Urugvajski predsjednik Jose Mujica o odr�ivom razvoju:
"Nalazimo se u za�aranom krugu, moramo se boriti za jednu druga�iju kulturu �ivljenja"
Sitni poljoprivrednik, karizmati�ni senator, bivši vo�a gerilske skupine Tupamaros ((pokret je dobio naziv po vo�i ustanka Inka Tupac Amaru II, protiv Španjolaca u Peru-u) koji je za vrijeme diktature vojne hunte bio u zatvoru 14 godina, predsjednik Urugvaja – Jose "Pepe" Mujica je na konferenciji Ujedinjenih Naroda o odr�ivom razvoju u Rio de Janeiru ('Rio+20') odr�ao govor koji nema potrebu za bilo kakvim komentarom.
"Kao vladaju�i, ovdje �emo potpisati sve ono što od nas ovo jadno �ovje�anstvo o�ekuje. Me�utim, neka nam se dozvoli da glasno postavimo nekoliko pitanja. �itavo popodne se pri�alo o 'odr�ivom razvoju' koje je nu�no kako bi ogromne mase izašle iz stanja siromaštva u kojem se nalaze.
Na što mislimo pri tom? Na model razvoja i potrošnje koji imaju bogate zemlje? Još jedno pitanje. Što bi se dogodilo ovoj Zemlji kada bi i ovdašnje domoroda�ko stanovništvo imalo jednaki broj automobila kao Nijemci? Koliko bi nam kisika preostalo? Da li svijet danas posjeduje toliko resursa da 7-8 milijardi ljudi mogu odr�avati istu razinu potrošnje i razbacivanja kao bogate zapadne zemlje? Mogu�e, ali ne mislite li kako bi trebalo porazgovarati o tome?
Stvorili smo društvo, u kojem �ivimo, koje je "dijete" tr�išta i konkurencije i koje je u materijalnom smislu, takore�i, eksplodiralo. Ali, ono što je zamišljeno pod imenom "tr�išna ekonomija" pretvorilo se u "potroša�ko društvo". Sa sobom nam je donijelo globalizaciju koja je predvi�ala brigu o cijeloj planeti Zemlji. Vladamo li mi tom globalizacijom ili globalizacija vlada nama? Da li je mogu�e govoriti o solidarnosti, te kako smo svi jednaki u gospodarstvu koje se temelji na nemilosrdnoj kompetitivnosti? Dokle se�e naše poimanje bratstva? Pred nama su epohalni izazovi. Kriza koja potresa svijet nije ekološka, ona je politi�ka. �ovjek danas ne vlada silama kojih je bio tvorac u prošlosti. One danas vladaju našim �ivotima.
Mi ne dolazimo na svijet kako bi se "razvijali" u ekonomskom smislu. Ra�amo se i trudimo se biti sretni. �ivot je kratak i bje�i nam kroz prste i nijedno materijalno dobro ne vrijedi koliko �ivot, i to je temelj svega. To što nam �ivot pro�e rade�i kako bi trošili sve više, moramo zahvaliti potroša�kom društvu. Ako se uspori ili zaustavi potrošnja, usporiti �e se gospodarstvo, a ako se uspori gospodarstvo nad nama lebdi duh stagnacije. Ali, upravo je hiperpotrošnja opasnost za našu planetu. Hiperpotrošnja proizvodi stvari koje kratko traju, jer ih treba prodati što više. Elektri�na sijalica ne mo�e trajati više od tisu�u sati. Postoje one koje mogu trajati sto tisu�a, dvjesto tisu�a sati, ali se ne smiju proizvoditi, jer bi se ugrozilo tr�ište. I stoga mi moramo raditi i imati društvo sa stvarima za jednokratnu upotrebu.
Nalazimo se u za�aranom krugu. No, to je politi�ki problem i navodi nas da shvatimo koliko je nu�no da se borimo za jednu druga�iju kulturu �ivljenja. Nije dovoljno vratiti se u pe�ine, niti praviti hvalospjeve povratku na staro. Ne mo�emo unedogled biti vo�eni zakonitostima tr�išta. Mi moramo upravljati tr�ištem. I zato, moje skromno mišljenje je da je taj problem politi�ke prirode. Anti�ki mislioci su govorili: "nije siromašan onaj koji ima malo, nego onaj koji uvijek �eli više".
Mi moramo razumjeti kako nedostatak vode i uništavanje okoliša nisu uzrok problema, uzrok je na�in �ivota i civilizacija koju smo izgradili. To je ono što moramo preispitati; našu kulturu �ivljenja.
Ja dolazim iz male zemlje, koja je dovoljno bogata prirodnim resursima da bi �ivjeli u njoj. Moja zemlja ima nešto više od tri milijuna stanovnika, ali zato imamo 13 milijuna krava koje su najbolje na svijetu. Imamo 10 milijuna predivnih ovaca. Moja zemlja izvozi hranu, mlijeko i meso. Naša polja su obra�ena skoro u cijelosti (90%). Moji drugovi su se dugo borili za osamsatno radno vrijeme i sad rade 6 sati. No, onaj tko radi 6 sati, na�i �e si drugi posao pa �e tako raditi više. Zašto? Zato što mora pla�ati rate kredita za motor, za dobar automobil. Pla�a i pla�a i na kraju je jedan stari reumati�ar, kao što sam i sam, a �ivot mu je iscurio kroz prste. Pitam se,da li je to smisao ljudskog postojanja?
Razvoj ne smije uništavati sre�u. On mora slu�iti ljudima da bi bili sretni. Mora slu�iti Zemlji, me�uljudskim odnosima, brizi za djecu, prijateljstvu, da nas ne zakida za ono najosnovnije. Kada se borimo za okoliš, prva stavka u toj borbi se mora zvati: sre�a svih ljudi."
Izvor: advance.hr, autor N. Babi�
