Pouke slovenske revolucije
Slovenija je danas ponovno, kao i potkraj osamdesetih godina prošloga stolje�a, avangarda zapadnog Balkana. U zadnjim godinama jugoslavenske federacije upravo je u Sloveniji planula iskra demokratizacije dovode�i u pitanje posljednje jugoslavenske svetinje – partijski monopol i JNA – kao posljednje stupove bivše dr�ave. Od svih zemalja nastalih raspadom bivše zajednice Slovenija danas prednja�i u artikulaciji uzroka duboke krize u koju smo upali, identificiranju najve�ih krivaca za sadašnje stanje, kao i mogu�ih puteva izlaska iz sadašnje gospodarske, politi�ke i društvene agonije.
Od Slovenije smo to i o�ekivali.
Rije� je o zemlji koja se od svih zemalja bivše Jugoslavije – ali i od svih tranzicijskih zemalja – vinula najviše: bila je najnaprednija i najbogatija zemlja nove Europe, zbog �ega je postala tranzicijski model za ostale tranzicijske zemlje. Prozvali su je balkanskom Švicarskom. U EU ušla je u prvom velikom valu proširenja, još 2004., a prva je od svih novih �lanica uvela euro, i prva je nova �lanica koja je 2008. predsjedala EU-om. U Bruxellesu i drugim europskim metropolama o Sloveniji se govorilo s poštovanjem. Dohodak slovenskog stanovništva ubrzano se pribli�avao prosje�nom europskom dohotku. Po kupovnoj mo�i Slovenci su se najviše pribli�ili Europi 2008., kada su dosegnuli 91 posto europskog prosjeka, da bi se ve� 2010. spustili na 85 posto. I odonda stalno padaju.
Nakon niza blistavih uspjeha, s krizom su se zaredali neuspjesi. U samo nekoliko mjeseci urušila su se najve�a slovenska poslovna carstva, poput Pivovarne Laško, Istrabenza ili Mariborske nadbiskupije. Cijele gospodarske grane su propale. Broj nezaposlenih raste, a tre�ini stanovništva prijeti siromaštvo. Kreditne agencije samo su dovršile posao.
No, Slovencima je najte�e palo da su izgubili ono nešto što ih je dijelilo od ostalih naroda s kojima su neko� dijelili dr�avnu zajednicu. Sve ono po �emu su bili bolji od ostalih. Vrijedniji. Sposobniji. Štedljiviji. Uspješniji. Slovenci su u krizi izgubili samopoštovanje.
I kad se �inilo da je sve izgubljeno, u Sloveniji se dogodio klik. Reset. Slovencima je voda došla do grla. I odlu�ili su re�i dosta! Umjesto na predsjedni�ke izbore, koje su uglavnom ignorirali, Slovenci su masovno izašli na ulice. Ne samo u Ljubljani i Mariboru, nego i u svim ve�im slovenskim gradovima. Deseci tisu�a ljudi odlu�ilo je udobnost svojih domova zamijeniti nesigurnim ulicama.
Slovenci su uzeli stvari u svoje ruke.
Za razliku od konfuznih prošlogodišnjih prosvjeda u Hrvatskoj, slovenski prosvjednici itekako dobro znaju što je razlog njihova bijesa. Iako su mjere štednje i radikalni rezovi u zdravstvu, školstvu i obrazovanju kod njih bili brutalniji nego u Hrvatskoj, nije problem samo u tome. Slovenci su se pobunili protiv onih koji su im oteli dr�avu, a ne samo protiv korumpiranog mariborskog gradona�elnika Franca Kanglera; protiv nedodirljivih, korumpiranih i kriminalnih politi�kih elita – lijevih i desnih, podjednako – koje su u Sloveniji iznad zakona i iznad naroda.
No prosvjedi su ubrzo prerasli – i to je ono zbog �ega je slovenski slu�aj i za nas pou�an – u pobunu protiv samog kapitalizma; protiv sistema koji sistemati�no proizvodi siromaštvo, nezaposlenost, bijedu za ve�inu i ekstremnu nejednakost, a bogatstvo koncentrira u rukama privilegirane manjine. Slovenci su se prvi u regiji pobunili protiv takve sistemske plja�ke, ali tek pošto su – nakon nezašti�enih i obespravljenih bosanskih gra�evinskih radnika, tisu�a izbrisanih i stotina tisu�a neispla�enih hrvatskih i bosanskih štediša Ljubljanske banke – na red došli i sami – Slovenci.
Izvor: Novi list, Denis Romac
