Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

U povodu smrti Otta von Habsburga (1912.-2011.)
Nesu�eni Franjo Josip II. postao Otto von Europa


FOTO: VJESNIKOVA ARHIVA
Otto von Habsburg

„Smrt i nesre�a zadesit �e cijelu tvoju obitelj, ali sre�u i slavu obitelji vratit �e jedan koji �e nositi tvoje ime“, ovakvu sudbinu je krajem 19. stolje�a austrijskom nadvojvodi Ottu, ne�aku cara i kralja Franje Josipa, prorekla jedna gatara, gledaju�i mu u dlan.

Nije prošlo dugo vremena i prvi dio proro�anstva se ispunio- austro-ugarska monarhija se nakon poraza u Prvom svjetskom ratu 1918. raspala, Otto je umro mlad 1906., njegov brat prestolonasljednik Franjo Ferdinand ubijen je sa suprugom Sofijom u atentatu u Sarajevu 1914., a Ottov sin Karlo, koji je Austro-Ugarskom vladao od 1916. do 1918. umro je 1922. u 35. godini u progonstvu na Madeiri. Nekad najmo�nija europska dinastija Habsburg morala je napustiti Austriju, kojom je vladala od 13. stolje�a, me�utim i bez formalne politi�ke vlasti zadr�ala je ugled i utjecaj i izvan granica bivše monarhije.

Baš kao u spomenutom proro�anstvu nesretnom nadvojvodi, zasluga je to njegova unuka i imenjaka Otta, koji je preminuo 4. srpnja 2011. u 99. godini. Otto von Habsburg, kako glasi njegovo gra�ansko ime po kojem �e ostati upam�en, nije se poput ve�ine bivših vladara i njihovih potomaka posvetio biznisu, dokoli�arenju ili tugovanju za izgubljenim prijestoljem, ve� je gotovo 80 godina bio aktivan u politici, bore�i se za interese i prava Austrije i svih bivših habsburških zemalja, neumorno promi�u�i ideju ujedinjene Europe utemeljene na krš�anskim vrijednostima. Kao što su pape, izgubivši svjetovnu vlast nad dijelom Italije, oja�ale duhovnu dimenziju svoje slu�be i stekle popularnost i moralni autoritet na globalnoj razini, tako je i Otto von Habsburg bez carske i kraljevske titule i nesputan vladarskim obavezama i protokolom postao cjenjeniji i popularniji nego njegovi okrunjeni preci. Za Otta su govorili da je jedini privatni europski dr�avnik, jer sve dok 1979. nije postao zastupnik Europskog parlamenta, nije imao nikakvu formalnu politi�ku funkciju, što ga nije prije�ilo da neprestano bude prisutan u politici u ulozi koju ne predvi�a nijeda ustav.

Smr�u Otta von Habsburga otišao je posljednji �ivi spomenik turbulentnog 20. stolje�a, osoba ro�ena u vrijeme kad se politi�ka arhitektura Europe temeljila na odlukama Be�kog kongresa iz 1815. Doista, osim Otta nije bilo europskog politi�ara  koji se tijekom dugog �ivota imao prilike sretati se i dru�iti s osobama u rasponu od Franje Josipa do Franje Tu�mana i Jadranke Kosor- s Paulom von Hindenburgom, Franciscom Francom, Franklinom Rooseveltom, Winstonom Churchillom, Charlesom de Gaulleom, Konradom Adenauerom, Javaharlalom Nehruom, Chang Kai Shekom, carem Hirohitom, šahom Rezom Pahlavijem, Johnom Kennedyjem, Helmutom Kohlom, papama Pijom XII., Ivanom XXIII, Pavlom VI., Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI.  Zahvaljuju�i znanju svih glavnih europskih jezika, širokom obrazovanju i kulturi, ali i habsburškim genima, Otto se nigdje u Europi nije osje�ao kao stranac, a mnogi su ga s vremenom prihvatili kao svoga. Osim brojnih Austrijanaca, na �elu dr�ave �eljeli su ga vidjeti Ma�ari, ali i Španjolci. Ottu nije bilo su�eno da vlada i postane Oton I. ili mo�da Franjo Josip II. (puno ime mu je naime glasilo Franz Joseph Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xavier Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius), a prema ocjenama mnogih njegovih poznanika i štovalaca, zbog svojih bi sposobnosti i znanja bio jedan od najve�ih vladara iz habsburške dinastije.

