Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (7)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
�ekaju�i Habija uz “Jutarnji List”
Danas - tportal.hr
www.tportal.hr/tema?keywords=tjednik+Danas
Listam “Jutarnji List” i �ekam Habija. “Jutarnji” mi se dole na kiosku u�inio kao najmanje loš pokušaj u situaciji gdje rješenja zapravo i nema, ako se za „Vjesnik“ nema vremena.
Jer, za razliku od drugih dnevnih listova, „Vjesnik“ prilikom �itanja zahtjeva korištenje onog u glavi, sve su to ozbiljni �lanci i ako ne zapne ve� na politici, to �e se desiti najkasnije kod privrede i onda pola sata fijuuu – pa se do sporta, koji je ipak najva�niji, niti ne sti�e.
Ina�e, “Vjesnik” je uvijek bio dobar za �itanje, ali tko uop�e kupuje dnevni list radi �itanja - penzi�i valjda ionako sve pro�itaju besplatno negdje uz kavu.
A ja ve�eras nemam vremena - �elim što više bombasti�nih naslova iz kojih se odmah vidi kakav je šrot u �lanku, i puno šarenih slika, kako bih znao kako izgledaju oni koji nas varaju i kradu. I zato je baš dobro da postoji „Jutarnji“, ne znam koje bih novine ina�e kupio, pogotovo jer sam ve� odavno odlu�io da za „Ve�ernji“ više ne �u dati niti lipe.
U pogledu tjednika isto - dugogodišnja nepodmirena tra�nja, ne sje�am se posljednjeg puta kad sam kupio nešto od raspolo�ivog šrota, pa sam zato i danas tu investiciju presko�io.
Uz “Jutarnji“ o tisku
“Ve�ernjak” mi je uvijek bio bez veze, jer izuzev izvještaja s tr�nice, sportskih rezultata i posmrtnih parti, �ak i ono “tko je koga ubio” nije bez pranja mozga. Sve je to izgledalo nekako normalno za vrijeme onih prije, ali zašto poslije? Komu je bio potreban konkretni primjer kako se uredni�ka i novinarska razina jednog lista mo�e spustiti na razinu na kojoj se dio profesionalaca, vjerujem �ak ne i vlastitom slobodnom voljom, pretvara u novinarsku slu�in�ad, koja onda godinama kompromitira vlastiti list, u funkciji „zna –se“-koga.
Uvjeren sam da novinari to sve znaju neizmjerno bolje od mene, i da predobro poznaju svoje „crne ovce“ - ali bojim se, da su one istinski „bijele ovce“ u sli�noj situaciji kao i moj šaran-ljuskaš me�u babuškama. U svakom slu�aju, nadam se da �u jednoga dana, ipak, sa zadovoljstvom kupiti još uvijek naš „Ve�ernjak“ - makar i bez Ice Voljevice i njegovog Grge, koji je tek kod ovih naših, pod stare dane nekako �udno nestao, skup s onim svojim vel'kim, znati�eljno-oštrim nosom!
Rije�ki “Novi List”, uvijek okay, bi bio dobar izbor kada ne bi bio regionalni list koji nisam �itao niti kad sam u regiji bio na godišnjem - i zato pomislih pred kioskom: „Pa ne �u ga valjda sada �itati samo zbog Jelene Lovri�, koja tu, hvala ne-znam-komu još uvijek smije pisati“
„Slobodna Dalmacija“, koja je danas mo�da opet dobar list, za mene je totalno transparentna („tu je - a ne vidiš ju“ - ignoriraj!), jer sam jednom rekao „šlus – gotovo!“ i zato danas ionako nije dolazila u obzir. Jer “Slobodna” je prestala biti slobodna jednog vikenda prije desetak godina, kada su nas Jovi�evi aktivisti prepadnim preuzimanjem redakcije, oslobodili od tada još jedinog nezavisnog lista! I kako su tu samo dobro izveli: kupiš u ponedjeljak ujutro list na CH-kiosku, prolistaš, po�neš �itati i odmah ti je nešto �udno, pa pogledaš impresum i tek onda shvatiš. Onda se vratiš do kioska, kupiš sve što ima, napišeš “Nije više za �itanje!” i pošalješ Jovi�u. A onu zadnju, pravu, s crnim slovima “Slobodna Dalmacija”, daš prijateljima i veliš: “Ovo je bila zadnja Slobodna!“.
Sa zadovoljstvom bih kupio Danas, politi�ki tjednik za one koji su �eljeli dobiti objektivni big picture o onom što se u zemlji zbiva, detaljne analize probranih tema, i jasno, kritike rada, postupaka i uzurpacije onih „nedodirljivih“na vlasti. Pravi mali CNN na papiru!
To su izvrsno radili desetak godina u onoj ex-dr�avi, �ak i u vrijeme kada su im instalirali Šuvarove trabante, danas vlasnike poznatih tjednika - te, iako su sve predvidjeli unaprijed, rušili dogme, te to�no i bez straha rekli tko je tko i kuda što spada, oni prije ih nisu razjurili!
To se zbilo tek u našoj, slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, po komandi onog koji je za svoje neistomišljenike javno tvrdio „kako su stoka sitnog zuba“. Pa je novinarsku perjanicu tih „sitnih sto�nih zubi�a“ morao poslati na va�enje „zubi�a“, iako su bili sto�no-društveno zdravi - ali su opet, tako jako „nezdravo“ predvi�ali, rušili dogme, te rekli tko je tko i kuda što spada!
Razjurio nam je ekipu Danasa, tim vrhunskih profi�a koji su stalo�eno i argumentirano analizirali i pisali istinu! I kao pravi novinari, „previše“ su toga saznali, analizirali, zaklju�ili i objavili - što se nijednoj vlasti ne dopada. Zato takve tu i tamo napadaju, ali ih rijetko koja vlast smije rastjerati. A da oni ne „�eprkaju“ i „is�eprkaju“, mi skoro ništa ne bismo znali!
I kao za peh ili uz truc onima na vlasti, Danas je bio �itan, narod je kupovao i pod onima prije i kod naših poslije, naklada je odavno prešla, za jedan tjednik famoznih 100'000 što je otprilike odgovaralo ukupnoj tira�i zagreba�kih dnevnih listova, i pribli�ila se broju od 150'000, opasnom ne-demokratima i autokratima koji su nad dr�avom, društvom i javnim mjenjem uspostavili kontrolu sli�nu onima prije. I zato su naredili Basta Danas!
Basta vrhunskom novinarskom profesionalizmu - a bar danas svi, �ak i oni namjerno „gluhi i slijepi“, da konvertite koji opet plivaju kraul ne spominjem, znaju, da je Danas bio u pravu!
To je bila naša najve�a pušiona u modernoj novinskoj nakladi, a nitko zbog toga nije izašao na cestu, i nitko nije digao glas i rekao hrvatskim politi�arima na vrhu: dajte nam i u politici sli�nu ekipu, kako bi Hrvatska bila primjerna dr�ava! Pa sada nemamo niti jedno niti drugo!
Danas je tada baš po�eo izlaziti na finom papiru i to još u boji - kako bismo dobro vidjeli slike onih o kojima piše taj, po svjetskim mjerilima vrhunski politi�ki tjednik! Nezaboravni Tito Bilopavlovi� koji je tako divno pisao, pametni Tomislav Butorac koji je sve znao unaprijed, pametno-zlo�esta Jelena Lovri� koja je, na ljutnju mnogih, znala pogledati i unatrag, Jo�a Vlahovi� koji piše sna�no i uspješno ure�uje, komentatori Marinko �uli�, Marinkovi�, Kocijan, netko je pisao i izvrstan “dnevnik”... tko bi ih sve nabrojao!
U Danasu je i meni uvijek veliki, Ivan Zvonimir - �i�ak dobio jednostrani�ni prostor, pa su tako svi kona�no mogli pro�itati što on to toliko pošteno i pametno o svemu misli, a u realizaciji �ega ga uvijek nekaj zezne - naj�eš�e on sam sebe. Da bi ga oni manje pametni ili oni „na pravoj strani“, zbog onog što cijeli �ivot zastupa, gotovo zamrzili i ve� na po�etku stavili na kri�. Kamo i spada! I gdje su ga razapinjali - vrlo �esto uz njegovu vlastitu pomo�!
