Kronologija Domovinskog rata 1995.

Po�etkom godine predlo�en je Plan Z-4 (SAD, Rusija, Njema�ka, V. Britanija) o politi�kom rješenju krize u Hrvatskoj. Plan je naglasio suverenitet i integritet Hrvatske, ali je predvidio iznimno široku autonomiju Srba u UNPA podru�jima Sjever i Jug (vlastito zakonodavstvo i vlada, posebna policija, novac, grbovi, zastave i obilje�ja te sudski sustav, pravo ubiranja poreza itd.); hrvatska strana imala je ozbiljnih primjedbi na Plan, a Srbi u Kninu nisu ga �eljeli ni razmotriti. Pod srpskom okupacijom nalazilo se oko 20 % kopnenoga teritorija Republike Hrvatske.

(14.II.) Snage biha�koga HVO-a oslobodile su hrvatska sela Vu�jak, Zavalje, Mali i Veliki Sko�aj, Me�udra�je i Dobranicu.

(9.III.) Muslimanske vlasti uhitile su zapovjednika HVO Biha� generala Vladu Šanti�a, kojem se zatim gubi svaki trag.

(14.-18.III.) Hrvatska vojska je na planinama Dinari i Staretini napravila manje takti�ke pomake.

(20.-28.III.) U borbi protiv srpskih postrojbi, Armija BiH oslobodila je strateški va�nu planinu Vlaši�.

(1.IV.) Odlukom VS UN-a (Rezolucija 981) UNPROFOR u Hrvatskoj postao je UNCRO i preuzeo obvezu nadzora me�unarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Do po�etka travnja 1995., prema izvješ�u Komisije eksperata UN-a Vije�u sigurnosti UN-a, u bivšoj SFRJ ubijeno je 200.000 ljudi, a postojalo je 800 koncentracijskih logora u kojima je bilo 500.000 zato�enika (od toga je 50.000 mu�eno, a 20.000 �ena i djevoj�ica je silovano); najve�i broj zlo�ina po�inili su srpski ekstremisti i njihove postrojbe.

Prema izvješ�u iz travnja 1994. na prostoru bivše Jugoslavije bilo je 715 zato�eni�kih objekata (logora): najviše logora bilo je pod nadzorom bosanskih Srba i Jugoslavije (237), zatim pod nadzorom vlade u Sarajevu i Armije BiH (89), te pod nadzorom Hrvata - bosanskih Hrvata, HVO-a i HV-a (77), dok su 4 logora bila pod nadzorom bosanske vlade i bosanskih Hrvata; za 308 logora nije sa sigurnoš�u utvr�eno pod �ijim su bili nadzorom.

(7.IV.) Na planini Dinari iznad Knina hrvatske postrojbe oslobodile su podru�je širine 15, a dubine 5 km (napadajni boj Skok 1). HV je stavio pod paljbeni nadzor neprijateljska uporišta na podru�ju Uništa i Cetine; pokušaji neprijatelja, koji je djelovanjem topništva iz okruga sela Cetine (teritorij Republike Hrvatske) prekršio Zagreba�ki sporazum, da u protunapadima vrati izgubljene polo�aje, nisu uspjeli.

(1.-3.V.) Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobo�ena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Srbi su raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove (2.-3.V.), pri �emu su ubili i ranili više osoba. Uspostava hrvatske vlasti na oslobo�enom teritoriju bila je brza i u�inkovita, a odnos HV-a prema srpskim civilima i zarobljenim protivni�kim vojnicima vrlo korektan.

(25.V.) U topni�kom napadu na Tuzlu Srbi su usmrtili 71, a ranili oko 150 osoba. Umro je Krešimir (Krešo) �osi� jedan od najboljih hrvatskih i europskih košarkaša; njegovo ime nalazi se u košarkaškoj Ku�i slavnih u SAD-u. K. �osi� osnivao je mormonske zajednice u Hrvatskoj, a svojim diplomatskim djelovanjem u SAD-u, pridonio je afirmaciji Hrvatske.

(30.V.) U Zagrebu je otvorena nova zgrada Nacionalne i sveu�ilišne biblioteke.

(4.-11.VI.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamo�u (napadajni boj Skok 2). Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te Velikim i Malim Šatorom; oslobo�eno je podru�je širine 30 km, a dubine 14 km - oko 420 km2. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je va�na komunikacija Glamo� - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrli�ko polje u Hrvatskoj.

(2.VII.) Papa Ivan Pavao II. proglasio je svecem Marka Kri�ev�anina.

