Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (15)

Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...

*****

Crtice:

U Branimirovoj -  pu�ka kuhinja


Branimirova 35 - pu�ka blagovaonica "Dobri Dom"
Tatjana GROMA�A "PU�KI RU�AK S POGLEDOM NA SHERATON"; Feral.hr

Mijenjam plan i vra�am se prema tramvajskoj stranici na Trga�u: Dolac, Tkal�a i Špica mogu malo pri�ekati, ništa se ne �e promijeniti, ali za pu�ku kuhinju "Dobri Dom" sam polako u cajtnotu, i moram odmah krenuti u Branimirovu.
U pu�koj kuhinji sam posljednji put bio prije to�no �etrdeset godina, bilo je to pred Bo�i�, u Esslingenu. malom njema�kom gradi�u na rijeci Neckar, nedaleko od Stuttgarta. Tada me je bIvši tehni�ar "Koralja", Tom (Fröbe) koji je tamo radio u jednom TV-servisu, pozvao na ru�ak. Pitam;:"Kam' idemo?", veli: "Sam' se stani u red, i kad' do�eš do lonca, prekri�i se i onda bu šeflja proradila - klopa nije loša!" 
To je bilo u Njema�koj, a ovdje doma...  bilo je to pred cijelu vje�nost, i zato sam nestrpljiv kako bih vidio današnje protagoniste u "remake"- u �ekanja u repu s košalnama pred "Narodnim restoranom".
Udaljenost "original" - "remake": pedeset godina i dvije stotine metara!

�urim  kroz gu�vu na tramvajskoj stanici i pogled mi zapne na �udnim tenisicama s puno gume, preko svega nekakvi veliki komad od plave plastike, u svemu tome kit koji se dr�i za poluotvoreni prozor umjesto da potra�i najbli�u štangu - ali bitno da je mobitelj okay, pa vi�e: “Mo�e, mo�e, mo�e - za pola sata, mo�e, dobro!” Dakle, opet isto kao i ju�er - ista pri�a se ponavlja u svojim pod-varijantama.
Usput vidim zemljopisno-marketinški harakiri na donacijskoj tamno-sme�oj Nescafé- treski, i sva sre�a da ne fura prema �amki: "British Airways” - Zagreb, grad Croatia Airlinesa!
Pokušavam to shvatiti, �ak �itam s desna na lijevo, ali i dalje mi ne štima. Pa se pitam jesam li ja zaista jedini bedak koji to vidi!? Taj Nescafé sigurno takav vozi ve� danima, napravio je stotine rundi po gradu, peru ga i spava pred budnim o�ima u remizi - i sada opet ja, baš ja, vidim i štigam, i to na prvu loptu!?
No, iako ova marketinška Very British nebuloza ne fura na �amku, kvart Croatia Airlinesa, �ini mi se kako bi ipak bilo dobro da se British Airways koji vozi tramvaj i Malaysia Airlines koji visi na Neboderu, a ispod hrvatska zastava (!) za koju opet samo ja vidim kako Kuala Lumpur jaši na njoj, sjednu za stol i odlu�e u �ijoj domeni je i zastava i grad, a ne kao sada - "meni u zraku zastava, a tebi na tramvaju glavni grad!". Pa nakon toga tresku prefarbaju u onu plavu boju kak' to mora biti, reklame ne me�u više jedne preko druge i sku�e kak' su zastava i reklama dva razli�ita svijeta - kak' na nebu, tak' i na zemlji. 

Ne �elim opet gnjaviti s tramvajskim brojevima, linijama i stanicama, pa zato sada samo kratko: do Branimirove sam se dovezao ve� u drugom pokušaju, a na Trga� sam se vratio pješke po Petrinjskoj, nakon što sam kao zadnja budala �ekao osmicu, sve dok mi se pred o�ima nije opet pojavio Zane baš u trenutku kada se dole �oha kao lud zbog picajzli koje je dobio na poklon od neke Ma�arice s Gumenjaka. Dakle, u zadnji tren prije �ohanja bez malih �ivih darova s Gumenjaka, primijetim kako je za osmicu na planu vo�nje linija jasno napisano: "Ne vozi subotom!". Hebiga!    

Pu�ka blagovaonica "Dobri Dom"  
Branimirova. Pu�ka blagovaonica "Dobri Dom", jedna od mnogih u gradu. Na ulazu piše: "Prostorije su pod video nadzorom!"
Subota je, nešto prije jedanaest sati, a tu je ve� je �etrdesetak ljudi koji �ekaju. �ekaju starije �ene i stariji muškarci, a ima i mladih - jedna djevojka i de�ki ... petnaest, mo�da sedamnaest godina, nisam siguran. Ruksaci i poneka duboko nabijena kapa - izgleda da je ruksak na le�ima obavezna oprema i znak prepoznavanja mladih u repu pred javnom kuhinjom. Pokušavam im vidjeti lica... gledam i zbrajam im godine: ukupno stotinjak mladih godina stoji ovdje u redu - i �eka. 
Ljudi danas �ele sve, i to odmah - a ovi ovdje stoje i �ekaju u redu za kruh svoj svagdašnji! Stoje i �ekaju! Odraz nove situacije u "kona�no svoj na svome" vremenu? Ne - to je poraz i kapitulacija politike, socijalne sigurnosti i još podosta toga u zemlji u kojoj ve�ina dugotrajno i još uvijek balansira nad rubom socijalnog ponora - i to pod barem 45 stupnjeva!
Nekim �udom još uvijek - a vrijeme egzistencijalnog terora je tek pred vratima!

Prisje�am se pitanja blagajnice na �amki, u špeceraju iza ugla, koja me je jutros upitala: "Markice?", a ja, koji odmah vidim onaj stari sme�i karton s markicama i "to�kice" za kruh i mlijeko, pomislih: "Hvala Bogu, nikad više!". Skoro sam glasno odgovorio: "To nikad više!", ali rekoh "Ne, hvala!". I gle sada, nekoliko sati nakon "Hvala Bogu, nikad više!", pod stare dane opet stojim u repu za hranu i još mi samo fali ona lijepa emajlirana košalna u ruci.

Gledam oko sebe i pitam se što ovi novi tu rade umjesto da su na faksu ili še�u po gradu, jer to su  ljudi za koje mi se �ini kako tu ne bi smjeli biti.
O�igledno i njima nešto kod mene ne štima, pa me jedan od penzionera �udno gleda, dok se jedna starica ve� nekoliko puta okrenula prema meni i kao da ju zanima nešto na zidu na drugoj strani Branimirove, ali ulovio sam njen pogled, onaj brzi "švenk"-pogled s upitnikom "Koje si mi ti gore list?". Tvoje draga moja, tvoje!

Pitam se i koliko ljudi danas stoji u redovima  od Dubrave, preko Kaptola sve do Svetog Duha, i tko zna gdje sve još u gradu. Pu�ku kuhinju na Svetom Duhu dr�e sve�enici, dakle "Karitas", kuhinja koja radi i po petsto obroka dnevno i gdje ne pitaju ništa, a "Dobri Dom" valjda radi sli�ni broj obroka... pa ako dodaš obroke drugih kuhinja, slijede ru�ne brojke koje i previše govore davno zaboravljenim jezikom nestašica i oskudica nakon Drugog svjetskog rata: kilometri onih koji �ekaju po gradu i stotine mladih godina u repu pred javno- pu�kom kuhinjom - to je ne�eljeni "remake" onog nekad i "uspješnica" ovog danas.
 
