INTERVJU
Neoosmanizam potvr�uje izjava turskog premijera Erdogana
Bivši jugoslavenski veleposlanik u Turskoj i Vatikanu, beogradski sveu�ilišni profesor te autor knjige “Neoosmanizam” dr. Darko Tanaskovi� govori za Ve�ernjak
Bivši jugoslavenski veleposlanik u Turskoj i Vatikanu, beogradski sveu�ilišni profesor te autor knjige znakovita naslova “Neoosmanizam” dr. Darko Tanaskovi� govori: francuski, engleski, arapski, turski, talijanski i ruski jezik, a poznaje latinski i starogr�ki. No kod našeg sugovornika ni traga bilo kakvoj nadmenosti. Kada smo dogovarali intervju, odgovor je glasio: - Vrlo rado, �im se vratim iz Irana. I tako je i bilo. Na prostoru jugoisto�ne Europe, a i znatno šire, vjerojatno ne postoji osoba koja bolje poznaje i razumije novu tursku politiku prema Balkanu od dr. Tanaskovi�a. A kada turski premijer Recep Tayyip Erdogan u izbornoj no�i ka�e kako je pobjedom njegove stranke Sarajevo pobijedilo jednako kao i Istanbul, ne treba vam bolji povod za intervju.
Potvr�uje li dodatno ta nedavna izjava turskoga premijera tezu o neoosmanizmu?
Naravno da potvr�uje! U novije vrijeme turski du�nosnici se sve manje uste�u da javno demonstriraju svoje neoosmanisti�ke porive. To se mo�e objasniti na više na�ina. S jedne strane, mo�da se osje�aju dovoljno jaki da napuste ketmansko dr�anje, ina�e svojstveno neoosmanizmu. S druge, pak, strane, vjerojatno procjenjuju da su takvi povremeni izljevi odli�na investicija za unutarnju politi�ku upotrebu, jer Turci u�ivaju u objavljivanju povratka nasljednice Osmanskog Carstva na veliku svjetsku scenu. Premijer Erdogan je izrazito karizmati�an politi�ar, s osvjedo�eno istan�anim sluhom za o�ekivanja svojih bira�a i majstor kombiniranja umjerene i zapaljive retorike.
Ali što je s reakcijama?
Na iskazivanje ovakvih neprimjerenih neoosmanisti�kih pretenzija u dr�avama na �ija se podru�ja ili neposredno okru�enje one odnose obi�no nema adekvatnog, pa ni bilo kakvog slu�benog i javnog reagiranja, što neoosmaniste logi�no ohrabruje, kao što ih, s druge strane, poti�e i puna spremnost da se u muslimanskim sredinama na Balkanu takva paternalisti�ka oglašavanja zahvalno prihvate. Primjerice, predsjednik novoosnovane i višestruko problemati�ne Bošnja�ke akademije nauka, dr. Ferid Muhi� u �estitci Erdoganu na izbornoj pobjedi, izme�u ostaloga, poru�uje: “Uvjerljiva pobjeda Vaše stranke izvor je radosti za narod Republike Turske, ali i za nas Bošnjake i druge muslimane, kao i za sve slobodoljubive narode u okru�enju. Ne�u pretjerati ako ka�em da je ovo uistinu povijesna pobjeda koju mi razumijemo kao novu stranicu uloge Turske u regiji i svijetu”. Istodobno, turski veleposlanik u Beogradu Ali Riza Çolak u intervjuu Politici na oprobani na�in nastoji relativizirati smisao i politi�ki doseg Erdoganove “spontane izjave”: “Ali, pustite to. To je stvar izborne kampanje i trenutnog nadahnu�a”. Kao da se obra�a djeci u vrti�u, a ne gra�anima zemlje svoje akreditacije! Slo�it �emo se da je kod Erdogana rije� o nadahnu�u, ali trajnom.
Kako biste na najjednostavniji na�in objasnili termin “neoosmanizam”?
Neoosmanizam je, prema mome shva�anju, dubinska vrijednosna, ideološka i psihološka konstanta ukupnog dr�avno-nacionalnog nastupanja Turske u me�unarodnim odnosima, s ciljem da se u suvremenim uvjetima, sredstvima i metodama prilago�enim modernim vremenima i svjetskim tokovima, do najve�e mogu�e mjere obnovi dominantan utjecaj Turske u oblastima koje su tijekom odre�enog povijesnog razdoblja bile u sastavu Osmanskoga Carstva. U tom smislu, prioritetne regionalne mete neoosmanizma jesu Balkan, Bliski istok i Kavkaz, što je turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu izri�ito nazna�io u svojoj programskoj knjizi “Strategijska dubina”, koja je dosad imala 68 izdanja!
