U planinama Perua
Putopisna trilogija Davora Rostuhara
3. dio
Na vrhu Coropune svetog vulkana Inka
Foto: Davor Rostuhar
Jedini smo ljudi u lobiju hotela u Arequipi. Prilazi mi jedan Peruanac i ka�e „Ja sam Miguel Zarate. Tra�im planinare iz Hrvatske…“ Iznenadim se jer ga nisam tako zamišljao.
Obu�en je u ozbiljnu planinarsku opremu, podlaktice su mu sna�ne i bez imalo masnog tkiva, a lice mu je opaljeno suncem, što mo�e zna�iti da puno vremena provodi na zraku, ali zamišljao sam ga ve�eg. Ponekad, kada imamo �ast o�ekivati neku osobu koja je poznata ili �ak legendarna, o�ekujemo da je i fizi�ki velika. Ve�a od same sebe. Ve�a od �ivota. A kad se ta slavna osoba napokon pojavi ispred nas, ponekad nas zatekne �injenica da je zapravo manja nego što smo o�ekivali. Miguel Zarate je onizak, ali to ne umanjuje �injenicu da je Miguel Zarate legenda.
Miguel Zarate je peruanski alpinist i amaterski arheolog, a poznat je po tome što je sudjelovao u jednom revolucionarnom otkri�u koje je u mnogo�emu promijenilo pristup arheologiji i naše razumijevanje povijesti Inka i povijesti planina uop�e. Zna se da su kroz povijest ljudi štovali planine kao bogove i prema njima se odnosili sa strahopoštovanjem, ali su dr�ali distancu, nisu se penjali na vrhove jer su ih se bojali. Na vrhove se po�eo penjati tek moderni Europljanin u 19 stolje�u. Ljudi su �ivjeli u dolinama i podno�jima velikih planina gdje su tla uvijek bila vrlo plodna zbog hranjivih tvari kojim su ih natapale vode otopljenih ledenjaka. Me�utim, na ledenim vrhovima nisu imali što tra�iti - niti su bili pristupa�ni niti su podr�avali �ivot. Najviše što su ljudi ikad �ivjeli, vjerovalo se, bilo je u Tibetu na visinama koje su se pribli�avale 6000 metara. Iznad te visine posvuda u svijetu je samo be�ivotno carstvo leda. Iznad 7000 metara nijedno bi�e ne mo�e dugoro�no boraviti jer je koli�ina kisika premala za odr�avanje �ivota. Do 1995. godine vjerovalo se da su, prije nego je Europljanin po�eo osvajati planine, tibetski nomadi bili ljudi koji su stupili na najve�e visine svijeta.
Naš uspon na Coropunu trajao je dva puna dana...
Revolucionarno otkri�e na vrhovima Anda
Ali 1995. godine igrom slu�aja otopili su se snjegovi sa ugaslog vulkana Ampato, 6288 m visokog vrha u Andama i otkrili jednu tajnu. Šest godina ranije eruptirao je obli�nji aktivni vulkan i stao toplim pepelom zasipati ledenu kapu Ampata sve dok se nije posve otopila. Dva tjedna nakon što se vrh Ampata otopio, na njega se popeo Miguel Zarate i otkrio nevjerojatan prizor. Ispod ledene kape skrivala se grobnica! No, u njoj nije bilo trupla, samo nekoliko zanimljivih ritualnih predmeta. Miguel je znao da je tu moralo biti još ne�ega, tra�io je uokolo, ali nije mogao na�i. Stoga je pozvao svog prijatelja, ameri�kog alpinista i arheologa Johana Reinharda i predlo�io mu da odu zajedno potra�iti. Ponovno su popeli Ampato i ovaj put malo detaljnije i šire tra�ili. Nekoliko stotina metara ni�e, u krateru ugaslog vulkana, pronašli su odli�no uš�uvanu mumiju "Juanitu".
Miguel Zarate je bio tek arheolog amater, ali Johan Reinhard bio je pravi znanstvenik i jedan od svega nekoliko arheologa koji su istra�ivali u visokim planinama. Na ledenim vrhovima iznad 5000 metara gotovo je nemogu�e vršiti ikakvo ozbiljno istra�ivanje, što zbog te�ine dopremanja silne opreme, što zbog �injenice da na tim hladno�ama i na tim visinama ljudi ne mogu niti boraviti du�e vrijeme niti imati dovoljno komfora da se posvete istra�ivanju. No, otkri�e Juanite je bilo toliko veliko da je Johan Reinhard, ina�e iskusni alpinist, ipak uspio pošteno istra�iti lokalitet i štošta saznati: Juanita je bila djevoj�ica koju su prije petsto godina Inke odnijeli na vrh Ampata i �rtvovali je bogovima kako bi zaustavili katastrofalne razmjere El Niña koji je ve� nekoliko godina harao njihovom zemljom. Na�alost, Johan Reinhard bio je i tipi�ni �astohlepni istra�iva� koji je sve zasluge za otkri�e pripisao sebi, a svog prijatelja Miguela isklju�io je iz slu�bene, površne povijesti.
Legendarni Miguel Zarate
Posljednje veliko iskušenje pred odlazak na vrh
No, u Peruu, Miguel je legenda. Pri�ali su nam o njemu i u udaljenom Cuscu. I taksist koji nas je vozio do hotela u Arequipi bio je oduševljen što �emo se susresti s legendarnim "Mikeom" i što �e nas baš on voditi na Coropunu, 6425 metara visok ugasli vulkan – najviši vulkan u tropima i najsvetiju planinu Inka. I mi smo bili uzbu�eni dok smo ga �ekali. Pošteno smo odradili prve dvije ekspedicije, u dobroj smo formi, više-manje smo aklimatizirani na 5000 metara i spremni da odemo još više. Ali sad kad smo sjeli na ve�eru u Arequipi i po�eli pri�ati s Mikeom u igru se upleo novi moment. Sna�an �ovje�uljak uporno nas odgovara od uspona na Coropunu.