Mozak mi prebacuje u "over-drive" s gasom do daske i pitam se koliko je izdano socijalnih karata, iskaznica ili kako se to sada zove, "to�kice" sigurno nisu; koliko ih je za samce i mlade, a koliko za cijele obitelji... koje novce primaju oni koji u uredu štancaju iskaznice, a koliko on koji pripremaju i dijele hranu, pospremaju, peru i �iste; koje su razlike izme�u onih u redu koji tu pašu, i onih koji mi nekako ne pašu - jer tu sigurno ima onih koji zaista nemaju ništa i onih koji su samci, pa im se mo�da ili neda ili �ak ne znaju skuhati, zbunjuju me i mladi s ruksacima - valjda je kod njih neka "fifty-fifty" situacija...  ne znam, ali sve skupa uop�e nije dobro! Posebno ovo s mladima, radije bih ih vidio negdje u repu pred kinom. 

Kruh naš svagdašnji  
U svakom slu�aju, nemaju ljudi, previše je ljudi koji �ekaju - pa onda netko nosi ku�i, netko tu pojede, ali svi �e zaspati ne-siti, i sutra �e opet biti ovdje - opet polugladni. Jer ovdje oko mene nema debelih - ovdje su svi mršavi. Ovdje, pred sirotinjskom kuhinjom ili kuhinjom za sirotinju, jer to je jedini to�ni naziv umjesto onoga kako društvo i dr�ava ne znam komu tepaju: "javna" i "pu�ka", a nekad "narodna" kuhinja.

Da, kuhinja za sirotinju koju ne �eli vidjeti, a najmanje �eli uzdr�avati niti jedno društvo i dr�ava - naro�ito ako su sukrivci u stvaranju sirotinje. Tada i takvima je najdra�e "ne vidjeti" i izbjegavati temu, te svako malo zakoturati šarene loptice za raju, koja odmah pojuri za njima kako bi glodala i pre�vakavala "bitne", od sistema lansirane teme. Jasno, takvi nerado okre�u o�i prema osobama koje su se našle s druge strane aut-linije izdašnog terena na kojem oni koji su izabrani zbog rada i tra�enja rješenja, igraju svoje unosne društvene igre s pozicije vlasti u vlastitoj "Monopoly"-funkciji.
Dodaj na to i posranu politiku Vrha koji nema sluha za Puk, Narod i Ljude, ve� samo za sebe i svoj probitak, dobitak, nadoknade, dodatke, doplatke, potplatke i otplatke, za ovo ili ono, i ako treba - sve do besplatnog avionskog prijevoza s "business-class"-papicom i pi�em "Na zdravlje sirotinjo!" na pet hiljada metara iznad onih socijalno ispod.
Pa sve ispadne privatna pr�ija - dok sirotinja stoji i �eka u repovima za hranu u europskoj zemlji afri�ke banane, model "Seko Kuku Ngbendu wa Zabanga"! 

I zato pitaj sirotinjske kuhinje koliko obroka podijele u gradu i glasno reci: "Tko,  što, i komu ovdje pri�a, kada brojke govore istinu u novo-hrvatskom jadu!" - i to ne samo o zagreba�koj sirotinji, i to ne samo o onoj koju ti vidiš! 
Nakon toga usporedi te sirotinjske brojke samo s nekim  od dodataka onih gore izabranih zbog rada i tra�enja rješenja, usporedi to s bilo kojim dodatkom, od onog za stan u kojem je ljubavnica, do onog za odvojeni �ivot od supruge koja "shoppa" u Fifth Avenue, usporedi to s bilo kojim dodatkom onih koji ti s Vrha pri�aju što, kuda i kako dalje treba; usporedi to s iznosom s kojim  netko tu iz repa za kruh svagdašnji mora zgurati cijeli mjesec i pretvori taj dodatak u broj dnevnih obroka! I ako si iz mojeg kvarta, re�i �eš: "Dosta je svega toga bilo!".

Nakon što me je sada i jedan od de�ki �udno pogledao - valjda misli kako pri�am sam sa sobom, jer moj dobro prikriveni, super senzibilni high-tec voice-recorder sigurno ne mo�e vidjeti, rekoh u sebi: "Idemo, sad' je bilo dosta - ionako nemaš iskaznice, poslije ideš kod Bobana, a mo�da si i oni nešto sli�no o tebi misle!". Pritom bi bili u pravu, jer kako bilo komu u ovom repu objasniti da mi je u nosu još uvijek miris sli�ne hrane iz "Narodnog restorana", kao i "miris" menzi na �amki, u Vlaškoj i Lopaši�evoj, gdje je uvijek - ma da, recimo istinu - u menzama je uvijek smrdilo na isti na�in. Kako objasniti da dobro znam miris onoga na što �ekaju, i da mi to netko sada metne pod nos, znao bih što je od kuda i što je u kojoj košalni.

Zato odlazim. Na odlasku automatski gledam susjedne zgrade. �uo sam kako danas ovdje kolo vode Austrijanci: hotel, shopping centar u kojem novi vlasnici iznajmljuju prostor opet strancima ili mo�da �ak i našima, zabavni park, kino centar "Cine Star - Branimir", za koji mi je Miro rekao kako je to multipleks kino s petnaestak lijepih i dobro ozvu�enih kino-dvorana u kojima se odli�no sjedi na ukupno tri soma sjedala, te ispod svega ogromna gara�a.

Uz miris "Kraš" �okolade  
Sve je danas tako jednostavno u kvartu gdje su stanovi pretvoreni u poslovne prostorije, prizemlja u du�ane, ponegdje �ak i zgrade srušene, pa niknula hotelska i druga "cash in" ili "credit card in" moderna i unosna infrastruktura - i jasno, po kvartu se gibaju i druga�iji ljudi.
Ljudi koji ne znaju, ne vide ili ne�e vidjeti, kao babuške koje ne znaju što uraditi sa šaranom ljuskašom koji na boku, nasukan u pli�aku teško lovi zrak - koji ne znaju i ne primje�uju jer se ne sje�aju! Ne sje�aju se mirisa menzi - i zato u Branimirovoj prolaze i pored "Dobrog Doma" i ne primje�uju ništa; ne sje�aju se smrada ulja i onog još goreg iz Kanala - i zato  prolaze ili voze pored tr�nice na Kreši�u, na nekadašnjem kraju Branimirove, gdje ih interesira samo zeleno na semaforu,  i zato ne zastaju, to�no ovdje kod ulaza u centar "Branimir", jer ne znaju da je to bilo mjesto najljepšeg mirisa u gradu - mjesto mirisa �okolade i onog slatkog što slijedi. Jer, tko se danas sje�a predivnog mirisa kuhane �okolade - bio to miris �okolade iz maminog lonca koji po�istiš iznutra i po rubovima, �licom ili prstima koje poslije dugo i pa�ljivo oblizuješ, ili bio to miris koji se kao mirisni oblak širio iz tvornice "Kraš" - �ak su i �enske nakon smjene bile okru�ene mirisnim oblakom kuhane �okolade.

Zbog �okoladica koje smo volili i zbog mirisne tvornice u kvartu, na �amki smo za bivšu Bauerovu iznimno prihvatili ime "Kraševa", jer za nas je "Kraš" zna�io tvornicu i �okoladice koje nemaju veze s onim crvenim koji se zvao J. Kraš.
Danas se vidi da smo kao de�ki, �ak i u ono vrijeme, bili u pravu, jer J. Kraš danas nema ulicu koja se opet zove Bauerova, a ono "J" niti danas nema veze niti s tvornicom "Kraš", niti s njenim �okoladama na kojima i dalje piše samo "Kraš".