No u Ankari i Sarajevu nisu oduševljeni tim terminom!?
Razumljivo je što nisu! To je i najsigurnija potvrda da je on adekvatan. Reagiraju�i na moju knjigu “Neoosmanizam” i na jedno pojavljivanje na sarajevskoj televiziji, ugledni profesor šerijatskog prava Fikret Kar�i� osporio je znanstvenu odr�ivost primjenjivanja termina “neoosmanizam” na suvremenu politiku Turske. Pokušao je, zapravo, raspravu sa suštine premjestiti na formu. Iako smatram da kolega Kar�i� i njegovi istomišljenici nisu ni formalno, odnosno znanstveno u pravu, odgovorio sam da �u rado prihvatiti neki pogodniji stru�ni naziv, ako ga argumentirano predlo�e, ali ne i da se dovo�enjem u pitanje odr�ivosti termina “neoosmanizam” posredno dovede u pitanje i postojanje pojave koja je njime ozna�ena, a ono je objektivno neosporivo.
Je li javna objava te politike, osim knjige “Strategijska dubina”, bio i sada ve� �uveni sarajevski govor turskoga ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua?
Svakako! Ili, mo�da to�nije, bila je to dosad najotvorenija i najemotivnija, krajnje nediplomatska javna demonstracija onoga što le�i na srcu svakom istinskom neoosmanistu. Mislim da bismo morali biti zahvalni ministru Davutogluu na tom ponesenom pledoajeu za obnovu “osmanskog Balkana”, kojim je mnogim ovdašnjim nevjernim Tomama otvorio o�i. Doduše, ne i svima.
Zbog �ega je u ovom trenutku za tursku politiku Balkan ve�i prioritet od primjerice Kavkaza?
Zato što im se �ini da, s obzirom na aktualnu politi�ku i ekonomsku konjunkturu, na Balkanu mogu više posti�i. Kavkaz je energetski va�niji, slo�eniji, jogunastiji, a i Rusija je preblizu. Osim toga, Balkan je ulog i u “nadgornjavanju” s EU i prostor koji Turskoj osigurava status europske dr�ave. Trenutno je, me�utim, i Balkan potisnut neposrednom aktualnoš�u Bliskog istoka.
Koliki je danas utjecaj turske politike na Balkanu, kada bismo ga mjerili s utjecajem Washingtona, Moskve, Londona, Berlina...?
Teško je to tako mjeriti. U svakom slu�aju, Turska je ve� postala makroregionalna sila u ekspanziji. Ona svoje planove na Balkanu rado uklapa u projekcije svjetskih centara mo�i, prvenstveno SAD, ali bi ih provodila i sasvim samostalno, pa i odstupaju�i od onih elemenata zajedni�kog nastupa koji joj ne odgovaraju. Ona nije ni�iji “izvo�a� radova”, ali, ako i dokle joj to odgovara, mo�e biti “povjerenik” mo�nih izvanregionalnih �imbenika na Balkanu, pri �emu je u tome Washington zasad privilegirana referenca.
Koliko Bošnjaci kao narod u politi�kom smislu mogu imati koristi ili pak štete od pretjeranoga turskog anga�mana u Bosni i Hercegovini?
Ni od �ega pretjeranog ne mo�e biti trajne koristi, ni u �ivotu ni u politici. Sje�ate se one stare jugo-šale: “Nas i Rusa ima trista milijuna”. Iako je nekada va�e�i princip nemiješanja u unutarnje stvari odavno pohranjen u diplomatski arhiv, ipak je uputnije rješenja za probleme su�ivota tra�iti s onima s kojima se, ili pored kojih se, neizbje�no �ivi i �ivjet �e se. Nije naodmet ostvariti korisna me�unarodna savezništva, pogotovo s utjecajnim �imbenicima svjetske politike. Štoviše, to je katkada i conditio sine qua non uspješnog ostvarivanja dr�avotvornih projekata, što se na prostorima bivše Jugoslavije uvjerljivo potvrdilo. Me�utim, polagati sve nade u strane faktore, dok su problemi u ku�i, ne mo�e biti produktivno. Trebalo bi da su ovdje svi, a pogotovo Bošnjaci, to ve� nau�ili. Nisam siguran da jesu.
A koliko Hrvati i Srbi u BiH mogu imati koristi ili pak štete od turske politike prema BiH?