(11.VII.) Srpske postrojbe osvojile su Srebrenicu, a zatim i �epu (25.VII.), gradove "pod zaštitom" UN-a. Nad stanovništvom tih gradova Srbi su po�inili stravi�an ratni zlo�in; ubijeno je više od 8000 Muslimana, a ostali su prognani.

(15.VII.) Na�elnik Glavnoga sto�era HV-a postao je general zbora Zvonimir �ervenko, sudionik antifašisti�ke borbe u II. svjetskom ratu.

(19.VII.) Pokrenuta je sna�na ofenziva Srba iz Hrvatske i Abdi�evih snaga na rezolucijom UN-a "zašti�eni" Biha�.

(22.VII.) U Splitu su predsjednik RH (Franjo Tu�man) i predsjednik Predsjedništva BiH (Alija Izetbegovi�) te predsjednik Federacije BiH (Krešimir Zubak) i predsjednik Vlade BiH (Haris Silajd�i�) potpisali Deklaraciju o o�ivotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedni�koj obrani od srpske agresije i postizanju politi�kog rješenja sukladno naporima me�unarodne zajednice (Splitska deklaracija); osobit zna�aj imao je sporazum o vojnoj suradnji.

(25.-30.VII.) Hrvatske postrojbe oslobodile su oko 1600 km2 teritorija BiH (operacija Ljeto '95.).
Cilj hrvatskih postrojbi bio je pove�ati sigurnost Livna i Kupresa, zaustaviti srpsku ofenzivu na Biha� i stvoriti preduvjete za osloba�anje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Osloba�anjem Bosanskog Grahova (28.VII.) i Glamo�a (29.VII.), hrvatske postrojbe dovele su pobunjene Srbe u sjevernoj Dalmaciji u poluokru�enje, a stvoreni su i preduvjeti za napredovanje prema Banjoj Luci.

(1.VIII.) Na Brijunima su odr�ani razgovori izme�u hrvatskoga predsjednika F. Tu�mana i stranih veleposlanika u Hrvatskoj, o na�inu rješavanja krize; zbog nekooperativnosti pobunjenih Srba, hrvatski predsjednik najavio je mogu�nost vojne akcije, a ameri�ki veleposlanik Peter Galbraith savjetovao je da se dobro razmisli o tom potezu. Ako to u�inite, ali ja ne ka�em da to morate u�initi, budite oprezni. U toj �ete stvari biti potpuno sami. Vodite ra�una o vojnicima UN-a i zaštitite civilno stanovništvo hrvatskih Srba. (ameri�ki veleposlanik P. Galbraith)

(3.VIII.) Pregovori izme�u hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u Genthodu kod Geneve nisu donijeli nikakav pomak; Srbi su odbili prijedlog "mirne reintegracije".

(4.-8.VIII.) Vojno-redarstvenom operacijom Oluja '95. hrvatske postrojbe oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (10.500 km2) te omogu�ile Armiji BiH da razbije srpsku opsadu Biha�a.

Na po�etku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno �vorište �elavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori; prvoga dana operacije hrvatske postrojbe oslobodile su Sveti Rok i Lovinac, �istu Malu i �istu Veliku, te Mali Alan. Hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom te Ljubovo, �itni�, Gra�ac, Rakovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš, Obrovac, Benkovac, Saborsko, Li�ka Jasenica, Vaganac, Li�ko Petrovo Selo, �eljava, Medak ... oslobo�eni su 5.VIII., a toga dana (ili 6. VIII.???) kod Tr�a�kih Raštela susrele su se postrojbe HV-a i Armije BiH.

Petrinja, Kistanje, Novi Li�ki Osik, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Korenica, Slunj, Cetingrad, Plitvice, Glina, Otri�, Bruvno ... oslobo�eni su 6.VIII. Dvor na Uni, Topusko, Vrgin Most, Vojni�, Tušilovi�, Turanj, Gornji i Donji Lapac, Srb ... oslobo�eni su 7.VIII.; do 8.VIII. hrvatske postrojbe stale su na me�unarodno priznatu granicu izme�u Hrvatske i BiH.

Premda su vojna djelovanja uglavnom završila 7.VIII. (do 18 sati), predaja zapovjednika srpske vojske u Viduševcu 8.VIII. (u 19 sati) zna�ila je kraj operativnog dijela operacije Oluja '95., ali i kraj vojnoga djelovanja na teritoriju Republike Hrvatske u ratu za slobodu i nezavisnost Hrvatske 1991. - 1995. (Domovinski rat). Pod oru�jem se u tom trenutku nalazilo oko 200.000 hrvatskih vojnika.

