Gracu zamolilo je god. 1672. kralja Leopolda, neka Švar�u utjelovi karlova�koj Krajini. Kralj ne htjede toga u�initi, nego Švar�u god. 1681. pokloni Ivanu i Jurju Delivuku. U rukama ove obitelji ostade Švar�a do god. 1740., kada je to imanje kupio Franjo Kuševi�. Od kraljevine Hrvatske bila je Švar�a otrgnuta istom god. 1768. Tada ju je Kuševi� za 20.000 forinti prodao vojnomu eraru, a ovaj utjelovio karlova�koj Krajini.

Ozalj

Petar Prašinski i Franjo Špoljari� dodjoše 13. lipnja iz Karlovca u Ozalj, gdje bijaše ogromno imanje Petra Zrinskoga. Punomo�nici kraljevske komore imali su puna 3 dana posla, da popisu sav Zrinski posjed i da obave zapljenu.

Nekada je Ozalj pripadao grofovima Frankopanima. Kada se grof Nikola Zrinski god. 1544. vjen�ao s Katarinom, jedinom sestrom Stjepana Frankopana Ozaljskoga, dobije u ime miraza na u�ivanje — medju ostalim imanjima — takodjer Ozalj. Po Stjepanovoj smrti ostade Ozalj grofovima Zrinskim sve do propasti ove odli�ne obitelji. Zrinski su �esto zalazili u Ozalj i ovdje ostajali du�e vremena. Stalno se pak u Ozlju nastanio grof Petar Zrinski, koji je iz Ozlja upravljao velikom kapetanijom �umbera�kom. U gradu Ozlju sabrao je Petar 27. listopada 1641. sjajne svatove, s kojima je krenuo u Karlovac, da se vjen�a s Anom Katarinom, k�erkom karlova�koga generala Vuka Frankopana. U gradu Ozlju ro�iše se djeca Petra Zrinskoga, koji se u �akovec preselio istom poslije smrti svoga brata Nikole (god. 1664.). Tada je Zrinski dvorac u Ozlju imao tri sprata. U jednoj ispravi od god. 1638. spominju se u gradu Ozlju: velika pala�a, soba pod ciglom nad pivnicom, zimska pala�a, gospina hi�a, divoja�ka hi�a, stolna hi�a, nova hi�a nad pe�inom, Klarine hi�e nad Kupom i hi�a za trabante (gradske stra�are).

Bra�a Nikola i Petar Zrinski podijeliše god. 1649- izmedju sebe Zrinska imanja. Tom prigodom zapalo je Petra cijelo ozaljsko imanje. Ovo se vlastelinstvo prostiralo s lijeve i desne strane rijeke Kupe. Na zapad sizalo je do Kranjske i Usko�kih gora, a na istok do rijeke Mre�nice i Korane, gdje se nastavljahu imanja Dubovac i Steni�njak ; na sjeveru bijaše ozaljsko vlastelinstvo omedjašeno Podgorjem, do�im je na jugu dopiralo do imanja Novigrada na rijeci Dobri. Ovdje �emo redomice navesti sela, koja pod Ozalj spadahu u vrijeme grofa Petra Zrinskoga.

Sjeverno od Kupe spadahu pod ozaljsko imanje „plemenite sud�ije" (op�ine): kup�inska, kraši�ka, pribi�ka, prekriška, lovi�ka (koruška), vivodinska, vrhova�ka, podbreška, nova�ka (oko Mahi�na), zorkova�ka, šipa�ka, hrneti�ka i oralska. U ovim „sud�ijama" bijahu ova sela : Gornja Kup�ina, Brleni�, Kraši�, Brezaric, Pribi�, Dol, gornje i dolnje Prekri�je, Rude (kod Slaveti�a), Lovi�, Koruško, Vivodina, Cerje, Gorniki, Obre�, Vrškovac, Zorkovci, Krasinci, Beloši�, Hrastovica, Stojavnica, Vukeli�, Hodinci, Dvoriš�e, Srši�, Dojutrovica, Radina vas, Vrhovac, Zaluka, Podbre�je, Zorkovac, Šipak (i sela, koja k njemu spadahu : Vukoder, Konjskovsko, Gorš�aki i Vukšin Šipak), Mahi�no, Koštel (danas: Novaki), Hmeti�, Gradac, Kobili�, Mekušje i Orli�a. Ju�no pak od rijeke Kupe spadahu pod Ozalj „plemenite sud�ije" : stativska, zadobarska (za Dobrom), slapanska, Tomašni�ka, završka, brloška, pokupska, ozaljska, oštrovrška, joškovljanska, trska i hraš�anska. U ovim op�inama spominju se ova sela: Gornje i dolnje Stative, Joškovo, Pokupje, Tomašnica, Ku�er, Kolenovac, Završje, Piš�etki, Grdun, Šenkovci (danas: Fratrovci), Bratinovci, Boševci, Goli vrh, Brlog, Restovo, Orljakovo, Kamanje, Mali vrh, Veliki vrh, Preseka, Hrastje, Slapno, Gorica, Erjavec i Treš�eno, te plemi�i i purgari u Trgu (na Klju�u) i pod gradom ozaljskim.


Ozaljsko imanje bijaše odviše veliko, da bi ga grofovi Zrinski mogli obradjivati u vlastitoj re�iji. Zato su oni pojedine dijelove imanja davali u zakup raznim ljudima. Jedni od ovih bijahu slu�benici (oficijali) na brojnim imanjima Zrinskim, te bi u ime zaostatka pla�e dobili na u�ivanje kakvo malo dobro. Drugi bi došli do imanja tako, da su grofovima Zrinskim pozajmili ove�u svotu novca, pa onda u zalog uzeli kakovo imanje. A bijaše i takovih ubogih plemi�a, koji su bje�ali pred Turcima, te bi im onda,Zrinski iz smilovanja dali na u�ivanje kakvo omanje dobro ; tako sli Zrinski sebi stvarali vjerne „vazale", koji �e u vojnama na Turke slu�iti kao �asnici Zrinskih banderija.

Medju onima, koji su tako u�ivali po koji komad velikoga imanja ozaljskoga, nalazimo takodjer imena predstavnika odli�nih obitelji. Tako su n. pr. plemi�i Jankovi�i (porijeklom iz prijedjela oko rijeke Une, odakle bijahu od Turaka potisnuti pod okrilje Zrinsko) u�ivali dvor u Pribi�u i 98 kmetskih selišta, a svako selište zaprema 12 jutara oranice i primjerenu koli�inu livade. Plemi�i Špiši�i dodjoše iz Japre u Sanskoj �upaniji (današnja „turska Hrvatska"), te u�ivahu na ozaljskom imanju dvor Hruškovac sa 40 selišta. Mogorovi�i spadahu medju najstarije hrvatske plemi�e ; pred Turcima morahu ostaviti svoju djedovinu u Lici, te ju zamijeniti s malim dobrom (11 selišta) na ozaljskom imanju u Vrhovcu. Vitezovi Deši�i, porijeklom iz hrv. Primorja, dobili su plemi�ki dvor u Levkušima s 11 kmetskih selišta. Plemi�i (kasnije : baruni i grofovi) Orši�i morahu pred Turcima ostaviti svoju djedovinu oko Krnjaka ; na ozaljskom imanju dr�anu u zakupu imanja Koštel (Novaki) i Mekušje. I plemi�i (kasnije: baruni) Vojnovi�i izgubiše radi Turaka svoja imanja oko Petrove gore, te se zakloniše pod Ozalj, gdje su stekli imanja u Vivodini, Pokuplju i Grdunu. Iz Klisa u Dalmaciji dodje na ozaljsko imanje glasovita obitelj Delišimunovi�, koja dobije na u�ivanje dvor u Gracu (naprotiv Karlovca) s nešto kmetova u „sud�iji oralskoj". Imanje u Dubravcima u�ivahu neko vrijeme Šubi�i Peranski, kojima su Turci god. 1580. spalili njihovu djedovinu Pernu kod Topuskoga. Jošte su na ozaljskom imanju našli zakloništa hrvatski plemi�i: Kru�i�i, Babono�i�i, Buda�ki, Peharnici, Mihaljevi�i, Zebi�i, Iza�i�i, Barilovi�i, Zmajlovi�i, Gusi�i i Malogrudi�i.

Svaki ovakav plemi�, zakupnik i slu�benik dobivao bi uz imanje redovito takodjer nekoliko kmetskih ku�a; ove �e njemu besplatno obradjivati polja i vinograde, do�im �e i nadalje u vlastelinski grad Ozalj davati neku odredjenu da�u.

Vlastelinstvo ozaljsko obradjivalo je god. 1702. u vlastitoj re�iji samo 106 jutara oranica, nekoliko livada na 200 kosaca, �etiri velika vinograda i tri vrta za vo�e i povr�e; imalo je pak dva majura (u Kurilovcu i Podbre�ju), te jedan mlin. Prihodi od podavanja kmetova bijahu veoma znatni. Sama vinska desetina donosila je godimice 1550 vedara vina. Znatno ve�i bijaše vlastelinski alodijal u vrijeme Petra Zrinskoga. Tada su naime vlastelinski dvorovi bili takodjer u Brlogu sa 62 kmetske ku�e, u Treš�enu (ili Gredi) sa 30 jutara oranice i 10 kmetova; zatim u Slapnu sa 44 kmetske ku�e, (marof) u Kr�u sa 70 jutara oranice i 5 kmetova, u Pribi�u sa 27 kmetova, te u Hrastju s 18 jutara oranice i 36 kmetova.

