| Hrvatski Portal u �vicarskoj |
|
||||||||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
||||
|
|
|
|
|||||||||||||||||||||
|
|
|
|
||||||||||||||||||||||
|
|
|
|
||||||||||||||||||||||
Jedna od najranijih epizoda iz hrvatske povijesti o kojoj je u 10. stolje�u pisao bizantski car Konstantin Porfirogenet je ona da su Hrvati nakon pokrštenja obe�ali papi da nikad ne�e provaljivati u tu�e zemlje niti ondje ratovati, ve� da �e radije �ivjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. Zauzvrat su od pape dobili obe�anje „da �e se za njih boriti i na pomo� im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, u�enik Kristov, obdarit �e ih pobjedom“. Uobi�ajeno se smatra da je sporazum sklopljen oko 679. s papom Agatonom dok je Hrvatima vladao knez Porga ili Borko, a sude�i prema kasnijem tijeku hrvatske povijesti, Hrvati su se sporazuma dr�ali samo djelomi�no. Hrvatska u vrijeme svojih narodnih vladara doista nije vodila osvaja�ke ratove, ve� je branila svoj teritorij od stranih osvaja�a - Bizanta, Franaka, Mle�ana, Ma�ara i Bugara. Barem nam takvu miroljubivu sliku prvih stolje�a Hrvatske prikazuje hrvatska historiografija još od 19. stolje�a. Ulaskom Hrvata u personalnu uniju s Ma�arima 1102. Hrvatska postupno gubi samostalnost i njezini su vojnici prisiljeni ratovati za strane vladare i izvan hrvatskih podru�ja, primjerice po�etkom 15. stolje�a u �eškoj koju je ugarsko-hrvatski kralj �igmund Luksemburški �elio pokoriti kao njezin zakoniti vladar.
Ulaskom Hrvatske u Habsburšku Monarhiju 1527. gotovo da nije bilo rata u Europi u kojem nisu sudjelovali i hrvatski vojnici. Ljubitelji hrvatske vojne povijesti vole isticati da su ti vojnici, poznati po hrabrosti i upornosti, pronijeli slavu Hrvatske diljem europskih bojišnica. No, zapravo se radi o �alosnom dijelu hrvatske prošlosti koji podsje�a da su bez vlastite samostalnosti Hrvati bili prisiljeni boriti se i ginuti za tu�e interese, i to upravo u vrijeme kad se njihova domovina borila za opstanak pred prodorom Osmanlija. Hrvatski pješaci i laki konjanici borili su se u Tridesetogodišnjem ratu od 1618. do 1648. na katoli�koj strani siju�i strah i trepet me�u protestantima, pa su tako 1623. na konjima preplivali rijeku Neckar i pomogli u osvajanju Heidelberga, a 1631. na konjima su preplivali i Labu i prvi prodrli u Magdeburg. Me�u neprijateljima se pronijela pri�a o neranjivosti Hrvata pa se tvrdilo da u njih nema smisla pucati jer im meci ne mogu nauditi. Iz tog vremena datiraju i pri�e o Hrvatima koji jedu malu djecu, kao i molitva: „Bo�e, o�uvaj nas od kuge, gladi i Hrvata“. Pojam Hrvata u to je vrijeme postao sinonim za laku konjicu umjesto tadašnjeg termina husar, a na�in na koji su Hrvati �inili juriše u ratnoj se terminologiji po�eo nazivati à la cravatte. Zbog ratni�kog iskustva, hrabrosti, ali i vjernosti, Hrvati su bili tra�eni i kao pla�enici u stranim vojskama. Još u 11. i 12. stolje�u spominje se hrvatska tjelesna stra�a na maurskom dvoru u Cordobi, ali pravi vojni�ki „brend“ hrvatski vojnici postali su tek u razdoblju Tridesetogodišnjeg rata. Ima podataka da su se Hrvati borili i u poljskoj vojsci, no najpoznatiji pla�enici bili su Hrvati u francuskoj vojsci. Prvi put se spominju kao Cravattes oko 1632. u doba kralja Luja XIII., a njihova tradicionalna odora s oslikanim maramama oko vrata pobu�ivala je pa�nju francuskog dvora koji je ve� otprilike 1650. prihvatio taj hrvatski odjevni stil. Time je po�ela upotreba kravate, nazvane upravo prema Hrvatima. Konjani�ka pukovnija „Kraljevskih Hrvata“ (Royal-Cravattes) ustrojena je 1643. i uz ostalo ratovala je i u Španjolskoj. S vremenom je svedena na ja�inu satnije, ali 1667., u doba Luja XIV., ponovno postaje kraljevskom pukovnijom.
