Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

RAZGOVOR SA SINOM VLADKA MA�EKA

Andrej Ma�ek:
Eugenu Laxi moj je otac diktirao svoje memoare

Tko zna kako bi Ma�ek postupao da je bio predsjednik HSS-a dvadesetih godina, a Radi� tridesetih, ali smatram nezamislivim da bi Radi� prionuo uz Hitlera, Mussolinija i fašizam, ako bi mu oni ponudili "nezavisnu" dr�avu, a protiv zapadnih demokracija, ka�e sin Vladka Ma�eka

Hrvatsku je nedavno posjetio Andrej Ma�ek, sin nekadašnjeg predsjednika HSS-a i vo�e hrvatskog naroda Vladka Ma�eka, koji �ivi u Washingtonu, te je tom prigodom dao intervju Vjesniku.


Andrej Maek
FOTO: RAJKO ŠOBAT

Andrej Ma�ek ro�en je 1926., a sljede�e je godine ostao bez majke, tako da je njega i stariju sestru Agnezu, koja je preminula ove godine, odgojila maj�ina sestra Josipa, s kojom se njihov otac poslije vjen�ao. Od 1947. Ma�ek �ivi u SAD-u, gdje je na sveu�ilištu Georgetown završio studij fizike, kemije i fizikalne kemije. Kao stru�njak za podru�je gorenja, sagorijevanja, termodinamike i kinetike radio je, uz ostale, i za ameri�ko ministarstvo obrane, Nacionalni ured za standarde i za NASA-u te predavao na nekoliko sveu�ilišta. U braku s Amerikankom Miriam dobio je dva sina, Paula i Tima, a kao udovac prošle se godine vjen�ao s Kineskinjom Louise.

"Zbli�ili smo se jer imamo zajedni�ke interese, na primjer za klasi�nu glazbu. Njoj je to i struka dok ja nemam nikakve glazbene naobrazbe. Još imamo nešto zajedni�ko- i ona je izbjeglica od komunizma, ali za razliku od mene, ona je godinama �ivjela pod komunizmom i osobno pretrpjela mnoga zlostavljanja, uklju�ivši fizi�ka, za vrijeme zloglasne 'kulturne revolucije'. Jako ju zanima sve o Hrvatskoj. Njezina je �elja bila da se vjen�amo u Zagrebu, u crkvi svetog Bla�a, gdje sam ja kršten, i da nas vjen�a hrvatski sve�enik kojeg poznaje. Tako je don Ivan Šibali� u Zagrebu sve priredio, a vjen�ao nas je don Damir Stoji�. Ta dvojica mladih, simpati�nih i agilnih salezijanaca, upravljali su svojedobno našom washingtonskom misijom svetog Bla�a", ka�e Ma�ek, koji u razgovoru za Vjesnik govori o svome ocu i prisje�a se turbulentnih povijesnih zbivanja kojima je bio svjedok iz prve ruke.


Andrej Ma�ek kao dje�ak, s ocem Vladkom
FOTO: ARHIVA

Koliko vas je �injenica što ste sin Vladka Ma�eka odredila i utjecala na vaš �ivot u djetinjstvu i kasnije u SAD-u, u dobrom i lošem smislu?