Kmetovi na ozaljskom vlastelinstvu bijahu ljuto optere�eni tlakom i da�om. Tko je obradjivao �itavo jedno selište (12 jutara oranice i primjerenu koli�inu livade), morao je vlastelinstvu svaki dan u tjednu te�ajem cijele godine staviti na raspolaganje po jednoga besplatnoga te�aka („tla�nika"). Tko je obradjivao polovicu selišta, tla�io bi tjedimice po 3 dana. Da�e bijahu u raznim selima dakako raznovrsne, ali svagdje veoma velike. Tako su na pr. kmetovi iz Kup�ine morali gotova novca davati na poklade („mesopustni pinez") i na Gjurgjevo („Jurjev�ina"), te za „stra�evinu" (t. j. zato, što ih štiti tvrdja ozaljska) i jošte „kopustan" (za sijanje prijesada u gori). U naravi morahu davati desetinu od vina, pšenice, prosa, zoti, p�elaca i svinja. Osim toga bila im je du�nost, da se brinu za gospodsku kuhinju ; zato moraju o Bo�i�u dati kopuna, o „novini" (t. j. o �etvi) pile, a po mogu�nosti : guske, pure, praš�i�e, ze�eve i svakojako vo�e. Napokon je svako „selište" moralo u grad dati po jedan voz sijena i drva. Sli�no bijaše kmetovima u Kraši�u i Vivodini. Bolje nije bilo ni onim kmetovima, koji pripadahu kojemu vazalu, a ne dvoru ozaljskomu. Vazali naime bijahu obi�no siromašniji plemi�i, radi �ega pritiskahu svoje kmetove i da�om i tlakom, da uzmognu pove�ati dohotke svoje.

Kada se otkrila buna Petra Zrinskoga, dade karlova�ki general grof Ivan Josip Herberstein — na temelju kraljevske dozvole od 4. travnja 1670. — zaposjesti cijelo ozaljsko imanje. Ovu je zada�u izveo barun Fridrik Saurer, koji je tada u Karlovcu slu�io kao zastavnik posade karlova�ke. Saurer dodje s karlova�kim vojnicima u Ozalj, gdje kaštelanu Andriji Bošnjaku oduzme sve klju�eve grada ozaljskoga. Prije nego li �e zapo�eti plijeniti po gradu, zatra�i Saurer od Bošnjaka prisegu, da �e mu istinito pokazati sav imetak Petra Zrinskoga. Isto takovu prisegu moradoše polo�iti: gospodja Barbara pl. Dautovi�, koja je u Ozlju bila „hofmajsterica", zatim literat Nikola Hrestak, koji bijaše ra�unovodja (rationista) imanja i tvrdje ozaljske, onda literat Ivan Krali�, klju�onoša grada ozaljskoga, te Pavao Krocmon, nadstojnik oru�arnice (magister armentarii) u gradu, napokon Stanislav Fumi�, provizor imanja ozaljskoga. Zaprisegnuvši ovako sve �inovnike i slu�benike, po�ne barun Saurer pregledavati sav Zrinski pokretni i nepokretni imetak.

Kada se tako upoznao sa bogatim plijenom, izdade Saurer odredbe, kako �e se pokretnine otpremiti u Karlovac. Na kasnije povedenoj istrazi iskazao je kaštelan Bošnjak, da je barun Saurer najprije dao isprazniti Zrinsku riznicu. To dakako posve odgovara prirodjenoj lakomosti, kakvom se isticahu njema�ki �asnici u karlova�koj Krajini.

Premda se glavna riznica grofova Zrinskih nalazila u �akovcu, ipak je vrlo mnogo dragocjenosti bilo takodjer u Ozlju. Ovdje �emo prema iskazu kaštelana Andrije Bošnjaka na spomenutoj istrazi prikazati najva�nije stvari, što ih je barun Saurer dao iz ozaljske riznice prenijeti u tvrdju karlova�ku.

Poznato je, koliko su grofovi Zrinski dr�ali do toga, da im konji budu bogato opremljeni. Prekrasne su konjske orme, što ih je Saurer ugrabio iz riznice u Ozlju. Jedna orma bijaše sva od pozla�ena srebra, a urešena dragim kamenjem. Tako je primjerice ,u uzdama bilo 59 tirkiza, a 166 rubina i smaragda ; oglavnik bijaše u obliku mjeseca, a iski�en sa 32 dragulja ; na potprsini nalazilo se 74 tirkiza, a 139 rubina i smaragda, do�im je sedlo bilo izradjeno od svile. Cijela ova konjska orma cijenila se (u ono doba !) na 2000 rajnskih forinti! Barun Saurer dao je iz Ozlja odnijeti 8 konjskih �apraga (pokrovca), medju kojima bijahu 3 tatarska, 2 poljska, a 1 francuski; svi �aprazi bili su vrlo skupocjeni, a iski�eni zlatnim resicama. Osim toga odvukoše Nijemci iz Ozlja 135 konjskih sedla, 20 potprsina, izradjenih iz turske ko�e, 2 krasna crvena pokriva�a za konje, 8 turskih ulara i 3 velike dlakave naprave, što ih je Zrinski obi�avao na konje stavljati onda, kada bi usprkos lošega vremena polazio na izlete.

