Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Zapljena Zrinskih imanja


Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu na današnji dan, 30.4.1671. godine

Prilog s web-stranice Symposion, tekstu dr. Rudolfa Horvata:

Proglasom od 3. travnja 1670. objavio je kralj Leopold I. narodu hrvatskomu, da je grof Petar Zrinski „postal nevernik naše krune", radi �ega se zapljenjuje sav imetak njegov. Ho�emo i zapovijedamo, da se sve njegovo imanje i blago obrne za našu kraljevsku komoru. Na gubitak svojih imanja bijaše radi „nevjere" (veleizdaje) osudjen takodjer Petrov šurjak: grof Franjo Krsto Frankopan. Ista je sudbina zadesila i Petrove pristaše: Stjepana Ivanovi�a, Franju Ivanovi�a, Petra Osvalda, Stjepana Verebelja, Gjuru Maleni�a, Baltazara Pogledi�a, Franju Bukova�koga, Franju Berislavi�a i Gašpara �olni�a.

Kraljevim je prihodima u Ugarskoj i Hrvatskoj upravljala kraljevska komora u Po�unu. Ona se brzo pobrinula, da kralja Leopolda u�ini baštinikom svih imanja nesretnoga bana hrvatskoga i njegovih drugova. U tu svrhu odabere vješte ljude, koji �e sav njihov — gibivi i negibivi — imetak zaplijeniti i popisati. Svojim povjerenicima za taj posao imenuje kr. komora: Petra Prašinskoga, blagajnika tridesetnice (carinare) u Nedeliš�u, te Franju Špoljari�a, protustavnika iste tridesetnice.

Medjutim se ve� u Hrvatskoj zbila prava otima�ina. Poput razbojnika udare na Zrinska i Frankopanska imanja krajiški �asnici. Pri tome grabe�u odlikovahu se ponajviše: karlova�ki general grof Ivan Herberstein, veliki �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Para-daiser, senjski potkapetan Gali, oto�ki kapetan Franjo Lemberger, karlova�ki poru�nik (zastavnik) barun Fridrik Saurer, ivani�ki kapetan barun Ivan Jakov Teuffenbach i koprivni�ki kapetan grof Ferdinand Ernest Breuner. Zrinsko Medjumurje porobiše zapovjednici njema�ke carske vojske. Poput ovih tudjinaca dao se na otimanje takodjer doma�i velikaš grof Nikola Erdedi, ovaj zakleti neprijatelj grofa Petra Zrinskoga.
U 17. vijeku bijahu grofovi Zrinski najbogatiji velikaši hrvatski. Njima je u sjevernoj Hrvatskoj pripadalo golemo imanje Medjumurje, u srednjoj Hrvatskoj imanja: Rakovec, Vrbovec, Bo�jakovina, Medvedgrad, Breznica, Švar�a, Ozalj i Ribnik, u ju�noj Hrvatskoj cijeli Gorski kotar, t. j. imanja : �abar. Li� i Brod na Kupi, a u Primorju : Grobnik, Bakar i krasni Vinodol, t. j. Kraljevica. Selce, Bribir, Gri�ane, Drivenik i Hreljin

4. dio:
Gorski kotar / Bakar i Grobnik / Vinodol

Gorski kotar

U cijeloj Hrvatskoj nema ove�ega kraja, koji bi se u hrvatskoj povijesti rjedje spominjao, nego li se spominje gorski kotar. Dva su tomu razloga. Gorski je kotar još i danas vrlo slabo napu�en. Ta u �itavom zapadnom kraju (naokolo gore Risnjaka) nema ni pravoga sela na prostoru, koji zaprema više od 100 kilometara ! Osim toga nalazi se Gorski kotar na skrajnjem zapadu kraljevine Hrvatske, dakle najdalje od bosanske granice. Zato je Turcima bilo oteš�ano provaljivanje u ova gorovita i zabitna sela. Nije ih onamo mogla vu�i niti �elja za plijenom, jer se Gorani mogu sa svojom stokom lako zakloniti u šume i planine.

Gorski je kotar u srednjem vijeku pripadao grofovima Frankopanima. Ovdje je vladao glasoviti Bernardin Frankopan (god. 1453-—1530.), koji ostavi Gorski kotar svomu unuku Stjepanu Frankopanu Ozaljskomu. Kako je ovaj godine 1577. umro bez potomaka, ostavi on Gorski kotar grofovima Jurju i Nikoli Zrinskomu, koji bijahu sinovi Stjepanove sestre Katarine. Od sada vladaju grofovi Zrinski u Gorskom kotaru sve do propasti svoje.

Glavno Zrinsko imanje u Gorskom kotaru bijaše Brod na Kupi. Ono je zapremalo sjevero-isto�ni dio Gorskoga kotara. Na sjeveru bijaše mu granicom rijeka Kupa, koja ovdje dijeli Hrvatsku od Kranjske ; na istoku sizala je medja do Frankopanskoga imanja Severina (Lukovdol); na zapadu do podno�ja Risnjaka, a na jugu do Velike Kapele. Pod Zrinsko imanje Brod na Kupi spadahu godine 1670. ova sela: Lokve, Delnice, Turnji, Tihovo, Lešnica, Išeonica, Brod, Golik, Belo, Kociani, Sela, Drage, Zrnovac, Sleme, Tustivrh, Skrad, Prdo�aj, Pucak, Zakraje, Ravno, Planina, �u�ak, Gu�e selo, Završje, Bla�evo selo, Bukov vrh, Nagli�evo selo, Gorica, Gusti Laz, Brezje, Ruda�, �abra, Lure�, Nojoge� i Biljani.

U ovim selima stanovalo je 600 obitelji, koje bijahu u kmetskom odnošaju prema grofovima Zrinskima. Od svake sesije (selišta) pla�ao je kmet u vlastelinsku blagajnu godimice po 8 ugarskih forinti mjesto svakoga drugoga podavanja. Na taj na�in dobivahu grofovi Zrinski iz Broda godišnji prihod od 1800 forinti. Oni su u samome Brodu imali svoj utvr�jeni dvorac, u kome je stanovao upravitelj vlastelinstva njihova. Takovim je godine 1670. bio plemi� Franjo Tausz.

Nekada je grofovima Zrinskima pripadala takodjer dolina rijeke Dobre, kamo se kasnije doseliše Vlasi iz Turske. Prve Vlahe naseliše ban Ivan Draškovi� i karlova�ki general Juraj Lenkovi� godine 1599-u Gomirju. To je u�injeno bez znanja grofa Jurja Zrinskoga. Naskoro postadoše ovi Vlasi veoma neugodni susjedi imanju brodskomu. Oni su naime provaljivali u bli�nja sela, �ine�i veliku štetu Zrinskim kmetovima. Radi toga potu�io se grof Juraj Zrinski 26. o�ujka 1601. štajerskomu nadvojvodi Ferdinandu, koga podjedno zamoli, neka Vlahe u Gomirju u�ini podanicima grofa Zrinskoga, a ne krajišnicima generala karlova�koga. Nadvojvoda nije uslišao �elju Jurja Zrinskoga, ve� je upravo obratno sliede�ih godina naselio Vlahe takodjer u Vrbovskom i u (Komorskim) Moravicama.