Zato jer su dotadašnji vlasnici bili "beštije i prasice", "Krašu" nismo zamjerili niti ro�enje crvenom otima�inom 1945., na mjestu tvornice "Union" (crveni su "Krašu" poslije "dodali" i tvornicu "Bizjak" na Savskoj, jasno na isti na�in.).
Naime, ve� 1912., jedva godinu dana nakon otvaranja tvornice kandita "Union", zagreba�ke novine pišu: "Ve�im dijelom uposlene su radnice i djeca kojima je mjesto u školi. Zaslu�uju tjedno 4 do 8 kruna...   svaki se dan kojih deset do petnaest �asaka prije i poslije radnog vremena još uvijek radi. Postupak s radnicima je upravo sramotan... Beštije i prasice, to su najbla�i izrazi koji se tu upotrebljavaju!".
Odnosno poslije: "Gospoda König i Deutz u svoju su tvornicu doveli majstore �ehe i Nijemce, koje su, za razliku od pomo�ne radne snage, dobro pla�ali. Recepti za �okoladu strogo se �uvaju, a smjesa se miješala u zaklju�anim prostorijama."

O adresi i lokaciji tvornice kandida "Union", poslije tvornice "Kraš" i danas centra "Branimir" u
Branimirovoj 29, povijest nam kazuje: ime ulice je od 1895. "Bóroševa vulica" (Gavro Bóroš je bio ministar zaslu�an za izgradnju zagreba�kog Glavnoga kolodvora), od 1918. "Cesta B", te od 1928. "Ulica kneza Branimira". Dakle, prva adresa tvornice "Union" je bila u Bóroševoj vulici, a tvornice "Kraš" u Branimirovoj - do preseljenja na Ravnice 1980-tih.
Po�etkom prošlog stolje�a, dakle prije stotinjak godina, gradski oci su utvrdili da je sjeverni dio Bóroševe vulice gradska industrijska zona - i tu su ubrzo niknule tri tvornice: tvornica kandida "Union" (1911.); tvornica "Penkala" ili " Penkala-Moster" u suvlasništvu našeg velikog izumitelja Slavoljuba Penkale (1911.) - poslije  tvornica trikota�e "Nada Dimi�", danas derutna i urušena zgrada sa statusom spomenika kulture, te kao tre�a, "Prva hrvatska tvornica ulja" (1920.) - koja je 1917. godine zapo�ela s proizvodnjom ulja od bu�e i suncokreta u Palmoti�evoj 82, da bi se 1920. zbog premalenih kapaciteta preselila na "Cestu B", današnju Branimirovu. 1946.g. je došlo do promjene imena u " Tvornica ulja – Crvena Zvijezda", a od 1995. tvornica ima današnje ime "Zvijezda".

Tako je na mjestu "Uniona" koji je do 1945. proizvodio "bonbone", 1945. došao "Kraš" koji je proizvodio nacionalizirane "bombone" do 1980. (kada je odselio na Ravnice, rodno mjesto "Bajadere"), te da bi danas na Trga�u imao "Bonbonnière" -  du�an u koji me je mama slala po friške Petit Beurre kekse na vagu, pa ti metnu u škanicl u kojem se razdrobe ve� na pola puta, tako da doma stigne škanicl sitno razlomljenog Petit Beurre s puno Petit Beurre praška.

No, "Bonbonnière" sim' ili tam' - u sje�anju moje generacije ostaje bonbon "505 sa crtom", vjerojatno najtvr�i bonbon na svijetu, bombon "Kiki" ("Bilo kuda Kiki svuda!") koji se tako jako dr�i za zube, da ponekad ne mo�eš otvoriti usta, te karamela "Bronhi" koja ne godi kao prava karamela, ali je zato vrijedilo: "Kašalj manji ili ve�i - Bronhi uspješno lije�i!".
"Kraš" bi kod nas na �amki, da je proveo anketu za svoje proizvode stolje�a, dobio odgovor: bonbon stolje�a je "505 sa crtom", a �okolada stolje�a "�ivotinjsko carstvo".
Zato �u još danas u�i u "Kraš - Bonbonnière" na mjestu "Kraš" du�ana u koji me je slala mama, zatra�iti 30 deka friških Petit Beurre, 5 deka "505 sa crtom" i novi album za sli�ice "�ivotinjskog carstva" - baš me zanima s koliko škanicla �u iza�i van iz "Bonbonnière"!   

"Kraš" - primjer ustavnih zgoda i protuustavnih nezgoda
"Kraš" je nastao 1945. komunisti�kom "pretvorbom" privatne imovine u društvenu imovinu.
"Kraš" je 1994., gotovo slu�ajno, izbjegao prodaju po poni�avaju�oj cijeni, 33% njegovih dionica u vlasništvu hrvatske dr�ave, koja ih je stekla pretvaranjem društvene imovine u dr�avnu - protuustavnim postupkom i prekršajem koji pravno ne zastarijeva.
Hrvatska dr�ava je pretvaranjem društvene imovine u dr�avnu (pored ustava ex-dr�ave i, ex-republike)  prekršila i vlastiti, hrvatski ustav koji garantira nepovredivost vlasništva - pravne kategorije koja je temelj me�unarodnog ekonomskog, politi�kog i pravnog poretka.

Imovina u svakom obliku vlasništva mora biti individualizirana i mora se znati što kome pripada, ali "obrazlo�enje" po kojem se "kod društvene imovine to ne zna!", je moglo pro�i isklju�ivo zbog i kod "Big Joke"-pravosu�a - i još uvijek nije proglašeno ništavnim, jer  hrvatska bo�ica pravde s obje ruke na vagi uporno dr�i protuustavni "zna-se" ustavni uteg.

Zato što je ura�en prekršaj preuzimanjem društvene imovine u dr�avno vlasništvo; zato što je nemogu�e dokazati legalnost nelegalne provedbe privatizacije; zato jer je privatizacija dovela do plja�ke i uništavanja narodnog gospodarstva i bezobzirno-neodgovorne rasprodaje najvrjednije nacionalne infrastrukture,  i zato što taj prekršaj ne zastarijeva, tvrdim:
"Sve �e jednog dana biti vra�eno!" i velim: "Ceterum censeo Carthaginem delendam esse!"

Da, "Ceterum censeo Carthaginem delendam esse!", ili na hrvatskom bez trešnjeva�kog naglaska: "Kona�no se mora pokrenuti postupak kojim �e se poništiti svi zakoni i propisi kojima je hrvatska dr�ava nacionalizirala društvenu imovinu, kona�no se mora pokrenuti revizija pretvorbe i privatizacije u �ijoj osnovi je le�ala plja�ka naroda."

"Kraš" je ne samo primjer te plja�ke naroda, ve� i primjer autogola prekršitelja ustava, jer je za 100% društvene imovine u vlasništvu bivših hrvatskih samoupravlja�a, za 67% titular bio poznat, dok je za 33% titular bio "nepoznat", pa "Big Joke" koji s obje ruke na vagi uporno dr�i protuustavni "zna-se" ustavni uteg veli:
"33% predstavlja "vlasništvo bez titulara" - �ime je "dr�ava kao legitimni nosilac nacionalnih interesa pozvana i nosilac prava na preuzimanje društvene imovine u svoje vlasništvo."
Fino!
Pogledajmo prvo "nacionalne interese" - to je najkra�e:
Prema objavljenoj izjavi rukovodioca "Kraša", 1994. je "Kraš" izbjegao prodaju 33% dionica u vlasništvu hrvatske dr�ave "po poni�avaju�oj cijeni... u vrijednosti 1/50 linija."
Ponavljam: jedne pedesetine vrijednosti!!! 
Drugo su titulari, gdje su �ak i komunisti 1945. �iš�e obavili lopovski posao - gospodi König i Deutz su rekli "Hebiga!" - i gotovo. A ovi "naši", od 100% bivše društvene imovine, za 67% znaju titulara (vidi, vidi!), a za 33%, tobo�e, ne znaju. Nestali ljudi, nema nasljednika, nikoga!
Ali zato gornjogradska "zna-se" Justicia zna da ne zna za to�no 33%: od 100% odbija 67% poznatih, dobije tobo�e "nepoznate" u iznosu od 33% ukupno društvenog ali bivšeg, i onda frkava "u ime narodnih interesa" ispod cijene, stola i ru�ice.
 (Opet za razliku od komunista koji su potpisivali svinjarije "U ime naroda!", ali nisu bili raspiku�e i profu�kali narodno - kao da su zadnja generacija na ovom tlu hrvatskome).
I za svaki slu�aj, ista skinitemisesne�ega "ekipa", kadrovski "ekipira" hrvatsko pravosu�e!