Kad se rodio, be�ke novine su pisale da �e „prema ljudskim predvi�anjma biti pozvan da tek u posljednjoj �etvrtini 20. stolje�a umjerava sudbinu dr�ave“. Naime, budu�i da je sin Franje Josipa, nadvojvoda Rudolf 1889. po�inio samoubojstvo, prestolonasljednik je bio carev ne�ak Franjo Ferdinand. Njegova supruga, �eška plemkinja Sofija Chotek, nije bila iz vladarske dinastije, pa njihovi potomci nisu mogli biti nasljednici habsburškog trona. Stoga je drugo mjesto u nasljednom redu zauzeo Karlo, ne�ak Franje Ferdinanda, �ija supruga Zita je bila iz dovoljno mo�ne i ugledne dinastije Bourbon, pa je mali Otto postao tre�i potencijalni nasljednik Franje Josipa. Sarajevski atentat, a zatim i propast Austro-Ugarske doga�aje su me�utim usmjerili u potpuno drugom smjeru.

Ro�enje malog princa Otta 20. studenog 1912. za starog Franju Josipa bilo je znak nade da �e se njegova uzdrmana i po mnogo �emu anakrona monarhija ipak o�uvati pa se do smrti u studenom 1916. �esto dru�io s mališanom i njegovom majkom Zitom, dok je otac, budu�i car i kralj Karlo bio na bojišnici.

Po dolasku na prijestolje, Karlo je nastojao posti�i mir, zbog �ega je 2004. proglašen bla�enim, me�utim kraj rata zna�io je i njegov silazak s vlasti. Austrija je proglašena republikom, a ostale zemlje crno-�ute monarhije odlu�ile su se na samostalnost.

„Mama pogledajte, skinuli su tatino ime“, rekao je mali Otto majci kad je opazio da vojnici u Schönbrunnu trgaju carev monogram sa svojih kapa. Obitelj je prisiljena potra�iti uto�ište u Švicarskoj, a kad je Karlo 1921. dvaput neuspješno pokušao preuzeti vlast u Ma�arskoj, europske sile odlu�ile su ga internirati na Madeiri, kao Napoleona na Svetoj Heleni stotinjak godina prije.

Psihi�ki slomljen i zbog loše klime, Karlo se razbolio i umro, ostavivši sedmero djece i trudnu suprugu, koji ubrzo sele u Španjolsku. Devetogodišnji Otto postaje pretendent na prijestolje, a prema maj�inoj �elji, obrazovan je prema austro-ugarskim programima. Veliku ulogu u njegovu odgoju imali su ma�arski benediktinci iz samostana Pannonhalme, s kojim �e Otto ostati trajno povezan i to je razlog zašto je ondje 17. srpnja, dan nakon pokopa u Be�u, pohranjeno njegovo srce.

Otto je u�io ne samo povijest i zemljopis bivših habsburških zemalja nego i jezike njenih naroda, me�u kojima i hrvatski, kojem ga je podu�avao benediktinac pater Bla�evi�. Kasnije je bio zahvalan majci na strogom odgoju jer mu je dao osje�aj potpune pripadnosti. Tijekom studija politi�kih znanosti u Leuvenu u Belgiji, Otto je slušao mnogo više predmeta, jer zanimali su ga i pravo, povijest, diplomacija, bankarstvo, poljoprivreda, industrija, financije i socijalna politika.

„Preda mnom je tako velika odgovornost da ja uop�e ne mogu previše znati“, govorio je Otto, koji je sa samo 23 godine doktorirao. Kad je 1930. postao punoljetan, Otto je postao i zakonski podoban za preuzimanje prijestolja. Obnova Austro-Ugarske nije dolazila u obzir, kao ni stupanje na prijestolje u Ma�arskoj, koja je slu�beno ostala monarhija, ali na �elu s regentom Miklosom Horthyjem, no dolazak na vlast u Austriji bio je izgledan.

