Zvonimirova krunidbena zavjernica - trijumf Grgura VII.
Krunidba kralja Zvonimira
�in Zvonimirova krunjenja obavljen je u Solinu 8. listopada 1075. ili 1076. godine. Naš zadatak ovdje nije da se bavimo godinom Zvonimirove krunidbe, ve� da pokušamo analizirati što je taj �in zna�io za tadašnju hrvatsku dr�avu, za njezinog kralja, velikaše i kona�no za obi�ni puk. Pritom se najbolje koristiti Zvonimirovom krunidbenom zavjernicom. Iako nije sa�uvana u originalu u njenu vjerodostojnost ne bi trebalo sumnjati. Prvobitno je zavjernicu prepisao kardinal Deusdedit oko 1091. i unio je u Collectio canonum. Danas se nalazi u Vatikanskoj biblioteci u kodeksu Liber censuum, koji se odnosi na posjede rimske Crkve. Tu ju je unio 1192. godine papin camerarius Cencije. (1)
Crkva sv. Petra i Mojsija u Solinu ('Šuplja crkva') – Krunidbena crkva kralja Zvonimira
Zavjernica govori o doga�aju kojim papin poslanik Gebizon po�etkom listopada 1075. ili 1076. uvodi u slu�bu Kraljevstva Hrvata i Dalmatinaca vojvodu Hrvatske i Dalmacije Zvonimira. Uz svoje narodno ime Zvonimir uzima i krš�ansko ime Demetrije. Kako je blagdan Sv. Demetrija toga dana vjerojatno se ovaj �in i obavio istog dana.(2) Nakon što je na op�em narodnom skupu proklamiran za novog kralja, Gebizon mu je predao znakove kraljevske �asti – ma�, �ezlo i krunu. Osim toga predaje mu i papinsku zastavu kao znak njegove vjernosti i podlo�nosti papi. Upravo oko tog odnosa Grgura VII. i Zvonimira vodila se u hrvatskoj historiografiji velika rasprava. Je li Zvonimir stupio u vazalni odnos prema papi ili ne? Ovdje se ne�e o tomu opširno raspravljati, tek �u upozoriti na nekoliko �injenica.
Na po�etku zavjernice Zvonimir isti�e da je “zadobio vlast od našega gospodina pape Grgura“, te da je shodno tomu od strane Gebizona “uveden u upravljanje Kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca“ (3) Ove rije�i su dovoljno jasne. One su potpuno u skladu s reformnim shva�anjima Grgura i njegovih prethodnika, posebno ako imamo u vidu njihovo vi�enje odnosa duhovne i svjetovne vlasti. Zvonimirova vlast je naime dobivena iz papinih ruku, papa je univerzalni vladar, koji ima mo� nad svjetovnim vladarima i pravo da im upravo on podjeljuje kraljevska prava. Sjedne strane, vidjeli smo, papa odbija mogu�nost lai�ke investiture, a s druge sebi zadr�ava pravo postavljanja i posve�enja svjetovnih vladara. Jedna re�enica sa samoga kraja zavjernice još više poja�ava tvrdnje o vazalstvu hrvatskog vladara prema papi. Zvonimir naime, u trenutku izgovaranja zakletve papi ka�e da �e kraljevstvo koje mu je Gebizon predao u ruke „vjerno dr�ati“ i nikada ga ne�e “Svetoj Stolici oteti niti njega niti pravo na njega“ (4) Same po sebi ove se re�enice doimlju dovoljno jasne.