"Kraš" - Radovanovim putem prema pravnoj dr�avi
To je bio, i još uvijek je "modus operandi", ne mogu re�i  "pretvorbe", jer tu odmah vidim Zanea kak' kopa po Ma�arici s Gumenjaka - u slu�aju "Kraš" ispalo je "33% vlasništva bez titulara", negdje drugdje punih "100% vlasništva bez titulara"... i to je taj "modus operandi" u kojem hrvatska dr�ava krši vlastiti ustav.
I sada neumoljivo dolazi ono "USPRKOS" i "IAKO":

***
"... iako se bivši hrvatski samoupravlja�i nisu odrekli niti jednog dijela od 100% punopravnog posjeda imovine svojih radnih organizacija u društvenom vlasništvu ("corpus"), iako se nisu odrekli niti volje da trajno njome raspola�u i u budu�nosti ("animus"), te iako se nisu odrekli niti su svoja prava prenijeli na dr�avu!"

Šah - mat "obrazlo�enju" po kojem se "kod društvene imovine ne zna!" - i neumitni kraj pravno tragi�ne smijurije. Pa od sada samo �ekam kako bih vidio tko �e se zadnji smijati!

Što to "fizi�ki" zna�i? Pravna situacija bi "na plo�i" s fundamentom pravne dr�ave bila trivijalna i na razini svakodnevne standardne procedure slu�benika prava, a kod nas niti sam vrag ne zna dokle �e to biti tako jako teško, pa izgleda neizvedivo: 
*
"Zakoni se moraju provoditi i pritom je potpuno irelevantno tko �e i kakve posljedice zbog toga trpiti!"
*
"Hrvatska, kao pravna dr�ava, mora poništiti nasilno i protuustavno podr�avljenje društvene imovine hrvatskih gra�ana. To proizlazi iz same prirode pravne dr�ave!"
*
"Svi koji su stekli bivšu društvenu imovinu kupnjom ili poklonom od strane hrvatske dr�ave odnosno njezinih agencija, nikada nisu postali vlasnicima te imovine, jer su je stekli od uzurpatora, pa trebaju snositi posljedice rizika stjecanja vlasništva od nevlasnika.
One pak pojedince i tvrtke koji su u punoj dobroj vjeri kupili društvenu imovinu po realnoj tr�noj cijeni i platili takvu cijenu, dr�ava mo�e posebno obeštetiti."   

Dodajem: 
Za pokretanje postupka ima dovoljno onih dobro pla�enih kojima to stoji u opisu radnog mjesta, naro�ito onih u Ustavnom sudu koji su kao ustavni suci polo�ili zakletvu, te kao suci i pravnici dali prisegu da �e slu�iti bo�ici pravde. Što i zašto �ekaju? Zaslu�enu penziju ili odlazak Justiciae u penziju?
Isto tako, neka dobra pravna duša, bez obzira na opis radnog mjesta, bi morala obavijestiti EU o razlozima zbog kojih za Hrvatsku svako daljnje tra�enje, po�urivanje i stimuliranje privatizacije bivše društvene imovine u sadanjem dr�avnom vlasništvu, predstavlja akt podrške daljnjeg kršenja hrvatskog ustava, i to kršenja temeljne ustavne kategorije koja je u ustavima svih zemalja �lanica EU utvr�ena na istovjetan na�in! Kod svih!
U principu, to je  istovjetno nalogu za vo�nju nevoza�u glavnom ulicom Bruxellesa, strogo zabranjenim smjerom s ukradenim taksijem!
Zbog toga bi uzurpiranje vlasništva u Hrvatskoj prepoznao na prvu loptu �ak i pravni pripravnik kod O.K. Coralla, Tombstone, Arizona - naime, odmah bi mu bilo jasno da su bivši hrvatski samoupravlja�i pravni vlasnici, istovjetni akcionarima ameri�kih kompanija, te da je dr�ava na protupravnoj skinitemisesne�ega strani. I jasno - ne bi ga bilo strah to javno re�i! 


"Dobri Dom" u dobrom susjedstvu
Sve je danas tako jednostavno u mojem kvartu: pro�eš pored onih u repu pred "Dobrim domom" i ne pomišljaš na Danteov "Inferno", u�eš u drugi svijet "Vita nova" gdje odeš kod frizera, onda mrkneš pizzu i kupiš kartu za nekaj napeto s puno mrtvih, Coca Colu i kokice, po izlasku iz jedne od lijepih i dobro ozvu�enih kino-dvorana u kojima se odli�no sjedi odeš dole u resti� na školjke ili ribu ili samo cappuchino, na kraju iza�eš iz "Paradiso" - i opet pro�eš pored onih u "Purgatorio"-repu pred "Dobrim domom", ako ih uop�e primijetiš! 
Udaljenost onih u repu za hranu i ulaza u Wonderland centra "Branimir": pljucomet!

I dalje gledam zgrade u susjedstvu pu�ke kuhinje "Dobri Dom", zgrade su samo na sjevernoj strani ulice: pedesetak metara desno su zgrade u kojima su stanovali fini i pametni "Jazo" (Branko Jazvi�) iz mojeg razreda, i Sedmak iz susjednog razreda u II. Draškovi�evoj školi, a tu je i zgrada zbog koje je dida svojevremeno dospio u novine, jer se prilikom gradnje srušila zadnja deka "zbog brze gradnje profitera" - i uvijek se zacrvenio kada sam ga pitao što je to to�no bilo, veli: "gra�evinci su dizali dalje, a beton se nije osušio!".
Gledam prozore i �ine mi se kao da mjesecima nisu otvarani, rolete su uglavnom spuštene, poneka visi koso i mnoge vape za farbom, fasade su neodr�avane, cijeli blok djeluje tmurno, sivo i bez �ivota - i kao da svaka ku�a umire sama za sebe.

U susjedstvu pu�ke kuhinje su parfemi "Celine Dion" i "Opium - oriental bar & restoran".
Dakle, ako �u sljede�i puta imati iskaznicu i krenem u "Dobri dom" na ru�ak, onda prvo konzumiram opijum u orijentalnom ambijentu, nakon toga slijedi klopanac za sirotinju uz zalijevanje svih i svega parfemom "Celine Dion", i onda pješke iza ugla do hotela "Sheraton", koji se valjda iz obzira prema onima ispred "Dobrog Doma" od tuda sre�om ne vidi, kako bih tamo osjetio miris �ušpajza iz "Narodnog restorana" kojeg više nema i koji postoji samo u mojim sje�anjima - kao i miris "Kraš" �okolade u Branimirovoj!
 

*****

Sje�anja: 

Kruh naš negdašnji

�udno je to, ili mo�da nije - ne znam: bili smo poratna generacija, u vrijeme kada mnogo toga nije bilo i na svemu je manjkalo - ali bili smo zadovoljni i sve nam je bilo fino!
Na primjer friški kruh! Kruh se dobivao na "to�kice". Pošalju te po kruh, dobiješ friški i do�eš s pola kruha doma - fali vrh, fali korica sa strane, a o�erupan je i po sredini - pa opet moraš u mljekarstvo gdje opet, ve� vani u repu, sve miriši po friškom  kruhu uspravno naslaganom u pletenim košarama, po drvenim policama i naprijed na pultu. Zato ga opet moraš �vrknuti, fu�kaj "to�kice" - samo još malo, barem po korici sa strane. Joj kako je friški kruh bio fin!