Nakon raspada monarhije zemlja je bila u krizi identiteta, a strah od nacizma mnoge je Austrijance tjerao da se radi obrane slobode i samostalnosti okrenu mladom carevi�u, pod geslom „Naš je motto- car Otto“. Dolazak u Austriju bio mu je zabranjen, ali u znak lojalnosti �ak 1603 op�ine Otta su proglasile po�asnim gra�aninom, a po�asnim �lanom izabralo ga je i 475 udruga. Otto je bio me�u prvima koji je shvatio opasnost koju predstavlja Hitler i njegova ideologija. Kad je 1933. boravio u Berlinu, Otto je potajno otišao na jedan Hitlerov skup u društvu skupine komunista. Hitlerov govor je me�utim te komuniste toliko op�inio da su mu na kraju po�eli klicati „Heil“. Hitler je pokušao pridobiti Otta, kao što je pridobio sina bivšeg njema�kog cara Vilima II., no Otto je sve snage usmjerio na borbu protiv Hitlera, prije svega u Austriji, sura�uju�i najprije s kancelarom Engelbertom Dolfussom, kojeg su 1934. ubili nacisti, a zatim s njegovim nasljednikom Kurtom Schuschniggom.

On je ukinuo protuhabsburške zakone pa se dio Ottovih bra�e i sestara vratio u Austriju, no istovremeno je �inio ustupke Hitleru. Otto je smatrao da samo uspostava monarhije mo�e spasiti slobodu Austrije, no svjestan realnosti u velja�i 1938. Schuschniggu je predlo�io da mu preda du�nost kancelara, ali bez obnove monarhije. „Kao zakonski car Austrije, kao zakonski nasljednik dinastije koja je štitila Austriju 650 godina, kao sin svoga oca koji je �rtvovao �ivot pristavši, za dobrobit svoga naroda, da �ivi na udaljenom otoku, ja ne �elim i ne mogu biti nevjeran zada�i što sam je naslijedio, pa zahtijevam od vas da mi smjesta predate vlast“, napisao je Otto. Kad je u o�ujku Schuschnigg htio organizirati referendum o neovisnosti, Hilter je zapo�eo operaciju kodnog imena „Otto“  te njema�ka vojska zauzima Austriju koja je pripojena Njema�koj. Protiv Otta je raspisana tjeralica zbog veleizdaje, a nakon osvajanja Belgije 1940. Hitler daje nalog da ga se strijelja.

„Bolje Hitler nego Habsburg“, ovako je aneksiju Austrije komentirao �ehoslova�ki predsjednik Edvard Beneš, koji je svojom politi�kom kratkovidnoš�u dvaput u deset godina nanio štetu vlastitom narodu, izru�ivši ga najprije Hitleru, a zatim Staljinu. U to su vrijeme i Velika Britanija i Francuska mislile da �e ustupcima na ra�un drugih zemalja odobrovoljiti Hitlera i sprije�iti rat, no Otto je znao da s Hilterom ne smije biti sporazuma.