Nasuprot pobornika ovakvog tuma�enja F. Šanjek je, analiziraju�i Zavjernicu, ustanovio da ona nema bitnih obilje�ja vazalske prisege karakteristi�nih za feudalne zakletve zapadne Europe srednjeg vijeka.(5) Kada se raspravlja o karakteru Zvonimirove zavjernice treba imati na umu nekoliko va�nih stvari; Kao i ve�ina dotadašnjih papa Grgur je od svjetovnih vladara tra�io u prvom redu vjernost. Odatle u njegovim ispravama �esto rije�i kao što su fidelitas, fidelis, miles s. Petri (S. apostolicae Sedis).(6) Pritom mu je bilo jako va�no da ti njegovi fideles s. Petri budu poslušni. Njegova svjetovna �eta trebala je ustvari slu�iti pri provo�enju njegovih svjetovnih i crkvenih namjera. Oni su tako primjerice upotrebljavani protiv nedostojnih i nepokornih biskupa te uop�e protiv sviju protivnika reforme. Treba se samo prisjetiti njegovog poziva danskom kraljevi�u i njegove mo�ebitne uloge u zarobljavanju hrvatskog kralja. U tom kontekstu treba promatrati i odnos Grgura i Zvonimira. Grgur je u Zvonimiru našao prijatelja i osobu vrijednu povjerenja, koja je trebala provesti njegovu reformnu politiku na ovom za papu izuzetno trusnom podru�ju. Zauzvrat Zvonimir od pape, kao jednog od centara mo�i tadašnjeg svijeta, prima krunu. Zbog toga mu u znak svoje pune zahvalnosti obe�ava biti vjeran te se ponašati u skladu s reformnim stajalištima Rima.
�itava zavjernica odiše tim duhom. To su mjesta u zavjernici na koja bi trebalo više obratiti pa�nju i prou�avanje povjesni�ara. Zvonimirovu vjernost ne bi trebalo gledati isklju�ivo kao znak feudalne podlo�nosti, ve� bi je valjalo promatrati kao znak spremnosti hrvatskog vladara da vjerno provodi Grgurove reforme na podru�ju Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Zvonimir tako obe�ava da �e „bdjeti nad �ivotom biskupa i sve�enika, �akona i pod�akona kako bi �ivjeli pobo�no i u skladu sa zakonom“.(7) Na podru�ju isto�ne obale Jadrana to je bilo jako osjetljivo pitanje. Ono se u prvom redu odnosi na moralnu �isto�u sve�enstva, što zna�i da �e se Zvonimir boriti protiv �enidbe sve�enika, nošenja brade i duge kose te drugih sli�nih pojava, nemoralnih prema stavovima reformnog Rima. Imaju�i u vidu što se sve na našoj obali prethodno doga�alo po tom pitanju više je nego izvjesno da je pred Zvonimirom stajao nimalo lagan zadatak. To su bile vjekovima uvrije�ene navike dalmatinskog sve�enstva i vjerojatno �e trebati puno vremena, �itav jedan proces da bi se takve pojave iskorijenile. Posebno se to odnosi na ni�e sve�enstvo, koje je bilo jako teško nadzirati, dok se ve�ina dalmatinske hijerarhije u sljede�em razdoblju toga vjerojatno pridr�avala. Novi hrvatski kralj isto �e tako „raskidati nedozvoljene rodbinske veze, te �e utemeljiti zakoniti brak prstenom i sve�eni�kim blagoslovom i utemeljeni brak ne�e dozvoliti da se razori“. Od 11. st Crkva ima sve ve�i utjecaj na instituciju braka, tako da reforma zadire i u pitanje bra�nih i obiteljskih odnosa. O tomu je nedavno pisala Z. Janekovi� Roemer. Crkva sada istupa sve oštrije protiv lai�kog shva�anja braka, koje se u mnogo�emu ne poklapa s crkvenim reformama, s ciljem da se po tom pitanju uvede što više reda. Uz zabranu �enidbe sve�enika tu se radi i o zabrani �enidbe ro�aka do �etvrtog koljena, što je dotad bila uobi�ajena pojava, zabrani bigamije isl. Na taj na�in Crkva �e po�eti sve više utjecati na svakodnevni �ivot europskog stanovništva, što �e izme�u ostalog ubrzati prodor krš�anstva u sve pore društva. Da je i to išlo jako sporo svjedo�i nam primjer splitskog priora Formija iz 11. st., koji ima dvije �ene – Magi i Bite.(8) Isto tako Crkva se bori protiv razvoda braka, što �e izazvati burna negodovanja pristalica lai�kog braka.(9) Ovim novim crkvenim mjerama polo�aj �ene donekle �e se popraviti, iako je on i dalje bio jako te�ak. Posebno te�ak bio je polo�aj udovica. Nakon mu�eve smrti one su bile prepuštene same sebi bez sredstava za �ivot. Naj�eš�e su se stavljale pod zaštitu svojih muških ro�aka, a ako takva mogu�nost nije postojala onda su se mogle nadati da �e dobiti kakvu pomo� od gradskih vlasti ili od Crkve. U tom pogledu jako je va�no Zvonimirovo obe�anje da �e se „protiviti prodavanju ljudi“ te da �e „zašti�ivati siromahe, udovice i siro�ad”. Postavlja se pitanje kakav je zaista bio polo�aj puka u Hrvatskoj, kakav je primjerice bio polo�aj seljaka?