Hrvatska vojska izvršila je zada�u! (ministar obrane RH Gojko Šušak u povodu završetka vojno-oslobodila�ke operacije Oluja '95.) Uo�i napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaštiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim gra�anima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajam�ena sva gra�anska prava.

Ipak, najve�i dio Srba iz samoproglašene "Krajine" u Hrvatskoj, na zahtjev svoga politi�koga i vojnoga vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je (4.VIII.) Milan Marti�, predsjednik "Krajine". Predstavnici UN-a i ameri�ki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili podru�je tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90.000 ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150.000 (izvori UN-a), pa �ak i na 200.000 - 250.000 (srpski izvori).

Tijekom Oluje '95. hrvatski vojnici nisu srušili niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt; ipak, u razdoblju nakon završetka akcije zabilje�ena su kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje napuštenih ku�a hrvatskih gra�ana srpske nacionalnosti. Hrvatska vlast je protiv takvih prekršitelja podnijela 3978 kaznenih prijava; na hrvatskim sudovima zbog toga je osu�eno 1949 prekršitelja hrvatske nacionalnosti, a od tog broja 1492 osobe osu�ene su na odgovaraju�e kazne (za ubojstvo je osu�eno 27 osoba, a na izdr�avanje teške zatvorske kazne u trajanju od 1 do 15 godina upu�eno je 13 osoba). (podaci iz "Bijele knjige" - rujan 1999. koju su hrvatske vlasti predale Sudu za ratne zlo�ine u Haagu)

(12.VIII.) U okrugu Bosanskoga Grahova srpske postrojbe su u protunapadu nanijele gubitke HV-u i preuzele neke polo�aje, ali su hrvatski vojnici opet potisnuli neprijatelja prema Drvaru.

(30.VIII.) Nakon još jednog strašnog zlo�ina (41 ubijen i oko 100 ranjenih Sarajlija na tr�nici Markale) koji su Srbi po�inili granatiranjem Sarajeva (28.VIII.), zapo�eli su zra�ni napadi NATO snaga na srpsku protuzra�nu obranu, odašilja�e, skladišta, komunikacije i drugu vojnu infrastrukturu (do 13.IX.).

(8.-15.IX.) U vojnoj operaciji Maestral hrvatske postrojbe oslobodile su Jajce i oko 2500 km2 teritorija BiH (100 km teritorija po širini i 25 km po dubini). Cilj hrvatskih postrojba (HV i HVO) bio je dubljim prodorom prema Šipovu i Jajcu te Drvaru i Oštrelju potisnuti neprijatelja od Kupresa, Glamo�a i Bosanskog Grahova, i osigurati Livno od dometa dalekometnoga topništva i raketa, kako bi se stvorili uvjeti za povratak prognanika, a istodobno snagama Armije BiH (5. i 7. korpus) stvoriti uvjete za napredovanje prema rijeci Sani i dolinom rijeke Ugar. Hrvatske postrojbe ovladale su Vitorogom i Demirovcem (11.IX.), Šipovom (12.IX. - kasnije Daytonskim sporazumom prepušten Srbima), Jajcem (13.IX.), Drvarom i prijevojem Oštrelj (14.IX.). Armija BiH oslobodila je Donji Vakuf, Bosanski Petrovac i Klju�, a zatim Sanski Most i Bosansku Krupu (17.IX.).

(18.-19.IX.) HV je prešao rijeku Unu na nekoliko mjesta od Dvora do Dubice (akcija Una), ali je nakon po�etnoga napredovanja pretrpio znatne gubitke i povukao se na polazne polo�aje.

(8.-15.X.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) oslobodile su 800 km2 teritorija BiH (operacija Ju�ni potez); pod nadzorom srpskih postrojbi, koje su se nalazile pred potpunim slomom, ostalo je 46 % teritorija BiH.

Cilj hrvatskih vojnika u akciji bio je poraziti neprijatelja na širem podru�ju Mrkonji� Grada, Podrašni�kog polja i HE Jajce-3 (Bo�ac), dose�i polo�aje s kojih se mo�e ga�ati Banja Luka i poduzeti napadajno djelovanje za njezino osloba�anje, staviti pod nadzor putove prema Banjoj Luci te oslabiti pritisak neprijatelja na 5. i 7. korpus Armije BiH, koja je po�ela gubiti podru�je oko gradova Bosanski Novi i Klju�.