Dragocjeno bijaše oru�je, što ga je Petar Zrinski �uvao u ozaljskoj riznici. Barun Saurer odveo je u Karlovac pozla�en srebren ma�, te isto takovu sablju, zvanu „Korde�". Kaštelan spominje i prazne — ali pozla�ene srebrne — korice za ma�, te luk sa strjelicama i njihovim tokovima; ovaj luk bijaše iski�en zlatnim i srebrenim resicama, kao što i neki prepasa� za sablju. Krasan bijaše veliki turski �ador, što ga je Saurer odnio iz ozaljske riznice. Ovaj �ador dao je neki zarobljeni Tur�in mjesto 1000 talira. Za taj �ador pribavio je Zrinski na isti na�in od drugoga Tur�ina osobito lijep namještaj, koji je vrijedio takodjer 1000 talira. Kaštelan Bošnjak isti�e, da je Zrinski u ime otkupnine dobio još jedan posve uredjen turski šator, koji je takodjer vrijedio (sa svojim namještajem) 1000 talira. Naravno, da je barun Saurer dao u Karlovac otpremiti i ovaj šator, kao što još 9 drugih �adora; medju ovima bijahu 2 putna �adora, pod svaki se moglo smjestiti 10 ljudi.

U ozaljskoj oru�ani nalazilo se 68 pušaka i 24 sablje. Medju puškama bijahu 4 veoma lijepe, koje su vrijedile 100 talira; druge pak 4 takodjer lijepe puške pripadahu mladomu grofu Ivanu Antunu Zrinskomu. Barun Saurer dade sve ovo oru�je otpremiti u Karlovac ; samo 20 sabalja i 8 pušaka porazdijeli medju kmetove u Podbre�iu. Još je barun Saurer iz Ozlja odnio 4 lijepa pozla�ena štita, iski�ena svilenim resama, jedan �eljezni oklop, 4 koplja, 108 ma�eva i sabalja bez dr�aka i 22 velika mjedena topa na kota�e ; zatim jednu �eljeznu umjetnu spravu, kojom se mogu za opsade razbijati vrata od tvrdjave, i 10 sprava, u kojima se mo�e praviti vatra za bacanje (in quibus ignes missiles faciebant); onda oko 2000 taneta za topove i jednu škrinju, punu raznih potrepština za topove; napokon raznog drugog oru�ja, 3 bakrena mu�ara, 12 kola ratne municije i spremicu za barut.

U riznici ozaljskoj bijaše mnogo skupocjenoga posudja. Medju ostalim stvarima odveo je barun Saurer u Karlovac 5 srebrnih �lica, 3 bakrene zdjele, 15 tanjuri�a od pozla�enoga papira za poslastice, 3 pehara od lijepoga belgijskoga porculana ; 16 visokih talijanskih vr�eva od majolike, 3 velika vr�a takodjer od majolike, krasnu solenku od talijanske majolike, 13 bijelih finih tanjuri�a za vo�e, 42 velika tanjura od majolike, 3 bijele zdjele sa podnošcima takodjer od majolike, 60 komada razli�itih staklenih posuda za stol i 4 staklenke, u kojima se hladilo vino. Vojnici odniješe u Karlovac takodjer razne stvari iz dvora ozaljskoga, naro�ito zdjele, lonce, tanjure i drugo kuhinjsko posudje, medju kojim se poimence spominje veliki bakreni mu�ar.

Medju skupocjenim predmetima u riznici ozaljskoj spominje kaštelan Bošnjak mnogo tkanina. Tako n. pr. nekakav zastor, koji je obrubljen lijepim resicama od zlata i crne svile; zatim opet drugi zastor od modroga atlasa, koji je izvezen svilom; onda velik sag za 4 stola, pa drugi sag iz Perzije, 10 novih malih turskih sagova i 3 fina grimizna saga ; napokon 18 turskih pokriva�a, od kojih se svaki prodaje po 4 rajnska forinta, te jošte 103 druga pokriva�a. Od ostalih tkanina spominjemo 63 para svilenih �enskih �arapa i prekrasan pojas Petra Zrinskoga od zlatnih i srebrnih niti sa srebrnom pozla�enom kop�om i lan�i�em. U riznici bijaše pohranjeno 35 komada finoga vunenoga sukna iz Firence ; svaki je komad bio dug 36 lakata, pa je �itavo sukno vrijedilo 1260 rajnskih forinti. Bijeloga pamuka nalazilo se u riznici 30 funti.

Kaštelan Bošnjak navodi još mnogo stvari, što ih je barun Saurer odnio iz ozaljske riznice. Medju ovima spominje se velika svjetiljka (luster) za crkvu, 3 ki�ena slike, 6 rizama lijepoga mleta�kog papira za pisanje, 20 mjedenih i 4 olovna svije�njaka u dvoru, 3 ko�e od tigra, 5 kutija koralja, te oko 200 ve�ih i manjih knjiga.