�udno je to: vladala je oskudica, nisu svi imali, nitko nije imao puno i viška nije bilo, ali u ku�i je ipak uvijek bilo ne�ega - a mi smo u svakoj varijanti bili zadovoljni.
Na primjer naši "sendvi�i"! Kruh s pekmezom; kruh i mast; kruh, mast i gore sol, ili še�er umjesto soli - ili moj favorit: kruh, mast, luk i malo soli. I što �eš bolje - (od)rasli smo na tome!
Znali smo mi i za �emljice, kajzerice s puterom, ili �ak šunkicu na kosti koju re�eš tanko, tanko i pa�ljivo - ali, to su bili rijetki petki... poslije je došla "Gavrilovi�ka", ali niti to nije bilo svaki dan na tapeti, prije je to bio ekstravuršt - ili opet: kruh, mast, malo soli i luk! 

Evo što o kruhu veli Kosta, s �amke broj 3:
"Mi smo doma jeli polubijeli kruh sa kimlom, pa sam se zakleo da �u kad' narastem jesti samo bijeli kruh. Nisam znao da je polubijeli zdraviji!". 

Ru�ak iz menze: "1-2-3" 
Da, to je bilo vrijeme krumpira, graha, povr�a i vo�a - a sve ostalo "kako bude!". Nije bilo lako, svega je bilo malo i oskudijevalo se u svemu, ali nismo niti izgladnili niti prosili!

Prakti�ki je sve bilo na "to�kice": za hranu je trebalo dati "to�kice", a na bonove su imali pravo samo oni koji su radili. Bonovi su bili za mast, ulje i ostale namirnice, a za robu, na primjer tekstil, postojale su karte za tekstil.

Ru�ak se uzimao u menzama, a kojoj menzi je tko pripadao, odre�ivalo se prema onome tko je radio: „Radiš u ministarstvu trgovine? Baš zgodno mjesto - onda pripadaš menzi u Staroj Vlaškoj broj 7!“. Ru�ak iz menze je uglavnom bio �isto solidan ru�ak za vrijeme u kojem se ionako ništa nije moglo kupiti, jer u slobodnoj prodaji ili nije bilo ili je bilo strašno skupo.

Mi smo išli u "Narodni restoran", a kod mene je ispalo da sam �esto išao i u menzu u Vlaškoj, jer sam pomagao teti Branki kada je išla po ru�ak. Tamo je bilo jako loše, jer nisu imali drugog ulja, pa su koristili nekakvo smrdljivo dalmatinsko ulje.
Uglavnom: u košalni juha, pa �ušpajz "kako - tako", a od krumpira do nekakvog mesa (rijetko govedine) loše, jer je ulje jako smrdilo.

Zbog "menza-standarda" s gotovo svakodnevnim punjenjem u stilu „paradajz, karfiol ili zelje - �ufte - pire krumpir“, neki su košalne zvali "1-2-3" - iako je iznad toga dolazila umorna salata uba�ena iz ogromne zdjele i povrh svega juha, dakle, trebalo je biti "1-2-3-4-5"!
Košalne su bile od emajla s pet rajngli, ili aluminijske s tri-�etiri rajngle, dok su one moderne od rostfraja - jasno, kako tko kupi, pokupi ili ga dohvati partitura iz programa novo-hrvatskih "uspješnica", jer košalne se opet kao gripa šire gradom.

Evo što mi je odgovorio Kosta s �amke broj 3, kada sam ga upitao sje�a li se košalni:
"Košalne? Pedest ispred tebe, pola sata �ekanja - i onda juha, krumpir i nekakvo meso!".
To je to - otprilike to�no tako je i bilo!

Menze su nakon nekoliko godina zatvorene i košalne su u pravilu nestale sve do godina Velikih Lopova - velim "u pravilu", jer su, u iznimnom slu�aju koji potvr�uje pravilo, neke košalne godinama pre�ivile, nad�ivile �ak i ex-dr�avu, te nakon toga u olimpijskoj formi do�ekale novo-hrvatski privredni "boom" sirotinjskih kuhinja. To su košalne koje su korištene za transport besplatnih obroka iz bolnica po jednostavnom protokolu: "netko napuni u kuhinji, iznese i prebaci preko ograde ili doda kroz rupu na ogradi..." - nastavak je nepotreban!

Zbog onoga �ega nije bilo, ili je bilo preskupo, dugo se išlo na selo, i to u pravilu oni koji su imali nekoga na selu – prvenstveno po mast i meso.
(Najgore je bilo za vrijeme rata, kada je to bilo i opasno, na primjer: mama se vratila s vlakom iz Kri�evaca, da bi, na moju budu�u sre�u tek drugi dan, partizani taj isti vlak na istoj neprijateljskoj pruzi dignuli u zrak! Valjda zato jer je vlak bio pun mrskog neprijatelja, civilnih jaja, te kljunom i kand�ama naoru�anih kokica, a mo�da i zbog toga jer su ostali bez masti svinjske rastopljene dok su "maskirani" u tu�e uniforme palili selja�ke ku�e.)            
Mast se donosila u velikim limenim piksama, a poslije je prebacivana u rajnglice, kako bi se na njoj peklo ili jelo namazanu na kruh. Jasno, to je bila svinjska mast, dok je guš�ija mast bila kao i danas delikatesa do koje se rijetko dolazilo. Nakon nekoliko godina, svinjsku mast je po�elo zamjenjivati "Zvijezda" ulje. 

Do mesa "u �ivoj vagi" se moglo do�i za perad na placu, a za ono krupnije na �etiri noge u Heinzlovoj gdje su bili torovi za krave, svinje i ovce, koje se puštalo u tor i onda “ko da više”. Do �amke ništa od toga nije "stizalo" - jedino što je na �amki postojalo su bili kokošinjci, od kojih je nekoliko bilo s preko desetak kokica i marljivim doma�im pjetli�em.

"Gootoovoo! Ru�ak - do�i jesti!" 
A onda su došla i bolja vremena kada se moglo sve više �uti: "Ru�ak - ajde, do�i jesti!" ili samo ono "Gootoovoo!" - ili ništa, jer su mnogi, radnim danom ovako, vikendom onako, ali to�no u "toliko sati i minuta" morali sjediti za stolom, za koji su prije toga iz kuhinje i špajze donijeli i na stol poslagali ono što je bio njihov dio posla uz ru�ak.
Uz ru�ak koji je kod mnogih, u zemlji Bezdušnih crvenih i ku�a punih bezbo�nih �bira, i dalje zapo�injao s: "Dragi Bo�e, daj nam uvijek ovako fini kruh!"

  
Ru�ak je morao biti s juhom, onda nekakvi šnicl, uglavnom s krumpirom i povr�em, te salata i na kraju nešto slatko - bilo kaj slatko, barem kompot, a nedjeljom kola�i.
Prema ovom danas, najve�a razlika su juha i povr�e. Juhe su bile predivne i zdrave - kakva vre�ica, prosto ti stane pamet kada pomisliš što je sve bilo u loncu i kako je to lijepo mirisalo - i ako negdje nešto sam ne isforsiraš, nema više takvih juha!


Povr�e je bilo onakvo kakvo je povr�e - "jednozna�no povr�e", nije se miješalo kao danas po pet vrsta be�ivotnih komada koji izgledaju izvrsno kao da su ih izvukli iz vojne barake, a ne iz povrtnjaka, dok što se ti�e okusa - mi smo imali za klasu bolje.
Kupus je bio kupus, karfiol je bio karfiol, špinat je bio špinat... sve jednostavno i bez puno mirodija, jer se ništa nije trebalo dodavati kako bi se poboljšao okus i miris - pa je kelj bio kelj, dodaš krumpir i bez Pellaprata imaš najbolji i najmirisniji �ušpajz na svijetu.