Podaci o tomu izuzetno su oskudni, ali neki indirektni zaklju�ci ipak se mogu izvu�i, ako se usporede malobrojni podatci iz hrvatskih izvora sa onima iz ostalih dijelova Europe. To je doba kada i u Hrvatskoj dolazi do ubrzanog napredovanja feudalizma. Prisutna je sve ve�a trgovina zemljom, koja prelazi iz ruke u ruku. Vjerojatno se trguje i sa drugim stvarima, primjerice samim plodovima sa zemlje. Novac postaje sve više prisutan u svakodnevnom �ivotu, što svakako podrazumijeva vrlo razvijenu trgovinu i obrt, koji su prethodno omogu�ili akumulaciju izvjesnih nov�anih sredstava. Zvonimir �e tako papi davati tribut od 200 bizantskih zlatnika godišnje. I dok u ranom srednjem vijeku novac nije igrao toliku ulogu on sada postaje glavno sredstvo pla�anja. Rijetki podaci i nalazi govore o postojanju bizantskih zlatnika na hrvatskom tlu i u ranijem razdoblju, me�utim taj novac tada nije imao ulogu plate�nog sredstva, bar ne u onom smislu kakav je bio u 11. st. U ranom srednjem vijeku novac predstavlja vrijednost koju rijetki trgovci tezauriraju i �uvaju za „crne dane“, dok je on u 11. st ve� naveliko u svakodnevnom opticaju (10). Na taj na�in sve se više akumulira bogatstvo, posebno kod nekih društvenih slojeva, prije svega kod Crkve. Dio Zvonimirove zavjernice koji govori o Zvonimirovom poklanjanju samostana sv. Grgura u Vrani papi najbolji je primjer za potvrdu ovih tvrdnji. On naime papi daruje samostan sa svim njegovim bogatstvima. Tako primjerice srebrnu škrinju, dva kri�a, kale� i pliticu, dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem, evan�elistar pisan srebrom. Sve su to dragocjenosti koje su i u ono vrijeme predstavljale izuzetno bogatstvo. Neke od tih dragocjenosti, poput krune ukrašene dragim kamenjem ili evan�elistara pisanog srebrom predstavljaju izuzetne primjerke umjetni�kog obrta. Njih se moglo ili kupiti u inozemstvu, što je naravno koštalo ili su pak bili napravljeni u samoj Hrvatskoj. U tom slu�aju to svjedo�i o razvijenom obrtu. Na to se odmah nadovezuje trgovina, pa onda nije nikakvo �udo da se takav polet dogodio u Hrvatskoj 11. st. (11) Evidentno je, dakle, da su se neki slojevi na društvenoj ljestvici izuzetno obogatili.
Spomenuo sam ve� primjer crkvenih dobara. Hrvatski kraljevi još od ranog srednjeg vijeka vode ra�una o tomu da darivaju crkvene institucije. Primjera za to ima još od doba kneza Mislava, a što vrijeme odmi�e takvih primjera je sve više. Jako puno darovnica sa�uvano je iz doba Petra Krešimira IV., koji daruje samostane i ostale crkvene ustanove . Naravno da ni Zvonimir nije mogao zaostajati za tim, pa i on kre�e tim stopama. Iz njegovog doba sa�uvano je više darovnica i potvrdnica raznim crkvenim ustanovama, što je sasvim u skladu s njegovim obe�anjem papi da �e �uvati crkve, njihove posjede, brinuti se o crkvenoj desetini i sl. Stoga ne �udi što baš u 11. st. dolazi do gradnje reprezentativnih crkvenih zdanja, ranoromani�kih gra�evina, koje po svojoj grandioznosti uop�e ne zaostaju za onim europskim.
