Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (20)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Oklen-City
Zagreb, Bogovi�eva ulica radnim danom
www.zagreb.hr/default.aspx?id=48337
I dok drugdje sav svijet ide u prirodu i napušta grad, po mogu�nosti ve� u petak, u Zagrebu vikendom kao da postoje samo dva smjera: subotom prema Špici, i nedjeljom prema nekom trgova�kom centru na periferiji grada - dakle, subotom prilog "duši" grada, a nedjeljom obolus jednom od novih "hramova".
Špica nije više na Trga�u, pred Neboderom i kavanom Dubrovnik, ve� u Bogovi�evoj. Promenada se prote�e Gajevom od Trga�a do �arlija, pa Bogovi�evom do Cvjetnog trga, i onda desno u Margaretsku.
Subota je, nešto prije dvanaest sati - tko ho�e biti vi�en, mora se na�i negdje na izme�u �arlija i Cvjetnog trga - po mogu�nosti u sjede�oj pozi pred "Bulldogom". Svi su tu, cijeli grad se stuštio na Špicu: od onih koji misle kako u society metropole nešto zna�e - politi�ari, biznismeni i "biznismeni", profesori i sportaši, do onih koji tek "sti�u" - zgodni de�ki i cure, budu�i Beckhami i Schifferice... jedino bakica nema, dok pedera ionako svuda ima.
Svi su tu na estradi gradske šminke - višeslojne i duboke, svi su tu na velesajmu bezbrojnih faca zlatnih riba - blaziranih subotnjih eksponata, sku�eni kao sponzoruše po diska�ima kada se ubacuju nekom tko ima love - pa što god uleti. Svi su tu u mikro-negativu Hollywood Boulevarda u doma�oj izvedbi, s hrpom novo-zagreba�kih naturš�ika u hiljadu glavnih uloga koje se igraju na svakom kvadratnom metru - samo još ringlšpil i timpani fale.
"ZG-delicija", snobovski exibition-road event, nekom bitna i jedva do�ekana �ivotna supstanca, dok neki drugi vele kako na Špici nisu bili ve� nekoliko godina i da �e taj trend sa zadovoljstvom nastaviti.
Progutan u masi, pokušavam se u�ivjeti u scenu i osjetiti dašak svakodnevice, ali dolazim do istog zaklju�ka kao i ju�er na Trga�u: prostor je zajedni�ki, ali pred starom, dobro poznatom kulisom, sada je nova scena u kojoj mi je dodijeljena nezahvalna uloga scenskog mrtvaca koji je, slu�ajno provirivši iza kulisa, uletio u remake vlastitog filma s novim protagonistima. Dobri su, odli�an (5) - statisti u o�ekivanju glavnih uloga su i dalje naslagani kao zlatne ribice, šminka je dosegla space-shuttle tehnologiju, ali po ve� odavno pohabanoj formuli, a za one silne koji poziraju u svojim virtualnim glavnim ulogama, me ionako oduvijek bolio qrac. Ili klinac, bimba�, kita, kokot... i ne znam zašto su me baš sada ovdje na Špici, zagnjavili purgerski deminutivi na "-ek", pa veliš "pimpek", "tutlek", "nor�ek", "kumek", "lajbek", "pehar�ek"; demi�on�ek"; "pajcek", "pesek", "taubek", "labudek", "pušlek" i jasno "Bogek", iako dio toga ne postoji u dostojnoj originalnoj veli�ini, kao na primjer "pimp" ili "tutl". Zna�i, purgeri su skromni i ne pretjeruju kao oni Šemsini koji vele "kur�ina" i "kreten�ina". Ili "tajkun�ina" - kod koje su zagreba�ki siroma�eki brzo skop�ali kak' "tajkun�eka" nema, jer za grabe� �ak niti purger nije izmislio deminutiv. I kako još ne bih zaboravio: da, za one elitiste u glavnim ulogama blazirane mase obi�nosti me boli labud!
Starih protagonista više nema, lica su im ostala zagubljena u prošlosti, novi nisu dio moje scene kao niti ja njihove - i zato usred gu�ve ostajem sam.
Mislim kako bi najlakše bilo ponoviti rije�i �ovjeka u gu�vanjcu Tkal�i�eve: "Jebote, svijet je poludio, nisu više normalni!", ali to nije to�no, jer "normalnih", ma što god to zna�ilo, sigurno ima, ali ih nema smisla tra�iti u gomili "poludjelog svijeta" - ma što god to zna�ilo. Zato prolazim kroz gu�vanjac koji je Mega-varijanta onih nekadašnjih, i kao šaran ljuskaš me�u babuškama, gledam i prolazim kroz šareno jato za koje znam da više nije moje jato.