Barun Saurer nije u Ozlju ostavio ni poku�stva. Tako je iz sobe Petra Zrinskoga dao odnijeti vunen lijepo izvezen sag, te veliko zrcalo i 3 fina stolnjaka. Iz sobe grofice Katarine Zrinske bude u Karlovac odnesen lijep i nov sag od crvenog atlasa, koji je bio obrubljen resama od zlatnih niti i modre svile ; zatim veliko zrcalo ; onda njezin pisa�istol, koji bijaše malen, ali veoma lijep, modre boje i sli�an ormari�u; napokon maleno zrcalo, u kome se od jedne osobe vidjelo 5 lica. Iz „divoja�ke hi�e", t. j. iz sobe, u kojoj je nekada stanovala Jelena Zrinska, dade barun Saurer odnijeti sag od šarene tkanine, zatim malu ljekarnu, te 60 bijelih posuda od majolike i 15 staklenih boca za ljekarske potrebe. Iz „pala�e", t. j. iz glavne dvorane u gradu ozaljskom, bijaše odnesen vuneni sag, lijepo izvezen i bojan ; zatim karta („mappa"), koja je prikazivala svijet; onda velika slika o nekomu boju kod Kani�e i 12 slika proro�ica (imagines sibillarum); napokon 12 velikih i 12 malih stolaca, ko�om prevu�enih, te jedan velik drveni stol. Iz t. zv. sobe za strance dao je barun Saurer odnijeti vuneni sag, izvezen nitima; zatim pozla�eni �eljezni krevet, koji je vrijedio 60 rajnskih forinti, te prekrasan stolac kod kreveta.

Vojnici karlova�ki nijesu pustili na miru ni druge stvari. Medju ostalima odvezoše u Karlovac jedan �eljezni krevet, koji je vrijedio 36 forinti, 9 drvenih kreveta, 12 drugih �eljeznih kreveta, koji bijahu ve� slo�eni u sveske, jer ih Zrinski htjede otpremiti u �akovec, a svaki je pojedini vrijedio 36 forinti; napokon 3 stola i 5 lijepih škrinja iz �vrstoga drva s talijanskim klju�anicama. Kao da sve to nije dosta, po�eše vojnici takodjer razbijati. Tako su razbili 2 ormara, 2 vrata i 20 prozora. �ini se, da je u ono vrijeme klju�anica bila od velike cijene, jer vojnici sa sobom odniješe 25 klju�anica s raznih vratiju i ormara. U Karlovac odvezoše takodjer 9 cijelih vratiju s klju�anicama, 5 prozora, dapa�e i pod iz jedne kule !

Od posteljine odvu�eno je iz Ozlja: 50 blazina (perina) i strunja�a, oko 60 jastuka, 2 fine strunja�e iz damasta, jedna svilena strunja�a, 2 para divotnih plahta izvezenih svilom i zlatnim nitima, dva ru�nika takodjer izvezena zlatnim i svilenim nitima i tri jastu�nice isto takove izradbe.

Od rubenine nestalo je iz Ozlja 36 lijepih bijelih stolnjaka, 12 plahta, 11 ru�nika i 11 ubrusa, medju kojima bijahu dva ubrusa izvezena svilenim i zlatnim nitima. Mnogo bijaše u Ozlju priredjeno platna, predje i svile; same ov�je vune bilo je oko 1000 lakata, što je sve ugrabio barun Saurer.

Prigodom istrage izjavio je provizor Stanislav Fumi� ovo: Njega je barun Saurer prisilio, da u Ozalj pritjera iz svih podru�nih sela one kmetove, koji imaju kola. Na ova kola dao je Saurer krcati poku�stvo, oru�je, vino, �ito i sijeno, pa to onda voziti u Karlovac. Jednoga dana bijaše ovako upregnuto oko 200 kola! �itava pak ova seoba trajala je dva mjeseca !

Klju�onoša Ivan Krali� iskazao je na istrazi, da se po�etkom travnja 1670. u pivnici grada ozaljskoga nalazilo 2245 vedara vina. Od toga ostavio je baiun Saurer u pivnici samo 400 vedara, do�im je sve drugo (dakle 1845 vedara) dao odvesti u Karlovac Ra�unovodja Nikola Hrestak izjavio je na istrazi, da je barun Saurer iz grada Ozlja odveo u Karlovac 370 mjerova (kuplenika) pšenice, 160 mjerova ra�i, 373 mjerova zobi, 132 mjerova heljde i pira, zatim 10 centi �eljeza i 367 janjaca. Hrestak je morao barunu uru�iti takodjer 85 rajnskih forinti i 18 groša gotova novca, što ga je ubrao za gospoštiju. Povrh svega toga odveo je barun Saurer iz Ozlja 40 vozova sijena, 400 hrastovih greda, 16 vedara masla (u 3 bureta), 13 centi sira i lijep golubinjak, što ga je provizor Fumi� morao po kmetovima dati izraditi upravo za baruna Saurera.