U o�ujku 1940. susre�e se s ameri�kim predsjednikom Rooseveltom, koji mu obe�ava pomo� za obnovu Austrije, a kasnije daje azil cijeloj obitelji Habsburg. Otto mu je izlo�io svoju koncepciju stvaranja federacije srednjoeuropskih dr�ava, kako bi se sprije�io ekspanzionizam Njema�ke i Rusije. Roosevelt se s tim slo�io i priznao da je uništenje Austro-Ugarske bila velika greška. U svom govoru u ameri�kom Kongresu Otto je 1942. rekao: „Svaka nacija mora dobiti priliku da otvoreno poka�e što �eli. Svaka nacija mora imati pravo da ustroji svoju vlastitu dr�avu. Kad nastupi ta faza dezintegracije, nastupit �e faza integracije. �vrsto vjerujem kako su naše nacije spoznale da je prošlo doba malih, nezavisnih dr�ava. To ne zna�i da ne bismo bili za male dr�ave, me�utim, osje�amo da one moraju dio svog suvereniteta predati jednom ve�em, zajedni�kom nazivniku- saveznoj vlasti.“ Otto je govorio o kulturnom i gospodarskom jedinstvu podunavskog prostora, a predlo�io je i donošenje Podunavske povelje o pravima kojima bi se jam�ila prava nacionalnih manjina. Njegov plan podrazumijevao bi i stvaranje samostalne Hrvatske koja bi se zatim dobrovoljno udru�ila u podunavsku federaciju, me�utim, Rooseveltova podrška bila je tek na�elna i nakon rata ponovno je uspostavljena Jugoslavija, ali je obnovljena i Austrija. 

Kraj rata za Otta je ipak zna�io razo�arenje, posebno zbog podjele Europe na dva bloka, pa se nije ustru�avao sporazum iz Jalte nazvati zlom. Kako je sam govorio, iz Amerike vratio kao uvjereni Europejac te se okrenuo viziji europskog ujedinjenja. Uklju�uje se u rad Me�unarodne paneuropske unije, kojoj 1957. postaje potpredsjednik, a 1973. predsjednik. Otto u pravom smislu postaje europski politi�ar, pogotovo nakon što se 1961. odrekao vladarskih ambicija i izrazio punu lojalnost austrijskoj republici. No, zbog sumnji u njegovu iskrenost posjet Austriji omogu�en mu je tek 1966., a 1972. dogodilo se i povijesno Ottovo rukovanje s austrijskim kancelarom Brunom Kreiskim.
S obitelji- suprugom Reginom, s kojom se vjen�ao 1951, pet k�eri (Andreom, Monikom, Michaelom, Gabrielom i Walburgom) i sinovima -Karlom i Georgom ostaje �ivjeti u P�ckingu u Bavarskoj (njegova majka Zita �ivjela je u Zizersu u Švicarskoj), putuje diljem svijeta dr�e�i predavanja, objavljuje knjige, a za brojne europske i ameri�ke novine piše kolumne i reporta�e.

Kao europskom zastupniku, Ottu su posebno na srcu zemlje iza �eljezne zavjese, naro�ito Ma�arska. Ma�arsku revoluciju 1956. smatrao je klju�nim doga�ajem Hladnog rata jer je dokazala da se komunizam mo�e srušiti iznutra, a u kolovozu 1989. kod Soprona je organizirao Paneuropski piknik, tijekom kojeg je više stotina ljudi uklanjalo �icu na granici u Austrijom, koju je zatim prešlo oko 700 gra�ana DDR-a. Tri mjeseca kasnije pao je Berlinski zid.

Dolaskom slobode, Otto mo�e nesmetano posje�ivati zemlje bivše Austro-Ugarske, me�u njima i Hrvatsku. Za svog prvog posjeta Zagrebu 1990. kazao je da su Hrvati stolje�ima bili vjerni obitelji Habsburg i da u novim politi�kim okolnostima osje�a moralnu du�nost da im pripomogne u vra�anju europskog identiteta.

Odnosi Hrvata i Habsburgovaca stolje�ima su bili vrlo kompleksni. Hrvati su ih 1527. sami izabrali svojim kraljevima, no u pravilu bi uvijek ostali izigrani, kao kod Austro-ugarske nagodbe 1867. koja je hrvatske zemlje podijelila izme�u obiju polovica monarhije. Ottovim roditeljima Hrvati su krajem Prvog svjetskog rata podrugljivo pjevali „Care Karlo i carice Zita, što ratuješ kada nemaš �ita“, a njihov sin odaje im priznanje zbog njihove vjernosti Habsburgovcima i osje�a moralnu du�nost pomo�i im u vra�anju europskoga identiteta.