Povr�a u piksama po špajzama je isto bilo koliko ho�eš - �enske su sve radile mnogo bolje nego današnji konzervaši, bio je to ru�ni rad s prirodnijim materijalom od prerade "Gen-Tec" materijala na traci s konzervansima - i ako si njihovo probao, tek onda znaš kaj su kuhane paprike, krastavci, paradajzi... i kaj je Pravi Miris!

Kola�e se peklo jednom tjedno, obi�no u subotu kako bi imali za nedjelju, a nešto je uvijek ostalo i za po tjednu.
Niti keksa nije falilo - uglavnom ih se doma peklo, posebno za Bo�i�, kada su pripremani i kola�i - naj�eš�e orehnja�a, makovnja�a i sitni kola�i, vanili i kifli. 

Razlika prema danas je bila i u tome da se nekad sve spremalo i jelo u društvu, nitko nije jeo sam za sebe. Nedjeljom je bilo i jako zabavno, posebno kada su došli gosti ili se odlazilo u goste - tada se pjevalo i sviralo, to su bili cijeli muzi�ki programi - a poslije grmi gramofon u kojem je jedna od onih velikih šelak-plo�a... mama je imala svega, posebno Verdija, i �ak jednu od Les Paula, gdje je mislim pjevala njegova �ena.
Bilo je i copranja - poslije ru�ka i kave su okretane šalice od kave, �ekaš, okreneš šalicu - i onda se to�no znalo koja baka najbolje iznutra "�ita" sudbinu. Da, kri� nesmeš dobiti - to je velika nesre�a, netko ide glavnom šefu gore!   
Ili olovo u rajngli: zagriješ, rastopiš, onda hitiš u vodu, napravi "ššššš" - i imaš figuricu koja ide baki na analizu. Pa baka i prognozira: "Vidiš to, vidiš to - ljube se!".  

Predve�er su sve mogu�e igre bile na dnevnom redu, od domina i tombole - sve "za slavu", do karata ili onog obi�nog drvenog zvrka na kojem je pisalo "daj jedan", "plati dva" ili ono najbolje "uzmi sve" - a što se ve� znalo igrati za miki�e ili kod starijih za sitne novce. 
Oni manji, koji nisu smjeli ostati kasno, znali su �uti od mame: "A tebi �e gospodin pri�ati i fino zaspi!" - pa pored otvorenog radija, ako je slu�ajno ponedjeljak, slušaš emisiju za pomorce: "Brod taj i taj stigao u luku tu i tu" i "Ona njemu na brodu tom-i-tom, �eli to i to!"

I onda, u drugoj polovici '50-tih, došla su lijepa vremena o kojima govori ovaj citat iz mojih Sje�anja: "S tramvajem do Mihaljevca, pa do Tunela i onda pješke na Sljeme do Obrtni�kog doma i livade gdje se rastegne deka i onda pojedeš sve što je doneseno – to je uvijek bilo tako fino! Sa sobom se u ruksaku nosilo pohanih piceka, krumpir-salate, rotkvica, kruha, kola�a ili štrudli od jabuka i �aj u termosici, a poslije su došle aluminijske kutije za faširane šnicle, kuhana jaja i mladi luk"
(Da bi danas s klopom na izletima iskrsnuli problemi kod onih koji idu na skijanje, jer bitno je da si bio vani, na primjer u Austriji: zemeš kredit, pa u Austriju na skija�u za vrijeme zimskih ferija, pa tamo klopaš i kuhaš grah, konzerve i ono što si dofurao od doma u stilu košalni iz vremena "1-2-3" - ali bez onog "2" za meso, jerbo nemreš švercat u EU meso pored Janeza, koji te ku�i još iz vremena ex-dr�ave kad' smo svi bili šverceri, bez obzira na razlike u spolu, religiji, porijeklu i seksualnoj opredijeljenosti u pogledu EU!)       

Naše vo�e i ono što iz njega u kuhinji slijedi 
Vo�a je bilo dovoljno, i barem nama de�kima, svugdje "pri ruci" - moja generacija tu sigurno nije bila uskra�ena, dapa�e!

Vo�a smo puno jeli. Jabuke, šljive, trešnje, kruške, breskve, marelice...
Kuhao se kompot, kojeg je uvijek bilo po ku�ama, a radilo se i likere - pa kreneš u špajzi po redu: kompot od višanja, liker od višanja... i bedak stalno paziš kako te mama ne bi ulovila na djelu, kao da joj sve ne�e biti jasno kada vidi prazne staklenke. I onda, u jednom trenutku nadahnu�a, taman kada skop�aš kako si ve� danima polupijan, �uješ mamu: "Pa Dino, ti si totalno pijan!". Pa zato odmah pre�eš na ajer-liker, mama ga je zbiljam perfektno pravila.

A pekmezi! Kao i kompota, bilo ih je svih vrsta - i sada vidim onu veliku rajnglu od barem dvadeset litara, punu predivnih šljiva.
I kad' sam ve� kod velike rajngle: kestenji! Nabrali bi ih u šumi, naj�eš�e u Maksimiru - i onda pekli u rajngli. Jasno, najbolji su kestenji koje sam nabereš, pa smo zato išli u kestenje i onda kada ih je bilo za kupiti.
Od vo�a se radilo sve "mogu�e i nemogu�e"- od štrudle od jabuka do sladoleda od jagoda - sve je bilo fino i za oblizati prste!

Tog "našeg" vo�a se prisjetim kada kod "Manora", "Migrosa", COOP"-a, "Globusa" i drugih - svi su u tome jednaki, vidim stala�e s uredno izvaganim, zapakiranim, poslaganim i s barem dve-tri etiketice ozna�enim, ako treba i pojedina�no anti-ovo kontra-ono dezinficiranim bio-eco-natura eksponatima iz cijelog svijeta - u kojima skoro odmah prepoznaš vo�e.
Pa se �udim, uvijek iz po�etka!
Pola toga sazrijeva u plasti�nim košaricama - kak' to mo�e biti dobro? 

Gledam breskvu glatku kao jabuka, bez onih nje�nih mucica - i pitam se kojoj industriji je smetala mucasta ko�a i da li je to sada neki hibrid s jabukom, jer je tvrda kao kamen

Šljive su "Hi-Tec", jer iz šljiva je napravljena prava nauka koja dokazuje što se sve od šljive mo�e napraviti, pa ih ima od malih, velikih do onih ogromnih, u bojama šljive ili ne�eg sli�no, u boji crvene jabuke i ako treba, �ute banane -  sve neki hibridi, pa sad' tra�i onu normalnu koju znaš i voliš. �ak nemaju više niti onih protu-prirodnih crvi�a, valjda je to rezultat "bio"-proizvodnje za vegetarijance, pa kada sam ve� kod crvi�a - bome nema ih niti u brašnu - znate one vre�e s brašnom po špajzama u koje su svako malo zalutali mali, svijetlosme�i crvi�i s �rnom piknjom na kraju, sli�ni su onima u šljivi, samo su u brašnu, ali isto �migaju.   