Poput grada Ozlja oplijenio je barun Saurer takodjer ostale dvorove i majure na imanju ozaljskom. U dvorac Podbre�je kod rijeke Kupe dodje karlova�ki vojnik Gjuro Strelle, koga je onamo izaslao barun Saurer. Strelle prisili špana Gjuru Vlaši�a, da mu uru�i klju�eve od pivnice i hambara, te je onda vinom i �itom raspolagao po volji. U Karlovac dade otpremiti 250 mjerova prosa, 20 mjerova heljde i pira, 4 mjerova zobi i 60 vedara vina; sam taj vojnik ispio je za vrijeme svojega boravka u Podbre�ju 16 vedara vina! Na majuru u Podbre�ju bijaše 41 govedo. Od toga morao je vlastelinski pastir Mati ja Gazda otjerati u Karlovac 25 goveda, do�im je 14 goveda otjerao karlova�ki vojnik Petar Kuševi�, a samo 2 komada goveda ostadoše na majuru. Prigodom istrage potu�ila se majurica Uršula Majhanovi�, da su joj karlova�ki vojnici oteli 80 kokoši, 45 pili�a, 35 gusaka i 18 pataka.

Kada su Prašinski i Špoljari� 13. lipnja došli u dvorac Slapno, nadjoše ondje samo 70 mjerova (kuplenika) prosa, 35 gusaka, 6 kokoši i 36 pili�a. Sve drugo dao je barun Fridrik Saurer odvesti u Karlovac. Špan Gjuro Lovri� i majurica Jelka Dragovani� suglasno su na istrazi svjedo�ili, da je iz Slapna odvu�eno u Karlovac 300 mjerova prosa, 95 mjerova pšenice, 13 mjerova ra�i, 46 glava goveda, 10 gusaka i 6 kokoši.

Na imanju Treš�eno nadjoše punomo�nici kraljevske komore samo 100 mjerova prosa, 30 mjerova pšenice i 9 mjerova heljde. Ondješnji špan Gjuro Ibrahim iskazao je na istrazi, da je barun Saurer dao iz majura u Treš�enu otpremiti u Karlovac svu stoku i �ivad, a iz hambara 700 mjerova prosa, 200 mjerova pšenice, 109 mjerova zobi i 55 mjerova heljde.
(Komorski punomo�nici Prašinski i Špoljari� vele u svome izvještaju, da je iz Treš�ena odvu�eno 400 mjerova prosa, 300 mjerova zobi, 200 mjerova pšenice, 20 mjerova „sirka" i 60 �ivotinja.)

Prašinski i Špoljari� zaplijeniše dvorac Hrastje, gdje su od pokretnina našli samo 43 mjerova prosa, 23 mjerova heljde, 20 gusaka i 20 kokoši. Kada je kasnije tamošnji špan Mihajlo Zupani� bio na istrazi pitan, gdje su druge stvari, odgovorio je ovo : Karlova�ki vojnici odvezli su iz hambara po nalogu baruna Saurera 118 mjerova pšenice, 500 mjenva prosa, 300 mjerova zobi, 77 mjerova ra�i i 10 mjerova heljde; iz pivnice odvedoše 1001 vje�io vina, te 7 velikih praznih bureta (po 60, 70 i 80 vjedara), koja su vrijedila 28 ugarskih forinti; osim toga odvukli su vojnici sa sobom u Karlovac sa majura 80 ovaca, 19 gusaka, 17 pataka, 20 kopuna i 33 kokoši.

Ljuto bijaše oplijenjen dvorac Brlog, gdje je provizorom bio Tomo �upani�. Iz hambara brloškoga dade barun Fridrik Saurer odvesti u Karlovac 135 mjerova pšenice, 396 mjerova prosa i 150 mjerova zobi; iz pivnice, u kojoj bijaše 814 vjedara vina, oteo je Saurer 524 vjedra vina i 11 velikih praznih bureta, koja bijahu procijenjena na 4 ugarske forinte; iz dvorca dade odvesti 10 stolova, iz p�elinjaka 18 p�elaca, a sa majura 160 glava �ivadi (kopuna, gusaka, pataka i kokoši). Privolom baruna Saurera grabili su u Brlogu tako�jer drugi ljudi. Tako je na pr. �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser dao po Matiji Mureti�u, provizoru svoga grada �umberka, odvu�i 200 vjedara vina, 60 ovaca, 60 koza i 41 mjerov �ita zvanoga „sirak". Ivan Osina odveo je u Metliku 10 mjerova heljde, 12 p�elaca i nešto �ivadi. Neki Ivan Hranilovi� odvukao je 50 vjedara vina, jedan pokriva� i okrugli stol. Da pak ušutka svoju savjest radi tolike otima�ine, poslao je barun Saurer franjeva�komu samostanu u Karlovac dva bureta, u kojima se nalazilo 40 vjedara brloškoga vina. Sve ovo potvrdiše pod prisegom na istrazi Nikola Fortani�, špan u Brlogu, te Jelka Vide�ka, majurica na brloškom majuru.