Otto se sa sjetom se sje�a svoje mladosti kad je znao govoriti hrvatski, isti�e da je ro�en i kao Hrvat, odaje po�ast  Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu koje je 1671. dao pogubiti njegov predak Leopold I., posje�uju�i njihov grob u zagreba�koj katedrali i sade�i u �akovcu Drvo oprosta i pomirenja, a priznao je i da je Nagodba bila pogrešna, jer se trebalo nagoditi i sa slavenskim narodima. Tijekom devedesetih godina pisao je kolumne u tjedniku Globus, pod svojim hrvatskim imenom Oton Habsburški. Naposlijetku, 2007. Otto u Zagrebu nazo�i i otkrivanju spomenika Stjepanu Radi�u, koji se još po�etkom 20. stolje�a zalagao za preustroj Austro-Ugarske u Podunavski savez dr�ava i naroda, što je kasnije bio Ottov ideal. Bore�i se za priznanje novih dr�ava, svoje govore u Europskom parlamentu 1991. završava u stilu Katona Starijeg sa „Ceterum censeo Croatiam et Sloveniam esse reconoscendam“ (Uostalom, mislim da Hrvatsku i Sloveniju treba priznati).

Tijekom Domovinskog rata �lanovi obitelji Habsburg uklju�uju se i u prikupljanje humanitarne pomo�i za Hrvatsku i posje�uju bojišnicu. Ottov sin Karl u Karlovcu je upoznao svoju suprugu Francescu von Thyssen Bornemisza, koji u znak zahvalnosti Hrvatskoj svojoj najstarijoj k�eri Eleonori daju i drugo ime Jelena. Sin Ferdinand pak dobiva ime Zvonimir, a 1997. u zagreba�koj katedrali ga je krstio kardinal Franjo Kuhari�. Otto dobiva i hrvatsko dr�avljanstvo i još brojna priznanja, a svojom pojavom u Hrvatskoj zaziva sje�anja na nekadašnja davna vremena. Njegov otac ipak je bio posljednji vladar s titulom hrvatskog kralja, a Otto posljednji hrvatski prestolonasljednik. Kara�or�evi�i, koji su Hrvatima vladali od 1918. do 1941., nikad nisu imali titulu kralja Hrvatske, niti su ih Hrvati ikad imali prilike zakonito izabrati, a još su manje imali razloga voljeti ih i smatrati svojima. Me�utim, Otto se u svojim istupima uvijek okretao budu�nosti, bez suvišne nostalgije.


FOTO: VJESNIKOVA ARHIVA
Europa ne mo�e biti cjelovita bez Hrvatske, pisao je Otto von Habsburg

„Hrvatska po svojoj cijeloj povijesti i tradiciji, nije zemlja Balkana ve� dr�ava Srednje Europe. Usprkos svim otporima iz Bruxellesa, vlast u Zagrebu se �vrsto dr�i orijentacije da uvede Hrvatsku u Europsku uniju. Tamo je i pravo mjesto te zemlje, kojoj je tijekom stolje�a za mnogo toga Europa morala biti zahvalna. Europa ne mo�e biti cjelovita bez te vrijedne zemlje, pune tradicije, koja na osebujan i jedinstven na�in ujedinjuje sredozemnu i srednjoeuropsku kulturu. Hrvatska mora ulo�iti sve svoje snage kako bi opovrgla predrasude, s kojima se još i danas prema njoj odnose, te svladati sve otpore na svome putu u EU“, napisao je Otto 2000. u predgovoru hrvatskom izdanju knjige Paneuropska ideja: vizija postaje zbiljom.

Kao neumorni i dosljedni zagovornik europskog ujedinjenja, Otto von Habsburg zaslu�uje da ga se uvrsti me�u utemeljitelje EU-a, a s pravom je zaslu�io i naziv koji mu je dao bivši francuski predsjednik Valéry Giscard d'Estaing - Otto von Europa. 