O dobrim odnosima Zvonimira i Crkve svjedo�i i 'darovnica u kamenu'
– Baš�anska plo�a
Iz svega re�enog dade se zaklju�iti kako je opse�na reforma unutar Katoli�ke crkve, poznata i pod nazivom grgurovska reforma u punom smislu rije�i sredinom 11. stolje�a zahvatila i hrvatske krajeve. Uz brojne poteško�e i protureformna djelovanja reformna nastojanja su se odr�ala, a svoj su puni procvat po svemu sude�i do�ivjela u vrijeme hrvatskoga kralja Zvonimira. Kao osoba od papinog punog povjerenja Zvonimir je još prilikom krunjenja obe�ao vjerno provoditi reformne odredbe na podru�ju svojega Kraljevstva. Premda o uspješnosti tih njegovih obe�anja i nastojanja nemamo direktnih podataka, ne bi trebalo sumnjati da se hrvatski vladar tih obe�anja i dr�ao. Reforme Grgura VII. i njegovih prethodnika bile su toliko opse�ne da su zahvatile veliki dio svakodnevnog �ivota, kako sve�enika tako i vjernika, a veliki dio njih sve do danas predstavlja va�an aspekt svakodnevnog �ivota na krš�anskom Zapadu.
Literatura
T. ARHI�AKON: Kronika , ur. i prev V. Rismondo, Split 1977.
M. BRANDT, Neki elementi socijalno – ekonomskih odnosa u Zvonimirovo doba, Zbornik radova: Zvonimir kralja hrvatski, Zagreb, 1997.
J. LE GOFF, Das Hochmittelalter, Frankfurt am Main, 1999.
I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1992.
Z. JANEKOVI�-ROEMER, Obiteljski odnosi u hrvatskom društvu 11. stolje�a, Zbornik radova: Zvonimir kralj hrvatski, Zagreb 1997.
H. JEDIN, Velika povijest crkve, III/I, Zagreb 1971.
N. KLAI�, Da li je postojala Dalmatinska marka Be�ke ilustrirane kronike, Zgodovinski �asopis,
19/20, 1965./66.
N. KLAI�, Pobjeda reformnog Rima na Jadranu za pape Grgura VII. , Vjesnik HARiP 28/1985.
D. MANDI�, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.
M. MATIJEVI�-SOKOL, Kralj Zvonimir u diplomati�kim izvorima, Zbornik radova: Zvonimir kralj hrvatski, Zagreb 1997.
M. ŠAMŠALOVI�, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1967.
F. ŠANJEK, Zvonimirova zavjernica u svjetlu crkveno – politi�kih odrednica grgurovske reforme, Zbornik radova: Zvonimir kralj hrvatski, Zagreb 1997.
F. ŠIŠI�, O podrijetlu i zasu�njenju hrvatskog kralja Slavi�a, VHAD, n. s. vol III., Zagreb 1903.
F. ŠIŠI�, Priru�nik izvora za hrvatsku povijest, Zagreb, 1914.
Bilješke
- M. MATIJEVI�-SOKOL, n. dj., str. 45. – 47.
- D. MANDI�, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim, 1963.
- Pri izradi teksta koristio sam prijevod Mire Matijevi� Sokol iz ve� spominjanog rada
- M. MATIJEVI�-SOKOL, n. dj., str. 45. – 47.
- F. ŠANJEK, n. dj. str. 27. – 37.
- H. JEDIN, n. dj. str. 421.
- M. MATIJEVI�-SOKOL, n. dj., str. 45. – 47.
- ISTO, str. 117. – 124.
- Francuski kralj Filip I. ekskomuniciran je zbog bigamije i razvoda braka
- I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1992.
- M. BRANDT, Neki elementi socijalno – ekonomskih odnosa u Zvonimirovo doba,
Zbornik radova: Zvonimir kralj hrvatski, Zagreb, 1997. str. 143. – 151.
Izvor: Hrvatski Povijesni Portal, povijest.net
Autor Tomislav Šarlija, prof. mentor
Za portal odabrao: Zvonimir Mitar
Vezani �lanak:
Dmitar Zvonimir -Kralj Hrvatske i Dalmacije