Tako su Vlasi malo po malo zapremili �itavu dolinu rijeke Dobre do utoka Vitunj�ice. Nije ih bilo baš mnogo, ali zato bijahu vrlo ratoborni i poput Turaka �eljni plijena. Kraljevski povjerenici Ivan Verneg i Ivan Somogji nabrojiše godine 1632. u Gomirju 20, u Vrbovskom 12, a u Komorskim Moravicama 20 vlaških zadruga. Ovi su Vlasi slu�ili u velikoj kapetaniji ogulinskoj. Kod ku�e zanimahu se ponajviše sto�arstvom, te su osim konja i goveda imali 18.000 koza i ovaca. Premda je Vlasima pripadalo mnogo zemljišta, ipak su sa svojom stokom prelazili preko visokoga Kleka u Mrkopalj na zapadu i preko gore Cetinja u Severin na istoku.

�im su Vlasi u Gomirju, Vrbovskom i Moravicama doznali, da je grof Petar Zrinski uhva�en, odmah sastave �etu, koja �e robiti po imanju brodskom. Ovdje �emo iznijeti štete, koje po�iniše Vlasi ubogim kmetovima Zrinskim. Popis je u�injen prema iskazima zaprisegnutih ljudi prigodom istrage, koja se provela godine 1672.

Iz sela Ruda�a otjeraše Vlasi 16 volova i krava, 25 ovaca i 25 janjaca ; osim toga odvezoše 150 mjerova �ita i sve poku�stvo ; ku�e su pak zapalili i do temelja uništili. U seoce �abra provališe Vlasi iz Moravica poput razbojnika po no�i. Nesretni kmetovi — poimence : Luka Kronar, Matija Štajdohar i Andrija šepec — izgubiše sav imetak, jer su im Vlasi zapalili ku�e, a sa sobom odnijeli poku�stvo, gradjevno drvo, 26 mjerova �ita i 600 dasaka. �alosno je prošao Gjuro Arbanas, koji bijaše Zrinski špan u mjestu Selima. On se valjda Vlasima kada zamjerio ; zato su oni sada po no�i provalili u njegovu ku�u, te mu oteli sav imetak, a njega samoga izmrcvarili i ubili.

Moravi�ki Vlasi provališe po no�i takodjer u selo Lamana Draga. Ovdje je kmet Jakob Vuk pretrpio štetu od 14 forinti, a udovica Pavla Lotinara 15 škuda ; najgore je pak prošao kmet Pavao Štajdohar, komu su Vlasi oteli novaca i stvari u vrijednosti od 100 rajnskih forinti i još mu prelomili ruku. U selu Planini pretrpio je Andrija Crnkovi� 118, a Ivan Crnkovi� 102 ranjska forinta štete. U samom Brodu na Kupi nastradahu gotovo svi kmetovi, poimence: Andrija, Martin, Ivan, Marko i Anastazija Obranovi�, Mihajlo Crnkovi�, Stjepan Golik, Andrija i Mihajlo Mihovi�, Marko Pavi� i Matija Doliši�. Tom prigodom oteo je grof Ivan Ernest Paradaiser brodskomu �upniku Gjuri Pipincu konja s potpunom opremom, što je vrijedilo 18 škuda.

U Gu�e selo provališe Vlasi iz Dubrava kod Ogulina, te porobiše kmetove : Stjepana i Gjuru Štanfla, Jakova Bani�a, te Ivana Tonu i Marka Osani�a. Krajiški vojnici iz Ogulina oplijeniše selo Lure�, gdje su nastradali Gjuro Pergar i Lovro Crnkovi�. Mnogo je štete pretrpjelo selo Skrad, gdje su plijenili Vlasi iz Moravica i Gomirja. Tamo je Mihajlo Greguri� imao štete 207 forinti, Ivan Skilijan 63 for., Andrija Crnkovi� 40 for., Mihajlo Beliši� 86 for., Gjuro Goljak 3 for., Stjepan Branovi� 40 for., Andrija Pavor 11 for., Ivan Crnkovi� 47 for., Bartol Gali 24 for., Gjuro Falioni� 68 for., Jakov Plesi 26 for., a Mihajlo Branovi� 34 for. Vlasi porobiše takodjer crkvicu sv. Antuna u Skradu.

Ljuto je stradalo selo Lokve. Ondje su Vlasi stanovnicima nanijeli 120 forinti štete, kako je pod prisegom iskazao lokvarski starješina Bolf. U selu Turnji (kod Delnica) nastradaše ovi kmetovi: Petar Pavur, Jakov Dela�, Gašpar Zvihperger, Andrija Osajni�, Matija Papeš i Gjuro Mikovi� ; u Završju : Lovro, Ivan i Petar Greguri�, Gjuro, Petar i Bartol Ranf, Martin i Nikola Perši�, Bla� Mance, Leonard Mal�i�, Valerij Ruppe, Ivan Peršlin i Petar Simi�; u Bla�evu selu: Andrija Crnkovi� ; u Nagli�evu selu : Gjuro Nagli� ; u Dragi: Gjuro Štajdohar; u Iševnici: Mihajlo Doliši�, Petar Kova�i�, Martin i Matija Krizmani�, te Jakov Maurovi�; u Ravnu: Andrija Fak ; u Biljanima: Grgur Biljan, Urban Stimi� i još 5 ku�a, koje bijahu posve oplijenjene.