*****

Pokop prema habsburškoj tradiciji

Otto von Habsburg pokopan je 16. srpnja u Be�u, u kripti Kapucinske crkve u kojoj ve� stolje�ima po�ivaju pripadnici dinastije Habsburg. Zajedno s njim pokopana je i njegova supruga Regina, umrla u velja�i 2010., koja je privremeno po�ivala u Bavarskoj. Sprovodu su nazo�ili austrijski predsjednik Heinz Fischer, kancelar Werner Faymann, švedski kraljevski par Carl XVI. Gustaf i Silvia, lihtenštajnski knez Hans Adam II. i njegova supruga Marie, luksemburški nadvojvoda Henri, veliki meštar Suverenog malteškog reda Matthew Festing, britanski princ Michael od Kenta, belgijska princeza Astrid, španjolska princeza Cristina, bivši kralj Rumunjske Mihael I., bivši bugarski car Simeon II.; nazo�an je bio i predsjednik Europskog parlamanta Jerzy Buzek, gruzijski predsjednik Mihail Saakašvili, makedonski premijer Nikola Gruevski, �eški ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg, dok je Hrvatsku predstavljao veleposlanik u Be�u Gordan Bakota.

Pokopu su prethodile desetodnevne sve�anosti tijekom kojoj je Otto po�ast najprije od 5. do 10. srpnja odavana u P�ckingu. Zatim je njegovo tijelo preba�eno u M�nchen, a 12. srpnja, zajedno s posmrtnim ostacima njegove supruge, dopremljeno u glavno austrijsko marijansko svetište Mariazell, gdje se Majka Bo�ja štuje kao Magna Mater Austriae (Velika majka Austrije), Magna Domina Hungarorum (Velika gospodarica Ma�ara) i Mater Gentium Slavorum (Majka slavenskih naroda). Otto i Regina vjen�ali su se u Nancyju u Francuskoj pred kopijom Marijinog kipa iz Mariazella, a u svetištu su proslavili svoj srebrni i zlatni pir. U Be� su posmrtni ostaci dvoje supru�nika dopremljeni 14. srpnja, gdje su najprije bili izlo�eni u kapucinskoj crkvi. Pogreb je zapo�eo sve�anom zadušnicom koju je u katedrali svetog Stjepana predvodio be�ki nadbiskup kardinal Christoph Sch�nborn kao predstavnik pape Benedikta XVI., uz sudjelovanje biskupa iz ve�ine bivših krunskih zemalja Austro-Ugarske. Prije mise, prema �elji �lanova obitelji Habsburg, od Otta su se oprostili i predstavnici druge dvije velike monoteisti�ke religije- rabin Steven Langnas iz M�nchena i  reisu-l-ulema Mustafa Ceri� iz Sarajeva, koji je na englekom i arapskom jeziku izgovorio molitvu napisanu 1916. za preminulog Franju Josipa.

Misa je završena pjevanjem nekadašnje carske himne Gott erhalte, Gott besch�tze (hrvatski naziv glasio joj je Bo�e �ivi, Bo�e štiti), �ija melodija je identi�na njema�koj himni, a skladao ju je 1797. Joseph Haydn, prema motivima hrvatske gradiš�anske pjesme Vjutro rano se ja stanem. Bio je zanimljiv prizor gledati kako austro-ugarsku himnu pjevaju �lanovi obitelji Habsburg i nazo�ne okrunjene glave, ali ne i austrijski predsjednik Fischer i kancelar Faymann, kojima je austrijska oporba ionako zamjerila što su uop�e prisustvovali sprovodu sina bivšeg cara.

Posmrtni ostaci Regine i Otta von Habsburga zatim su nošeni 2,4 kilometra dugom rutom preko Grabena, Kohlmarkta i Michaelerplatza do Heldenplatza, gdje je u znak po�asti ispaljen 21 plotun. U povorci je bilo 3500 ljudi, a du� rute promatralo ju je oko 10.000 ljudi. Uz obitelj i goste iz Austrije i inozemstva, povorku su pratile i stotine �lanova tradicionalnih postrojbi u povijesnim uniformama, me�u kojima i predstavnici karlova�ke hrvatske povijesne postrojbe Karlova�kih husara, budu�i da je Otto von Habsburg od 1994. bio prvi po�asni gra�anin grada Karlovca u neovisnoj Hrvatskoj.