Kao što je barun Saurer hara�io po imanju brloškom, taka je dvorac Pribi� oplijenio krajiški kapetan Krsto Delišimunovi� sa svojim zetom Stjepanom Jela�i�em. Pribi�ki špan Mihajlo Matari� iskazao je na istrazi pod prisegom, da su Delišimunovi� i Jela�i� odveli iz hambara oko 500 mjerova raznoga �ita, poimence pšenice, ra�i, prosa, zobi i heljde1; iz pivnice odvedoše oko 300 vjedara vina, a sa majura 3 glave goveda i 27 komada �ivadi. Osim njih odveo je iz Pribi�a 70 vjedara vina karlova�ki vojnik Petar Kuševi�.

Premda su Petar Prašinski i Franjo Špoljari� zaplijenili Ozalj u ime kraljevske komore, ipak se još neko vrijeme (2 godine) ondje banio kao gospodar barun Fridrik Saurer. Po njegovoj odredbi upravljao je ozaljskim vlastelinstvom najprije Andrija Fali, zatim Ivan Pikel, a onda Sebastijan Despelatro. Svi su ovi tudjinci postupali skroz samovoljno i veoma nasilno. Njihove opa�ine opisuju na istrazi: ozaljski kaštelan Andrija Bošnjak, provizor Stanislav Fumi� i plemi� Petar Tompa.

Prilike u Ozlju budu uredjetie istom godine 1673., kada se kona�no provela dioba Zrinskih imanja. Tada je u ime Adama Zrinskoga njegovom polovicom imanja ozaljskog upravljao Ivan Hr�i� ; naprotiv je drugom polovicom (t. j. Petrovom) u ime kraljevske komore upravljao Juraj Kukuljevi�, prozvan takodjer Bassan-Sakcinski. Kraljevska je komora trebala mnogo novaca. Da ih namakne, po�ne prodavati pojedine dijelove imanja ozaljskoga. Tako je 2. svibnja 1679. grofu Ivanu Peranskomu za 19.000 forinti prodala imanja: Brlog, Slapno, i Treš�eno. Kapetan Stjepan Sili kupio je od komore imanje Hrastje, a obitelj Juraši� imanje Jaškovo.

Kada je Adam Zrinski god. 1691. poginuo u bitci kod Slankamena, odre�e se njegova udovica Katarina Lamberg svih baštinskih prava u korist komore u štajerskom Gracu. Ova je komora prekupila za 500.000 forinti od kraljevske komore u Po�unu takodjer preostali dio zaplijenjenih imanja Petra Zrinskoga. Tako se štajerski Nijemci domogoše velikoga gospodstva u Hrvatskoj. Grad Ozalj prijedje godine 1725. u posjed grofa Rajmunda Perlasa, koji je prikupio takodjer imanja Slapno i Stative. Sve ovo kupio je godine 1766. od njega grof Teodor Bacan. U novije pak doba kupila je ozaljsko imanje Viktorija kneginja Thurn-Taxis. Ovoj odli�noj obitelji pripada Ozalj još i danas.

Ribnik

Nekada je Ribnik na Kupi pripadao grofovima Frankopanima. U posjed ovoga lijepog imanja dodjoše grofovi Zrinski jednakim na�inom, kao što i u posjed imanja ozaljskoga. Ribnik je naime grof Stjepan Frankopan Ozaljski darovao svojoj sestri Katarini, koja se udala za grofa Nikolu Zrinskoga, junaka sigetskoga. Osim trgovišta Ribnika spadahu na to imanje ova sela : Zakanje, Novaki, Modruš-potok, Artini�i, Gri�e, Jelkovi�i, Kuni�i, Paka, Pravutina, Zaluka, Brihovo, Brod, Jurovo, Bukovac, Ohanji vrh, Breznik, Obrh (Ober Klari�a), Stranica, Lipnik, Gorica, Mrzljaki i Goli vrh, te prijevoz na rijeci Kupi prema Metlici.

Grofovi Zrirski bijahu tri puta uvedeni u posjed imanja ribni�koga. Prvi put se to dogodilo god. 1576., drugi put god. 1581., a tre�i put god. 1588. Bra�a Nikola i Petar Zrinski podijeliše godine 1649 izmedju sebe sva imanja, pa tako i Ribnik. Isprvice gospodario je Petar Zrinski samo svojim dijelom Ribnika ; no iza smrti Nikoline uze Petar godine 1665. u najam takodjer drugu polovicu imanja ribni�koga, te je u tu svrhu pla�ao najamninu Sofiji Lobi, udovici brata svoga.