Najve�u štetu pretrpješe kmetovi u Bukovom vrhu: Gašpar Herbi� 50 for., Andrija Colnar 100 for., Ivan Perši� 128 for., Grgur Grenc 218 for., Petar Klobu�ar 455 for., Luka Mance 40 for., Gjuro Jurkovi� 244 for., Ivan Mance 248 for., Matija Štajdohar 52 for., Mihajlo Mance 74 for., Tomo Gren� 12 for. i Mihajlo Fadljevi� 276 forinti. U tome selu robilo je 10 Vlaha iz Vrbovskoga i Dolnje Moravice. U selu Pucak stradahu kmetovi: Andrija Papeš i Marko Klobu�ar ; u Gorici: Ivan Lisac, Gjuro Crnkovi�, Luka �op, te Matija i Tomo Vidmar ;uTustomvrhu: Ivan Jug ; u selu Zakraje : Bartol Vuk, Mihajlo Crnkovi� i Matija Vidmar ;uZrnovcu: Bartol Padvar i Mihajlo Skilijan ; u Brezju: Martin Greguri� i Petar Kruljac ; u selu �u�ak : Andrija �op, Grgur Crnkovi�, Jakov Butina, Mihajlo Pobranovi� i Gjuro Greguri� ; u selu Sleme: Ivan Mulac ; u selu Nojoge� : Ivan i Matija Lisac, Vid �op, Ivan Stinjec i Gjuro Pavor ; u selu Prdo�aj: Ivan i Andrija Klobu�ar, Petar Miko�i�, Mihajlo Simec, Matija Knifi�, Petar Bolf i Gjuro Obranovi� ; u Tihovu : Jakob Jureti�, Mihajlo Lisac, Urban Šafar, Grgur, Gjuro i Mihajlo Mihel�i�, Matija Kezele, Martin Crnkovi� i Gjuro Mikove�i� ; u Lešnici: Marko Ribi�, Andrija, Gjuro i Jakov Briski, Andrija Majelari�, Gjuro Crnkovi� i Jakov Mel�i� ; u Lešnici porobiše Vlasi takodjer crkvicu svetoga Tome ; u selu Golik : Andrija, Gjuro i Jakov Golik ; u selu Gusti Laz: Gašpar Škender ; u selu Kocijani: Petar Belobrajdi� ; u selu Belo: Matija i Tomo Beljan ; napokon u Delnicama: mlinar Mihajlo Butina.

Drugo imanje grofova Zrinskih u Gorskome kotaru bijaše Li� blizu današnjega lijepoga trgovišta Fu�ina. Krasan se vidik sa �eljezni�ke pruge otvara na Li�ko polje, kojim protje�e potok Li�anka. Selo je ime svoje dobilo po li�kim Hrvatima, koji se ovdje nastaniše prije 400 godina, kada je Lika došla pod tursku vlast. Predaja ka�e, da se u Li� doseliše 24 li�ke obitelji. K njima se godine 1603. priseliše Vlasi, koje dovedoše dva vlaška kneza iz Turske. Ovi Vlasi izaberu sebi Damjana Krmpo�anina za vojvodu svoga, te se pokore grofovima Nikoli i Jurju Zrinskomu. Podani�ku prisegu polo�ili su 16. lipnja 1605. u crkvi sv. Jurja na Hreljinu, i to u ruke kapetana Julija �ikulina, koji bijaše upravitelj Zrinskih imanja u Vinodolu. Uz vojvodu Krmpo�anina sudjelovahu kod prisege ovi li�ki Vlasi : Tomaš Skorupovi�, Marko Balinovi�, Mile Budor�i� i Tomaš Markovi�.

U Li�u imao je Petar Zrinski veliku drvenu ali prikladnu ku�u, u kojoj obi�avaše odsjedati, kada je putovao u Primorje ili se vra�ao iz Primorja. Kako se blizu Li�a prostirahu nepregledne šume, urediše grofovi Zrinski na potoku Li�anki tri pilane. Izradjeno drvo otpremalo se u Primorje, odakle bi se onda razva�alo na ladjama u svijet.

Karlova�ki general grof Ivan Herberstein nije poštedio ni ovo Zrinsko imanje. �im se doznalo, da je Zrinski udaren dr�avnim progonom, dodje u Li� �umbera�ki kapetan grof Ivan Paradaiser s krajiškom vojskom, te oplijeni Zrinski posjed. Štogod se poku�stva i hrane nalazilo u Zrinskoj ku�i i u pilanama, sve su odnijeli ili barem razorili karlova�ki vojnici. Ovo nam zabilje�iše Petar Prašinski i Franjo Špoljari� u svome izvještaju, što ga podniješe kraljevskoj komori u Po�unu. Ovi su povjerenici u Li� došli 1. srpnja 1670. Tamo se ve� nalazio grof Paradaiser, koji po nalogu generala Herbersteina ne htjede povjerenicima kraljevske komore dozvoliti, da popisu takodjer vlaške kmetove u Li�u, jer da �e ovi u budu�e pripadati Krajini, a ne kraljevini Hrvatskoj. U pilanama nadjoše povjerenici 700 komada drva za prodaju i 470 komada za rezanje dasaka.

�abar je u Zrinsko vrijeme bilo znatno rudarsko mjesto u Gorskome kotaru. Danas nema u �abru �eljezne industrije, do�im je godine 1670. ondje bilo neprekidno zaposleno 200 kova�a, te se �eljezo marljivo lijevalo i kovalo. Najviše se pravilo �avala, potkova, obru�a, te raznoga gospodarskog orudja. Svakako je ovo poduze�e dokazom poduzetnosti i privredne sposobnosti grofova Zrinskih. Oni su nekada imali sli�nu radnju u Gvozdanskom, gdje se radilo do godine 1578., t. j. dotle, dok nije Gvozdansko palo u turske ruke.

Kad je Petar Zrinski bio uhva�en, dodje u �abar �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser s krajiškim vojnicima. Paradaiser dade u Karlovac odvesti 5 tovara �avala u te�ini od 10 centi, a u vrijednosti od 98 rajnskih forinti ; zatim dva tovara potkova u vrijednosti od 27 škuda, te �avala za potkivanje u te�ini od 5 centi i 41 funte, a u vrijednosti od 20 škuda ; onda 8 sve�anja raznovrsne �eljezne robe u te�ini od 8 centi i 28 funti, a u vrijednosti od 24 škude, pa 1000 �avala u jednoj posudici, teškoj 61 funt, te jošte 4 centi i 83 funte �eljeza za dvije varionice u vrijednosti od 28 škuda, do�im je nešto �eljeza dao otpremiti preko Grobnika na adresu Ivana Feliksa Reniera, koji bijaše privremeno postavljen za �inovnika u bakarskoj luci.

U prisutnosti Krste pl. Znike, maloga suca zagreba�ke �upanije, dodjoše Petar Prašinski i Franjo Špoljari� 19. lipnja 1670. u �abar, da i ovdje obave zapljenu u ime kraljevske komore. �itav posao nadjoše u redu pod upravom Josipa Benaka, koji je nadzirao radnike i druge slu�benike. Povjerenici nabrojiše 109 komada lijevanoga �eljeza : pošto je svaki komad vagao 4 cente i 55 funti njema�ke vage, nalazilo se u �abru 495 centi i 95 funti lijevanoga �eljeza. Drugoga �eljeza — zvanoga „groll" i „�anje" — bijaše na okupu 175 centi i 20 funti. Gotova pak �eljezna roba razne vrsti i oblika te�ila je 90 centi i 80 funti.