Nakon dolaska pogrebne povorke pred Kapucinsku crkvu, uslijedio je stari ceremonijal po kojem su bili pokapani pripadnici habsburške dinastije. Ulrich-Walter Lipp, dugogodišnji prijatelj obitelji Habsburg, po drevnom obi�aju triput je pokucao na crkvena vrata, a kapucin je iznutra pitao: „Tko tra�i prijem?“.  Uslijedio je odgovor u kojem je izre�eno puno ime pokojnika sa svim njegovim titulama: „Otto od Austrije, nekadašnji prijestolonasljednik Austro-Ugarske, kraljevski princ Ugarske i �eške, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije i Ilirije; veliki vojvoda Toskane i Krakova; vojvoda Lorene, Salzburga, Štajerske, Koruške, Kranjske i Bukovine; veliki knez Transilvanije, markgrof Moravske; vojvoda Gornje i Donje Šleske, Modene, Parme, Piacenze i Guastalle, Auschwitza i Zatora, Tešina, Furlanije, Dubrovnika i Zadra; kne�evski grof Habsburga i Tirola, Kyburga, Gorice i Gradiške; knez Tridenta i Brixena; markgrof Gornje i Donje Lu�ice i u Istri; grof Hohenemsa, Feldkircha, Bregenza, Sonnenberga itd.; gospodar Trsta, Kotora i nad Slovenskom krajinom; veliki vojvoda Srpske vojvodine  itd., itd.“ Kapucin je izgovorio tradicionalnu re�enicu: „Mi ga ne poznajemo“
Lipp je ponovno pokucao, ponovno se �ulo pitanje: „Tko tra�i prijem“, a odgovor je ovaj put bio nešto skromniji nego prije, jer se odnosio na pokojnikov politi�ki i društveni rad: „Dr. Otto von Habsburg, predsjednik i po�asni predsjednik Paneuropske unije, zastupnik i dobni predsjednik Europskog parlamenta, po�asni doktor brojnih sveu�ilišta i po�asni gra�anin brojnih op�ina u srednjoj Europi, �lan pre�asnih akademija i instituta, nositelj visokih i najviših dr�avnih i crkvenih odlikovanja, redova i po�asti kojima je bio odlikovan u znak priznanja za svoju višedesetljetnu borbu za slobodu naroda, za pravo i pravdu.“ Kapucin je me�utim ponovno odgovorio: „Mi ga ne poznajemo“. 
Tek kad je nakon tre�eg kucanja Lipp na pitanje tko tra�i prijem kazao: „Otto, smrtan i grešan �ovjek“, �uo se odgovor: „Neka u�e unutra“ i vrata su se otvorila kako bi Ottov lijes, prekriven crno-�utom zastavom bio unesen.
Ovim starim ceremonijalom na zoran se na�in podsje�a da su nakon smrti svi ljudi jednaki, pa �ak i oni koji su za �ivota nosili vladarske titule. Kapucin koji je postavljao pitanja bio je Gottfried Undesser, kustos carske grobnice koji je istu du�nost obavljao i 1989. prigodom pokopa Ottove majke, carice i kraljice Zite.

Otto i Regina posljednji su Habsburgovci pokopani u kripti Kapucinske crkve, jer mjesta više nema. Njihovih sedmero djece, 22 unuka i (za sada) dva praunuka morat �e prona�i drugo mjesto gdje �e po�ivati nakon smrti.

