Neza�ti�ena krasotica jo� �eka svoj Park prirode.*
„Rijeka Mre�nica je bez sumnje jedan od najljepših i najzanimljivijih vodotoka hrvatskog krša. Njeni kanjonski dijelovi, njeni slapovi, špilje, prate�a sna�na krška vrla, stari mlinovi… zaista privla�e svojim prisustvom i poviješ�u i pravo je �udo da do danas nisu potaknuli djelatnosti kojima bi se te ljepote i zanimljivosti otkrile široj javnosti.", piše geograf Zlatko Pepeonik u vodi�u „Mre�nica – biser hrvatskog krša“.
Mre�nica, jedna od �etiri karlova�ke rijeke i njezina okolica doista se odlikuje �udesnom ljepotom prirode, a prava je sre�a i blagodat da ta iskonska �ar koja nadahnjuje iskrene ljubitelje i štovatelje izvornog okoliša još nije zaga�ena i(li) uništena ljudskim (ne)marom. Nepobitna je �injenica da je to i stoga što tu rijeku-bisernicu ve�ina nas preslabo ili nikako ne poznaje. A Mre�nica je - istinski biser hrvatske prirodne baštine.
Nadomak Galovi� Sela
- uzdu� toka Mre�nice do sada su izbrojana 93 slapa na sedrenim branama,
od kojih su neki visoki i po desetak metara
(foto: Goran Majeti�)
Uz bok Plitvi�kih jezera ili Krke
A ta je rijeka modrozelene boje u mnogo�emu krasotom ravna izvorišnom dijelu Korane, nadaleko poznatijim i slavljenijim Plitvi�kim jezerima. Neki pak Mre�nicu svrstavaju i me�u najljepše europske krške rijeke. Mre�nica nije po kanjonima, slapovima, sedrenim uresima i ujezerenim (razmjerno dubokim!) dijelovima toka uzvodno od njih usamljena ljepotica hrvatskog krša. I slapovi Krke su poznatiji, no Mre�nica u privla�nosti nimalo ne zaostaje za njima.
Jedina je, ali bitna razlika izme�u Mre�nice i njeznih daleko poznatijih i posje�enijih sestara, što Mre�nica nije primjereno zašti�ena kao biser prirodne baštine, a samim time je i nedovoljno pristupa�na putnicima namjernicima. No mo�da je djelomi�no slaba dostupnost zbog loših ili nepostoje�ih cesta i putova do njezinog korita ujedno i prednost za Mre�nicu koja tako ima prigodu sa�uvati za nadolaze�a pokoljenja svu svoju �ar i raskoš nepomu�ene ljepote.
Dio �ari koje pru�a ova rije�na krasotica vidljive su tek iz pti�je perspektive
(foto: Tomislav Knapi�)
Bistra modrozelena ujezerena rijeka
U knjizi „Prirodne znamenitosti Hrvatske“ navodi se da su uz dalmatinske rijeke, tokovi kupskog porje�ja najsa�uvaniji u Hrvatskoj – Kupa (uzvodno od Karlovca), Korana, Mre�nica i Dobra ostaju oaze �isto�e i sklada. Me�u nabrojenim rijekama Mre�nica ipak ima posebno, jedinstveno mjesto. Jedino ona obiluje sedrenim (travertinskim) branama, a tim je pregradama pretvorena u niz duguljastih jezera, nanizanih poput zrnaca bisera u nisku ogrlice.
„Gotovo uzdu� cijelog toka, od izvora do uš�a rijeke ni�u se brzaci, slapovi, sedrene prepreke i ujezereni dijelovi toka. Nigdje u kupskom porje�ju voda nije tako bistra kao u Mre�nici. Uzrok je i jednom i drugom �isto�a vapnena�kih stijena kojima protje�e. Velika koli�ina otopljenog vapnenca pomo�u sedrotvornih alga i mahovina uvjetuje da se stvaraju sedrene brane preko kojih se prelijevaju slapovi, jedan ljepši od drugoga. Iznad tih prirodnih brana nastaju jezera okru�ena kanjonskim stranama, koje je Mre�nica tisu�lje�ima usijecala u okolnu vapnena�ku zaravan.“, isti�e navedeni priru�nik.