Sje�am ga se onako kako sam ga upoznao - kao de�ka u sandalicama i sme�oj halji s bijelom špagom oko pasa koji prati fratra; sje�am ga se iz 1971.g. kada na �elu mase studenata nije mogao u�i u ETF, jer su „�uvari“-aktivisti zaklju�ali vrata, a da bih ja iznutra, �uvarima pred nosom otklju�ao - radi Zvonimira, a ne radi 1971., i tako dao moj jedini „doprinos“ '71.; sje�am ga se do njegovih dolazaka u Švicarsku i kako sam jurio tamo gdje mi je rekao da pri�a... i na kraju, zbog njega i danas šutim o onom Sanaderu, jer je slanjem dr�avnog aviona koji je Ivana Zvonimira iz egzoti�nog dijela Balkana prebacio u bolnicu, spasio �ivot �ovjeku koji je uvijek govorio Istinu i nikad nikome nije u�inio ništa loše!
I danas �alim Danas - nikada nismo imali bolju ekipu, niti �emo više imati tako dobar politi�ki tjednik! Povijest se ponavlja, ali vrijeme, situacije i novinarske ekipe su neponovljivi - popušili smo zauvijek! Kao pouka ostaje staro naravou�enije: svaka vlast koja protiv slobodnog novinarstva i tiska djeluje kao da joj je to trn u oku - je vlast u krivim rukama!
Feral Tribune sigurno ne kanim izostaviti: optu�ivan, razapinjan i gotovo mr�en od svih onih koji su marljivo „pasli“ sve ono što je tisak-pokorni pisao o Feralu, a da vjerojatno sami nisu niti pro�itali što to kolumnisti Ferala pišu, pošteno je obavio svoj posao i kao zvijezda repatica koja se naglo pojavi, bljesne i nestane, osigurao svoje mjesto u povijesti hrvatskog novinarstva. �itao sam svaki broj, svaku rubriku, svaki novinarski prilog do zadnjeg slova i zato si mogu zamisliti koliko su autori bili razo�arani i vjerojatno ogor�eni, kada su po njima, pored drvlja i kamenja, po�ele padati i pljuvotine. Nezaslu�eno!
Tjednik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika
.Iz arhive http://feral.audiolinux.com, slo�io D.K.
U Feralu se znalo na�i onoga što di�e adrenalin, ali, to je situacija istovjetna onoj kada „dobro raspolo�eni“ lovci pobiju nedu�ne �ivotinje, a krivicu prebacuju na fotografa i list koji je svinjariju javno evidentirao.
Ponekad je bilo tekstova i foto-monta�a koje nisu bile na mjestu, ali ukupno gledano, barem po mojem mišljenju, sve je trebalo gledati kroz prizmu paradigme izrazito oštrog, hrabrog, beskompromisnog i provokativnog nastupa tjednika, koji je u svojoj ukupnosti imao pozitivnu društvenu ulogu - svi�alo se to nekom ili ne!
Po Feralu je pucano iz svih oru�ja, financijska situacija je ote�avana „igrama“ oko poreza na promet na cijenu u prodaji, a me�unarodne nagrade su ignorirane, uostalom kao i negativne kritike re�imski-orijentiranog tiska. Umjesto pohvala za osvojene nagrade, a jedna je bila za najbolji politi�ko-satiri�ki list na svijetu za 1998.g., dodijeljena na Me�unarodnom festivalu politi�ke satire u Forte dei Marm - nagrade se obezvrje�uju optu�bama kako iza Ferala stoje milijarder Soroš i sli�ni. Pa da je i tako bilo, što onda - da takvi stanu iza „Ve�ernjaka“ ili Dinama, problema ne bi bilo, dapa�e!
No, i to je bila neistina. U vrijeme kada su novinarima na raspolaganju gotovo neograni�ene tehni�ke mogu�nosti, mala ekipa Ferala je radila u gotovo nemogu�im uvjetima, i opravdala u cijelosti motto u zaglavlju lista: „FERAL TRIBUNE je vlasništvo onih koji ga pišu i �itaju“!.
(Usput: u kontekstu one „niti kiša ne pada slu�ajno“, danas se pitam jesam li ja, na neki na�in koji spada u podru�je parapsiholoških fenomena, tj. iracionalne psi-energije, pridonio kraju rada sva tri meni draga lista. Naime:
„Danas“ je objavio nekoliko mojih �itateljskih komentara s naslovima bajki bra�e Grimm, na primjer „Trnoru�ica“, koji su bili kritika dr�avnog vrha. I taman kada sam poslao komentar pod naslovom „Snjeguljica i sedam patuljaka“ - Danas je prestao izlaziti;
„Slobodna Dalmacija“ je do�ivjela isto: objavljuje na cijeloj stranici prilog „Formula razdora!“, (koji u velja�i 1993.g. zaklju�ujem s „Kako �e se stvari dalje razvijati? Sve �e do�i na svoje. Ili vremenom ili „demokratskom 1573.“! Hrvatska kakva mora biti i kakvu smo sanjali, na�i �e svoju identifikaciju u poštenju i moralu, a potvrdu u znanosti, kulturi, umjetnosti i sportu...
A danas, kada svestrano kompromitirani glumac u kratkom roku obara 20 godina stvaran Šuvar-rekord javne omra�enosti kao kvalifikacijski ispit za ministarsko mjesto, kako bi se pridru�io još nekompetentnijima na još klju�nijim mjestima, i to u vrijeme kada vladaju�oj garnituri ide sve bolje, a narodu s gorega na gore (kako se zovu ti sistemi, bez obzira na to kako si tepali?); u vrijeme koje slobodno mo�emo nazvati „vremenom velikih lopova“, u vrijeme kada �e oni koji prvi rat nisu predvidjeli, mo�da zadnji primijetiti da su u još jedan s krivom kartom uletjeli... bar nekima je jasno da ta Vlastarbajterska ekipa ne mo�e na doli�an na�in povesti niti u bolje sutra, a kamoli u sljede�e stolje�e!“) - i cijela ekipa je na cesti;
„Feral Tribune“ nije �ak niti stigao objaviti nešto moje - i ve� je nestao! Dva mjeseca prije toga, banuo sam na vrata zagreba�ke redakcije na Iblerovom trgu, ponudio g. Marinku �uli�u moje pisanje za Feral, rekao je da neka pošaljem materijale na probu - i zavjesa je pala!)
Uz “Jutarnji“ o kinima
Gledam što igra po kinima - izvrsno, premijerni filmovi ne kasne ni pola dana za onima vani. Nekad je to bilo druga�ije: kupili su onoliko koliko su mogli kupiti, i to nešto kasnije, kad je jeftinije. U Hrvatskoj je uvoznik i distributer bio “Croatia Film” iz Zagreba, kojem je po klju�u „pripao“ manji dio uvoza, u pravilu francuski filmovi. .
Prvo kino u koje smo kao klinci sami odlazili je bilo u kvartu - mala kino dvorana u podrumu Ra�koga 7. U tu malu dvoranu s besplatnim ulazom i desetak redova, svakog ponedjeljka u pola sedam ukrcao bi se cijeli kvart - kako drugog izbora nije bilo, mi smo ponedjeljkom marljivo dolazili i uvijek napunili dvoranu. Dolazili smo hrpimice i po pola sata ranije, kako bi se izbjeglo sjedenje u prvom redu gdje je platno visoko iznad glave.
Dvorana je bila od gradskog zdravstvenog centra, koji je tu puštao kratkometra�ne filmove, a bilo je i super crti�a u kojima naši bijeli brane tijelo od onih crnih koji �ele da nas nekaj zaboli. Najbolji su bili oni gdje su se nekakvi streptokoki borili protiv onih drugih - i onda na kraju do�e “Redovito perite zube!” - na što smo jako pljeskali.
Dešavalo se i to, da filmovi nisu prikazani u komadu, jer je odzada na projektoru s rolom nešto zapelo. Mi smo se tada veselili i galamili kao ludi, a ako se još upalilo svjetlo, onda su proradile špriherice s papiri�ima, cjev�ice... svako je imao nešto za ga�anje.
U tim crti�ima smo u�ivali isto tako kao poslije u Tommy & Jerry-u, ili još poslije u filmovima s kaubojima, indijancima, vikinzima, vitezovima, gusarima... i s Brigitte Bardot.