Pod imanje �abar spadahu godine 1788. ova mjesta: �abar, Prezid, Hrib, Gerovo, Plešci, Mandelne, �ine la�i. Gornji i Dolnji �agari, Mali lug, Purg, Kamenski vrh, Kraj, Gora�i, Kraši�evica, Podstene, Okrivje, Po�arnica, Smre�je, Sokolo, Smrekari, Trstje, Vode i Zamost

�ini se, da je kovnica i talionica �eljeza u �abru prestala raditi koncem 17. vijeka jošte za uprave kraljevske komore. Godine 1724, dobije �abar i Brod na Kupi talijanski grof Rajmund Perlas u zamjenu za svoja imanja u Abruzzima i na Siciliji; onamo je be�ki dvor kona�no smjestio preostale �lanove buntovne obitelji Rakoczy, dakle praunuke grofa Petra Zrinskoga. Od grofa Perlasa kupio je gorski kotar godine 1766. grof Teodor Bacan. U novije pak doba zagospodovala je ondje kne�evska obitelj Thurn-Taxis.  

Bakar i Grobnik

Bakar je od godine 1223. do godine 1577. pripadao grofovima Frankopanima. Po oporuci Stjepana Frankopana Ozaljskoga dodje Bakar u vlast grofova Zrinskih. Stara Frankopanska tvrdjava postoji u Bakru još i danas. Sazidana je na dva kata u obliku trokuta, te ima tri kule. Tvrdjava se nalazi na bre�uljku, gdje se razvio takodjer najstariji dio grada Bakra s uskim i krivudastim ulicama po uzoru talijanskih varoši. Pošto je Bakarski zaljev krasna prirodna luka, postade Bakar u Zrinsko vrijeme znamenito tr�ište. Ovdje su naime grofovi Zrinski uredili svoja skladišta soli, ko�e, tkanine, drva, �ita, vina i �eljezne robe. Zrinski brodovi razva�ahu doma�e proizvode po moru u tudje zemlje, odakle se opet u Hrvatsku uvozila druga roba, naro�ito sol, tkanine, staklo, mirodije, oru�je i nakit

Grofove Zrinske zastupao je u Bakru kapetan ili gubernator. Ovaj bijaše zapovjednik svih stra�a i upravitelj svih imanja u Primorju. Takovu je �ast godine 1670. obnašao Franjo Frankulin, pouzdanik grofa Petra Zrinskoga. Bakarskoj luci bijaše tada namijenjena va�na uloga. Zato je be�ki dvor odmah na po�etku bune nastojao, da se svakako što prije domogne Bakra. I doista ve� 10. travnja 1670. krene general grof Ivan Herberstein iz Karlovca s krajiškom vojskom, te — okupiraju�i Zrinska imanja na putu — sti�e 12. travnja u Bakar. Rado je onamo išao, jer je dobro znao, da ga u Bakru �eka obilan plijen.

Kao što na svima Zrinskim imanjima, tako je Herberstein dao robiti i u Bakru. Gotova novca našao je Herberstein 200 ugarskih forinti u nekoj �eljeznoj škrinji. Zrinski je u svome gradu imao 20 komada finoga talijanskoga sukna ; pošto se svaki komad prodavao po 680 škuda, vrijedilo je �itavo to sukno 12.800 škuda ili 25.600 rajnskih forinti. Ovo sukno prisvojio je sebi general Herberstein, kao što i neku drugu tkaninu, koja je vrijedila 60 rajnskih forinti. Osim toga uzeo je Herberstein 42 nove strunja�e, od kojih se svaka prodavala po 7 rajn. forinti ; zatim 400 lijepih dugih pušaka (zvanih „barbarske"), od kojih je svaka stojala 6 r. for. ; onda 2000 mleta�kih barila vina u vrijednosti od 2000 škuda ili 4000 r. forinti ; 8 svilenih sagova, koji su vrijedili 180 škuda ; klju�anice sa svih vratiju u tvrdji, a svaka je klju�anica tada stajala 4 rajnske forinte ; napokon 42 kotla.

Sve ovo nalazilo se u Zrinskoj tvrdji. No Zrinski je u Bakru imao još i posebna skladišta za robu, te jedan ove�i du�an. U tome du�anu našao je Herberstein ko�e u vrijednosti od 1000 škuda ; zatim 300 posuda obi�nih �avala, od kojih se svaka posuda prodavala po 11 ili 12 rajnskih forinti ; onda 80.000 funti raznoga �eljeza, svaka tisu�a funti po 46 ugarskih forinti ; jadra za dvije ladje (zvane ,,tartare") u vrijednosti od 609 ugarskih forinti; 6 malih topova za ladje, svaki po 20 ranjskih forinti ; napokon dva manja mjedena topa, 210 mjerova pšenice, 30 komada slanine i za 15 škuda ri�e. Svu ovu robu prisvojio je sebi grof Herberstein ; on je dapa�e oplijenio bakarske purgare i okolišne kmetove, koji su u Zrinskome du�anu i u lu�kim spremištima imali vina za 2000 škuda, a razne druge robe u vrijednosti od 4000 škuda.

Petar Prašinski i Franjo Špoljari� dodjoše 22. lipnja 1670. u Bakar, da kao punomo�nici kraljevske komore u Po�unu zaplijene Zrinski imetak. U tvrdji bakarskoj nadjoše povjerenici 5 bureta sa 44 vjedra dobroga doma�ega vina, 10 vjedara octa, 3 bureta sa 30 vjedara pokvarenoga vina, 130 funti osoljenoga mesa u 3 posude, 4 ve�a mjedena topa, 32 malena topa (zvana „perole") za ladje, 7 mu�ara, 2 velika �eljezna kreveta, 1 veliki kotao, 6 obi�nih kreveta, 4 škrinje iz orahova drva s klju�anicama, nu�no posudje za kuhinju, 45 pušaka zvanih „šakal", 300 taneta za ve�e topove, 5 mjerova taneta za puške, 4 strunja�e, 1 istrošen sag, 9 okova za zarobljenike, 24 velike škatulje, napokon 3 velike škrinje hrvatskih knjiga, štampanih u Mlecima, o padu Sigeta (to je ,,Sirena mora adrijanskoga", koju je napisao Petar Zrinski).

Izvan tvrdje i varoši — t. j. na morskoj obali u samoj luci bakarskoj — udjoše komorski povjerenici najprije u velik magazin, gdje bijaše skladište morske soli. Ovdje se našlo 6000 kabala soli, a u drugom magazinu 3000 kabala. Pšenice bijaše na skladištu samo 30 mjerova, jer se do 22. lipnja ve� potrošila stara zaliha, a nova pšenica još nije bila po�eta. Du�an i skladište �eljezne robe bijaše u nekadašnjoj crkvi. Ovdje su povjerenici našli 25.333 talijanske funte raznoga �eljeza ; 126 posuda �avala za pokrivanje krovova daš�icama u vrijednosti od 1411 rajnskih forinti ; 3 posude potkova i �avala za potkivanje konja, te preko 1000 funti staroga �eljeza, koje �e se prekovati za drugu svrhu.

