1. Maj - 1. svibanj
ME�UNARODNI PRAZNIK RADA
Prvi svibanj, Me�unarodni praznik rada, podsje�anje je na povijesnu borbu radni�ke klase u �itavom svijetu i te�nju da se stvore humaniji i pravedniji odnos prema radniku/ci.
Stoljetna borba za radni�ka prava
Federacija trgova�kih organizacija i Radni�ki sindikat su 1884. godine donijeli rezoluciju o osmosatnom radnom vremenu, koja je trebala stupiti na snagu 1. svibnja 1886. godine.
Ova rezolucija je izazvala generalni štrajk u cilju ostvarenja radni�kih zahtjeva, jer sve legalne metode nisu uspjele. S obzirom da su radnici do tada radili 10, 12 ili �ak 14 sati dnevno, podrška za osmosatno radno vrijeme je izuzetno brzo rasla, bez obzira na indiferentnost i neslaganje mnogih sindikalnih vo�a. U travnju1886. godine, 250.000 radnika je uzelo u�eš�e u štrajku. Centar pokreta je bio u Chicagu i bio je organiziran od strane Me�unarodne radni�ke asocijacije. Biznismeni i dr�avne institucije su bile zaprepaštene sve ve�im revolucionarnim karakterom pokreta i spremili su i adekvatnu odbranu. Policija i lokalna milicija podigli su stupanj spremnosti te dobili novo naoru�anje, a sve to su financirali lokalni biznismeni. "Chicagocommercial club" je financirao sa 2.000 dolara nabavu strojnica za Nacionalnu gardu Illinois-a koje su se trebale upotrijebiti protiv štrajka�a.
Bez obzira na sve to, do 1. svibnja pokret je okupio veliki broj tekstilnih, obu�arskih i radnika iz ostalih grana privrede. Ali, 3. maja 1886. godine, policija je po�ela pucati na radnike u "McCormic Ripper works factory" i tom prilikom su ubijena �etiri radnika, a veliki broj radnika je ranjen. �elnici sindikata su sljede�i dan sazvali masovni miting u Hymarket squer-u kako bi protestirali protiv brutalnosti. Miting je prošao bez incidenta, ali kadaje na red došao i posljednji govornik ostalo je tek nekoliko stotina štrajka�a. Tada je 180 policajaca došlo i naredilo im da se razi�u.
Kada je govornik sišao sa platforme, ba�ena je bomba na policiju i tom prilikom je ubijen jedan policajac, a ranjeno 70. Policija je odgovorila pucnjavom, ubivši jednog, a ranivši mnoge druge. Iako nikada nije to�no utvr�eno tko je bacio bombu, ovaj incident je poslu�io kao izgovor za napad na lijevicu i radni�ki pokret. Policija je upadala i pretra�ivala domove i kancelarije osumnji�enih radikala, a stotine ih je uhapšeno bez optu�be.
�elnici radni�ke partije su uznemiravani, a osam njih koji su bili najaktivniji optu�eni su za zavjeru prilikom ubojstva koje se dogodilo u bombaškom napadu na Hymarket-u. Sud je svu osmoricu proglasio krivim, usprkos nedostatku dokaza koji bi ih povezali sa bombašem (od njih osmorice, samo jedan je bio prisutan na mitingu u to vrijeme, dok su se ostali ve� bili razišli) i osu�eni su na kaznu smrti. Albert Parsons, August Spiss, Adolf Fisher i George Angel obješeni su 11. studenog1887 godine, Louis Leing je izvršio samoubojstvo u zatvoru, dok su ostala trojica oslobo�eni 1893. godine. Ne za�u�uje �injenica da su dr�ava, biznismeni i ostali zvani�nici, kao i predstavnici medija, �eljeli sakriti pravu istinu o "svibanjskim doga�ajima", predstavljaju�i ga kao praznik koji se slavi isklju�ivo na Crvenom trgu u Moskvi. U svojim pokušajima da izbrišu povijesnu istinu i zna�aj 1. svibnja, umjesto Dana rada proglašen je Dan zakona, praznik koji ima svaku drugu konotaciju, osim one koja bi zaista trebala biti. Bez obzira na sve to, doga�aji iz 1886. i pogubljenje �ikaških radnika je ipak utjecalo na svijest naroda kao i budu�ih generacija radikala.
Emma Goldman, koja je tih godina baš imigrirala, kasnije je isticala da su ti doga�aji predstavljali njezino politi�ko ro�enje. Louise Parsons, udovica Alberta Parsonsa, pozivala je siromašne da svoju ljutnju usmjere ka onima koji su i odgovorni za to njihovo stanje - ka bogatima. Umjesto da nestane, radni�ki pokret se pove�avao, stvaraju�i brojne druge pokrete i organizacije, uklju�uju�i i "Industrijske radnike svijeta". Proslava 1. svibnja je suvremeno obilje�avanje i podsje�anje na doga�aje iz 1886, ali sam ovaj dan ima posebno zna�enje zaradnike širom svijeta. Me�unarodna radni�ka organizacija (prva me�unarodna organizacija te vrste u svijetu) 1889. godine proglasila je 1. svibanj praznikom radni�ke klase, kao znak sje�anja na doga�aje u "Hymarket Martirs-u". Crvena zastava je postala simbol radni�ke krvi koja je pala za ostvarivanje radni�kih prava.