U svakom slu�aju, tada nam je mala dvorana u Ra�koga 7 ve� odavno bila neinteresantna.
“Croatia Film” nam je svaki put nakon širenja zastora zavrtio po cijelom ekranu svoj znak, kip �enske na konju i s ma�em u ruci. Konjanik, za kojeg smo mislili da je to zapraf kralj Tomislav, nam se tako jako svi�ao, da smo mu uvijek pljeskali, a šutili smo kao zaliveni na ono “Zvezda”, pa neki grb, pa plamen i neka ratni�ka muzika, pa onda „Vesti“ - kao prete�a TV-dnevnika, i onda jasno “Tito ovdje”, “Tito ondje”, “Tito primio”, a na kraju ono tako va�no da si grizeš nokte umjesto Bobi-štapi�a: “Tito je posjetio i tom prilikom rekao”. Prognoze vremena nije bilo.
Ponovno smo pljeskali tek kada smo smazalil Kiki-Riki i Yugo-Coctu, i kad se na kraju masa�e ipak pojavilo ono zbog �ega smo došli - “Paramount” ili “Columbia” pik�ers u boji.
Što se ti�e konjanika, Zane je jednom rekao da konjaniku ne smijemo jako pljeskati “jerbo Oni bu ga maknuli i onda bu konjanik nestal' k'o da je u zemlju propal!”. To se zbiljam i desilo, “Croatia Film” je postal „Sava“, filmovi su po�eli dolazili uglavnom iz Beograda, pa je umjesto konjanika i “Croatia Film” pisalo,“Mopaba“ i još nešto kao „film” na kineskom, a što �ak ni Mesko nije znao pro�itati.
Kroz te filmove smo trebali nau�iti da je gusar zapravo “pirat” i tako tim redom, ali mi se nismo dali! Pa nismo mi vesla sisali - mi nismo pokleknuli �ak niti u rajonskoj knji�nici “Medveš�ak” (knji�nica je još uvijek na istom mjestu na �ošku �amke i Zvonimirove), gdje je sve ono što nas je najviše interesiralo - od Walter Scotta, Zane Graya, Alexandera Dumasa, Karl Maya i drugih - polako i kao slu�ajno, bilo na pismu od tamo gdje se gusari zovi “pirati”.
Vidim da ima i novih kino-dvorana iliti kinematografa, a Branimirova i Nova Ves imaju i kino-centre! “Cine Star” i “Broadway” - kako to samo gordo zvu�i! Kakav Branimir (kak' bi trebalo biti!) – fino steraš Josipa Kraša (koji je tu prije bio!), pa s “Cine Star” ravno u Holywood; kakav Kaptol ili Nova Ves - kad preko Dolca mo�eš ravno na Broadway, a to je baš ono pravo za strance koji nisu bili na Broadwayu, a pritom, na Dolcu se �ak nemreju ni poskliznuti - sve dok naši penzi�i nedaleko od Broadwaya marljivo kupe salatu.
Nekad su kina bila lijepa ali predratna, pa su im Oni prije dali nova ratna imena. Kakav “Gri�” ili ne dao Bog “Europa”, kad ni pred kinom ne smiješ zaboraviti njihovu svjetlu prošlost i našu još svjetliju budu�nost. Pitaš “karta više”-švercera: “Imaš koju?”, jer baš danas moraš gledati “Veliku zemlju” s Charlton Hestonom, a iznad glave ti piše “Balkan” ili “Kozara”, “Romanija”, “Mosor”, “Kosmaj” - kakav truli zapad, sve ono dobro je na istoku.
S time nas baš nisu usre�ili, valjda su mislili da �emo i mi s �amke ponavljali njihovu pri�u, pa oti�i u kino “Partizan”, a onda, preko svih brega na kojima nemamo kaj tra�iti, u kino “Sloboda” i na kraju u njima, a ne nama, puno bolju “Budu�nost”. Mi smo zato lijepo išli u kino “Zagreb” na Cvjetnom placu, u “Opatiju”, “Jadran” ili “Liku”.
Jedino su Zane i Zrno furt nekaj kenjali: Zane je išel u kino “Slobodu”, jer veli: “i nas treba osloboditi, tak' bi htel da to bude neki vel'ki gusar, a ne “tara-ta-ta, tara-ta-ta” Ameri”, dok je Zrno pri�al' kak' se jedino u “Budu�nosti” mogu videti povijesno najve�i kriminalni filmovi - i to doma�i, oni crno-bijeli, bez kolora i jako tamni u svemu. I veli da tu sve fino razmeš i ne moraš �itati ispod slike, jerbo ti sav kriminal izvan kina pred samim nosom odšpilaju!
Tako smo se mi s �amke polako rastepli po zagreba�kim kinima, netko je išao s de�kima iz škole, netko s curicom, kako tko - ali u kino nismo više išli zajedno.
Poslije smo još jedino sa školom tako hrpimice išli prema kinu do kojeg nismo došli, i to onda kada se je besplatno išlo na doma�e revolucionarne filmove. “Sutjeska” i “Neretva” su bili temelji op�e kulture i izobrazbe, tako da smo morali dobro zapamtiti gdje su se to sve partizani borili protiv okupatora da bi u zemlji preuzeli vlast - umjesto da su nam jednostavno rekli gde je ta voda i na kaj tam' riba grize! U kino ipak nismo ušli hrpimice, jer baš to je bio slu�aj kad se hrpimice samo markalo - ipak ti je bolje platit' upad za neko sranje u kojem �eš isto tako ve� nakon tri minute znati tko je šerif, tko je kome ukrao krave i tko �e na kraju grdo nadrapati
I onda je došla “Pari�anka” - to je bio pravi šok! U kino smo išli po desetak puta, i to samo radi �uvene “hard-core”-scene pod tušem, gdje se punih pet sekundi Baš-Sve vidi sa strane.
Uz “Jutarnji“ o kazalištima
Bacam pogled na kazališni program. Neki su se preselili; ima novih kazališta po periferiji; tu su i dva kazališta lutaka i baš je dobro da je jedno opet u centru grada, nakon što je staro prije �etrdeset godina preseljeno u Selsku cestu.
Fale mi “Komedija” i “Dramsko” - valjda danas nema predstave.
U “Komediji” su se nekad davale operete, a kako su �enske ludovale za operetama, išle su u “Komediju” gledati �ani Šeginu. �ani je imao navodno jako podeblju �enu, i zato je bio navodno veliki švaler, a kako je onako zgodan, visok i crn izgledao kao Zagorkin Siniša, za njim su sve �enske tr�ale, pa su stalno išle na “Groficu Maricu”, “Šišmiš” i “Zemlju smiješka” - i u�ivale u �ani Šegini.
U “moje” vrijeme, tu se dosta manje ludovalo za Sandrom Langerholz uz ekipu Vlado Štefan�i�, Ivo Serdar i kasnije Boris Pavleni�, kojeg je dalo “Pionirsko kazalište”.
“Pionirsko kazalište” u Preradovi�evoj 16 je bilo jedina stvar u onoj ex-dr�avi, koja je u nazivu imala rije� “Pionir”, a da sve skupa apsolutno štima i nije pljuga.
Radilo se profesionalno, tu su bile dramska i baletna sekcija koje su vodile jedna visoka mršava štanga i Silvija Hercigonja, jedino nije bilo pjevanja! Valjda zbog toga kako ne bi morali pjevati “Pioniri maleni...” - jer s time im ne bi uspjelo putovati po Europi i davati predstave skroz gore do Švedske.
(Usput: Moja osmogodišnja unu�ica je nedavno imala prvu probu u sli�nom kazalištu. Sva uzbu�ena treperi na novim baletnim šlapicama i leprša u baletnom dresu, ali odmah nakon probe, kao što to rade djeca u Švicarskoj, veli voditeljici: “Ne ra�unam na glavnu ulogu Snjeguljice, jer sam još preniska, ali ho�u jednu od uloga gdje sam stalno na pozornici!”. Voditeljica se nasmijala i rekla “Dobro, onda �eš biti jedan od sedam patuljaka!”. U sljede�oj predstavi je dobila ulogu tratin�ice.)
HNK je HNK! Uvijek je bio mjesto pravog Doga�aja, posebno u vrijeme prije televizije, kada se išlo na sve mogu�e predstave - od baleta, opera i drama kao „Hamlet“ i Kralj Lear“.