Usput štigam na ono što mi se ne svi�a, svjestan kako sam u manjini i po tome krivo naštelan - jer ve�ina po pravilu ve�ine u�iva pravo ve�ine kojoj se sve ovo svi�a, pa su valjda u pravu! I još vele kako je to duša grada - ali dušu ne �ini gradska šminka koja je samo bogata kulisa, ve� oni neprimjetni koje ne vidiš iako su tu. Kao i duša koja se ne vidi, nju moraš osjetiti.
Neprimjetni i nevidljivi jer nisu dio mainstreama šminke skorojevi�a, love novih bogatuna i onih koji sve to down-stream slijede. Pa nevidljivima zato na Špici subotom, kao i u svakodnevnom �ivotu, pripada mjesto u materijalnom backstage onih "nesnala�ljivih" - jer na površinu su iz dubine isplivale nove "vrijednosti", tako da bi Šenoa, Matoš i nobelovci Ru�i�ka i Prelog danas na Špici vjerojatno isto prošli - u backstage!
I mo�da baš zato sam i ja jedan od nevidljivih, iako sam opet up-stream naštelan, onako disidentski i stalno u kontri: na nekoj mojoj vagi, sve ovo skupa ne bi pretegnulo niti frtalj Dolca niti �etvrt Maksimira.
Ali, Zagreb je metropola, pa mora imati i jedno i drugo i tre�e i još mnogo više, a sve to Zagreb ima, pa i ja velim "Moj Zagreb, tak' imam te rad!" - �ak i s ovakvom "dušom Grada" u sjeni gradske zbilje, gdje je bitno tko i s kim sjedi pred "Bulldogom", dok su mladi bra�ni par s djetetom u kolicima i de�ki�em sa sladoledom iza njih, ili dvoje teenagera zagrljenih pred Oktogonom - oni nevidljivi! Tra�i dušu i na�i �eš!
VIPni trg - “Pardon, mogu li pro�i?”
Cvjetni trg su osvojili stolovi kafi�a VIP, stolovi na kojima se svaki sat vrti Lova do krova. Veliš: “Pardon, mogu li pro�i?”, kit pomakne sjedaljku, pa se provu�eš i tek onda mo�eš pro�i prema kinu Zagreb, gdje te u prostoru pred ulazom, umjesto nekadašnje gu�ve u kojoj tra�iš "karta-više"-švercera, do�ekuju zatvorena prljava vrata, koje�im oblijepljena stakla, letve i prašina - zapušten i napušten prostor kao logi�na posljedica CineStara i sli�nih kino-multipleksa, prostor koji �eka revival kada krenu krpe, parfemi ili pizze, ili opet VIP.
Onda se probijaš desno prema “Oglasu” kroz jedinu zatoku koju vidiš me�u stolovima, iako ne �eliš predati oglas – jer na lijevo ne mo�eš. Prolaz prema knji�ari lijevo zagra�en je tako da je ulaz u knji�aru
taman iza zadnjeg VIP-stola - to�no tako treba s onima koji �ele �ivjeti od prodaje knjiga.
I nikoga ne smeta što je direktni prilaz knji�ari zatrpan stolovima - sve u stilu: "To je ionako ve� odavno trebalo zagraditi!". Dobro zagraditi, zagraditi do zadnje stala�e s knjigama i do zadnje knjige - i to baš s VIP-stolovima, jedan VIP-stol po neprodanoj knjizi, VIP-šalica kave po nepro�itanoj stranici, VIP-cuker uklju�en u cijenu zatrpanog ulaza u knji�aru!
Jerbo kava ide u svim varijantama, a knjiga niti u jednoj. To je o�igledni problem knjige kao medija, jer korisnik takve naprave mora znati �itati, pritom se mora prisjetiti svih slova – i sve to još direktno, iz vlastite glave! Zato su knjige sve manje �itane i još manje kupovane, a prosje�no �itanje prestaje na naslovu Ve�ernjaka - ili mo�da malo ispod.
Pa kada takav trend dohvati intelektualce, pa kada tako "informirani" i nakljukani naslovima po�nu podu�avati i tebe koji stalno nešto tra�iš, �itaš i još pritom misliš, onda prorade picajzli i veliš: "Dole knjiga, zatrpajte knji�are i �itanac ograni�ite na Ve�ernjak - jer �ovjek nikada nije dovoljno glup!".
A što se ti�e Cvjetnog trga - cvije�e k'o cvije�e, na kraju uvijek uvene, trg je sada ionako VIPni trg, nezavisno o onom što bijelim slovima piše na plavoj gradskoj plo�ici.
(Usput: za razliku od "Trg Maršala Tita" gdje uop�e nije svejedno što njesra na plo�ici još uvijek stoji, dok ono "Trg �rt. faš." iz higijensko-sanitarnih razloga izbjegavam spomenuti!)