Komorski povjerenici imenovahu �inovništvo, koje �e upravljati zaplijenjenim Zrinskim imetkom u Bakru. Gubernatorom svih primorskih imanja postade Matija Turina, vikar biskupije modruške. Njemu bijahu podredjeni: Mihajlo Ben�i�, kaštelan u tvrdji bakarskoj; Matija Štigli�, sudac bakarski, koji je sudio po starinskim obi�ajima ; Pavao Karina, prodava� soli ; Tomo Mati�, nadziratelj drva ; Aleksander Karina, koji iz talionice u �abru preuzimlje �eljezo, te ga u Bakru prodaje ; napokon Bartol Karina, protustavnik Aleksandra Karine.

Bakrom je isprvice upravljala kraljevska komora u Po�unu, a kasnije carska komora u štajerskome Gracu. Premda su bakarski �itelji bili �isti Hrvati, ipak im je komora slala za �inovnike gotovo same tudjince. Kroz 100 godina (1678.—1778.) bijahu u Bakru ovi kapetani: Ivan Juraj Affelter, Andrija pl. Koderman, Ivan Fridrik pl. Gevsler, grof Ludovik Coronini Kronberg, barun Oktavijan de Terzy, grof Antun Adelmo Petazzi, Sigismund Xaver de Sartori, Ivan Felix de Gerliczi, N. pl. Zandonatti, Franjo Mihajlo pl. Mikuli� i Franjo pl. Pavli�. Nad Bakrom je od god. 1750. zapovijedala ministerijalna bankovna deputacija u Ljubljani, od god. 1754. trgova�ka Intendenza u Trstu, a od god. 1776. vojna uprava u Karlovcu.


Kroz �itavo to vrijeme bijaše Bakar otrgnut od kraljevine Hrvatske. Istom kraljica Marija Terezija povratila je Bakar 5. rujna 1777. kraljevini Hrvatskoj, te je Bakar bio pridijeljen novo osnovanoj �upaniji severinskoj. Poveljom od 13. svibnja 1778. proglasila je kraljica bakarsku luku slobodnom primorskom lukom s istim pravima, kakova je dobio grad Rijeka. Tom prigodom dobije Bakar takodjer svoj politi�ki kotar, koji se protezao od Trsata do Smrike iza Kraljevice. Tako su u okvir municipija bakarskoga došle bivše posebne op�ine: Trsat, Kostrena sv. Barabara, Kostrena sv. Lucija, gornja i dolnja Draga, dolnja Krasica, dolnji Praputnik, dolnji Hreljin, Bakarac i Kraljevica.

Sada prestade u Bakru vojni�ka uprava sa carskim kapetanima, te je bakarski municipij dobio široku autonomiju s posebnim poglavarstvom i kapitanatskim vije�em od samih patricija bakarskih. Na �elu municipija bakarskoga bijaše gradjanska, a ne vojni�ka osoba. �alibo�e uredovalo se na talijanskom jeziku, jer je tudjinština prevladala u Bakru. Kraljica Marija Terezija uzvisila je Bakar poveljom od 23. travnja 1779. na �ast „kraljevskoga slobodnoga grada" s istim povlasticama, kako ih u�ivahu drugi kraljevski gradovi u Hrvatskoj. Iste godine utemelji kraljica i posebnu zakladu od 30.000 forinti u tu svrhu, da se u Bakru uzmogne uzdr�avati pu�ka škola. Kad je kralj Josip II. godine 1786. ukinuo severinsku �upaniju, u�ini on t. zv. „ugarsko primorje", pod koje spadahu luke: Rijeka, Bakar i Kraljevica.

God. 1809. dodje Bakar s ju�nom Hrvatskom pod vlast francuskoga cara Napoleona Bonaparta. Ove vlasti oslobodio se Bakar god. 1813., te je onda do godine 1822. spadao pod Austriju, zatim kroz 28 godina �ivio pod samostalnom (municipalnom) upravom, onda bio godine 1850. kona�no pridru�en Hrvatskoj. Bakarski kotar bio je dokinut istom godine 1873. Grad Bakar sa svojim u�im okru�jem (Sv. Kuzma, Vitoševo, Škrljevo i Kukuljanovo) ostade za sebe, do�im su druge op�ine (Trsat, Kraljevica i t. d.) došle pod upravu �upanije rije�ke.

Vinodol

Po svome ujaku grofu Stjepanu Frankopanu Ozaljskom dobili su grofovi Juraj i Nikola Zrinski godine 1577. imanje Grobnik. Ovo se imanje nalazilo na t. zv. Grobni�kom polju izmedju Rje�ine i planine Rišnjaka, te je na jugu dopiralo do bakarskoga okru�ja i do Frankopanskoga imanja u Trsatu. U samome Grobniku bijaše vlastelinski grad, gdje je stanovao „potkne�in" ili — kako se kasnije zvao — porkulab. Oko grada nastade vremenom varoš, u kojoj se nastaniše plemi�i, slobodni ljudi i vazali grofa Zrinskoga. Kada se iza hrvatskoga poraza na Krbavskom polju godine 1493. raspao modruški kaptol, dodjoše neki kanonici stanovati u Grobnik, gdje se osje�ahu nešto sigurniji od Turaka. Tako je u Grobniku nastao novi kaptol, koji se odr�ao sve do vremena kralja Josipa II., te je Grobnik osim �upne crkve imao još i drugih crkvica.

Narodna predaja ka�e, da su Hrvati na Grobni�kom polju potukli Mongole i Tatare. Sigurno je pak to, da su ovdje Hrvati (iz Senja i Vinodola) godine 1600. potukli dva brata Memibegovi�a, koji sa 4000 Turaka provališe na Grobni�ko polje. Turci su više puta preko Grobni�koga polja prolazili na �etovanje u Istru i Kranjsku. Takvom prigodom stradahu sela na Grobni�kom polju ; ali samoga grada Grobnika nijesu Turci nikada mogli zauzeti.

Pod Zrinski grad u Grobniku spadahu ova bli�nja sela: Jelenje, Ilovik, Rje�ina, Potkilavac, Pothum, Zastenice, Velika i Mala Dra�ica, Pod�udni�, Buzdohanj, Hrastenice, Podrvanj, Crnici, Svilno, Orehovica i Tutnovo. Stanovnici ovih sela bijahu kmetovi grofova Zrinskih. Kakove su imali du�nosti prema svome vlastelinu, jasno se razabire iz urbara grada Grobnika od godine 1642. �ivot im je bio dosta te�ak, jer je Grobni�ko polje odviše kamenito, pa zato neplodno.