Leara je glumio jedan super glumac... imam ga pred o�ima, ali se ne mogu sjetiti kako se zvao, markantan, sijede kose - ali, to je ionako zahtijevala uloga. Na „Glembajeve“ nismo išli.
Na popodnevne predstave, koje su bile znatno jeftinije, �ak su i djeca išla sama, a kada nije bilo puno ljudi, moglo se sjediti na stepenici na galeriji, ili �ak na balkonu.
Tu su moja mama i teta imale pretplatu, pa su mama i dvije tete rotirale, a ja sam se tu-i-tamo s njima šlepao i napeto gledao što se to sve na bini dešava. Najlu�e je bilo onda kada je u HNK došao Mario del Monaco. Mama mi nije kupila kartu jer se nije mogla niti dobiti, ali ja sam ipak bio na Velikom Mariu. Neki dobri ljudi su mi otvorili prozor u prizemlju, prvi �in sam se smucao po klozetima, ali i tamo se je dobro �ulo kako on visoko pjeva kad je ljubomoran. Na kraju je ubio neku �ensku, iako je ona jako dobro i još više pjevala, a onda mu je bilo �ao, pa je plakao pod smiješnom maskom i pjevao “ridi pajaco”.
Na kraju su svi pljeskali i pljeskali, jer onda Mario i svi pjeva�i moraju iza�i van i opet pjevati za istu lovu. Mama mi je poslije objasnila da “ridi” zna�i “pla�i”, te da i mi ponekad hodamo sa smiješkom na licu, a unutra smo tu�ni.
Ina�e, u HNK se uvijek najviše pljeskalo gore na vrhu u “studentskoj galeriji” gdje su bila jeftina staja�a mjesta i gdje su bili oni koji su došli iz zadovoljstva, a ne radi šminke. Dobro se �ulo i vidjelo, samo su trebale dobre “izdr�i-tri-sata”-noge.
Uz “Jutarnji“ o Mesi�u i drugim „ad hoc“ temama
“Jutarnji list” stavljam na stol, ali ga odmah uzimam natrag: na naslovnoj stranici Predsjednik Mesi� izjavljuje da “subotom usisava stan”! To je senzacionalno što sve �ovjek mo�e usisati! Ponovo listam, tu je interview i zbiljam, doslovce piše: ”Obi�no subotom, ako sam slobodan, znam usisati stan, a namještam i krevet ako zadnji ustanem. Doma uvijek perem prozore!”.
Mili Bo�e, to je pravi “homo simpaticus”! „Morao“ sam za njega glasati, jer je bio najmanje loš, do�e ti nekako kao jezi�ak na vagi izme�u nesposobnih i velikih lopova, ali nisam znao da se radi o tako �udnom poslu - ako je slobodan, onda zna kako usisati stan i zato usiše stan obi�no subotom - ako je slobodan; ako ustane iz kreveta zadnji, dakle poslije svih i poslije samog sebe, onda namješta krevet, valjda po stanu, i na koncu ho�e prati prozore na stanu za koji je zaboravio da je ve� usisan i sada negde �komi u korpusu, pa zato ne ku�i kak' zapravo sâm u sebi pere prozore na usisanom stanu.
Nije to mala stvar “usisati stan”! Što ako se radi o posjeti Blairu, i to za peh - baš u subotu? Usišeš �ovjeku stan i od Downing Street 10 napraviš Downing Street 0 s prozorima koje uvijek pereš ako si doma, a ako ih uvijek ne pereš, to je zato jer nisu tu!
Totalno sam zbunjen ovakvom izjavom, ali ipak: kao prvo, Predsjednik to radi samo u svoje slobodno vrijeme, a kao drugo - vrag ti ga zna, mo�da su time jako udareni novi temelji predsjedni�kog image-a! Ako je to To, onda �e i George W. Bush, krajem godine u vrijeme izbora, prati prozore Bijele ku�e ako bude doma, jer pri�a se da je on puno pametniji od našega predsjednika. Svi ostali �e - za razliku od Mesi�a - po�eti namještati usisane stanove i pospremati namještene krevete, jer znaju da se krevet ne namješta, na primjer s ormarima.
Za moj stan se ne bojim, subotom �e od danas sve biti dobro zaklju�ano i nema usisavanja!
A što se ti�e prozora - izvol'te, samo izvana, ja sam na drugom katu. Za svaki slu�aj, u policu osiguranja �u ubaciti i “osiguranje protiv opasnosti usisavanja stana od strane tre�e osobe”, jer što onda ako se usisavanje pretvori u hobby ili se nastavi i radnim danima nakon kraja mandata? Još samo moram shvatiti detalje mojega bu�enja u krevetu! To �u morati snimiti, jer zbiljam ne znam ustajem li posljednji ili malo poslije sebe.
U svakom slu�aju, problem je mnogo interesantniji od druge vijesti na istoj naslovnoj stranici: “Glavni inspektor zate�en u bespravnoj gradnji!” – taj je bar zate�en, a ne onako sam sebe, kad te nitko ne tenta - i još usput usiše vlastiti stan!
Globalno, protekle �etiri godine bi s njim zbiljam bile zabavne - kada situacija ne bi bila toliko ozbiljna koliko je! Svugdje mora biti - ne znam, mo�da spada i u rockere ’60-tih - pri�a viceve i zabavan je kao �ovjek i karakter. Posebno u situacijama kad bi bilo bolje da nije ništa rekao ili kada, u stilu trebologije onih prije, najavljuje, ocjenjuje, upozorava, poziva i proziva, upu�uje, poru�uje, podsje�a i naglašava, a pritom se svako malo zaleti, posklizne i nekaj nezgodno veli, pa onda povla�i i opovrgava, jer krivi su i novinari i vlada i Vlado, a mo�da i Pero - i to se zove vrhunska politika po gospodinu našem Predsjedniku.
No, obzirom na politi�ki �vrst karakter, dobro je imati predsjednika koji je iznad svih onih stranaka koje je svojim �lanstvom po�astio. To je ono što se tra�i od predsjednika, odlu�nost i �vrsto�a karaktera – koju je najbolje iskazao s porukom: „Treba stati na kraj kriminalu ve�em od 10'000 eura!“ Opet trebologija, a izgleda da se i kriminal ne isplati ako nije ve�i od 10‘000 eura. Ili kad veli kako “zna za postojanje mafije” (opa!); �ak „zna i tko stoji iza toga” (o-ho, vidi, vidi!) - ali ne �eli dalje komentirati ili nešto poduzeti - jerbo je on „nadle�an za vojsku“! Za kaj se na �amki veli: „Izjeo vuk magarca!“
I zato velim: Samo tako i dalje gospodine Predsjedni�e Mesi�u - od kraja do nikuda!
S moje strane, jasno je da mu ne smijem i ne mogu zamjeriti što, kada i kako usisava stan i namješta krevet, to je apsolutno privatna stvar koja je njegovim gegom došla na naslovnu stranicu - za mene je neoprostiv jedino crno-suptilni „geg“ koji je vjerojatno svima, osim meni i još ponekom s �amke, promaknuo: Predsjednik Republike Hrvatske svim gra�anima i gra�ankama poru�uje „Ovako dalje ne ide!“ - i nakon toga im �estita sretnu Novu!
U „Jutarnjem“ je i nekaj o �api�u, ali o tom politi�aru, pravašu, star�evi�ancu i magistru po �api�u mi se ne razmišlja, na �amki bi rekli kupunmijerac - uostalom, s onim poštenim, ali prije svega naivnim Paragom sam se razišao nakon što sam mu odbio organizirati dolazak navedenog više magistra nego politi�ara u Švicarsku, jerbo nisam znao kaj takvi tu uop�e imaju tra�iti. No, zato mi iz tog vremena, kao jedna od najdra�ih uspomena, ostaje slika mojeg sina Daniela u krilu gospodina Dedakovi�a „Jastreba“, u nekadašnjem stanu u Lindenhofu - usred Švicarske.
Jasno, „Jutarnji“ nemre presko�iti spominjanje gospodina Šeksa. Tu ne gubim vrijeme, jer izbjegavam primjere koji dokazuju kako i sapun mo�e plivati na vodi.