"Jeste li vi svjesni koliko je teško popeti Coropunu? Temperatura je -35. Nagib je 60 stupnjeva. Penitentesi su visoki do 6 metara!" Neki od nas problijede, a ja se neugodno iznenadim. Prema mojim podacima nije trebalo biti više od 45 stupnjeva nagiba – dakle uspon na Coropunu nije trebao biti penjanje nego hodanje. Nije trebalo biti hladnije od -25, a penitentesi, neobi�ne šiljaste formacije leda, nisu trebale biti ve�e od metar… Ipak, nakon dugog razgovora, odlu�imo da ipak idemo i zamolimo Mikea da nas prestane više zastrašivati i da nam radije pri�a o mumijama i o tome kako su se Inke uspijevale popeti na te vrhove.
Probijanje kroz polje malih penitentesa
Inke – Najve�i planinari prošlosti
"Nakon Ampata otkrili smo još mnogo mumija na svim ve�im brdima" pri�a Mike ne skrivaju�i ponos. "Osim grobnica i mumija na vrhovima brda, pronašli smo i odre�ena svetišta na sve �etiri strane svijeta, u podno�ju svake planine. Ta su svetišta bila prostrani trgovi na koje je moglo stati stotine ljudi i ljama. Od njih je vodio put prema vrhu. Nakon što bi došli do granice leda, Inke su u ledu klesali stepenice i na njih stavljali debeli sloj trave, tako da im ne bude zima za noge koje su bile samo u sandalama. Te su stepenice bile toliko široke da barem troje ljudi mo�e hodati rame uz rame, a bio je tu i rukohvat. Pronašli smo ostatke svega toga."
"A Coropuna?" pitam, "Jesu li se penjali i na Coropunu?"
"Sigurno! Coropuna je bila najviša od svih na koje se moglo popeti. Ima dva viša vrha u Peruu, ali je uspon na njih znatno te�i.
Mo�da je zato Coropuna bila najsvetija planina i glavno bo�anstvo odmah nakon Intija, Viracoche i Pachamame! I tu smo pronašli svetišta u podno�ju i neke tragove puta prema vrhu. Tako da je sigurno da su išli na vrh i to vjerojatno puno više nego na druge planine jer je put najširi. No vrh Coropune je toliko visok, hladan i prostran, a ledena kapa toliko debela da je još uvijek nemogu�e do�i do onog što se nalazi ispod!"
Tu smo na -20 proveli posljednju no� pred uspon na vrh
Jedan je u no�i i minus 20 stupnjeva. Jedemo koliko god mo�emo jer �e nam trebati snaga. Imam na sebi duple �arape i gojzerice, �etiri sloja hla�a, �etiri majice, flis, pernatu jaknu i goretex jaknu, tople kape, rukavice i sve što ide u to. Na meni je i alpinisti�ka oprema, pojas, dereze, cepin, lampa… U ruksake trpamo samo najnu�nije. Ne smijemo nositi puno jer je na toj visini svaka kila tri put te�a. Uzimam samo najnu�nije: dvije termosice �aja, �okolade i kekse, hitnu pomo� i fotoaparat. Moju deset kila tešku profesionalnu foto opremu prisiljen sam ovaj put ostaviti, ali zato nosim najbolju mogu�u zamjenu – Sony NEX-5N – izvrstan kompaktni foti� koji �e odli�no poslu�iti tome da ipak dokumentiram uspon na vrh.
Na ledenom vrhu Coropune
I kre�emo, korak po korak. Imamo puno snage i dobro se osje�amo, ali što dalje idemo sve je te�e. Sve �eš�e moramo stati da do�emo do zraka. Prve zrake zore do�ekujemo na 6200 metara i na minus 25. Nešto kasnije sunce obasja prekrasne ledene krajolike, ali mi ne mo�emo baš u�ivati u njima. Umorni smo kao nikad u �ivotu. Sve �eš�e stajemo na pauzu, a kad stanemo teško nam je pokrenuti se za dalje. Zadnji dio pod vrh je vrlo blaga uzbrdica, ali ipak moramo svakih nekoliko koraka stati da do�emo do daha.
Ante i ja na vrhu Coropune
Na vrhu slavimo, ali sa malom zadrškom. Nije nam ni do �ega. Trebalo nam je osam teških sati da do ovdje do�emo. Nemamo se snage ni pomaknuti ni fotografirati, a još moramo prevaliti dalek put do dolje, pa sve do d�ipova. Posve mi je jasno zašto arheolozi ne rade na ovim visinama. Gledam na sve �etiri strane svijeta i razmišljam kako su Inke uspijevali sti�i do vrha, petsto godina prije gojzerica i goretexa. U tunikama od vune alpake i sandalama od trske. Nose�i ljame i djevoj�ice koje �e na vrhu �rtvovati da umire gnjev bogova. Kako su uspijevali, nije mi jasno, ali sasvim je izvjesno da se odgovor na to, kao i na brojna druga pitanja, krije ispod ledene kape na kojoj stojim, duboko ispod ledene kape svete planine Coropune.
Intervju s Davorom Rostuharom mo�ete pro�itati OVDJE.
Izvor: Index.hr, napisao Davor Rostuhar
Sli�ni prilozi o Perúu:
(na kraju toga priloga su poveznice na 10 nastavaka putopisa Tihomira Horvata-Walla)