- U doba moga djetinjstva i mladosti to je imalo vrlo velik utjecaj. Budu�i da se djetinjstva u Zagrebu i u Kupincu sje�am s velikom ugodom, utjecaj je sigurno bio prete�no u dobrom smislu. Ne znam koliko su ta ugodna sje�anja djetinjstva povezana baš s time da je moj otac tada bio najpoznatiji �ovjek u Hrvatskoj, kojeg su svi susretali s ogromnim poštovanjem. �ini mi se da su osobne roditeljske veze u tom pogledu bile va�nije. Ali ono što o�ito predmnijevate, bilo je tu ne�ega i u "lošem" smislu. Jer sva naša poznanstva, stara i nova, školski drugovi, nastavnici i svi ostali, bili su uvijek svjesni �ija smo djeca moja sestra i ja, pa je neminovno da se nisu odnosili prema nama posve kao prema drugoj djeci. A biti tako izuzetan dopuštalo je i manje dje�je spontanosti. Povrh toga je u Zagrebu bilo i nešto manje fizi�ke slobode, jer smo zbog sigurnosti obi�no smjeli izlaziti iz ku�e samo uz pratnju nekog odraslog. Razdoblje NDH bilo je, naravno, posve druk�ije. Osobito posljednje tri godine, od o�ujka 1942. do svibnja 1945., kad smo bili u ku�nom zatvoru pod strogom ustaškom stra�om, bez mogu�nosti ikakvog osobnog dru�enja i djelatnosti. Ali i prva od te �etiri godine bila je pod iznimnim okolnostima: od travnja do listopada 1941. boravili smo zajedno s ocem u Kupincu, a sljede�ih teških pet mjeseci njegova zato�eništva u Jasenovcu �ivjeli smo bez njega, u oba slu�aja s malo mogu�nosti novih poznanstava. Iako je tako strogo ograni�eno "tinejd�erstvo" bilo skoro posve uvjetovano �injenicom da mi je Vladko Ma�ek otac, ne mogu re�i da ga se sje�am posve u lošem smislu. Jednostavno, bili smo svjesni da smo svi okru�eni velikim zlom koje je trebalo pre�ivjeti. A bili smo i svjesni da su mnogi naši znanci i prijatelji pretrpjeli više nego mi. Štoviše, bilo je tu i ne�eg dobrog, jer sam se imao prigodu upoznati s osobnim nazorima svoga oca, njegovim sje�anjem na prošle dane, mnogo bolje nego što bi to bilo mogu�e pod normalnim okolnostima. Naprotiv, u SAD-u �injenica da sam sin Vladka Ma�eka imala je vrlo malo utjecaja, osim što bez njega vjerojatno ne bih �ivio tamo. Ne sje�am se gotovo nikakvog utjecaja ni na moje studentske dane niti na stru�nu karijeru. Upravo obratno od onog u djetinjstvu, kad bih upoznao nekog novog, prihvatio novo namještenje i sli�no, nikad nije nitko znao tko mi je otac. Tu je opet bilo ne�eg dobrog, jer su mi nova poznanstva pru�ila prigodu rastuma�iti strancima tko je on i što je Hrvatska. To je bilo va�no, jer je, na�alost, prvih pola stolje�a nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska �esto vrlo loše predstavljana u ameri�kom tisku: ustaše, genocid, Jasenovac... To je uvelike ispravljeno od sredine devedesetih godina.

Kao dje�ak, jeste li bili svjesni da je vaš otac vode�i hrvatski politi�ar?

- Jesam, bez dvojbe. Bio sam posve okru�en politikom, što je za moga djetinjstva zna�ilo borbu za prava hrvatskog naroda, i time opoziciju beogradskom re�imu. Znao sam da su posjetioci koje je moj otac dnevno primao u svom uredu, a bio je dio našeg stana na Prilazu, bili narodni predstavnici, uglavnom seljaci, iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, koji put �ak i iz Srbije. A bilo mi je jasno da je moj otac vo�a svega.

Koga od politi�ara iz djetinjstva pamtite do danas?

- Stjepana Radi�a se ne mogu zorno sjetiti, jer je umro dok mi još nisu bile ni dvije godine. Ali znam da su me roditelji nosili u posjete u Hercegova�ku, pa rado tvrdim da sam osobno poznavao sve predsjednike HSS-a, od Radi�a do danas. Naravno, poznavao sam sve prvake HSS-a od 1930. nadalje, od kojih su ve�ina njih bili naši osobni prijatelji: Josip Predavec, August Košuti�, Juraj Krnjevi�, Ivan Šubaši�, Jure Šutej, Ivan Pernar, Josip Torbar, Bariša Smoljan, Jaša Jelaši�, Paško Kaliterna... Od politi�ara izvan Hrvatske ostaju mi u sje�anju Crnogorac Sekula Drljevi�, veliki protivnik srpskih diktatorskih re�ima, i Srbin Milan Kosti�, tako�er �vrsti protivnik beogradske diktature i centralizma, kod kojeg smo, ako se ne varam, �ak i odsjeli kad smo posje�ivali tatu u beogradskom zatvoru. Me�u ostalim istaknutim uglednicima padaju mi na pamet Dalmatinci Ante Trumbi� i don Frane Buli�. Od likovnih umjetnika u sje�anju su mi ostali Joza Kljakovi�, Ivan Meštrovi� i Robert Frangeš-Mihanovi�. Vidio sam spomenik kralja Tomislava u njegovu atelijeru, prije nego što se pojavio na sadašnjem mjestu na Tomislavovu trgu. Od pisaca pamtim Milu Budaka i Slavka Kolara. Kneza Pavla i kneginju Olgu vidio sam samo jednom, kad su nas posjetili u Kupincu 1940. Dragišu Cvetkovi�a vidio sam dva, tri puta za vrijeme Banovine, pa nekoliko puta poslije rata u Parizu, kad bi on posjetio moga oca, 1946. i 1947. Poslije, kad smo ve� �ivjeli u Americi, posjetio sam ga u Parizu, kad bi me posao doveo tamo, jednom 1968., baš prije njegove smrti, �etiri godine nakon smrti moga oca.