Izme�u slapova, Mre�nica se pretvara u mirno smaragdnozeleno jezero
(foto: Vladimir Gaji�)
Iznena�enja vrebaju iz kanjona
Osim prvih i posljednjih nekoliko kilometara, cijela je rije�na dolina Mre�nice kanjonska. Dolinske su strane negdje bla�e i pošumljene, negdje gole i okomite, a visina im u srednjem toku se�e do �ak stotinjak metara.
Du�inom cijelog toka od 64 kilometra Mre�nica krije iznena�enja divljenja vrijedna: izdašna krška vrela Primišaljske Mre�nice (ili Kordunske Mre�nice ili Isto�ne Mre�nice ili samo Mre�nice) i Tounj�ice (ili Zapadne Mre�nice), od kojih potonje izvire pod velebnom špiljom, uski i strmi kanjon i visoke slapove kod Primišlja (primjerice najve�i Mre�nici slapu Šušnjara), slikoviti utok (sastavak) dvije Mre�nice, gotovo okomiti kanjon pod Polojskom kosom, brojne male kaskade i jezera u predjelu Zve�aja, špilje u kanjonu srednjeg toka…
Iza svakog rije�nog zavoja, iza svakog novog slapa pred o�ima znati�eljnika otvara se uvijek novi vidik na nadahnjuju�i krajobraz Mre�nice pun iznena�uju�ih detalja stijena, boja vode, oblika sedrenih brana…
Bujan biljni svijet uz obale Mre�nice stanište je jednako brojnih i osebujnih �ivotinjskih vrsta
(foto: Vladimir Gaji�)
Slapovi još nepoznate visine?
Zbog ote�ane pristupa�nosti Mre�nici vozilom u ve�em dijelu njezinog gornjeg i srednjeg toka lakše ju je istra�ivati – iz zraka nego sa zemlje. Najljepše snimke pojedinih slapova (slapišta) u�injene su za panoramskih letova iz malih sportskih zrakoplova. Visine nekih slapova samo su procijenjene, što tako�er ukazuje da Mre�nica krije još obilje tajni od istra�iva�a i znanstvenika. (Posljednje nepotpuno mjerenje visine slapova Mre�nice izvršili su uz Pepeonika �lanovi Društva za zaštitu voda i okoliša „�abac“ iz Zagreba.)
Upravo nare�ene ljepote i zagonetke koje pred budu�nost ostavlja, trebale su Mre�nicu ve� odavno uvrstiti u uski krug posebno zašti�ene prirode u Hrvatskoj. Zalaganja da se Mre�nica i uski pojas ozemlja uz rije�no korito (do 500 metara od obje obale) uzdu� njezinog toka proglase Parkom prirode traju dugo, predugo… Ravno 30-ak godina! Za to vrijeme pojedini vikendaši, primjerice u Mre�ni�kom Brigu i Mihali� Selu nezakonito su prisvojili dijelove obale, ali i ogra�ivanjem posjeda onemogu�ili pristup nekim slapovima.
Najve�im dijelom svoga 64 kilometra dugog toka
Mre�nica proti�e kroz kanjon i do stotinjak metara dubok
(foto: Vladimir Gaji�)
Prihrana vodom – ispod zemlje
Mre�nica (Isto�na) ima samo 3 pritoke, rijeku Tounj�icu, te potoke Suva�a i Svetojurac, ali joj pritje�e mnogo pokrajnih krških vrela. Mre�nica je nadzemni tok uzvodnih ili, to�nije, više polo�enih ponornica. To vrijedi za oba njezina izvorišna kraka, Primišaljsku Mre�nicu i Tounj�icu.
Primišaljska Mre�nica je pak u podzemnoj vezi s Dretuljom (i njezinom pritokom Vrnjikom) koja proti�e višom Plaš�anskom kotlinom, a Tounj�ica s vodama Ogulinske kotline, kojima pripada ponajprije Zagorska Mre�nica (naziv je dobila po naselju Zagorju Ogulinskom) i Munjava kod Josipdola.
Neiscrpna igra vode, pjene, sun�evih zraka i sjena...
(foto: Mario Glavi�)
Dio je ovih voda za potrebe opskrbe hidroelektrane „Gojak“ 1959. godine odveden u Dobru (odnosno umjetno jezero Bukovnik), a Zagorska Mre�nica je dijelom ujezerena u privla�no izletiše, jezero Sabljaci. No tu se granjanje i miješanje podzemnih i nadzemnih vodotoka ne isrcpljuje. Naprotiv, ponori spomenute Dretulje napajaju i Tounj�icu, preko njezinih pritoka, rije�ica Rudnica i Buk.