�im je grof Petar Zrinski bio 3. travnja 1670. udaren dr�avnim progonom, odmah se karlova�ki general Herberstein pobrinuo, da oplijeni imanje Ribnik. Ovaj posao izvedoše njegovi ljudi, naro�ito grof Paradaiser, barun Saurer i grof Strasoldo. Njihovu otima�inu ispitalo je posebno povjerenstvo, sastavljeno od kraljevih povjerenika i od izaslanika kaptola �azmanskoga. Kao glavni svjedok slu�io je plemi� Ivan Zden�aj, koji bijaše �inovnik u tvrdji Ribniku i na cijelom imanju. Uz njega spominje se kao svjedok Pavao Moder�in, �upnik u Ribniku, te neki Niko Markovi�.

Karlova�ki vojnici Sebastijan Despelatro i Engelhard Pauger odvezli su iz ribni�kih hambara u Karlovac 700 mjerova pšenice, 1300 mjerova prosa, 400 mjerova zobi i 100 mjerova heljde. Iz pivnice odvezli su 500 vedara vina, a iz majura kod Ribnika : 31 govedo, 23 teli�a, 47 svinja, 8 ovaca, 36 gusaka, 52 purana, 23 patke i 120 kokoši. Iz majura Podlipnik odvedoše karlova�ki vojnici 16 goveda 8 teli�a i 65 kopuna, do�im je grof Strasoldo odveo 248 ovaca i 2 ovna, 6 konja, 10 krava, 5 teli�a i 320 janjaca. Iz majura Prantina odvukli su karlova�ki vojnici 1 kravu, 2 bika, 31 tele, 20 gusaka, 40 kopuna i 38 kokoši. Petar Prašinski i Franjo Špoljari�, koji su kao povjerenici kraljevske komore došli u Ribnik 15. lipnja 1670., ne nadjoše u dvorcu ništa drugo, nego li 80 mjerova (kuplenika) heljde. Iz kova�nice oteli su karlova�ki vojnici mijeh, koji je vrijedio 14 forinti, 2 malja (kladiva), 3 kliješte i drugo oru�je. Iz dvorca u Ribniku odvezli su u Karlovac sve oru�je, poku�stvo, posteljinu i t. d. Osim toga imali su grofovi Zrinski u Ribniku svoje gojilište konja, u kome se godine 1670. nalazilo 40 konja. Velik dio ovih konja prisvojio je sebi grof Paradaiser ; nekoliko konja uzeše Ivan Gusi� i Engelhard Pauger, a 7 konja bude porazdijeljeno medju druge ljude. Treba istaknuti, da su karlova�ki otima�i odmah u Ribniku po�eli prodavati ugrabljeni plijen. Tako su na pr. �upniku Moder�inu prodali 18 vjedara vina, 30 mjerova prosa i �etverouglasti stol iz orahova drva. Ivan Zden�aj kupio je od Sebastijana Despelatra 30 mjerova prosa, do�im je od baruna Saurera primio 100 mjerova prose u ime svoje pla�e.

Grof Ernest Paradaiser molio je kralja Leopolda, neka njemu daruje imanje Ribnik, jer da mu Petar Zrinski duguje neku tra�binu. Ovu molbu odbije kralj kao neopravdanu. Jedna polovica imanja Ribnika pripade kraljevskoj komori, a druga Petrovu sinovcu Adamu Zrinskomu ; prvom je polovicom upravljao Juraj Kukuljevi�, a drugom Ivan Hr�i�. Iza tragi�ke smrti Adama Zrinskoga dodje �itavo imanje ribni�ko u posjed grada�ke komore. Ova je to imanje godine 1702. zalo�ila grofovima Adelmu i Juliju Petazu i primila od njih u zamjenu dva imanja (Castelnuovo i San Servolo) u Istri. Obitelj grofova Petaza dr�ala je Ribnik do godine 1839. Tada prijedje Ribnik u vlast baruna Vukasovi�a, a kasnije ga je kupio Josip pl. Gali.

Izvori i literatura:

1. Istra�ni zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola �azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Be�u od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Ra�ki god. 1873- u zborniku: „Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.—586.)

3. Radoslav Lopaši�: „Hrvatski urbari". Zagreb 1894.

4. Ivan Kukuljevi�: „Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu �akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.)

5. Lopaši�-Laszowski: „Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895.

6. Matija Ma�i�: „Prilozi za poviest grada Bakra". Sušak 1896.

7. Radoslav Lopaši�: „Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.—III.

8. Emilij pl. Laszowski: „Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb.

9. Alexander comes Patachich : —„Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveu�ilišnoj knji�nici zagreba�koj, sign. S M 33 D 1.)

10. Radoslav Lopaši�: „Karlovac". Zagreb 1879.

11. Ivan Kukuljevi�: „Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.)

12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan — aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita — tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagreba�kom).

DR. RUDOLF HORVAT

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

 

Vezani �lanci:

Zapljena Zrinskih imanja
Uvod i 1. dio: Me�imurje

Zapljena Zrinskih imanja
2. dio: Bo�jakovina / Rakovac / Zagreb, Šestine i Brezovica

Sutra na portalu:

Zapljena Zrinskih imanja
4. dio:
Gorski kotar / Bakar i Grobnik / Vinodol

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.