Sigurno ste poznavali i Eugena Laxu, kojeg se u Hrvatskoj u posljednje vrijeme �esto spominje, u kontekstu su�enja Ivi Sanaderu. Navodno je bio mason.

- Eugen Laxa, me�u znancima zvan i nadimkom Sinek, bio je prijatelj obitelji Ma�ek. Za vrijeme Banovine Hrvatske bio je jedan od nekolicine mladih Hrvata koje je moj otac poslao u diplomatsku slu�bu. Slu�bovao je u Francuskoj, a vratio se u Hrvatsku 1941. Sje�am se da je došao u Kupinec i razgovarao s tatom o upitnosti daljnjeg djelovanja u diplomaciji NDH. Tata mu je savjetovao da se povu�e. Sljede�i put Laxa nas je posjetio poslije rata u Parizu, negdje u lipnju ili srpnju 1945., ubrzo nakon našeg dolaska. Ostao je u Parizu do kraja 1946., mo�da do 1947., i bio redoviti posjetitelj u našem stanu. Nije bio o�ev tajnik, kako se tvrdilo u medijima, ali vrlo je zaslu�an za pisanje njegovih memoara. Zamolio je tatu neka mu ih diktira, a on �e pisati izravno na stroju. �esto bi ga nukao: "Gospon predsednik, idemo!". Tako je nastao prvi rukopis, osnova i dobar dio onog što je izdano na engleskom 1957., a na hrvatskom tek 1992. Nakon što se Sinek nastanio u Brazilu, posjetio nas je jednom u Washingtonu sredinom pedesetih godina. Je li bio mason, to ne znam.

Prema vašem mišljenju, razlikuju li se po svojim idejama i praksi Stjepan Radi� i vaš otac, kao što se �esto tvrdi, na štetu vašeg oca?

- Nipošto ne po idejama, a jama�no ne ni po praksi. Ovo potonje je, naravno, hipoteti�no, jer tko zna kako bi Ma�ek postupao da je bio predsjednik HSS-a dvadesetih godina, a Radi� tridesetih. Ali ipak ne bi bilo to�no ustvrditi, da se zbog toga ne mo�e re�i ništa vrijednoga. Navest �u dva konkretna primjera, koji ukazuju, da vjerojatno ne bi bilo velikih razlika u praksi izme�u njih dvojice. Poznato je da se Ma�ek nije slagao s Radi�evim priznavanjem dinastije Kara�or�evi�a i ulaskom u jugoslavensku vladu u o�ujku 1925. Smatrao je taj potez pogrešnim prije utana�enja hrvatskog teritorija i njegove autonomije. Ali ne samo da tu nije bilo ni trunka ideološkog razlaza, nego se ne mo�e ni zasigurno ustvrditi kako bi on toga �asa djelovao na Radi�evom mjestu. Sje�am se da je u svojim kasnijim godinama spominjao kako je bilo lakše njemu i drugim nepopustljivim mla�im politi�arima kritizirati Radi�a, nego raditi na njegovom mjestu. Shva�ao je da ono što je ostvareno 1939., jednostavno nije bilo mogu�e 1925. Tu je sr� politike. Drugi primjer: treba ponoviti, da se radi o hipoteti�kom pitanju, ali smatram nezamislivim da bi koncem tridesetih godina Radi� prionuo uz Hitlera, Mussolinija i fašizam, ako bi mu oni ponudili "nezavisnu" dr�avu, a protiv zapadnih demokracija. A o�ito je glavni prigovor ustaša Ma�eku bio baš zbog odbijanja te ponude. Na to nije teško odgovoriti, ali izgleda da ima i kriti�ara u tom pogledu, koji su manje ekstremni. Tu je teško�a. Kako rekoh, ne mogu dati zadovoljavaju�eg odgovora, jer mi nedostaje neposrednog kontakta s mišljenjima u Hrvatskoj. Naime, ne znam na kakve alternative Ma�ekove akcije uspostavljanja hrvatske autonomije unutar Jugoslavije pomišljaju umjereni kriti�ari njegovog stajališta u to doba. Znamo kao je bilo teško više od pola stolje�a kasnije uvjeriti zapadne sile da Hrvatska treba potporu u borbi za odvajanje od Jugoslavije. Uo�i Drugog svjetskog rata bilo bi apsurdno i pomisliti na to.