Unato� odvajanju dijela mre�ni�ke vode za potrebe HE „Gojak“ glavnina sedrenih brana Mre�nice ne ostane ni ljeti bez vode. No neke su osjetljive sedrene tvorevine ipak unazad �etiri desetlje�a ugro�ene tim zahvatom, ali i neodgovornim ponašanjem kajakaša koji ne pre�u niti od miniranja sedrenih prepreka kako bi si olakšali spust „divljom“ rijekom.
Od prolje�a do jeseni ovi kanui su u stalnom pokretu,
prevoze�i stotine izletnika od Generalskog Stola do Zve�aja
(foto: Vladimir Gaji�)
Utvr�eni gradovi, zazidane pe�ine i grobišta – tumuli
Po�evši od izvorišta Mre�nice nedaleko Slunja pa sve do njezinog uš�a u Koranu blizu Karlovca uz tu je rijeku brojna i vrijedna graditeljska baština. U to prije svega spada nekoliko desetaka mlinova, no i mnogo zna�ajnija i ve�a kamena zdanja koja su u prošlosti imala va�nu obrambenu ulogu.
Prvi, danas još uo�ljivi tragovi ljudskog obitavanja uz Mre�nicu, zamjetni su u njezinom gornjem toku u širem predjelu Primišlja i Tr�i�a Tounjskog. Nedavno su �lanovi Društva za ekologiju i vodne aktivnosti „Sedra“ iz Barilovi�a blizu zaseoka Zlatari na desnoj obali Mre�nice, iznad strme kanjonske obale otkrili grobni humak ili tumul nepoznate starosti.
Prvi mostovi preko Mre�nice bile su njezine sedrene brane
- danas stjecište brojnih kupa�a
(foto: Mario Glavi�)
Humak je dio ve�e kamene gradnje koja se nazire, a za koju se pretpostavlja da su je tako�er podigli �lanovi plemena Japoda (ili mo�da Kolapijana), i to po svoj prilici najkasnije oko 800. godine prije Krista (a mo�da �ak i više od pola tisu�lje�a ranije) u doba sahranjivanja pokojnika u grobnice zasute kamenjem i zemljom, koje su nakon desetlje�a, pa �ak i nekoliko stolje�a uzastopnog ukopa mogle dose�i veli�inu omanjeg brda. Me�u �iteljima obli�njih naselja to je mjesto (oko kilometar uzvodno od mosta u Tr�i�u Tounjskom) znano kao Samogred (Samograd).
Na splavi usred Duga Rese jedinstven je kafi� koji se lagano ziba na valovima Mre�nice
(foto: Goran Majeti�)
Hajdu�ki „balkoni“ u previjesnoj stijeni?
U neposrednoj blizini ostataka gradine i tumula, posred nepristupa�ne okomite obalne stijene ulaz je u Zazidanu pe�inu, do koje se danas mo�e sti�i jedino uz pomo� u�eta za penjanje i uz znanje alpinisti�kih vještina. Kameni obrambeni zid još je dijelom sa�uvan, a na „balkonu“ iza njega neko� se moglo smjestiti do 30 izbjeglica.
Na istoj, desnoj obali Mre�nice, oko dva i pol kilometra nizvodno od spomenutog mosta, druga je sli�na pe�ina u previjesnoj stijeni, a postoje naznake da se još dva kilometra dalje nizvodno nedaleko uš�a Tounj�ice u Mre�nicu nalazi još jedna pe�ina (u stvari tako�er polupe�ina) koja je bila branjena kamenim zidom.
Mre�nica je vodom jedna od najbogatijih rijeka plitkog hrvatskog krša (ili krasa)
(foto: Mario Glavi�)
Polo�aj svih pe�ina na desnoj obali rijeke mo�da je uvjetovan time što je opasnost dolazila – sa te iste obale, odakle je branitelje bilo nemogu�e uo�iti!
Nije isklju�eno da se uzvodno ili nizvodno ne nalazi još takvih zazidanih pe�ina, a zacijelo ni re�eni tumul nije jedini. U svakom slu�aju, još 1835. putopisac Franjo Julije Fras u knjizi „Topografija Karlova�ke vojne krajine“ spominje jednu od gore navedenih pe�ina, premda je nemogu�e to�no utvrditi na koju je ponaosob mislio.