Tu su i Slovenci - opet nam jalovo mašu pred nosom s EU zastavicom i sve nervoznije nam prijete Europom zbog Piranskog zaljeva. Oni bi „blokirali, uslijediti �e mjere Unije, ovo bu se usporilo - ono se ne bu dogodilo ako mi ne ovo ili da ono“... vokabular na koji su nas u ovih par godina de�ele ve� uspjeli naviknuti!
Ljubljanska banka, elektrana Krško i nekoliko grani�nih to�aka na kopnu i granica na moru -
lista naših problema s EU-Janezom je prili�no kratka, ali ipak skoro du�a od ukupne povijesti slovenske de�ele.
A i bez nje su uvijek bili kakvi su bili presitni da se o njih spotaknemo - pa nam sada valjda zbog toga vra�aju, i to iz Europe! Iz SLO-verzije Europske Unije, pa ho�e naše more i naše ribice, a sve je naše-naše! Zato samo naprijed Janezi - s prijetnjama i ucjenama se ionako samo dalje kompromitirate!
Vjerojatno �e opet izbori, pa sada sami sebe hrabre - jer i zadnjem bedaku u Bruxellesu mora biti jasno da su naša prava, prava suverene dr�ave, te da je sve ostalo bla-bla!
I ne bez straha, nadam se da je to kristalno jasno i našima u Zagrebu!
A bome i na HRT-u se svašta zbiva, baš su trendy - ispada da novinar na HRT-u „treba biti velike pameti“! Pa se opravdano pitam kak' bu u karijeri na HRT-u napredovali oni koji su samo „pameti“!? Zato što smo opet dobili jedan novi izraz, „biti pameti“ - ja kojem je pun kufer samog sebe, jer što sam stariji, sve manje ku�im i sve sam više „biti gluposti“, na ovom mjestu „biti prekinuti“!
�ekaju�i Habija uz TV-program
Bacam pogled na TV-program: svega tu ima, ali sve to skupa je... ma da, zakaj štigati, kad ionako prekratko ostajem da bih se razbolio.
Televizor mi je uvijek bio prvenstveno dekorativni element - uklju�iš, stišaš ton kako bi bolje �uo muziku s ne�eg drugog u stanu, pustiš ga nek' vrti slike koje i ne gledaš i tek tu i tamo baciš pogled na lijepu šarenu kutiju. Do promjene je došlo tek nakon što nam je došla roda i s njom stigla dje�ica, pa je telka� u kombinaciji s videom, usprkos svim mogu�im Space surround efektima i svim 199 satelitskih programa, dobio novu i va�nu funkciju u ekskluzivnoj slu�bi crti�a za djecu. Kaj se mene li�no dotikavlje, ja sam i dalje ostao otporan na sve - od video-igrica do Nintenda, Play stations i X-Boxes, a naro�ito na sve tehnologije i medije kako se izredalo kod videa - od kazete do svega onoga s blue kao zagreba�ki plavi.
Danas je druk�e, jer �elim uloviti barem malo od onog što se zbiva. Zato uz telku, uklju�ujem i radio, sve ja mogu slušati istovremeno - od kad' su me u Engleskoj tak' dobro nav�ili na multitasking: šljakaš svoje, dok Giancarlo - koji je opet, umjesto u devet, došao u pola deset, i koji nakon deset godina još uvijek ima smiješni naglasak od kojeg te svako malo nešto �recne - neumorno �labra kak' je sino� negde bilo ludo. A kad zastane jer mu se �ini da ga nitko ne sluša, mali Steve digne glavu i uputi mu intenzivni pogled, kao: „Što si baš sad' stao, kad je bilo najnapetije?“, a koji u Engleskoj zna�i „koji ti je vrag, kad' buš kona�no prestal?“; mirni Paul naglo di�e glavu i pita strašno zainteresirano, kao da mu se radi o �ivotu: „Da, i?“ - što isto kao i na �amki zna�i „Daj, skini mi se s ne�ega!“ - dok ja dalje šljakam i sve u multitaskingu slušam.
I zato mi se u glavi istovremeno upale i radio i TV alarmi: na radiju �ujem kako neki kit pjeva „Daj mi oko, spustiti �u ti se na oko!”, a drugi alarm je došao s telke, gdje se Jadranka Kosor, sva nekako jako-pa�ljivo–odabrano sivo-sijeda, nije to bitno, tako stokato-umilno i jako-pa�ljivo-sro�eno raspri�ala.
Mili Bo�e, pri�a dvije-tri minute, a ja nikako nemrem skop�ati kaj zapravo ho�e re�i - kaj da mi je IQ naglo opal u Duboku jamu. Na kraju shva�am da bi i ona htela oti�i “tamo”!
Kuda „tamo“ – valjda svi osim mene znaju gdje je to, ali ipak - kakav je to sad „politi�ki“ jezik? Dvije minute slušaš, nisi baš jako bedast i neinformiran, ali ni za glavu - ni za rep, fu�kaj sijedu kosu, kad se moraš znatno naprezati u kontekstu bez subjekta i s neodre�enim „tamo“ lokativom. Ne znam zašto, ali opet vidim Paula i pitam se bi li on i sada naglo dignuo glavu i rekao ono svoje „Da, i?“
A tek njen, valjda uvijek-isto-spontani osmijeh koji protegne to�no do jagodica s jabukicama, te frizura koja budi uvijek-isti respekt! Sigurno nije bila kod Višnje „Šnjavice“ kojoj su nekad išle one bolje �enške (Šnjavica je prvo frizirala u stanu, poslije u Espici, a danas mo�da ima Hair Studio na Broadwayu), jer kod Šnjavice je frizura zna�ila neponovljivu kreaciju – u�e tvoja �enska, a iza�e neka druga koju više ne prepoznaješ, s tim je uvijek bio lotto.
Gospo�i Kosor je puno bolje le�alo kada je na radiju vodila emisiju za izbjeglice, to je još bilo dobro i simpati�no, ali ovo sada, dopredsjedni�ko, potpredsjedni�ko ili sli�no, ne znam to�no što, je o�igledni davno dosegnuti maksimum - sam' bi nam još trebalo da odgura dalje!
Nakon toga, opet �alim za Mladenom Deli�em, a pitam se i kaj dela Bo�o Sušec, jer u sportskom izvještaju na HRT2 �ujem “napâda�”, pa valjda vele i “napâd”, a nakon toga slijedi “slogân” - to ziher paše onima koji su od tam' gde i spiker.
Nova-TV je tu ve� bolja - punih pet minuta mi nikaj nije zagrebalo uho... dok na HRT2 gaze dalje po jeziku u prethodnom stilu (Fil bi rekao: „s bagerom, ne s nogom!“): sada je na redu dje�ja emisija u kojoj neki klinac s crnim cvikerima, pomalo falš pjeva “jedva �ekam da do�em u školu i skinem patike!”
Mislim si: „Sam' nek' ih dobro skine i preda uredniku - mo�da ima isti broj noge“, a onda si pomislim kaj bi na to nekad rekel Zane – sigurno nekaj u stilu: „'Ajde �edek, baš si mi fino doletil, sam lupaj dalje, ovo njesra još uvek ne boli!“. Ili Riki: „�uj lima, il' govori kak' ti je gubec narasel, ili tam' su vrata, tam' su lesa“ - pa van iz HRT-studija! („lesa“ su vrata na kolnom ulazu u dvorište.)
No, ima i iznena�enja, nije sve propalo: na HRT1 je nekakva emisija o pesekima, u studiju se naredalo desetak vlasnika sa svojim šnaucerima i - peseki su opet obavili dobar posao, jer svi vlasnici peseka govore MH (moj hrvatski)!
I kada sam pomislio kako sam ve� previše �uo i kako je sve jasno, �ujem kako je „pretilnost“ problem �ak i kod djece. Malo raspigan što sam opet naletio na novu „uspješnicu“ hrvatskog rje�nika, zaklju�ujem kako ne trebam štigati, nego benevolentno pozdraviti �injenicu da se naš jezik dalje razvija, i da te promjene najbolje primje�uju oni koji ne �ive u Hrvatskoj.
Ipak, upitao sam se zašto ne vele jednostavno „debljina“, ali odmah nalazim opravdani razlog u tome da ne treba brkati uzrok i posljedicu. Naime, isto kao što je „mršavost“ jedna od mogu�ih posljedica pothranjenosti, debljina je mogu�a posljedica „pretilnosti“.