Na Cvjetni trg podsje�a još samo jadni residuum nekadašnjih štandova sa cvije�em. Tih nekoliko štandova se povuklo u kratki, posljednji red pred “Mladinskom knjigom” (koja je još tu jerbo je ionako uvijek prodavala sve prije knjige - valjda zbog Cvjetnog trga, �ak i umjetno cvije�e i cvije�e naivaca na staklu), tako da se na kraju, nakon svih tih silnih stolova, ipak vidi i cvije�e.
U korist VIP-stolova decimiraš broj cvjetnih štandova, pa residuum �ivi na prometu koji su prije toga imali svi štandovi zajedno, ali na VIPnom trgu samo VIP-u cvjeta cvije�e, dnevno friški pušlek Mega-kuna.
Nekad je business case kod kafi�a zapo�injao s dimenzioniranjem automata za kavu: "sto kava na dan - ulazim; dvjesto kava na dan - puna šaka brade, sve preko toga - ludnica!", tako da ovo s VIP-om spada u podru�je naše nove "poduzetni�ke" astronomije feuda, a budu�i razvoj u inter-galakti�ke sustave super podmazanih veza gradske "privrede" - sa ili bez "Kontrolje" koja sve kontrolira to�no onako kako se to kod nas radi, pa su neki uspješni privrednici na veliko, a drugi velike poštene budale.
I što je najinteresantnije, nakon svega što se zbilo u Lijepoj njihovoj otu�ene, popušene i oplindrane infrastrukture, to svima do�e normalno, jer jedino kod nas je mogu�e da neki lokal�i� od tridesetak kvadrata postavi na trotoaru u svim smjerovima stolove na nekoliko stotina kvadrata - i to još u samom centru grada! Svima do�e normalno i nitko se ne buni što je �ak pri pogledu iz aviona promijenjena slika centra grada gdje sada uz šareni Dolac i Lenuzzijevu zelenu potkovu strši fleka VIP-stolova.
Zbog toga mi je od srca �ao što VIP nije na Jela�i� placu, jerbo za razliku od mene, tramvajko nema niti vremena niti razumijevanja za pitanje “Pardon, mogu li pro�i?”, a niti plavi zagreba�ki tramvaj se ne bi kao ja gurao izme�u stolova, ve� bi jednostavno profurao ravno i preko svega, sa spuštenom košarom!
Zato se uznemiren pitam koji razvojni put �e odabrati VIP: prodor kroz Oktogon prema Ilici, ili frontalnu ofenzivu prema jugu, na po�etku ravno do Espice i Kolodvora, a poslije preko oba krila do �eljezni�kog nasipa, na cijelom potezu izme�u Zapadnog kolodvora i Kanala.
Ili �e jednostavno pri�ekati trenutak kada VIP-gravitacijska crna rupa na bivšem trgu cvjetnih kioska i štandova usiše lovu dovoljnu za Big Bang od Medvedgrada do Maksimira, i otvaranje gornjogradskih katakombi i skloništa pod video nadzorom, kako bi u podzemne tunele stigli VIP-stolovi.
Strpjeti �e se VIP - vrijeme leti i na njegovoj je strani, pa kad babuške zaborave da je tu nekada, dok su bile male ili ih još nije niti bilo, bio Cvjetni trg, a šarani ušute ili ih više ne�e biti – pasti �e VIP-komanda: "Kre�emo, pokret - i izbjegavajte �arke s onima u Bogovi�evoj, ti �e se ionako me�usobno izglodati!".
Za sada, VIP-posluga još uvijek ne fura rolšue i ne lebdi iznad stolova, a za obi�ne smrtnike na dvije noge uskoro dolazi sljede�a VIP-faza: "Pardon, mogu li pro�i do Oktogona?”.
"Oklen sam ja sad, â?"
Oko mene sve same babuške - cijeli Grad je tu! Dobro mi je Fil rekao da današnja dotepenizacija �ivi od ma�njavanja love i navijanja na tekmama pomo�u boksera, od TV i uzimanja novina pod religiju, od lokanja po kafi�ima i od blejanja na Špici.
A ja njemu velim kako je za takve baš dobro što izme�u knjige i kulture stoji HRT – stisnu gumbek na daljinskom, pa fino dobiju i knjigu i kulturu preko daljinskog HRT-upravljanja upravljanih. Sve je na TV, posebno ono što puk po onima gore treba ili mora znati - sve stigne u pikse za nepune tri HRT-minute!
Dok za detaljnije, blizinsko upravljanje i doziranje mozga populi slu�i Ve�ernjak, i to "zna se"-vjerno!