Hrvatske postrojbe prodrle su 40 km u širinu i 20 km u dubinu neprijateljskoga teritorija te ovladale Mrkonji� Gradom (10.X.) i HE Bo�ac (kasnije Daytonskim sporazumom prepušteni Srbima). Time su preuzele nadzor nad cijelim elektroenergetskim sustavom na rijeci Vrbas i stvorile preduvjete za ulazak u Banju Luku (udaljena 23 km od hrvatskih polo�aja), u kojoj je zavladala panika i za �iju obranu nije bilo dovoljno snaga; postrojbama Armije BiH omogu�eno je napredovanje prema Skender Vakufu i u�vrš�enje u Sanskom Mostu (opet oslobo�en 12.X.). "Vojska Republike Srpske" bila je pred potpunim porazom.

(9.X.) U borbama za Mrkonji� Grad, kao zamjenik zapovjednika 4. gbr., poginuo je general bojnik Andrija Matijaš Pauk, jedan od legendarnih zapovjednika u Domovinskom ratu.

(29.X.) Na tre�im višestrana�kim izborima za Zastupni�ki dom Sabora, opet je pobijedio HDZ. HDZ je dobio 1.093.403 glasova (45,2 %), a Koalicija HSS-IDS-HNS-HKDU-SBHS 441.390 (18,3 %), HSLS 279.245 (11,6 %), SDP 215.839 (8,9 %), HSP 121.095 (5 %) glasova itd. Na izborima u gradu Zagrebu i Zagreba�koj �upaniji ve�inu mandata dobila je udruga oporbenih stranaka (33 od 50), no njezine kandidate predsjednik Republike Hrvatske  F. Tu�man nije �elio prihvatiti (Zagreba�ka kriza).

(12.XI.) Republika Hrvatska je s pobunjenim Srbima iz Baranje, isto�ne Slavonije i zapadnog Srijema (UN sektor Istok, oko 4,5 % od ukupnog teritorija Hrvatske) u Erdutu potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (Erdutski sporazum).

(21.XI.) U Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i teških pregovora (1.-21.XI.) delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvo�ene predsjednicima F. Tu�manom, A. Izetbegovi�em i S. Miloševi�em, prisiljene su na sporazum o miru u BiH (Daytonski sporazum).

S ameri�ke strane pregovore je vodio Richard Holbrooke, a povremeno i dr�avni tajnik Warren Christopher. BiH je podijeljena po principu: 1 dr�ava - 2 entiteta - 3 naroda. Srpskom entitetu pripalo je �ak 49 % teritorija BiH (Federaciji BiH samo 51 %), usprkos tomu što je "Republika Srpska" stvorena genocidom nad nesrpskim stanovništvom i što su srpske vo�e (S. Miloševi�, R. Karad�i� i drugi) i srpska politika proglašeni glavnim krivcima za izbijanje sukoba i strašno krvoproli�e na teritoriju bivše SFRJ te usprkos �injenici da je udio Srba u nacionalnoj strukturi BiH prema popisu iz 1991. bio znatno manji od 49 %; u BiH je 1991. �ivjelo 4.364.574 stanovnika - 1.905.829 (43,7 %) Muslimana, 1.369.258 (31,1 %) Srba, 755.895 (17,3 %) Hrvata te Jugoslavena (5,5 %) i ostalih (2,4 %). Daytonskim sporazumom zajam�eno je pravo svih izbjeglica i prognanika na povratak u svoje domove, a nadgledanje primirja povjereno je me�unarodnim snagama; time je ispunjen glavni cilj - zaustavljanje rata u BiH, no u javnosti je prevladalo mišljenje da sporazum nije pravedan i da su agresori (Srbi) nagra�eni.

(23.XI.) VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji isto�ne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ.

(14.XII.) Na temelju rezultata pregovora u Daytonu, predsjednici Tu�man, Izetbegovi� i Miloševi� potpisali su u Parizu mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu.

Supotpisnici i "jamci" za njegovo provo�enje su: SAD (predsjednik Bill Clinton), Rusija (premijer Viktor �ernomirdin), Francuska (predsjednik Jacques Chirac), Njema�ka (kancelar Helmut Kohl) i Velika Britanija (premijer John Major) te španjolski premijer Felipe Gonzales u funkciji predsjedatelja Europske unije.

Hrvati iz Bosanske Posavine prosvjedovali su protiv Daytonskog sporazuma, jer je njihov zavi�aj najve�im dijelom ostao unutar Republike Srpske; prema popisu stanovnika iz 1991., Srba je u Bosanskoj Posavini bilo tek 27,12 %, a protjeravši Hrvate i Muslimane prisvojili su više od 55 % toga podru�ja.