Obitelj Ma�ek u SAD-u, slijeva: Andrej, Josipa, Vladko i Agneza
FOTO: ARHIVA

Ina�e, moj je otac ve� prije više od pola stolje�a primijetio kako ne samo "desni" nego i "lijevi" svojataju mrtvog Radi�a, koji to više nije mogao demantirati. Naravno, Radi� je neupitno bio �ovjek srednjeg puta, protivan i jednima i drugima, kao i svi njegovi pravi sljedbenici, uklju�ivši i Ma�eka.

Vašem ocu zamjera se da je 1941. ostao po strani, jer nije prihvatio Hitlerovu ponudu da stane na �elo Hrvatske. Je li se zbog toga poslije kajao, jer postoji stav da bi time spasio mnogo �ivota?

- Smatram da on u trenu kad je odbio ponudu Nijemaca da preuzme vodstvo u Hrvatskoj pod njihovim protektoratom, nije imao dvojbe o korektnosti. Iako je predvidio da su neka krvoproli�a neminovna, nije ni u najcrnijoj mašti imao predod�bu strahota �etni�kih, ustaških i komunisti�kih zlo�ina. Ne mogu re�i da se poslije "kajao", ali to�no: u starim je danima koji put mozgao ne bi li ipak bilo bolje da je 1941. preuzeo vlast. Naravno, poslije rata bi ga objesili, ali ako bi time sprije�io mu�enje i smrt desetaka tisu�a ljudi, to ne bi bila previsoka cijena. Što se mene ti�e, ponosan sam da to nije u�inio. Mo�da sam i sebi�an, jer �ivot sina nacisti�kog kolaboratora ne bi bio ugodan.

Ponašanje vašeg oca 1941. razlog je za teze da je zastupao politiku �ekanja. Je li to to�no, ili je bila rije� o tome da nije �elio poduzimati aktivnosti koje su unaprijed bile osu�ene na propast?

- Što se ti�e njegova rada prije 1941., ne vidim nikakve inercije. Upravo obratno - cijelo razdoblje od kraja njegova zatvora pod jugoslavenskom diktaturom krajem 1934., pa do NDH, više od šest godina, bilo je u znaku stalne aktivnosti, u mnogo �emu uspješne, i u politici i u socijalnom, gospodarskom, kulturnom djelovanju. Što se ti�e travnja 1941., to�no je da je odbio akciju, jer nije htio povezati Hrvatsku s nacistima, ne samo iz na�elnih razloga nego i iz uvjerenja da �e oni izgubiti rat. Pitanje suradnje s komunistima je druk�ije. Kontakti i razgovori s njima bili su u na�elu mogu�i samo prije 15. listopada 1941., kad je odveden u Jasenovac, dakle prije uspona partizanskog pokreta. U svakom slu�aju, koliko znam, nije ih bilo. Ma�ekova kompletna izolacija bila je zapravo i glavna namjera ustaške vlade. No sigurno se mo�e pitati bi li on bio voljan za razgovore pod drugim okolnostima? I je li mogao, u pomanjkanju neposrednih razgovora, "prošmuglati" iz zatvora direktive haesesovcima u tom smislu? Zanimljiva, djelomi�no hipoteti�ka pitanja, na koja nemam odgovora. No pokušaj suradnje s komunistima uistinu ne bi nikamo vodio. On sigurno ne bi pristao na obnovu centralisti�ke Jugoslavije, još pritom komunisti�ke diktature, a Tito - u to doba s punom Staljinovom potporom i sa šutljivom privolom Zapada - tako�er sigurno ne bi imao razloga pristati na išta drugo. Dakle, to�no, Ma�ek se znao ustru�avati poduzeti neku akciju kad ju je smatrao nepotrebnom, a uvijek kad ju je smatrao lošom. Nije mogao pojmiti da ima ljudi koji smatraju da je bolje raditi zlo nego ne raditi ništa. Ali u na�elu ne smatram da je bila rije� o politici "�ekanja".