U dvorištu crkve u Svetom Petru nalaze se ostaci
koji svjedo�e o postojanju rimskog naselja uz Mre�nicu
(foto: Goran Majeti�)
Starodrevni grad u koritu Mre�nice
Blizu sutoka Tounj�ice u Mre�nicu neko� je, u samim rije�nim „rašljama“ stajao tvrdi grad Klju�, �ija se sudbina gasi u nemirnom srednjovjekovlju za turskih provala u to podru�je. U 16. stolje�u bio je u vlasništvu groga Stjepana Frankopana, no ve� 1563. godine austrijski vojni �asnik Ivan Lenkovi� spominje Klju� kao vojnu utvrdu malog zna�enja u kojoj je stalno boravila nevelika stra�a.
U naselju Zve�aj blizu ceste koja vodi od Karlovca prema Senju (neko� znane kao Josipova cesta po habsburškom caru Josipu II) još do druge polovice 19. stolje�a bili su uo�ljivi znatni ostaci tvrdog grada Zve�aja. Razoren je upravo za potrebe gradnje spomenute ceste ka Jadranskom moru oko 1777. godine, te gradnje staja i skladišta na obli�njoj postaji. Zve�aj se spominje od 14. stolje�a. Vladari grada bile su tijekom idu�a dva stolje�a plemi�ke obitelji Frankopani i Zrinski, a potom je prešao pod upravu Vojne Krajine.
Naposljetku, u današnjem Svetom Petru na Mre�nici (u srednjem vijeku mjesto se zvalo Mlaka, Greda ili Otok) neko� je stajao tvrdi grad �iji temelji se�u u daleku prošlost. Još je 1895. godine povjesni�ar Radoslav Lopaši� u knjizi „Oko Kupe i Korane“ zabilje�io da je neki grad stajao „u samoj Mre�nici, jer se zidine u njoj vide osobito ljeti, kada je voda plitka“.
Uz prirodnu, i bogata kulturna baština
- Rimljani iz Svetog Petra na Mre�nici „uzidani su“ u zid tamošnje crkve
(foto: Goran Majeti�)
Naknadnim arheološkim iskopavanjima (koja su posljednji puta provedena 1994. godine od strane Konzervatorskog odjela Karlovac, ali nisu završena zbog nedostatka novca i nadiranja rijeke u iskopine), utvr�eno je da je tu doista postojalo va�no naselje, vjerojatno podignuto u vojne svrhe. Po prona�enim natpisima u kamenju, ulomcima kipova, keramike i novca nepobitno je dokazano da potje�e iz rimskog doba (vjerojatno iz 3. ili 4. stolje�a), a mo�da su temelji i stariji.
Najdu�i drveni most u Hrvatskoj
Naga�a se da je mo�da upravu tu bila rimska Quadrata ili pak Arupiam. U mjesnoj crkvi Svetog Petra i oko nje i danas se mogu vidjeti neki do dokaza (uzidani ulomci) da su tu gradili Rimljani, a u Mre�nici iza crkve uo�ava se više zidova pravilno polo�enih u smjeru sjever – jug i istok – zapad, što tako�er upu�uje na antiku (dio zidova vremenom je naplavljen, odnosno danas pokriven obalnom zemljom).
U srednjem vijeku tu se, na obli�njem otoku usred Mre�nice, nalazio Hojsi�ev (ili Despotovi�ev ili Herendi�ev) kaštel, nazvan tako po prezimenu jednih od vlasnika. Napušten je u prvoj polovici 17. stolje�a.
Svako godišnje doba na Mre�nici osebujna je �arolija
(foto: Mario Glavi�)
Uz Mre�nicu je vezana još jedna graditeljska zanimljivost: u naselju Belavi�i premoštena je najdu�im još postoje�im drvenim mostom u Hrvatskoj, dugim �ak 208 metara, preko kojeg voze automobili, traktori, pa �ak i kamioni. Most je donekle obnovljen i oja�an novom drvenom gra�om 1998. godine, no razmišlja se da ga se sa�uva samo za pješake i bicikle, a u blizini sagradi suvremeni most.
U Dugoj Resi su vode Mre�nice po prvi puta iskorištene za potrebe industrije. Ovdje je prirodna sredrena brana oja�ana betonskom nadogradnjom skrenula vodu za potrebu Pamu�ne industrije. Tu je izgra�ena jedna od prvih hidroelektrana u Hrvatskoj, još koncem 19. stolje�a.