Dobro, ali sada sam suo�en s pitanjem zašto ne vele „nathranjenost“, što je logi�ni komplement rije�i „pothranjenost“ i barem kod mene, bez šmirgl-papir efekta za moje staro uho!? Nekom je to o�igledno prejednostavno, pa je uz stari hrvatski glagol “tiliti“ (goditi, po�ivati, u�ivati), a za koji ne postoji imenica „tila“, kao u „hraniti – hrana“, „braniti- brana“ - iz Zagorkine ladice jednostavno stvorena rije� „tilnost“ - kao da se radi o ne�em „inojezi�nom“ à la „servirati – servilnost“. Zato kao neutralno i transparentno rješenje predla�em korištenje rije�i „timba“ – kao kod „hiniti – himba“! Ak' previše klopaš i pritom u�ivaš, dobil buš timbu!
U svakom slu�aju, perspektive su izvrsne – tako dugo dok u hrvatskom rje�niku, onom opet najnovijem, ne postoje niti „pretilnost“, niti „nathranjenost“.
Jedini problem je što sad i djeca imaju poteško�a s „pretilnoš�u“! Ili ipak, mo�da je netko nešto (opet!) krivo shvatio, pa nam zato umjesto “nathranjenosti” servira “pretilnost”, što bi zna�ilo da „problem pretilnosti“ zaista postoji - ali ne kod djece!
Vjerojatno bi sve ostalo na mojem samo-za-sebe jamranju, da uz to nisam �uo „prijatélja“ (umjesto „prijatelja“), „pâket (umjesto „paket“)... pa kako bih izbjegnuo nastavak torture, hitro prebacujem na sljede�i kanal - taman kako bih ulovio najavu o „�ilvernu“, kao da se je kit zvao „Julesverne“.
Rekoh: „stanite malo!“ i dok nervozno i u zabuni pritiš�em tipke „stop“ „eject“, „language“ ... ono „kill“ nemam, na vratima zvoni - to je Habi, kona�no!
Smije se: ”Znaš, u gradu je još uvijek prili�na gu�va.”
*****
Sje�anja:
Što smo �itali
Ne znam to�no kako je bilo kod drugih iz moje generacije, ali vjerujem da smo svi prošli sli�an put nakon prvog susreta s knjigom, te da smo poslije �itali sli�ne knjige i periodiku, te slijedili iste trendove, a sadr�ajna razlika je bila jedino u tome je li se radilo o djevoj�ici ili dje�aku. Ja sam bio de�ko!
Prve knjigice i slikovnice
- je u pravilu kupila mama, ili smo ih dobili na poklon. Kod mene su to bile knjigice koje mi je donosila moja teta, mamina sestra Terezija. Radila je kao sutkinja u Karlovcu, svakog petka pred ve�er se vra�ala ku�i, a ja sam ve� u sumrak, sjeo pred ku�om na neka od kolica, i �ekao okrenut prema �ošku iza kojeg �e se pojaviti moja teta. Kada bi se pojavila, otr�ao bih do nje, objesio se o nju, i nakon zagrljaja i puse, dobio sam barem jednu knjigicu, malu i tvrdih korica. Unutra je bilo dvadesetak stranica s pri�icama u slikama, a moglo se i maljati. Nakon što je iscrpila rezerve knjigica, valjda je pokupovala sve što je bilo u Karlovcu, donosila mi je slikovnice ve�eg formata, mekih korica i na nekakvom grubom papiru.
Prve knjige
- su u pravilu bile iz knji�nice, svi smo išli u knji�nicu i posu�ivali knjige.
To su bile pri�e i bajke, kao na primjer „Šuma Striborova“ od Ivane Brli� Ma�urani�. Kao i prethodne generacije, a i one iza nas, najviše smo volili bajke bra�e Grimm: „Snjeguljica i sedam patuljaka“, „Pal�i�“, „Crvenkapica“, „Trnoru�ica“, „Ivica i Marica“ - te stegnuta srca, ili �ak uz suze, �itali smo „Djevoj�icu sa �igicama“.
Krasnih pri�a je bilo i na radiju, svake nedjelje u 12 sati su bile pri�e za djecu.
Od onoga što je bilo iz školske lektire, sje�am se da smo �itali „�udnovate zgode šegrta Hlapi�a“ od Ivane Brli� Ma�urani�, „Pirgo“ An�elke Marti�, i „Vlak u snijegu“ Mate Lovraka.
... i nakon toga, kao „ono pravo“
- su na red došle „ozbiljnije“ knjige. Koje smo prosto „gutali“: „Junaci Pavlove ulice“ Ferenca Molnara, gdje smo svi neizmjerno patili uz malog, ali tako hrabrog Neme�eka; „Lete�i razred“, „Emil i detektivi“ i druge knjige Ericha Kästnera...
nakon �ega je, sve dok nismo postali znatno stariji, slijedilo ono pravo, najbolje i najnapetije:
Walter Scott - „Ivanhoe“, „Rat dviju ru�a“, „Rob Roy“ s borbama i ljubavnim jadima vitezova;
J.F. Cooper: - „Divlja�ar“, „Ko�na �arapa“ i „Posljednji Mohikanac“, knjige pune lova i prirode iz vremena kad Indijanci nisu znali što je rezervat;
Henryk Sienkiewicz - „Kroz pustinju i prasinu“, „Ognjem i macem“, „Pan Wo�odyjowski“, „Quo Vadis“;
Karl May - s dva metra knjiga, kroz koje nam je, ne mrdnuvši iz Regensburga, poklonio nekoliko prijatelja, od Winnetoua na Divljem Zapadu, do Kurda izme�u Istanbula i Bagdada, �ije do�ivljaje smo �itali bez daha, tugovali s njima radi In�u�une i strahovali radi Sijuksa i Beduina - ali smo znali da �e oni glavni, Old Shatterhand i Oldfirehand, jasno Nijemci (Kara Ben Nemsi), s konja ili deve u punom trku i to s dvjesto metara ako treba, ili po kmici sa ili bez logorske vatre, onog zlo�estog pogoditi to�no u sljepoo�nicu, ili metkom me�u o�i, te uvijek maestralno i njema�ki precizno srediti stvari;
Alexandre Dumas - s „Tri mušketira“. „Grof Monte Christo“ i sigurno još dosta toga �ega se u trenutku ne sje�am, punih veselih, nesretnih i prevarenih likova, intriga, borbi i ma�evanja, i mnogi drugi, te meni najdra�i
Jack London - „Zlato“, „Zov divljine“, „Jerry oto�anin“... te od naših pisaca
August Šenoa - „Zlatarevo zlato“, „Branka“ i druge.
(Usput: Davno kasnije, nakon Engleske, sam onako iz principa, kupio zbirku knjiga od skoro jednog metra, sve ono što je napisao Janko Matko, ali �itanje mi nije išlo.)
U školi su zato stvari znale oti�i i krivim putem: za lektiru smo dobivali ono što smo ili ve� pro�itali ili ono što uop�e ne kanimo �itati, pa smo samo prolistali i pro�itali sadr�aj, kako bismo znali tko je koga i o �emu se radi.
No, najgore je bilo s poezijom: doma kajkavske pjesme i melodije iz „Zrinskoga“, voliš Domjani�a i pjevaš predivnu „Fala“, a u školi - nekakve teške jame, pa o�i, pa kada se jedva izvu�eš i taman „Jama“ ostane iza tebe, cijeli razred ode ravno na neko polje, pa neka bitka, pa majka sina a nije Romanija, pa opet neke o�i izlete van... i još tra�e da to znaš na pamet! Pa je mama morala pisati ispri�nice, jer radi velikih problema s probavom i onim dole, tada nisam mogao u školu. I na kraju još slijedi ono standardno pitanje „Što je pisac mislio?“, a ne smiješ re�i „Nemam pojma!“
U gimnaziji su nas vrtili od Kafkine „Šalice kave“ do Gogoljevih „Nos“ i „Taras Buljba“, te humoreske „Nino�ka“ od ruskog pisca �ije ti ime zavuzla jezik - a sve uz brdo pitanja, analiza... no, sve to negdje spada i uvijek �e tako biti! Zato danas ka�em: „Hvala svima vama“!