Gardu hrvatskih konjanika od sredine 17. stolje�a imali su i saski vladari, s tim da su gardisti morali biti visoki najmanje dva metra. Na srednjoeuropskim bojišnicama Hrvati su se ponovno istaknuli u doba Rata za austrijsku baštinu (1740.-1748.), a najpoznatiji hrvatski vojskovo�a bio je slavonski velikaš Franjo Trenk. Njegovi panduri širili su strah me�u neprijateljskim redovima ne samo zbog svoga ratni�kog umije�a, nego i zbog odore koja je nalikovala na osmansku. Trenk je prvi u Europi uveo vojnu glazbu, koja je, radi zastrašivanja neprijatelja, svirala orijentalne melodije. Unato� hrabrosti, panduri su ipak došli na zao glas, pa je i Trenk �ivot završio u tamnici u Brnu. Tijekom Sedmogodišnjeg rata (1756.-1763.) hrvatske postrojbe zamalo su 1757. osvojile Berlin, a uspjele su kao trofej zaplijeniti nekoliko pruskih ratnih zastava i šah kralja Friedricha Velikog. Šah i zastave je 1941. Ante Paveli� poklonio Adolfu Hitleru koji baš nije bio oduševljen što ga se na takav na�in podsje�a na hrvatske pobjede i njema�ke poraze. Hrvati ponovno ginu na europskim bojištima u vrijeme napoleonskih ratova potkraj 18. i po�etkom 19. stolje�a. Kad je 1809. pod francusku vlast došla cijela Hrvatska ju�no od Save, Napoleon je na raspolaganje dobio polovicu Vojne Krajine, „najve�e vojarne u Europi“. Hrvatski vojnici istaknuli su se u pohodu na Rusiju, pa je Napoleon ustvrdio da bi, kad bi imao 100.000 Hrvata, osvojio cijeli svijet. Pod banom Josipom Jela�i�em 1848. hrvatske postrojbe sudjeluju u gušenju ma�arske revolucije �iji vo�e Hrvatskoj nisu priznavali pravo na postojanje. No unato� �rtvama koje su podnijeli, Hrvati su za nagradu dobili apsolutizam isto kao i Ma�ari za kaznu. Hrvatski vojnici ginuli su na austrijskoj strani u ratovima s Pijemontom 1859. i Pruskom 1866., a 1878. pod generalom Josipom Filipovi�em sudjelovali su u okupaciji BiH. U Prvom svjetskom ratu hrvatski su se vojnici borili na austro-ugarskoj strani u Srbiji, Galiciji i na So�i, gdje su pru�ali �estok otpor talijanskoj vojsci �iji su cilj bile Istra i Dalmacija. Zapovjednik bojišnice Svetozar Borojevi� zbog zasluga je kao jedini Hrvat dobio �in feldmaršala. Brojni Hrvati kao dobrovoljci odlaze u Španjolsku u Gra�anski rat (1936.-1939.) na strani republikanaca, a dio ih se kasnije bori u francuskom Pokretu otpora, poput Ljube Ili�a koji je 1943. postao zapovjednik svih jedinica sastavljenih od stranaca. Na�alost, u doba Drugog svjetskog rata Hrvati su bili prisiljeni ginuti i za Hitlerove interese na ruskoj bojišnici. Kao lojalan saveznik, Paveli� je ve� u srpnju 1941. ustrojio „dobrovolja�ku“ legiju i poslao je u borbu protiv „�idovsko-boljševi�ke Moskve, zakletog neprijatelja svih europskih a osobito hrvatskog naroda“. Njema�ki �asnici hvalili su junaštvo Hrvata, posebno u bitci za Staljingrad, ali od njih 5000 u domovinu su se vratili rijetki. Nakon 1945. bilo je Hrvata koji su se uklju�ili u francusku Legiju stranaca i borili se kao pla�enici diljem svijeta, a me�u njima je najpoznatiji Ante Gotovina, koji se kao i još nekoliko bivših legionara 1991. vratio u Hrvatsku i uklju�io u Domovinski rat. Hrvatski vojnici i danas su prisutni na svjetskim ratištima, ali kao dio mirovnih snaga UN-a i NATO-a i primaju pohvale za svoju profesionalnost. Hrvati pla�enici koji su se navodno borili na Gadafijevoj strani pripadaju nekoj drugoj pri�i, ali ipak potvr�uju ne baš sretnu �injenicu da ve� stolje�ima gotovo nema rata u kojem nema i Hrvata. Izvor: Vjesnik, Marijan Lipovac ***** PS: Prilogu Marijana Lipovca dodajem fotogaleriju sa slikama hrvatskih vojnika kroz stolje�a, skinutim s interneta, gdje ih je na raznim forumima postavio imenom i prezimenom nepoznati sudionik, nickname mu je Zagorec. Slike s desna na lijevo, odozgor prema dolje, prikazuju: FOTOGALERIJA - Hrvatski vojnici kroz stolje�a(Kliknite na malu sli�icu da ju pove�ate, a onda direktno od slike do slike!)
I na kraju:
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
|
| |||||||||||||
| Optimizirano
za Internet Explorer |
 |
||||