Kada je Petar Zrinski bio udaren dr�avnim progonom, zadje na Grobni�ko polje grof Ivan Ernest Paradajser s krajiškim vojnicima, koje su vodile dvije vojvode. Paradajser dade iz dvorca u Grobniku otjerati 198 dojnih ovaca, koje su vrijedile 198 ugarskih forinti, 38 mladih ovaca, vrijednih 38 rajnskih forinti, 16 ovnova, vrijednih 16 talira, te 100 janjaca ; osim toga prisvojio je Paradaiser sebi 58 dojnih koza u vrijednosti od 58 ug. forinti, 4 mlade koze, vrijedne 1 for., jednoga jarca, koji je vrijedio 1 talir, te 27 kozli�a; napokon 2 konja s opremom, što je vrijedilo 35 ug. forinti, kaštelanova konja, vrijednoga 25 ug. forinti, 2 vola, 1 kravu i jedno tele, �etiri mala mjedena topa, vrijedna 70 ug. for., 24 talijanske puške („babarske"), vrijedne 134 for., 20 vjedara vina, vrijednoga 44 for., 80 funti �eljeza polovicu posude �avala i svakojakih drugih predmeta u vrijednosti od 18 for. Osim toga oteo je Paradaiser ve�i dio poku�stva, odijela i tkanina tako, da je �itav njegov plijen bio procijenjen na 4862 forinta. K tomu treba dodati, da su nešto ugrabili takodjer kapetani Haiperger i Fustinion, a nije kratkih ruku prošao ni general Herberstein ; Paradaiserovi pak vojnici go��ahu se tako, da su u kratko vrijeme izjeli 47 ovaca, 14 mjerova pšenice, 30 mjerova brašna i 2 cente sira, a ispili 165 vjedara vina !

Komorski povjerenici Petar Prašinski i Franjo Špoljari� dodjoše u Grobnik 21. lipnja 1670., da obave konfiskaciju Zrinskoga imanja. Pratio ih je zagreba�ki sudac Krsto Znika, jer je tada i Grobnik spadao pod �upaniju zagreba�ku. Povjerenici su pokretnine u dvoru brzo popisali, jer u pivnici nadjoše samo 8 vjedara vina, a u oru�arnici nešto neuporabiva oru�ja. Upraviteljem imanja grobni�koga bude imenovan Franjo Kukuljevi�.

Grobni�kim je poljem isprvice gospodarila po�unška, a poslije grada�ka komora. Poput Ozlja i Broda na Kupi dobio je talijanski grof Rajmund Perlas godine 1725. takodjer imanje Grobnik od kralja Karla VI. u zamjenu za svoga imanja u Abruzzima i na Siciliji. Perlasa je godine 1766. naslijedio grof Teodor Ba�an. U novije pak vrijeme došlo je grobni�ko imanje u posjed knezova Thurn-Taxis.

Izmedju Bakarskoga zaljeva i trgovišta Novoga prote�e se krasna dolina, koja se zove Vinodol. Tu bijahu lijepa imanja Hreljin, Drivenik, Bribir i Gri�ane, što su grofovi Zrinski baštinili po Stjepanu Frankopanu Ozaljskom.

Pod Zrinski dvorac u Hreljinu spadalo je tadašnje trgovište (oppidum) Hreljin sa susjednim selima. U svemu imao je ovdje grof Petar Zrinski 180 kmetskih ku�a, koje bijahu prema njemu obvezane tlakom i da�om. Kmetovi u Hreljinu obavljahu besplatno sve poslove, kako je bilo popisano u urbarijalnom zapisniku ; naro�ito su pak morali posvema obradjivati sve vinograde, koji spadahu pod Zrinski dvorac u Hreljinu, te oboru�ani polaziti u rat, kada bi ih Zrinski zvao i trebao. Osim toga dobivao je Zrinski od svojih kmetova u Hreljinu stalni godišnji dohodak — zvan ,,bir" — od 200 rajnskih forinti ; do�im je „suljevina" (t. j. da�a za pašu goveda i ovaca na vlastelinskim pašnjacima) donosila 34 forinte ; druga pako da�a „potoki" (ili „gornica") odbacivala je godimice 200 vjedara vina.

Manje unosno bijaše Zrinsko imanje Drivenik. Pod vlastelinski dvorac u Driveniku spadalo je 140 kmetova ; od njih je Zrinski dobivao godišnji ,,bir" od 160 rajnskih forinti, zatim u ime „potoka" 90 mleta�kih barila vina u vrijednosti od 90 škuda, u ime „suljevine" ili travarine 50 rajnskih forinti, u ime „desetine" 20 for., a u ime „da�e" 40 mjerova („starica") pšenice u vrijednosti od 40 rajnskih forinti.

Najve�e je Zrinsko imanje u Vinodolu bilo oko Gri�ana. Vlastelinski dvorac (kaštel) Gri�ane — od kojega se razvaline vide još i danas — nalazio se ispod kamenitih brda, koja sa sjeverne strane zatvaraju Vinodol. Uz dvorac razvilo se lijepo trgovište (oppidum Grisan), a oko njega stajahu bijela sela i zaseoci. Ovdje je Petar Zrinski godine 1670. imao 360 kmetova, koji mu — osim raznih besplatnih slu�ba — davahu godimice 200 rajnskih forinti u gotovu novcu, zatim 150 barila vina u vrijednosti od 150 škuda, 165 mjerova pšenice i jošte 60 forinti ostaloga prihoda.

Sjeverozapadno od primorskoga Novoga stajao je Zrinski dvorac Bribir. U istoimenom trgovištu i u nekoliko bli�njih sela imao je Petar Zrinski 260 kmetskih ku�a. Ove mu osim tlake podavahu godimice po 240 rajnskih forinti gotova novca 150 barila vina, 100 „starica" pšenice i 120 glava stoke.

Svako Zrinsko imanje u Vinodolu imalo je svoju posebnu luku. Tako je Bakarac bio luka za Hreljin, Sveti Jakov (Šrljevica) za Drivenik, Crikvenica za Gri�ane, a Selce za Bribir. U svakoj od ovih luka nalazilo se skladište Zrinske robe, koja se ovamo dovozila i odavle razva�ala po moru.