Stripovi
Jasno, po�etak je bio Miki Maus, crno-bijeli strip na ne-baš-pravom papiru. Nakon toga, jer sam „Tri ugursuza“, kojih su bili puni kiosci, namjerno presko�io, kao u magli slijede - bar što se stripa ti�e, svi Disneyevi patci i pa�i�i, Mini i Pluto, pa Garfield - i onda opet rupa u sje�anju, valjda radi „Koralja“.
Sje�anje, koje mi je u ovom slu�aju pouzdano kao pješ�ani sat u kojem je zaribani pijesak ponovno procurio nakon deset godina, je opet proradilo negdje 1971.g., dakle u vrijeme kada sam završavao ETF, pa sam zato ili s Lotijem i Perom šibickao u „Kafi“, ili sam bio na fliperima na prvom katu „Dubrovnika“, ili sam s kolegama u�io u kantini na faksu, ili smo svi skupa otišli na „Filu“ preko puta kako bismo pogledali što i kako u�e zgodne studentice, jer na ETF-u imamo samo dvije što nije dosta, ili sam, a što je bilo najvjerojatnije, pripremao diplomski u apsolventskoj u�ioni gdje smo kartali za lovu, jer „za šalu se ma�ke ne grebu“.
Alan Ford i grupa TNT Zagor Rip Kirby
Zato tek sada vidim Alan Forda u onoj suludo-ozbiljnoj satiri o TNT-grupi, koja je zaslu�ila i ime „Ekipa smrti“, po bendu Matta Collinsa s kojim je krenuo od Pireja, preko Atene do Najrobija i dalje. TNT je „satira do daske“ strip s izvanrednim porukama i s kontradiktornim likovima na rubu svega, od pameti i situacija do što ho�eš.
Tu su još glupi Superhik i trivijalni Zagora - to nisam nikad kupio, i bojim se re�i što mislim, te Flash Gordon, nakon kojeg je vrijeme stripa za mene opet stalo.
Stripovi su bili prisutni i u novinama, a najpoznatiji su bili Grga Protokol u „Ve�ernjaku“, te Rip Kirby u „VUS“-u, gdje su na neki na�in postali „zaštitni znak“ tih listova.
Periodika
Moja „formula“ je bila jednostavna: skoro svaki dan „Sportske novosti“ (koje su po�ele izlaziti po�etkom '60-tih, dok sam bio u gimnaziji), i to ve�ernje izdanje koje kupiš na Trga�u, pro�itaš uz ofucalu i poblajhanu francusku salatu u „Mosoru“ i nakon toga hitiš; te „Ve�ernjak“ subotom i tu i tamo nešto drugo.
Kod tjednika je u osnovi bilo jednostavno, „Plavi vjesnik“ i VUS srijedom - ali je zato kod svega onoga „što naleti“, bio pravi kaos i toga je ustvari bilo daleko najviše: od „Ritma“, „Gonga“ i kako se sve nije zvalo, do periodike za ribi�e, pa zatim uz auto, sport sve do hobista („Sam svoj majstor“ je bio hit, jer su majstori zara�ivali više od profesora i doktora, pa su zato „iz hobija“, dipl-nešto skoro sve radili, gradili i popravljali sami, ako nisu imali nešto bolje pla�eno u fušu).
Jasno, šundu pripada po�asno mjesto: „Wayat Erp i Doc Holiday“, „LUN - kralj pono�i“, pa krimi�i, SF i sli�no - od toga se niti dan-danas nisam oslobodio.
Sada na kraju, upitao sam se koji su bili moji „Nr.1“? Za monografiju mi je onako spontano došlo „Zlato“, i to me ne �udi, razlog je vjerojatno u odnosu prema prirodi i profinjeno- suptilnom opisu naših �etverono�nih prijatelja, jednoj fantasti�noj karijeri koja preko Aljaske vodi do Wall Streeta i nezaboravnog bu�enja onih u šatoru povikom „Bourning daylight!“.
Ono što je za�udilo je moj Nr.1 u periodici - prvo sam pomislio na „Dobro jutro!“. To je bio �asopis za poljoprivrednike, a valjda je ona selja�ka �ica u meni odr�avala trajni interes za sve u vezi polja, vo�njaka - od onog što vele agronomi do otkupnih cijena, cijena gnojiva itd., sve ono što je svakodnevica sela. To je bila moja najdulja pretplata - trajala je preko dvadeset godina.
Na ovom mjestu sam zapo�eo pisati: „Kada bismo danas usporedili ono što smo mi �itali, s onim što �ita današnja generacija mladih, onda ... „ ali sam stao baš na ovom mjestu, jer shva�am kako su odnos izme�u nekad i sada, te dijagnoza onog gdje mo�da “krivo“ ide, kao preduvjet za prijedlog eventualno potrebne „terapije“ – nešto na što nemam pravo niti ja niti itko iz moje generacije!
Ali odmah, tvrdoglav kakav jesam, velim: „Pravo na sagledavanje simptoma mi nitko ne mo�e oduzeti!“
Jer u trenutku dok pišem „Sje�anja“, mislim na glavne likove koji su u svemu što smo �itali bili dobri, plemeniti i humani likovi s kojima smo se identificirali i koji su na neki na�in ostali cijeli �ivot u nama – a koji bi danas, u svemu što se „nudi jer se troši“ i „troši jer se nudi“, bez obzira na medij, bili „@out“, nezanimljivi i arhai�ni kao nekad Greta Garbo u crno-bijeloj „Nino�ki“.
I zato jer me zanima samo jedno, sada provokativno pitam: „�ega �e se jednog dana sje�ati ova naša draga, mlada generacija?“ Ne�ije slike primljene u Facebooku? Po�etka i kraja e-mail ljubavi ili mo�da ljubavnog stiha primljenog per SMS?
Istina je, to �e biti druga�ija sje�anja od naših, nadam se puno ljepša, ali ono što smo mi crpili iz svih tih knjiga, djeca danas ne mogu dobiti od televizije.
�ega �e se današnja djeca sje�ati, �EGA?! Jer napisana rije� je napisana rije�!
Pegla, rešo, radio i – fen!
To�no tako - od elektri�nih ure�aja u stanovima, u mojem najranijem djetinjstvu, dakle krajem '40-tih i po�etkom '50-tih, nije toga puno bilo. Lista je kratka: rešo, pegla, radio - i fen!
Sve od onog ostalog što je tada postojalo, je bila „opcija“ imu�nijih.
Rešo
Prvi rešoi su bili flah i plitki, metalni i bijeli, poslije emajlirani, i stajali su na posebnom niskom ormari�u negdje pored kredenca. Naj�eš�e su imali dvije okrugle površine: lijeva je bila s plo�om promjera veli�ine najve�eg lonca ili rajngle, plo�a je slu�ila za kuhanje, i bila je sli�na plo�ama na današnjim štednjacima; desno je obi�no bio grija� u obliku flah-nafrkanih spirala od debele volframove �ice, i na tome se peklo - kuhati se nije smjelo, kako teku�ina ne bi iscurila dole na grija�. Sli�na konstrukcija od �ice se koristila kao podloga za peglu.
Rešo je prete�a današnjih malih, prijenosnih elektri�nih štednjaka, kao i onih velikih, koji su razvijani po liniji „prvo plinski, a onda elektri�ni“.
Interesantne su kombinacije ure�aja za kuhanje i grijanje koje su krajem '40-tih i po�etkom '50-tih postojale u kuhinjama - struja bez koje je danas nezamislivo, bila je sporedna!
„Srce“ nekadašnje kuhinje - tipi�ni šparhet na drva
„Srce“ kuhinje je bio stari, dobri šparhet na drva, na kojem se kuhalo, i koji je istovremeno grijao kuhinju, a ako se cijevi provuklo kroz susjedne prostorije, zagrijavao je i njih.
Rešo je naj�eš�e bio u kombinaciji s pe�icom od gusa na drva (neki su ju zvali „Gustav“, neki “Gašpar“), koja je izvanredno grijala, a kako je bila uska (ali jako teška), nije zauzimala puno prostora. Odvodna cijev je i tu radi grijanja, vrlo �esto provla�ena kroz susjedne prostorije.
Pegla
Elektri�nu peglu su svi imali. Bila je jednostavna i trajna. Ne znaju�i mišljenje ljepšeg spola, vjerujem da ništa ne bi ostalo nepopeglano kada bi se s tom peglom i danas moralo peglati.