Jagode su pri�a za sebe: ima ih ogromnih koje ili grizeš kao jabuku, ili re�eš s no�em, toliko su "bio" da se uop�e ne kvare, a one manje su �ak s "timerom", jer po�nu dozrijevati tek kad' platiš na blagajni, sazriju do parkirališta, na ulazu u gara�u su ve� dobile nekakve piknje, onda se rastepu prije nego što s njima do�eš do najbli�eg stola - pa moraš opet van, jer se u Švicarskoj "bio"-bilo-vo�e ne baca u crnu vre�u za sme�e, nego u vrtu, u zeleni kontejner za zeleni otpad po kojem ne ruju �ak ni miševi, a hrvatski penzioneri su daleko.
Sve to više nema blage veze s onim jagodama koje pamtiš - iz svega je nastala neka nova "tre�a vrsta". Zato u vrtu imamo i jagode - pustiš ih na miru, i ispadnu normalne.
Izgleda da su se odr�ale jedino dunje - kao ona u mojem vrtu. Ra�a kao luda, a stara je kao ja i neda se isto kao i ja za sada, a kani ona valjda još barem pedeset, a svaku godinu proslavi s par flaša likera od dunje.
Pardon, tu je i kruška - još uvijek ne trebaju napisati "kruška", kako bi znao da je to kruška. 

Sira, putra, vrhnja, mleka, jajca i krumpira
Nismo bili vegetarijanci, ali mo�da i zbog svega što sem ili �isti sir ili vrhnje s lukom, - kak' je to sve bilo dobro! Pa onda sve po redu - od " Mamica su štrukle pekli" preko gibanica do kola�a, i na kraju Liptauer - ne znam drugo ime za taj plemeniti namaz.

Liptauer u velikoj zdjeli koja traje danima, to je za mene apsolutni kralj svih namaza i vrhunac namaznog svijeta: sir, luk, crvena paprika, �lica senfa, dve �li�ice putra, malo vrhnja i soli - i gotovo. Ujutro ga nama�eš na šnitu friškog kruha i u�ivaš, pa onda još jednu!

Kako ne bi bilo zabune, sir je bio najobi�niji kravlji sir, znate - onaj od krave koja na svim svjetskim jezicima veli "Muuu!". S tim sirom je u zemlji "Milke", u Švicarskoj, ispao neki krupni  problem - švicarskih krava ima, ali kravljeg sira, onog obi�nog bijelog kravljeg sira nema!
A bez toga nema Liptauera! Pa o�ajan odzujiš preko grane, u prvom njema�kom konzumu kupiš kravlji sir, sljede�e jutro drmneš dve šnite kruha s Liptauerom - i od onda decenijama svako malo hodo�astiš iz zemlje sira i mlijeka u "Vaterland" - radi kravljeg sira.
U me�uvremenu, Šviceri su kod Digi�a otkrili nešto sli�no, zove se "Ricotta", pa oduševljeni uvoze, jer vele nema boljega, a mo�e i dugo stajati.
Probaš, a ono nešto brašnjasto i ne li�i na ništa, pa veliš: "Fuj - to je zbiljam samo za one koji ne znaju za drugo i bolje!" - a ono "drugo" je obi�ni kravlji sir!


Jogurta i majoneze tada još nije bilo, to je došlo tek kasnije. Ina�e, na placu se pojavila i moglo se dobiti samoborsku mustardu, za koju je recept netko dobrotom donio izvana.  

Gablec u  školi 
U osnovnoj školi smo prilikom gableca uo�ili socijalne razlike u "besklasnom" društvu: ve�ina je imala pretplatu na školski gablec pod imenom "Mlije�na prehrana", dok su oni �iji roditelji to nisu mogli platiti, ili donosili gablec od ku�e, ili nisu imali ništa.

"Mlije�na prehrana" se sastojala od kombinacija: mlijeko ili kakao, tamno-�uti topljeni sir u listi�ima ili pekmez, kruh u šnitama ili �emlja, te neko vo�e, uglavnom jabuka,
Sve je uglavnom bilo dobro, najbolje su bile �emlje, koje su uglavnom bile friške, a jedino je kakao ponekad znao biti grozan.
Gablec smo dobivali za vrijeme velikog odmora kada bismo u našim crnim kutama stajali u redu na stepenicama ispred podruma gdje je bila kuhinja, i pomicali prema �enski u bijelom širclu, ispred koje je bilo mlijeko u velikom loncu, a pored nje velike košare s kruhom ili �emljama. Ostala hrana je stajala iza nje na nekoliko stolova poslaganih u red, i pokrivenim  bijelim stolnjacima.
Kada bismo došli do �enske u širclu, ona bi nam s kutlja�om nalila mlijeko u bijelu buhtlastu šalicu, ili bismo dobili kakao u staklenoj flašici od dva deci. Flašice s kakaom su ponekad u zimi bile toliko hladne, da smo ih jedva mogli dr�ati u ruci, pa malo griješ - malo piješ.
Nakon toga bismo otišli jesti negdje u hodniku ili ljeti na školsko dvorište.

Naravno, bilo je onih koji su donosili od ku�e, a me�u njima je bilo i "bogato" opremljenih. Takvi su uglavnom dio gableca ili �ak sve dali onima oko sebe, neki su i ostali bez svega, jer smo im sve pojeli, a neki su ve� prije zvona raspakirali gablec kako bi što prije sami po�eli jesti. Ukratko, neki su skrivali, a neki dijelili.
S druge strane, radi onih koji to nisu imali, neki su otkazali "Mlije�nu prehranu".

Nekoliko godina kasnije, radi kupnje gableca se pod odmorom znalo oti�i u susjedstvo škole. Jasno, za kupnju je bio potreban novac, i tu su neki pokazali novi vid solidarnosti. Na primjer �ana je jednom od nas de�ki posudila 20 dinara za gablec, on je s tim kupio u "Risnjaku" sendvi�, drugi dan joj je vratio, ali je to poslije našao u svojoj torbi.

U svakom slu�aju, u najlošijoj situaciji su bili "domovci" ili "domov�ani", uglavnom ratna siro�ad iz doma u Vlaškoj - oni su u svemu, pa tako i kod školskog gableca, bili uskra�eni.

Grad naših "zelenih štandova" 
Za nas de�ke koji landraju naokolo po kvartu i ponekad daleko izvan kvarta, grad je bio prepun "zelenih štandova" koji su samo "�ekali" na nas, "�ekali" kako bismo se poslu�ili vo�em, povr�em ili barem jednim klipom kukuruza.
Da - i sve je bilo onaj istinski "bio" koji zna�i zemlju i prašinu, zrak, maglu, kišu i sunce, suše i nerodne godine - sve ono kako priroda odredi, "bio" koji zna�i p�ele, leptire, skakavce, muhe, komarce i sve ono �ega sve manje ima ili �ak uop�e više nema... ili je nestalo pod betonom.
Zato, zbog onoga kako je to nekad bilo, krenimo putem pojedina�nih sje�anja:

Danko - "Pišta":
"Mi iz Vojnovi�eve smo na Šalatu išli krajnje jednostavno obu�eni - bosi i kratke hla�e ispod kojih smo imali kupa�e. Bazen smo "osvajali" iz pravca Von�inine, cca 50 metara nakon Rubeiti�eve. Tu je, na padini, tik ispod bazena, bilo nekoliko obiteljskih ku�a u kojima su u pravilu stanovali podstanari – studenti koji nam nisu pravili problema kad' smo kod njih u hodniku na �uvanje ostavljali naše blago – kratke hla�e.
Nakon kupanja (i obla�enja) išli smo na okrjepu – na susjedni brijeg Šalate u vo�njak uz vilu 'Kuntari�' (Ljubo Kuntari�). Vo�njak je bio fantasti�an: nikad više takvih bresaka, marelica, krušaka i šljiva!. Nakon toga - doma na presvla�enje (u traperice) i na spoj (ak' smo nekaj zbarili taj dan na bazenu) i pravac (opet) Šalata ili Tuškanac, Gornji grad, Ribnjak ili sli�no."
Dino:
"Desno od Crnog puta su Crnoškolsko igralište i polja kukuruza, jer Bundeka i Zapru�a još nema, pa si usput posu�ujemo po klip kukuruza...  i dolazimo na po�etak Trnjanske ceste. Trnjanska je prva asfaltirana i kona�no smo opet na asfaltu. Prelazimo autoput, prolazimo trnjansku tr�nicu i dolazimo direktno do Vara�dinske, tj. Proleterskih brigada tj. Vukovarske, gdje Pala�e pravde još nema. Prelazimo Vara�dinsku, gdje tramvaja još nema, a lijevo na polju gdje Lisinskog još nema, opet posu�ujemo po klip kukuruza."
Paskaš: "Bar je kuruznih klipova i vo�a bilo!"
Radovan:
"Ljeta sam provodio na Savi, Jarunu i tadašnjem bazenu Mladost na Savi. Za klopu smo nosili kruh, a usput bi se po vrtovima Kne�ije i Jaruna snabdjeli paradajzom, paprikama, lukom, mladom kolerabom...". 