(29.XII.) Zapovjednik prijelazne uprave UN-a za isto�nu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, umirovljeni general bojnik Jacques Klein, potvrdio je u Zagrebu, u razgovoru s predsjednikom Tu�manom, da su hrvatska suverenost i teritorijalni integritet neupitni.

Razdoblje tzv. Mirne reintegracije, za �ije je provo�enje VS UN-a ustanovilo UNTAES (Rezolucija 1037, od 15.I. 1996.), završilo je 15. sije�nja 1998., kada je hrvatsko Podunavlje (odnosno isto�na Slavonija, Baranja i zapadni Srijem) vra�eno u sastav Republike Hrvatske. Tijekom ratnih doga�anja u Hrvatskoj 1991. - 1995., mobilizacijom je bilo obuhva�eno 360.070 vojnih obveznika (u redovima HV-a u tom razdoblju, uz Hrvate, bio je i znatan broj pripadnika ostalih narodnosti koje �ive u Hrvatskoj, a me�u njima i oko 9000 Srba). Hrvatska strana imala je 10.668 poginulih i 2915 "nestalih" (ukupno 13.583) te 37.180 ranjenih osoba u Republici Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini poginulo je i nestalo 9909, a ranjeno 20.649 Hrvata. (podaci iz izvješ�a predsjednika RH F. Tu�mana na zajedni�koj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 15. sije�nja 1996.; prema podacima iz 1999. hrvatska strana imala je 12.131 poginulih i 2251 "nestalih" (ukupno 14.382) te 33.043 ranjenih osoba; prema najnovijim podacima u Domovinskom ratu poginulo je ili nestalo oko 13.000 Hrvata.)

Rat je katastrofalno utjecao na demografsko stanje Hrvata u BiH, jer je od po�etka srpske agresije svoju djedovinu u BiH moralo napustiti više od 400.000 Hrvata (Srbi su prognali oko 210.000, a Bošnjaci-muslimani oko 190.000 Hrvata). Na okupiranim dijelovima hrvatskoga teritorija zabilje�ena su brojna i�ivljavanja srpskih ekstremista i vrlo okrutna ubojstva Hrvata i ostaloga pu�anstva nesrpskoga podrijetla. Do 31.X. 2001. iz više od 130 masovnih grobnica (Novo groblje u Vukovaru, Ov�ara kraj Vukovara, Lovas, Tovarnik, Saborsko, Ba�in, Škabrnja, Vo�in i druga mjesta) ekshumirane su 3292 �rtve velikosrpske agresije (od toga je identificirano njih 2662), a još se tragalo za 1422 nestale osobe (u velja�i 2006. tragalo se za još 1142 osobe). Od 1991. kroz srpske logore u Jugoslaviji i Hrvatskoj (Begejci, Beograd, Bile�a, Glina, Knin, Manja�a, Morinje, Niš, Sremska Mitrovica, Stara Gradiška, Stoji�evo), prošlo je oko 8500 hrvatskih gra�ana (300 zato�enih ubijeno je u logorima u Srbiji). (podaci Ureda Vlade RH za zato�ene i nestale, 2001.)

Prema nekim podacima gubici "Teritorijalne obrane Krajine" (1992. preimenovana u "Srpsku vojsku Krajine") u borbama na prostoru tzv. Republike Srpske Krajine, od lipnja 1991. do kolovoza 1995., iznosili su 13.161 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih vojnika, uklju�uju�i i dezertere; od toga broja je 3496 poginulih i 1857 nestalih (uz napomenu da je stvarni broj sigurno ve�i). (nepotpuni podaci iz knjige Knin je pao u Beogradu /Beograd, 2000./ Milislava Sekuli�a, generala tzv. Srpske vojske Krajine)

U ratnim razaranjima u Republici Hrvatskoj uništeno je ili ošte�eno 217.009 stanova, oko 120 gospodarskih objekata i 2423 spomenika kulture (od toga je 495 sakralnih objekata /uglavnom katoli�ke crkve/ na podru�jima koja su okupirali Srbi); ukupna vrijednost ratne štete u RH procijenjena je na 37,1 milijardi ameri�kih dolara. (Vlada RH, Dr�avna komisija za popis i procjenu ratne štete - Ratna šteta RH, Završno izvješ�e, Zagreb, rujan 1999.)

Izvor:  www.centardomovinskograta.hr/