Kupalište kod mosta u Mre�ni�kom Brigu
omiljeno je stjecište brojnih Dugarešana, Karlov�ana, Zagrep�ana...
(foto: Dinko Neskusil)
Svakih šest kilometara – premoštena
Preko Mre�nice se nadvilo 11 mostova. Dva mosta su u izvorišnom dijelu rijeke unutar vojnog vje�bališta kod Slunja, �uruvijin most, 6 kilometara i �i�in most, 12 kilometara od izvora. Srušeni u Domovinskom ratu, unazad nekoliko godina su obnovljeni. Do tih mostova, me�utim, izletnicima vojska ne omogu�uje pristup, tako da se ishodišta za vo�nju kanuima i kajacima po Mre�nici nalaze nizvodnije. To su prije svega mostovi na Mre�nici kod Tr�i�a Tounjskog (na cesti Kuka�a – Primišlje – Slunj) i Kei�a (na cesti Generalski Stol – Perjasica – Slunj). Potonji je podijelio sudbinu prva dva mre�ni�ka mosta.
Pred nekoliko godina izgra�en je pontonski most kod Zve�aja. U Belavi�ima se nalazi drveni most, najdu�i takve vrste u Hrvatskoj. U Dugoj Resi preko Mre�nice vode dva suvremena cestovna mosta (kod kupališta i tvornice), u karlova�kom naselju Mala Švar�a dva mosta vode (stari i novi) ka istoimenom industrijskom bazenu a pred samim uš�em u Koranu u karlova�kom predgra�u Mostanju je most kojim zapo�inje Plitvi�ka cesta.
U donji dio toka Mre�nice pristup je mogu� ne samo popre�no, mostovima, ve� i uzdu�no, cestama, što je i razlog daleko ve�e naseljenosti toga dijela rije�ne doline, brojnije izgra�enosti vikend-ku�a (preko 350) te sve ve�e "navale" kupa�a, kanuista i izletnika tijekom ljetnih mjeseci nizvodno od Zve�aja.
U Mre�ni�kom Brigu, sa svojih 208 metara, još odolijeva najdu�i drveni most u Hrvatskoj
(foto: Dinko Neskusil)
Slap visine peterokatnice!
Izvor (špiljsko krško vrelo) je Mre�nice na 260, a utok u Koranu na 112 metara nadmorske visine. Visinsku razliku od 148 metara Mre�nica savladava (preska�e) preko stotinjak slapova (to�an broj mre�ni�nih slapova nije mogu�e utvrditi zbog nedostupnosti izvorišnog dijela rijeke koji je pod nazorom vojske, ali i uslijed razli�itog poimanja naziva slap u pojedinim dijelovima toka). Do sada su izbrojena 93 slapa (�emu treba dodati desetke slapišta i poslapaka), od �ega je 6 viših od šest metara. Dva, u gornjem toku, su posebno zadivljuju�a: slap kod Milkovi�a visok 8,5 metara i razgranati Šušnjar u dvije kaskade (kata) �ija visina se�e �ak oko 15 metara (peterokatnica!).
Izdašnost vode i slapova razlog je, neko� brojnoj, gradnji mlinova (vodenica) uzdu� gotovo �itavog mre�ni�kog toka. Danas mlinica, to�nije njihovih ostataka u obliku temelja, a rijetko i krovova ima jedva 30-ak. Od toga broja svega ih je �etvrtina u uporabnom stanju: 2 kao restorani, 2 kao male hidroelektrane, jedna kao pilana, a ostatak je poslu�io za obitavanje vikendaša.
Mre�ni�ki lopo�i - znamen ukorijenjenosti, rasta i otvorenosti spram ljepote razli�itosti
(foto: Marko Peki�)
Oprez – mine!
Izvorišni dio toka Mre�nice koji se nalazi unutar zabranjenog vojnog poligona je osim toga i prostor pod minama zaostalim iz Domovinskog rata. No, na �alost, nije i jedino minama posijano podru�je uz Mre�nicu. Posebnu pozornost s obzirom na mogu�nost zaostalih mina valja posvetiti dijelu uzvodno od Generalskog Stola (posebno s isto�ne strane), te prostoru Tounjskog Tr�i�a (naro�ito uz rijeku Tounj�icu izme�u O�ani�a i njezinog uš�a u Primišaljsku Mre�nicu).