Zato danas velim: "Svi u vrt, treba opet po�eti saditi!" - pa mo�da u našem gradu uskrsnu "zeleni štandovi" kojih više nema! 

Posljedice doba u scenariju komunista
Moja generacija je ro�ena i odrasla u periodu neposredno nakon završetka II. Svjetskog rata, kada poratno vrijeme nije bilo jedini uzrok nestašici hrane koju smo iskusili - glavni uzroci su ipak bili u ciljevima i strategiji komunista koji su svoje ciljeve ostvarili i �ije posljedice su ne samo prisutne još danas, ve� se radi o trajnoj šteti koju je gotovo nemogu�e sanirati - trajnoj šteti koja je svoj "pandan" našla tek u vrijeme Velikih Lopova.

Prvi cilj komunista je bio uništiti seljaštvo, jer su u nezavisnom seljaku gledali dr�avnog neprijatelja: politi�ki nepouzdan faktor, nikada partner komunistima, nezavisan na svojoj zemlji, stolje�ima naviknut na "stezanje remena" i odmahivanje rukom na svaku vlast uz ono "Znam ja njih!", naviknut na zadrugarstvo i udru�en u zadrugu, uvijek u stanju nešto prodati radi školovanja djece...  dakle slobodan, nezavisan i misli svojom glavom.  
Komunisti su takvog seljaka po�eli uništavati, a tamo gdje nije išlo, �initi zavisnim.

Zato su uništene zadruge, zato je uveden agrarni maksimum, zato do 1964.g. naš seljak, dakle ovdje u Europi, nije smio imati traktor, ve� je morao obra�ivati zemlju plugom kao u prošlom stolje�u; zato nije unaprijed znao otkupne cijene za svoje proizvode, pa su na kraju svinje pile mlijeko, a kukuruz jeli miševi; zato je morao prakti�ki sve prodavati "društvenom sektoru", jer u suprotnom nije dobio niti sjeme niti gnojivo, a to je morao kupovati od "društvenog sektora"; zato naš seljak nije mogao imati socijalno osiguranje, ako nije nekoga iz obitelji poslao u tvornicu - ukratko: selo je uništeno, seljaštvo postalo zavisno i na kraju, odvojeno od polja postalo “regrutna baza" za radni�ki proletarijat!
I zato je  jedna od najve�ih komunisti�kih floskula sadr�ana u sloganu "Zemlja seljacima!".

Kona�ne ili samo "kona�ne" posljedice: neobra�ena polja, u barem dva navrata prakti�ki uništen sto�ni fond...  i tako tim redom. Naš seljak nije imao šansu �ak niti pokušaja razvoja u smjeru modernog seljaka, farmera ili sto�ara, najkra�e kazano, u smjeru koji je do nogu potukao suprotni, u odnosu na postupke ex-dr�ave konstruktivniji ruski koncept kovhoza i sovhoza - tako da su Rusi ve� '80-tih godina tonama zlatnih štangi morali pla�ati �ito ameri�kih farmera (jer tko bi primio rusku rublju, po Rusima vrijednu kao ameri�ki dolar), a kupovali su toliko da su rušili kurs zlata.
Kupovali su Rusi �ito od ameri�kih farmera jer su morali, jer bi bez toga �ita Rusija bila zemlja proletera gladnih kruha!
Posljedica: razmisli malo, kreni od Slavonije - "�itnice Europe". A onaj komu još uvijek nije jasno, neka u prvom du�anu "D" kao "Diona" - Kutle-San ili Todor-Kan, svejedno, upita gdje se kupuje �ito za kruh naš svagdašnji. Ma gdje to bilo, u kunama nije... onda dodaj uvoz mesa, mesnih prera�evina - bilo �ega od onoga što vidiš na prvoj polici, i kreni dalje!

Drugi, paralelni cilj komunista je bio stvoriti proletarijat, jer su po vlastitoj definiciji "avangarda proleterijata" koji kroz razli�ite faze vode u svijetlu budu�nost na kugli zemaljskoj ujedinjenih proletera - morali su imati proletarijat i cilj je bio za sebe stvoriti proletarijat u zemlji u kojoj ga nije bilo, jer su dominantni bili srednji gra�anski sloj, poduzetništvo i seljaštvo.
Posljedica: komunisti su iza sebe ostavili gradski proletarijat koji su godinama na silu stvarali. I sada ga još uvijek imamo - zajedno s izbjeglicama iz prošlog rata, posebno brojnih bosanskih Hrvata koji su došli u Zagreb nakon što su ostali i bez djedovine i bez krova nad glavom. "Socijalno breme?" - mo�da i je, ali zato postoji dr�avna vlast koja mora rješavati probleme - ili barem riješiti više problema nego što ih sama stvara.     

Goli otok i "Dru�e Tito mi ti se kunemo!" 
U to vrijeme, besprimjerno najgore su prolazili robijaši na Golome otoku! Pod batinama �uvara (a kada su se �uvari odmarali, surobijaši su morali batinati jedan drugog!) tucali su kamen gladni i �edni, a "za promjenu" su pod prisilom i batinama morali jesti vlastiti drek, piti vlastitu ili tu�u mokra�u i pritom pjevati "Dru�e Tito mi ti se kunemo..." i sli�ne pjesmuljke iz repertoara onomu �ije ime i dan-danas u stolje�u dvadeset i prvom, još uvijek nagr�uje nekadašnji Trg Sveu�ilišta u glavnom gradu. Sve skupa Grozno!

I dok je to tako, i dok ima takvih koji tu sramotu grada podr�avaju, jasno je da mu�enja robijaša na Golom otoku i njihova poni�avaju�a bio-"ishrana" ne�e u�i u knjige povijesti - gdje im je mjesto kao opomeni budu�im generacijama, a nama kao potsjetnica da jako dobro pogledamo one koji �ak i danas prizivaju, vole, poštuju i hvale partizansku kapu s crvenom zvijezdom petokrakom. Samo ih dobro pogledajmo, zapamtimo ih dobro - i recimo im ono što je na �amki bila najve�a uvreda koju se nekom moglo re�i: "Šuft!" 

Nota bene, i za "pro memoriam" -  još jednom o Titovom Konclogoru:
"Tucali su kamen gladni i �edni, pod prisilom i batinama su morali jesti vlastiti drek, piti vlastitu ili tu�u mokra�u i pritom pjevati 'Dru�e Tito mi ti se kunemo!'".

Za portal: Davorin Krog
(davorin@bluewin.ch) 

Od istog autora:

Crtice i sje�anja iz Zagreba (10)
(i u 10 - linkovi na predhodnih devet)

Crtice i sje�anja iz Zagreba (11)

Crtice i sje�anja iz Zagreba (12)

Crtice i sje�anja iz Zagreba (13)

Crtice i sje�anja iz Zagreba (14) 

PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan !

Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude. 
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.