Svibanj tj. Maj je peti mesec u godini i još od doba starog Rima ima 31 dan. Ime je, �ini se, dobio po Maji, staroitalskoj boginji prirode, plodne zemlje i biljaka. Ako bi se birao najljepši mjesec, svibanj bi po ve�ini ljudi bio na prvom mestu. To je mjesec kada se priroda ve� probudila iz zimskog sna i sada sve buja, raste i razmno�ava se. Dani su primjetno du�i, a sunce prijatno grije. Mlade majke izvode svoju djecu u šetnju i sti�e prvo vo�e i prvo povr�e. Proslava prvog maja vu�e porijeklo iz mnogo davnijih vremena. U starom Rimu su toga dana odr�avane sve�anosti u �ast Flore, boginje cvije�a. A u srednjem vijeku u Europi su se organizirale procesije koje su nosile zelene gran�ice i vijence, birali su se kralj i kraljica maja itd. Ovakve proslave su zostatak nekadašnih rituala koji su imali za cilj da obezbijede plodnu �etvu i uve�aju stada stoke.
Izvor: www.sigmacentar.hr
*****
Da su i danas u Hrvatskoj teška vremena za radništvo, da poslodavci, �esto novope�eni tajkuni, kojima nitko ništa ne mo�e, ne poštuju zakonski propisano 8-satno radno vrijeme, da radnici za svoj rad u nekim tvrtkama po nekoliko mjeseci ne primaju pla�u, to su svima poznate �injenice pa nije �udo da od jada i nemo�i da promijene to �alosno stanje, umjesto masovnih demonstracija, poput onih od 1. svibnja 1886. godine, internetom kru�e razni vicevi, a i poneka tragikomi�na crtica o 1. Maju, a jednu takvu donosimo u originalu, bez da "peglamo" na nekim mjestima nepristojne izraze, koji su ionako ve� "obogatili" hrvatski jezik i udoma�ili se u svakodnevnoj komunikaciji u Hrvatskoj.
Pogledajmo tu vic-pri�icu koja bi nas trebala nasmijati, ali bi nas ustvari morala rasplakati:
U�iteljica nas je pitala znamo li što je to 1. Maj - i svi su šutjeli, samo sam se ja javio:
"To je dan kada bi tata trebao primiti pla�u, ali je nije primio!
Nije ni 1. travnja, ni 1. o�ujka, ni velja�e, ni sije�nja...
U prosincu je posudio novce od tetka za odojka, ali mu još nije vratio novce i kad god tetak zove, mi moramo re�i da tata nije tu, iako se skrije u ve-ceu, kao da tetak mo�e vidjeti kroz slušalicu."
U�iteljica mi lupila �vrgu i rekla da sjednem...
Objasnila nam je da je rije� o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i ka�e �ime mu se roditelji bave i što bismo voljeli biti kad odrastemo?
Kada je došao red na mene rekao sam:
"Moj tata privremeno radi, le�i na tra�nicama... Svako jutro se obu�e kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio stri�ek Luka koji je nekada bio portir i ode s kolegama da malo le�e na pruzi, a mama zalupi vrata i ka�e: "Dabogda vam naletio teretni iz Siska, kad niste htjeli sa Lukom u stranku..."
Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad dr�i flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" �im on iza�e iz stana...Poslije se sva�a sa susjedom �iji mu� �esto pijan piški u liftu... a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto...*
Ina�e, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se svi�alo šefi�inoj kozmeti�arki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter...
Htjela je prodati tatinog starog "juga" i djedov 'Orden rada sa zlatnim vijencem' i skupiti novce za neku "�etvorku" - rekli su joj da za te pare ne mo�e srediti ni kurje o�i, a kamoli da nabaci tranzicione grudi...
Na sre�u, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna o�isti stan, opere i ispegla veš, okre�i sobu... i oriba lift kad se susjed "ekspert" vrati s posla.
Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu...
Ka�e da uspješnog mu�a mora pratiti i ambiciozna �ena, a i ne mo�e je druga�ije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu...
Što se onog dijela "što bih volio biti kad odrastem" ti�e, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao �urin tata, u �ijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stri�eku Jozi ka�e "šefe", ili da postanem politi�ar?
Kada smo bili mali, �urin tata, stri�ek Jozo, �esto je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela voditi i �uru, kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam
shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo, �im je poslije nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade �ak i nekoliko stri�eka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa �vrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im pla�u.
Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, naro�ito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala u�i u Sabor, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - �ula �ena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!"
"Dobro je, sine, izgleda da j(eb)u još nekog osim nas u mozak" - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: "U veleposlanike �e tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put
pozoveš i tatu u taj veleposlani�ki klub kad vam do�u ovakve delegacije u uzvratne posjete"...
Moj uzor je stri�ek Vlado, on se tu�e i psuje za pla�u i nitko ga ne tjera u kut kao mene...
Ina�e, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini stri�ek, Rasim, tata se više ne vra�a onoliko uko�en ku�i, dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno
le�anje na tra�nicama, pa sad ka�e da mogu tako i do penzije!
*Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvataju�i se za "diplomu" sve �eš�e, a ja za tu penziju, koju tata spominje - ka�e; to je sigurna lova na koju mogu ra�unati, ukoliko se ostvari mamina �elja.
*Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko va�an datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod ku�e odmara i gleda španjolske serije?
Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neki sitniš... Ka�e da �esto sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju koju kunu više nego što treba, i ne tra�e kusur.
Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je u�iteljica nau�ila - "Da nam �ivi, �ivi rad" - dobio sam šamar�inu od tate, a mama me je ga�ala svojom "diplomom"...
Tek sad ništa ne razumijem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Jeb'o ti praznik kad su svi ljuti na njega !
�ivio praznik Rada i Nerada !
Za portal odabrao i pripremio: Zvonimir Mitar