Šteta ili korist od aktivne turske politike prema BiH za Srbe i Hrvate bit �e upravo proporcionalna spremnosti Ankare da se iskreno i stvarno, a ne samo deklarativno, odrekne pristranosti i, objektivno, zastupanja bošnja�kih stavova. Turska u posljednje vrijeme više taktizira, ali sumnjam da je spremna odstupiti od ne�ega što je fundamentalno na�elo neoosmanizma. Erdoganove poslijeizborne poruke, spomenute u ovom razgovoru, ne ostavljaju mnogo mjesta nedoumicama.
Na koji na�in se srpska i hrvatska politi�ka elita u BiH mo�e nositi s potencijalnim ne�eljenim u�incima turske politike u BiH i imaju li “igra�e” za tu vrstu igre s Ankarom?
Nisu tu potrebni nikakvi posebni vanjski “igra�i”, ako na takve mislite, iako se sumnji�avost prema pretjeranim ambicijama turske politike na Balkanu sve više o�ituje i kod nekih europskih i izvaneuropskih politi�kih faktora. Preduvjet da se srpska i hrvatska politi�ka elita uspješno nosi sa svim izazovima, uklju�uju�i i “ne�eljene u�inke turske politike u BiH”, jeste da budu stvarno elitne, reprezentativne i svestrane, što zna�i i nacionalno odgovorne. Podudarni interesi ne mogu se ostvarivati nespremnoš�u da se otvoreno i dosljedno, bez dvostrukih ra�una, u kontinuitetu sukladno njima djeluje.
Pokušava li Turska kod Bošnjaka preuzeti ulogu koju Srbija ima kod Srba u BiH, a Hrvatska kod Hrvata u BiH?
Jasno je da se nastoji uspostaviti upravo takva simetrija. Ona je, prema mome mišljenju, zasnovana na diskutabilnim premisama, jer u BiH, kao konstitutivni narodi, odvajkada �ive Hrvati i Srbi, a Bosna i Hercegovina je sve donedavno bila u sastavu zajedni�ke dr�ave s Hrvatskom i Srbijom, dok su Turci, onoliko koliko ih je bilo, iz nje odavno otišli, a Turska nikada nije bila u bilo kakvom dr�avnom jedinstvu s bošnja�kom domovinom, osim ako se jedinstvom, na neoosmanisti�ki na�in, ne smatra podaništvo Osmanskom Carstvu. Ali, realpoliti�ki promatrano, stvorena je situacija u kojoj se re�ena simetrija prešutno prihva�a kod ve�ine lokalnih, regionalnih, pa i me�unarodnih �imbenika, tako da se s Turskom u “bosanskom politi�kom loncu” izgleda mora ra�unati.
Jesu li opravdani strahovi koji u takvoj turskoj politici vide svojevrsnu ko�nicu na bosanskohercegova�kom putu prema EU?
I bez turske politike sasvim je dovoljno takvih ko�nica. I unutarnjih, ali i onih �ije su nadle�nosti u Bruxellesu.
Što je osnovni razlog da je turski utjecaj u Bosni i Hercegovini u zna�ajnoj mjeri nadvladao iranske ili arapske pokušaje? Je li rije� samo o povijesnim vezama i zemljopisnoj blizini, ili pak ima i drugih �imbenika?
Iako je u poslijejugoslavenskom razdoblju, a naro�ito tijekom sukoba u BiH, Makedoniji i na Kosovu i Metohiji došlo do uvoza i djelomi�nog etabliranja elemenata netradicionalnog, arapskog (prvenstveno “vehabijskog”) i, neusporedivo manje, iranskog islama i utjecaja, nesumnjivo je da Turska i dalje ima daleko najve�i utjecaj na balkanske muslimane. Osim evidentnih i samorazumljivih kulturno-povijesnih, demografskih i psiholoških razloga, valja imati u vidu i �injenicu da je Turska geografski i komunikacijski bli�a, da se smatra i europskom dr�avom, a da je njoj, za razliku od drugih centara islamskog svijeta, Balkan jedan od strategijskih prioriteta, u �emu Bosni i Hercegovini pripada središnje mjesto.
Izvor: Ve�ernji list, piše Miroslav Vasilj
PS:
Pa hajd', da ne ostanemo baš sasvim ozbiljni:
Nije li "pohod na Europu", a s tim i na Hrvatsku i BiH, ve� po�eo TV-sapunicom Sulejman veli�anstveni?:
Slavni turski sultan i Hrvati
Sulejman veli�anstveni: Iz povijesti u sapunicu
Ipak, ne moramo se bojati, ne�e Turci u Hrvatsku:
Hrvatsko izaslanstvo kod Sulejmana