Štekeri na priklju�nom kabelu su bili sigurniji i trajniji od današnjih plasti�nih, jer je �enski šteker bio od bijele keramike, dok je muški šteker bio od tvrdog bakelita.
Posebno „in“ je bio dvostruki kerami�ki šteker kojeg se moglo našarafiti umjesto �arulje, na primjer u kuhinji, nakon toga priklju�iti i �arulju i peglu, te peglati sa svjetlom iznad glave.
Radio
Vjerujem da je radio bio „tre�a stavka“ na prioritetnoj listi poslijeratnog ku�anstva. Prakti�ki svi su ga imali - ili bolje re�i „morali imati“, jer i to reflektira ono naše „doma mora biti toplo, moraš mo�i nešto fino skuhati, moraš biti �ist i uredan - i kad to imaš, bez muzike ne ide“
Prijem je bio na kratkom, srednjem i dugom valu, a neki su imali i UKV, i bijele UKV-tipke.
Jasno, lokalne stanice se najbolje �ulo na UKV-u, dok je sve ostalo zna�ilo okretanje gumba za tra�enje stanica - uglavnom popra�eno šumovima i kr�anjem, a ako si imao *Kosmaj“ kao Riki, onda je još treštalo i membrana se tresla .
Isto je bilo i prilikom tra�enja zapadnih stanica (Luxemburg!) koje se moglo dosta dobro �uti na ve�er na dugom valu. Pritom je najljepše bilo zeleno „magi�no“ oko, u kojem su se, zavisno o kvaliteti prijema, izmjenjivale svjetlije i tamnije fosforno-zelene lepezice.
Naj�eš�i radio-aparati su bili „Grundig“, „Saba“, Odeon“ i „Löewe-Opta“, dok su oni doma�i („Nikola Tesla“) kupovani ako nije bilo za nešto bolje. .
Fen
Ne kanim filozofirati na temu zašto je to tako bilo, ukratko - mislim da se ne varam pri tvrdnji da je �etvrti i zadnji „obavezni“ dio svakog ku�anstva u kvartu bio - fen! Da, fen za kosu!
Tu se nema što re�i, izuzev, najkra�e kazano: trebal' si oru�ni list kak' je zgledal!
Svi drugi elektri�ni ure�aji za ku�anstvo su bili u kategoriji „ako mo�eš i imaš - izvrsno!“
I ako bi tada napravili anketu i pitali što se �eli u tom pogledu, „gluposti“ kao brija�i aparati, viklanje u sto varijanti itd., ili za auto, elektri�ni upalja� za cigarete, nitko ne bi niti spomenuo - da se ne spominje ono što je tehnološki bilo nepoznato ili �ak nezamislivo.
Radio-gramofon/gramofon (eventualno)
Gramofoni su bili ili samostoje�i, �esto u kofer-varijanti, ili su, što je bilo naj�eš�e, bili ugra�eni u gornji dio radio-aparata. Za razliku od radia, radio-gramofoni su smještani na posebno mjesto u stanu, u pravilu u sobi, gdje im je mebl bio stalno glancan.
Bilo je i „pravih malih muzi�kih centara“ - škrinja, ili naj�eš�e ormari�, u �ijem gornjem dijelu je ugra�en radio, iznad gramofona prostor s poklopcem u kojem je gramofon, a u donjem dijelu ormari�a prostor s vratima za plo�e.
Gramofonska igla se relativno lako mogla promijeniti, a sve skupa je bilo dosta skupo.
... i �ega od bitnih elektri�nih ure�aja nije bilo
Fri�ider - je bio od drva i na led koji se, za posebne prilike usred ljeta, smrskan dobivao iz ledane, a kada je bio bez leda, slu�io je kao ormari� ili škrinja za spremanje hrane.
(Usput: Glavna spremnica za hranu i zimnicu je bila špajza, u pravilu uska i duga prostorija, s uskim prozorom i hladnim podom, poplo�anim ili od betona. Na jednoj strani su u donjem dijelu bili ugra�eni niski ormari s kliznim vratima, tu se u vre�ama dr�alo brašno, kukuruz, grah i sli�no, iznad toga su do plafona bile police, koje su u donjem dijelu imale pregrade s kliznim okvirima zatvorenih �i�anom mre�icom, tako da su pregrade bile zatvorene, ali prozra�ne, a iznad toga su bile otvorene police u kojima su naj�eš�e stajale staklene pikse s krastavcima, kuhanom paprikom... do onih s kompotima i višnjevcem. Na drugoj strani su bile drvene konzole ili drvene konstrukcije na koje se vješalo šunku, bakalar, �ešnjak itd., a ispod toga su stajale flaše s mineralnom, vinom itd..
(Usput: što je moglo biti i opasno: jednom prilikom kada smo imali goste, jedan stri�ek je malo pod gasom otišao po vino u špajzu, i usput dobro potegnuo iz jedne flaše mineralne. Jako se zagrcnuo i po�eo loviti zrak, pa mu velim nek' odmah potegne iz susjedne flaše. Pita „Zašto?“, a ja mu poka�em naljepnicu na prvoj flaši gdje je preko „Radenska 3 srca“ bilo zalijepljeno „Fotokemika“, mislim FR4, razvija� za crno-bijeli film ili fotografiju, preko �ega sam još nacrtao mrtva�ku glavu, i onda mu poka�em drugu flašu, na kojoj je pisalo „Fiksir“, isto s mrtva�kom glavom.)
Vašmašina - na nju se nije niti pomišljalo. Rublje se pralo u badevani, velikom kuhinjskom lavabou, prijenosnoj kadi ili lavoru - sa ili bez riflja�e. Riflja�a je bila plo�a od valovitog, nagrešpanog pleha u drvenom okviru kojeg se metnulo u lavor, tako da je donji dio u vodi - i onda na nju rublje pa rifljaj, gore - dole. Na riflja�i se moglo i djelomi�no osušiti rublje, tako da se preko rublja prelazilo s valjkom sli�nom onom za tijesto. Nakon �mikanja, rublje se sušilo negdje na štriku - u badecimeru, na verandi, ili ako je lijepo vrijeme, pod prozorom, na balkonu, terasi ili na dvorištu. Uglavnom, na unutrašnjem dijelu zgrada, svugdje je visio veš.
Ve�i komadi, posebno posteljina, davali su se Šestinkama, koje su to oprale na potoku, i fino popeglano donijele natrag.
Televizor - crno-bijeli televizor je bio neposredno „pred vratima“. ,
Telefon - je u to vrijeme ve� odavno bio na tr�ištu, ali telefon u stanu je još nekoliko godina bio rijetka iznimka. Kako i drugdje, u kvartu je bilo par telefona po du�anima, a ako se baš moralo telefonirati, onda se išlo do pošte u Juriši�evu ili do neke druge pošte, dok je za me�ugradske razgovore, Juriši�eva bila jedino mjesto u gradu.
U pošti na šalteru se reklo „gdje-koga“ i onda se �ekalo na poziv sa šaltera, koji je uslijedio u stilu: „Kabina 3, imate Pulu!“, a nakon toga unutra je slijedilo: „Halo, �uješ me?“ – pa kvrc, kvrc - „Jesi to ti?“ – kvrc, kvrc, onda s druge strane: „Halo, jesi to ti?“ – svaki razgovor je bio posebni do�ivljaj, ali, svi smo bili zadovoljni.
Kada bismo današnju tehni�ku infrastrukturu po ku�ama i stanovima usporedili s onom iz tog vremena, to bi rezultiralo razlikom sli�nom onoj izme�u pe�inskog crte�a ili zapisa homo-sapiensa i tomografije ili laserkih zapisa, ali samo desetak godina kasnije, ta razlika više niti izbliza ne bi vrijedila - ustvari, bila bi irelevantna.
Naime, baš po�etak '50 godina je bio prijelomni, „Big bang“-trenutak kada je po�ela primjena poluvodi�ke tehnologije. Time je dobivena tehni�ka osnovica za razvoj i primjenu digitalne tehnologije, koja je kao Tsunami pregazila tehni�ku analognu infrastrukturu, te promijenila i mijenja u svim segmentima �ivota svijet oko nas. �ak i našu unu�ad u odnosu na nas.
Za portal: Davorin Krog
(davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (1)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (2)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (3)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (4)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (5)
Crtice i sje�anja iz Zagreba (6)
PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan !
Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