Kada je Petar Zrinski bio udaren dr�avnim progonom, odmah su njema�ki �asnici na Krajini pomislili, kako bi se naplijenili po Vinodolu. Ovu namjeru izvedoše senjski potkapetan Gall, kapetan Franjo Lamberger iz Oto�ca i kaštelan Nikola Helenach iz Ledenica. Na �elu svojih vojnika provaljivahu ovi Nijemci u Zrinske dvorce po Vinodolu otimaju�i sve, što bijaše vrijedna odnijeti. Tako su na pr. u Driveniku uzeli 35 barila vina, 16 mjerova pšenice, 10 pušaka i razno poku�stvo, a kmetovima silomice oteli volove, ovce i drugu stoku. Iz kaštela u Gri�anima dade senjski potkapetan Gall odnijeti razno oru�je i poku�stvo. U bribirskome kaštelu ugrabiše Gall i Lamberger 190 barila vina, 150 mjerova pšenice, svilenu zastavu, razne tkanine, poku�stvo i �eljeznu robu, te 46 pušaka, 5 mu�ara i mnogo strjeliva. U bribirskoj luci Selcu prisvojio je sebi Gall 600 mjerova soli u vrijednosti od 180 škuda, do�im je vojnik Mihajlo Biš�an edveo u Senj ladju, napunjenu samom solju. Pod Selce pripadahu 23 Zrinska kmeta, koji su ponajviše �ivjeli od ribarstva, jer je ondje bila „tunera". Polovicu uhva�ene ribe morali su kmetovi davati vlastelinstvu. Petar Zrinski dao je u Selcu urediti skladište sušene ribe i maslinova ulja, te radionicu ba�ava za vino. Osim toga bijahu ondje dva magazina, u kojima se �uvala sol, te lijepa zidana ku�a, u kojoj stanovahu Zrinski odnosno njihovi �inovnici.

Za svoje imanje Hreljin urediše grofovi Zrinski luku u Bakarcu, odmah kod ulaza u Bakarski zaljev. Ondje je Petar Zrinski imao svoj dvorac, zatim solanu i još nekoliko zgrada. Sve ovo zaplijeniše za kraljevsku komoru povjerenici Prašinski i Špoljari�, koji su u Bakarac stigli 23. lipnja. Zapljeni je u ime oblasti prisustvovao Krsto Znika, sudac zagreba�ke �upanije. Od pokretnina nadjoše povjerenici u Bakarcu: 7.500 mjerova („kabal" zvanih) soli, 130 mjerova (kuplenika) pšenice, 130 mjerova prosa, 40 mleta�kih barila (odnosno 60 vedara) vina, te nekoliko stotina komada razli�noga drva (ondje zvanoga: remeš, tretaki, šestaki, mernica i bakaroli). Za kupovanje i prodavanje drva u Bakarcu bijaše postavljen �inovnik Baptista Navara, do�im je sol prodavao Matija Mati�.

Krajiška vojska nije poštedila ni Bakarca. Ovamo je udario senjski potkapetan Gall, koji je sa svojim �asnicima, vojvodama i vojnicima oteo: 120 mjerova pšenice u vrijednosti od 120 ugarskih forinti, 8.000 mjerova soli u vrijednosti od 2.400 škuda, 300 vjedara vina i octa u vr. od 300 škuda, 6 vedara ulja u vr. od 36 škuda, slanine za 40 škuda, lana i konoplje za 70 škuda, razli�nih konopa za 200 škuda, veliku škrinju ri�e za 20 škuda, vr�eva i drugih posuda od majolike za 50 škuda, mre�e za hvatanje ribe u vrijednosti od 60 škuda, kuhinjski namještaj u vr. od 100 škuda, tisu�u dasaka za 100 škuda, te raznoga drva u vrijednosti od 100 škuda.

Iz Bakarca dodjoše komorski povjerenici Petar Prašinski i Franjo Špoljari� zajedno sa Krstom Znikom, malim sucem zagreba�ke �upanije. 23. lipnja 1670. u Kraljevicu. Evo, kako ovu luku opisuju u svome izvještaju: „Nedaleko od predidu�e luke (Bakarca) stoje dvije tvrdje, od kojih se jedna zove nova, a druga stara Kraljevica. Obadvije tvrdje stoje na obali Jadranskoga mora, a u zagreba�koj �upaniji. Stara je tvrdja ruševna i po senjskim vojnicima opustošena ; u njoj ne nadjosmo nikakovih pokretnina osim morske soli u dvjema solanama ili spremnicama, zvanim „magazin" ; u jednoj solani, koja je puna, nalazi se od prilike 8.000, a u drugoj, koja je polovicom prazna, 4.000 mjerova soli: Spomenuta pak nova tvrdja Kraljevica, — koja bijaše sagradjena velikim troškom, a iski�ena raznim kipovima, vratnicama i mramornim radnjama birane radnje, — ne manje je opustošena i ošte�ena od vojnika, a naro�ito od potkapetana iste senjske tvrdje, koji se zove Gall. On je naime dao u Senj odvesti sve one mramorne kipove, dapa�e i jedan dio mramornoga poda sa svima drugim pokretninama od velike vrijednosti, te s nekoliko ladja natovarenih morskom soli. U tvrdji nije ostavio ništa drugo, nego li oko 30 mjerova soli, koju smo popisali i u našastar unijeli. Oni (t. j. Senjani) ne zadovoljiše se ugrabljenim pokretninama, ve� su razbili vrata i klju�anice, pa s njih pokidali i odnijeli �eljezninu, te je cijela tvrdja opustošena i ošte�ena. Ovu smo tvrdju — kao što i staru tvrdju s lukom, koja se ondje nalazi (te koja se „kraljevskom" zove) — sa svima drugim pripadnostima re�enoga dana 23. mjeseca lipnja za kraljevski fiskus zaplijenili i zaposjeli u prisutnosti �esto spomenutoga maloga suca".

Drugi nam izvor kazuje, što je iz nove tvrdje u Kraljevici oteo senjski potkapetan Gall, odnosno oto�ki kapetan Lamberger, a kasnije i �umbera�ki kapetan grof Ivan Ernest Paradaiser. Ona naime dvojica odvukoše iz Kraljevice 2.100 funti vune i 270 barila vina ; Paradaiser pak prodao je 7.300 mjerova Zrinske soli, a odnio 110 mjerova soli, 8 �eljeznih kreveta, nekoliko stolaca od orahova drva, 4 stola od crna mramora, 2 zrcala, prekrasne slike i 9 mramornih kipova, koji prikazivahu rimske careve i Etiopljane.

Petar Prašinski i Franjo Špoljari� obaviše svoj posao u Vinodolu 27. lipnja. Oni su u ime kraljevske komore imenovali Mihajla Kalafati�a kaštelanom u Bribiru, Andriju Kukuljevi�a �inovnikom u Gri�anima. Gašpara Benkovi�a �inovnikom u Driveniku, a sve�enika Matiju Grubiši�a �inovnikom u Hreljinu. Polovica Vinodola zapade grofa Adama Zrinskoga, sina Petrova brata Nikole. Kada je pak Adam godine 1691. poginuo u bitci kod Slankamena, pripade i njegova baština kraljevskoj, odnosno carskoj nutarnjo-austrijskoj komori. Ova je od sada vladala �itavim Vinodolom, postavljaju�i ondje same tudjince za kapetane ili gubernatore. Vinodol bude otrgnut od kraljevine Hrvatske, kojoj se vratio tekar 1. studenoga 1822.