Vašem ocu zamjera se i da je podr�avao o�uvanje Jugoslavije i da mu je navodno dra�a bila Hrvatska kao jedna od federalnih jedinica nego kao samostalna dr�ava. Je li za njega Banovina Hrvatska ostvarena 1939. bila kona�an cilj, ili samo prva faza u stvaranju samostalne Hrvatske?

- Prigovore u tom pogledu ne mogu smatrati posve ozbiljnim, jer ne mogu zamisliti bilo kojeg hrvatskog demokratskog politi�ara kojem samostalna, slobodna Hrvatska ne bi u na�elu bila glavni cilj. �ak i u slu�aju Trumbi�a i Supila, koji su potkraj Prvog svjetskog rata bili istaknuti zagovornici stvaranja Jugoslavije, teško vjerujem da bi pod povoljnijim uvjetima birali kraljevinu Jugoslaviju na ra�un republike Hrvatske. Što se ti�e konfederacije, zanimljivo je da bi se i Radi� i Ma�ek - usprkos svom izrazitom osje�aju slavenske solidarnosti - lakše pomirili s nekom podunavskom konfederacijom, nego s jugoslavenskom. Dakle, jugoslavenska konfederacija je za Ma�eka bila tek tre�i izbor. Svima koji su ga iole dobro poznavali, bilo je jasno da je smatrao Banovinu Hrvatsku tek prvim korakom, nipošto kao nešto svršeno.

Zanimljivo je da je vaš otac autor parole "Tu�e ne�emo, svoje ne damo" i da je prvi upotrijebio pojam �eljezna zavjesa. Je li znao da su ga Tito i Churchill "plagirali"?

- Da. Štoviše, u slu�aju Tita, to�no se sje�am prigode kad je to prvi put �uo. Bilo je to još u ustaškom zato�eništvu u Zagrebu. Naime, barem neko vrijeme bilo nam je dopušteno imati radio, pa smo, kad god je to bilo mogu�e, slušali Radio London, kao i tisu�e drugih u Zagrebu, mnogi pod gunjem da se ne bi �ulo izvan sobe, jer je to bilo ka�njivo strijeljanjem. Me�u drugom propagandom za partizane tijekom 1944. �uli smo i taj poznati citat. Moj otac je reagirao s podsmijehom. Churchillov poznati govor "Iron Curtain" iz 1946. bio mu je naravno poznat. U to je doba �ivio u Parizu.

Je li vaš otac vjerovao da �e do�i do sloma komunizma i stvaranja samostalne Hrvatske?

- Da, u kona�noj fazi. Ali nije imao nade da �e to biti brzo. Kad se komunizam u�vrstio, nije više vjerovao da �e pasti tijekom njegova �ivota. Sli�no, u pitanju samostalne Hrvatske, nije vidio skorog rješenja. Sje�am se kad je po�etkom NDH jedan znanac, nije bio ustaša, primijetio kako je mo�da ipak dobro da smo se riješili Srba. Ma�ekov odgovor: "Ne samo da ih se nismo riješili nego smo si ih sada natrpali na le�a još za 50 godina." �injenica da je ispalo to�no 50 godina bez dvojbe je slu�ajna, ali zna�enje njegovih misli je o�ito.

Koliko pratite zbivanja u Hrvatskoj?

- Ne bih �elio iz daljine dr�ati propovijedi o tome što u Hrvatskoj valja ili ne valja. Štoviše, iako kao hrvatski gra�anin imam pravo glasa na hrvatskim izborima i ovdje u Americi, nikad ga ne koristim. Ne sudjelujem svakodnevno u hrvatskom �ivotu pa smatram da nemam moralnog prava odlu�ivati o hrvatskoj politici. Naravno, meni bi bilo osobito drago da srednji put bra�e Radi�a i Vladka Ma�eka, provede HSS. U Hrvatskoj, poslije odlaska 1945., nisam bio nikada u doba komunizma i Jugoslavije. Tek u o�ujku 1992., kad je moj prijatelj, pokojni Boris Urbi�, nakon velikih napora napokon uspio s izdavanjem memoara mog oca, pozvao me u Zagreb na predstavljanje knjige. To je bio po�etak. Od tada dolazim jednom na godinu ili tek svake druge godine, uglavnom na sastanke s ro�acima i prijateljima. Tu i tamo sastanem se i s nekim uglednicima. Posebno u�ivam u redovitim posjetima Jastrebarskom, tatinu rodnom gradu, u kojem se od 1993. svake godine na o�ev ro�endan slavi "Ma�ekov dan" kao gradski praznik.