Preporuka je kloniti se obalnog dijela na re�enim podru�jima, kako pristupa pješa�enjem tako i pristajanja na obalu iz kanua. Tako�er, tijekom tih dijelova rije�nog toka dobro je koristiti i savjete ili vodstvo doma�ih ljudi gdje ih ima.
I Mre�nica ima svoju manje ljepšu stranu, poput industrijskih pogona u Duga Resi
za �ije je potrebe „prekrojena“ na dijelu toka u kanale
(foto: Tomislav Knapi�)
Mre�nicu proglasiti parkom prirode
Osjetljivu prirodnu ravnote�u Mre�nice i bliskog okoliša, te izvornost krajolika ugro�avaju u donjem toku otpadne vode Duge Rese (gra�anstva i tekstilne tvornice), okolne prometnice (ceste i pruga Karlovac – Ogulin) i brojne vikendice, dok se u gornjem toku opasnosti kriju u skretanju vode Zagorske Mre�nice u Dobru, mogu�nosti obnove rada tvornice celuloze i papira u Plaškom, te jadranskom naftovodu koji je presijeca. U srednjem toku, u neposrednoj blizini rijeke je i prijetnja �isto�i vode i raslinja u obliku kamenoloma u Zve�aju , dok izvorište Tounj�ice praši kamenolom i asfaltni pogon u Tounju.
Zaštitari prirode (posljednjih godina prednja�e �lanovi Društva za zaštitu voda i okoliša „�abac“ iz Zagreba te Društva za ekologiju i vodne aktivnosti „Sedra“ iz Barilovi�a) zala�u se za zaštitu od svake daljnje gradnje barem u prosjeku 1 kilometar širokog pojasa (po 500 metara od obala) Mre�nice i Tounj�ice. Tako�er su za prenamjenu tvornice u Plaškom u „�isti“ proizvodni pogon.
Da bi za�ivio Park prirode Mre�nica potrebno je urediti i brojne prilazne staze i ceste do privla�nih dijelova obale i vidikovce, izgraditi nekolicinu okolišu bri�ljivo prilago�enih prihvatilišta za posjetitelje parka, obogatiti turisti�ku ponudu…
* Izvorna istoimena reporta�a objavljena je u �asopisu Kameleon br. 9 od 13. lipnja 2003.
Izvor: udruga-kameleon.hr, Goran Majeti�
*****
PS:
Mr.sci. Dragan Hazler, koji nam je poslao gornji prilog, dodaje:
Prijedlozi kao dopune gornjem �lanku
Opis rijeke Mre�nice, slapova, kaskada ojezerenih dubina, bistrine vode, njenih pritoka, priobalja, mostova, ostatak mlinica i drugih darova prirode, koji privla�e pogled na sebe je lijepo i bogato opisan i dopunjen slikama u prednjem �lanku na 12 stranica.
Kad ve� autor ubraja Mre�nicu u �etiri karlova�ke rijeke analogno je mogao istaknuti da ta rijeka pripada ve� na svom izvoru i oko 20 km toka u �etiri slunjske rijeke (abecedno): Glina, Korana, Mre�nica i Slunj�ica. Izvor Mre�nice je podjednako udaljen od Slunja kao i izvor Slunj�ice, oko 5 km.
Autor se nije bavio detaljno, nego tek spomence florom i faunom Mre�nice i okoliša, što je potrebno obraditi. Ne daje mineralnu sliku vode rijeke Mre�nice niti zaga�enost od industrije i okoliša u svome donjem toku.
Mre�nica je bogata ribom. U gornjem toku to je poto�na pastrva, a u donjem je obilje drugih riba, što je potrebno unijeti u �lanak radi sportskog i drugog ribolova.
Obzirom da postoje brojni ostatci bivših mlinova - vodenica, trebalo bi pozvati stru�njake da na tim vodopadima izgrade male elektri�ne hidrocentrale.
Krajolik oko �itavog toka Mre�nice je jako lijep pa bi trebalo pozivati turiste, a mo�da i ljude �eljne prirodnih ljepota da u krajolicima oko Mre�nice podi�u vikendice ili osnivaju stalna naselja i tra�e zaposlenje u prirodi sa svima datostima rijeke Mre�nice.
Ovaj predivni kraj središnje Hrvatske je pust i trebalo bi ga planski naseliti hrvatskim �ivljem.
*****
Vezani �lanak:
Bogatstvo ljepote u raju Rastoke