Dan kasnije, 17. srpnja, srce Otta von Habsburga polo�eno je u benediktinskoj opatiji Pannonhalmi u Ma�arskoj. Prethodno je u Budimpešti u bazilici svetog Stjepana slu�ena zadušnica koju je predvodio umirovljeni ostrogonski nadbiskup kardinal Laszlo Paskai, a nazo�an je bio i ma�arski predsjednik Pal Schmitt. Zadušnica za Otta von Habsburga, posljednjeg hrvatskog prestolonasljednika i sina zadnjeg legitimnog kralja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, slu�ena je 16. srpnja i u zagreba�koj katedrali Uznesenja Marijina i svetog Stjepana kralja, a predvodio ju je pomo�ni zagreba�ki biskup Ivan Šaško. „Zahvaljuju�i Bogu, zahvaljujemo i �ovjeku, vjerniku krš�aninu, subratu Ottu što se nije umorio u zauzimanju za pravedna pregnu�a hrvatskoga naroda i za slobodu Hrvatske u vremenima i trenucima kada je bila suo�ena s totalitaristi�kim, posebno komunisti�kim ideologijskim te�njama i kada je bila ugro�ena srpskim ratnim pohodima na našu domovinu. Hvala mu za rije� koja se �ula kad su drugi šutjeli, hvala mu za su�ut, kad su mnogi ostali beš�utni, hvala za raznoliku pomo� i za pa�nju koje je o�itovao prema slabima, obespravljenima i potla�enima“, rekao je uz ostalo biskup Šaško.

*****

Kratki prigodni fotozapis:


Otto von Habsburg


Car i kralj Franjo Josip s malim princom Ottom


Sprovod cara i kralja Franje Josipa u Be�u 1916.,
u povorci car i kralj Karlo I., carica i kraljica Zita i mali prestolonasljednik Otto


Mali prestolonasljednik Otto s roditeljima
prigodom krunidbe za ugarskog i hrvatskog kralja i kraljicu u Budimpešti 1916.


Otto von Habsburg sa svojih sedmero bra�e i sestara,
od njih je �iv jedino brat Felix, ro�en 1916.


Car i kralj Karlo I. na odru, 1922.


Otto von Habsburg 1936.


Portret mladog Otta von Habsburga,
pretendenta na austrijsko prijestolje


Vjen�anje Otta von Habsburga i supruge Regine 1951. u Nancyju


Otto von Habsburg sa suprugom Reginom i sedmero djece


Povijesno rukovanje Otta von Habsburga s austrijskim kancelarom Brunom Kreiskim
1972. u Be�u


Otto von Habsburg s majkom Zitom i k�erkom Monikom
na dan njena vjen�anja, 1980.


Otto von Habsburg s majkom, bivšom caricom i kraljicom Zitom
susre�e se s papom Ivanom Pavlom II. za njegova posjeta Njema�koj 1980.
Ivan Pavao II. je danas bla�enik, a 2004. je bla�enim proglasio Karla I.,
supruga Zite za koju se pak vodi postupak za beatifikaciju


Otto von Habsburg kao bavarski zastupnik u Europskom parlamentu
sa sinom Karlom kao austrijskim zastupnikom


Otto von Habsburg govori na skupu Hrvatske paneuropske unije u Zadru 2004.


Otto von Habsburg s papom Ivanom Pavlom II.
prigodom beatifikacije svog oca Karla I, 2004. u Vatikanu


Otto von Habsburg pokraj vlastite biste u Paksu u Ma�arskoj, 2005.


Otto von Habsburg sa suprugom Reginom i sinom Karlom kod pape Benedikta XVI.


Sprovod Otta von Habsburga, iza lijesa u prvom redu njegov sin Karl von Habsburg
sa k�eri Eleonorom Jelenom i sinom Ferdinandom Zvonimirom


Ferdinand Zvonimir von Habsburg �ita misno �itanje
na zadušnici za svog djeda Otta von Habsburga


Urna sa srcem Otta von Habsburga

Izvor: Vjesnik, Marijan Lipovac

PS:
Prilogu Marijana Lipovca dodajemo pet youtube video-zapisa:

Bestattung / Funeral - Otto von Habsburg - Anklopfzeremonie - Kapuzinerkirche

Requiem - Otto von Habsburg - Salve regina

Requiem - Otto von Habsburg -
Kaiserhymne - Gott erhalte, Gott besch�tze unsern Kaiser, unser Land


Beerdigung Ihrer Majest�t Zita

Kapuzinergruft Wien

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.