Mnogo se toga u to vrijeme promijenilo u Vinodolu. Ruševine Zrinskoga dvorca u Hreljinu vide se još danas, a stoje na ovisokom kamenitom brdu, odakle se pru�a divotan pogled na Kvarnerske otoke i na Bakarski zaljev. Medju ruševinama jasno se isti�e nekadašnji kaštel s prili�no dobro sa�uvanom kulom. Naokolo vide se tragovi do 50 drugih zgrada. To su ostanci ku�a, u kojima stanovahu �itelji trgovišta Hreljina. Danas ovuda plaze gušteri i zmije ! Jedino je sa�uvana malena kapelica bla�ene Djevice Marije tik same kule. A kamo nestade purgara hreljinskih? Eno ih nešto sjevernije — uz karolinšku cestu — u mjestu, koje se naziva Piket. Onamo se preseliše s nepristupnoga i pustoga Hreljina. Novo obitavalište njihovo nosi takodjer ime Hreljin ; postalo je pak — malo po malo — negdje iza godine 1726., kada je kralj Karlo VI. po�eo graditi cestu od Karlovca na more. Posljednji se iz Hreljina u Piket preselio godine 1790. �upnik Martin Puškati�. Tada je crkva sv. Jurja postala �upnom crkvom stare hreljinske �upe. Poput trgovišta Hreljma nestade godine 1789. i hreljinskoga kaptola, koji je kod crkve sv. Stjepana na Hreljinu postojao još od godine 1493-, kada se u Primorje zakloniše kanonici biskupije modruške.

Bolju sudbinu od Hreljina dosudila je povijest Bribiru, Driveniku i Gri�anima Ondje su naime opustjeli samo Zrinski kašteli, do�im se ova mjesta odr�aše do danas. Najljepše pak procvate vinodolsko Primorje, naro�ito Kraljevica i Crikvenica.

Kada je kralj Karlo VI. godine 1728. posjetio Kraljevicu, odredi on, neka se ondje izgradi velika luka. Sa gradnjom luke otpo�elo se 28. travnja 1729., te je u tome poslu bilo zaposleno danomice po 500 radnika. Odsada se Kraljevica brzo razvijala, a pu�anstvo joj naglo raslo. Kada se hreljinska �upa god. 1790. iz Hreljina pomaknula u Piket, odijeli se Kraljevica od hreljinske �upe, te je kralj Josip II. utemeljio u Kraljevici posebnu �upu. U tu svrhu upotrijebiše staru Zrinsku tvrdju u Kraljevici. Velik naime magazin za sol bude pretvoren u crkvu, do�im je drugi dio tvrdje bio predan �upniku za stanovanje. Tako je na novo trebalo graditi samo toranj uz crkvu. Stara ova tvrdja postade svojinom kraljevi�ke op�ine. Naprotiv je nova Zrinska (ili kako ju krivo zovu „Frankopanska") tvrdja najprije slu�ila za vojarnu, a kasnije za bolnicu. Pošto je ogromna ova zgrada du�e vremena bila posve zapuštena, kupiše ju 20. prosinca 1882. zagreba�ke milosrdne sestre, koje su ovdje namjeravale urediti popravilište za lošu djecu. Pošto im ova namjera nije pošla za rukom, prodadoše 17. svibnja 1885. ovu zgradu Isusovcima za 4000 forinti. Isusovci su tvrdju lijepo obnovili i nadozidali drugi sprat, te je danas upravo �aroban pogled na ovu Zrinsku starinu.

Poput Kraljevice procvate i Crikvenica. Ona je svoje ime dobila po staroj crkvi, ("crikvi") bla�ene djevice Marije. Uz ovu crkvu sagradio je Nikola Frankopan god. 1412. samostan (današnji „kaštel"), koji predade Pavlinima. Primorci su voljeli redovnike Pavline, davaju�i im novaca i zemljišta. Vremenom nastade oko samostana �itavo selo s lukom, te je ovdje god. 1776. osnovana i �upa. Kralj Josip II. ukine god. 1786. sve pavlinske samostane, pa i ovaj u Crikvenici. Pavlinski samostan pripade kasnije crikveni�koj op�ini, koja ga je god. 1893. darovala nadvojvodi Josipu. Nadvojvoda je samostan udesio za stanovanje bolesnih �asnika, koji tra�e lijeka u morskoj kupelji. Od onda cvate Crikvenica sve više kao morsko kupalište, a u novije doba takodjer kao sjedište oblasti za Vinodol.

Izvori i literatura:

1. Istra�ni zapisnik povjerenika kraljevskoga dvora i kaptola �azmanskoga. (Rukopis u arkivu ratnoga ministarstva u Be�u od 26. travnja 1672. broj 3. Prijepis u zbirci Emila pl. Laszowskoga.)

2. Relatio confiscationis universorum bonorum comitum Petri a Zrin et Francirci a Thersacz. (Iznio dr. Franjo Ra�ki god. 1873- u zborniku: „Izprave o uroti bana P. Zrinskoga i kneza Fr. Frankopana", str. 556.—586.)

3. Radoslav Lopaši�: „Hrvatski urbari". Zagreb 1894.

4. Ivan Kukuljevi�: „Dragocjene i umjetne stvari grofovah Zrinjskih u gradu �akovcu". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga II.)

5. Lopaši�-Laszowski: „Oko Kupe i Korane". Zagreb 1895.

6. Matija Ma�i�: „Prilozi za poviest grada Bakra". Sušak 1896.

7. Radoslav Lopaši�: „Spomenici hrvatske Krajine". Knjiga I.—III.

8. Emilij pl. Laszowski: „Hrvatske povjestne gradjevine". Zagreb.

9. Alexander comes Patachich : —„Status familiae Patachich". Viennae 1740. (Rukopis u kr. sveu�ilišnoj knji�nici zagreba�koj, sign. S M 33 D 1.)

10. Radoslav Lopaši�: „Karlovac". Zagreb 1879.

11. Ivan Kukuljevi�: „Dogodjaji Medvedgrada". (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga III.)

12. Elenchus documentorum bona et jura familiarum Zrinyi et Frangepan — aliarumque familiarum pure in regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae habita — tangentium ex classe urbariorum et conscriptionum confectus". (Rukopis u kr. zemaljskom arkivu zagreba�kom).

DR. RUDOLF HORVAT

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

Vezani �lanci:

Zapljena Zrinskih imanja
Uvod i 1. dio: Me�imurje

Zapljena Zrinskih imanja
2. dio: Bo�jakovina / Rakovac / Zagreb, Šestine i Brezovica

Zapljena Zrinskih imanja
3. dio: Karlovac i Švar�a / Ozalj / Ribnik

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.