Jeste li aktivni u hrvatskim iseljeni�kim organizacijama?

- U posljednje vrijeme ne mnogo. Prvih 40 godina mog boravka u Washingtonu i okolici, gdje �ivim od 1947., ovdje uop�e nije bilo lokalnih hrvatskih organizacija. Osamdesedith godina osnovana je hrvatska �upa svetog Bla�a u Washingtonu. Zapravo, slu�beno joj je ime "misija", jer nema dovoljno vjernika da bi bila �upa. Tu se nas tridesetak po�elo sastajati nedjeljom. Nešto kasnije, osobito nakon uspostave Republike Hrvatske s veleposlanstvom u Washingtonu, uspješno se razvila akademska organizacija AMAC, "Almae Matris Alumni Croaticae", s ogrankom za Washington i okolicu. Tu sam bio vrlo aktivan do prije nekoliko godina. Bili smo pokrovitelji djece, siro�adi iz Domovinskog rata, dovodili smo u SAD hrvatske znanstvenike koji su dr�ali predavanja i glazbenike koji su izvodili koncerte sa što više hrvatskih skladbi. Time smo privukli i ameri�ke prijatelje. Ali posljednjih je godina na�alost sve manje interesa, pa nismo više aktivni. Sli�na je sudbina i drugih ogranaka AMAC-a u Americi.

Što je u današnje vrijeme za Hrvatsku najaktualnija poruka iz �ivota i djela vašeg oca?

- Treba uva�iti da je djelovao pod posve drugim uvjetima nego danas. Cijeli �ivot mu je bio usredoto�en na borbu za prava hrvatskog naroda s ciljem da se stvori dr�avna struktura koja �e ne samo omogu�iti nego i zahtijevati politi�ko i socijalno ure�enje u kojem �e Hrvati i drugi gra�ani Hrvatske birati demokratski i u�ivati ljudska prava i socijalnu pravdu. To je u gotovo cijelo doba njegova djelovanja zna�ilo borbu protiv diktatura svih vrsta, one kralja Aleksandra, fašisti�ke i komunisti�ke, koje su osporavale ta prava. Danas više nema, ili barem ne bi smjelo biti, pitanja borbe protiv nekoga i ne�ega, nego pozitivan rad. Dakle, njegova poruka: prvo, dvije krilatice HSS-a od po�etka, prije više od stotinu godina su �ovje�nost i pravica. Ta jezgra mora ostati osnovom. A dnevno sredstvo je razumna politika, postizanje onog što je mogu�e u momentu bez ispada u ekstreme, poštovanje prema drugim narodima i, nadasve, osobno poštenje. To zadnje je va�no za mene osobno. Kad do�em u Hrvatsku, ništa mi nije dra�e - doslovno i bez obzira na politi�ka mišljenja - nego �uti za mog oca da je bio pošten �ovjek.

Izvor: Vjesnik, autor Marijan Lipovac

PS:
Novinar Vjesnika Marijan Lipovac, autor intervjua s Andrejom "Bracom" Ma�ekom, poslao nam je, specijalno za portal, još nekoliko fotografija koje nisu objavljene u Vjesniku, a koje je iz knjige "Ma�ek izbliza" skenirao i poslao mu Nino Škrabe, svestrani kulturni djelatnik, umjetni�ki voditelj i redatelj Gradskog kazališta Jastrebarsko, iz grada u kojem je 20. srpnja 1879. ro�en Vladko Ma�ek, te sliku na kojoj Andrej Ma�ek od predsjednika Mesi�a prima odlikovanje za svog oca Vladka. Pa pogledajmo i te fotografije:


Andrej "Braco" Ma�ek kao jedanaestogodišnjak


Omiljeni ritual jahanja: Andrej "Braco" i Agneza "Nena"
pod paskom oca Vladka i Dragana Belaka


Andrej "Braco" Ma�ek na Veziru


Godina 1950., sin Andrej i ponosni otac Vladko


Na brodu za Ameriku,
s vjernim pratiteljem Brankom Pešeljem


Naraštaji na okupu: Andrejeva supruga Miriam sa sinom Timom,
Andrej sa sinom Paulom, djed Vladko, Nenin suprug John Lewis, Nena s Markom,
sije�anj 1964.


Hrvatski predsjednik Stjepan Mesi� uru�uje Andreju Ma�eku Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, kojim je posmrtno odlikovao njegovog oca, 2005.

Prema podacima autora,
za portal pripremio: Zvonimir Mitar

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.