Ve�ernjak i HRT takvima sve tako fino ispri�aju i objasne, i sve je tako dobro pripremljeno i smišljeno kako bi vlastito najbolje bilo uvaljano kao za puk bolje, da je svako Mišljenje nepotrebno.
Pa ti koji misliš vlastitom tikvom, a Ve�ernjak, ako uop�e, �itaš naopa�ke, ispadneš krivovjerni šaran koji pravovjernim babuškama muti svetu vodicu - �ak nisi niti disident, ve� strano tijelo u zdravom organizmu.
I na sve to kod mene nezdravo i izvan vremena, dolazi ono najgore što kona�no kompromitira i eliminira: ne govoriš hrvatski u njegovoj naj�iš�oj hercegova�ko-posavskoj varijanti oboga�enoj elementima knji�evnog jezika stolje�ima njegovanog na potezu izme�u Viteza i Travnika, i negdje na kamenjaru oko Brijega Širokog - pa ispadneš kao stranac u Gradu-Koji-Više-Nije-Tvoj i koji sada zovu Oklen-City zbog novog pitanja pri upoznavanju: “Oklen si ti sad, â?”!
“Oklen sam ja sad, â?” - ro�en pod Gri�em, pa mi je rodna gruda u Zagrebu, a ne u Grudi, i kojem pašnjaci i krave, kamen i prašina nisu bili dio �ivota!
“Oklen sam ja sad, â?” - koji ne šljivim Severinu, ne �elim znati tko je Šemso, ja kojem je zlo od cajki- pljugotina i ostale kuruze koja se prosula s brdovitih dijelova Balkana, i koji pritom troši papir u rolama kao nekada uz dinaridsko "srce-drapateljno" tuljenje Miše pa Mate Kova�a, te “Oklen sam, â?”, ja s �amke koji �e sljede�i put oti�i na Šalatu dobro opremljen papirnatim vre�icama iz aviona u koje �e uletjeti odgovor utrobe na "naš" novo-komponirani srpski turbo folk u degradiranoj varijanti nekad Lepe Brene, koji grmi iz zvu�nika skupih automobila dotepeneca koji organski ne podnose kajkavski.
“Oklen sam ja sad, â?” - koji se osje�am kao stranac kada do�em na Špicu gdje vidim i �ujem kako je Zagreb postao privredno-kulturno-sportski centar dopuhanih i dakavaca - jer predugo je strašni jugo puhao i donio do Grada sve osim kamenja s Neretve!
“Oklen sam ja sad, â?” - koji bi izludio kada bi iz dana u dan morao gledati okupaciju Grada po "ro�o"-modelu, “Oklen sam ja?" koji ne prihva�a i ne �eli robovati novo balkanskom "intelektualnom", "kulturnom" i privredno-skorojevi�kom brandu punom "uspješnica" koje pr�e sa svih strana u svim porama svakodnevnice grada - pr�e sve, od djece u školama i na �urkama, do odraslih gdje god bili!
"A oklen si ti sad, â?"
NIJE BITNO, dapa�e - TO JA TAK' I TAK' SVEJEDNO!
Jerbo na grbu Slobodnoga i kraljevskog grada Zagreba vrata su ve� stolje�ima širom otvorena i oduvijek su zna�ila dobrodošlicu - nekad mojima, danas tvojima, svi smo jednom i odnekuda došli u ovaj Grad!
Jerbo u gradu Zagrebu ne postoji "dipl."-Zagreb�anin; jerbo ne postoji "zlatno korijenje" kojeg uostalom nema niti kraljica Elisabetha, a kamoli purgeri; jerbo ne postoje ikakva prava po "gra�anskom sta�u" na išta u Gradu, i zato purgeri nikada nisu svojatali Grad po liniji purgeraja; jerbo s druge strane, ne postoji pravo po kojem netko smije siliti purgere na razmišljanje kako �e jednog, mo�da skorog dana, morati otvoriti svoj zavi�ajni klub u krilu grada koji je purgerska alma mater i jerbo budala ostaje budala i na selu i u gradu, a zagreba�ke budale su svi oni koji smatraju da bilo što od prethodno navedenog postoji!
Jerbo postoji samo: "ti", "danas" i "tvoj odnos prema Gradu Otvorenih Vratiju"!
BITNO JE NEŠTO DRUGO:
Dobrodošlica se uzvra�a zahvalnoš�u, poštovanjem i prilago�avanjem onome što zna�i i krasi grad koji ti je širom otvorio vrata, te istim takvim odnosom prema tradiciji doma�ina - od starog Gradeca ako treba, preko "belega Zagreb-grada", do Ten�erinog Zagreba i tvojeg i mojeg Grada danas - kaj ne!
Dobrodošlica Grada Zagreb�ana, bili oni "purgeri"; "dojdeki", "dotepenci", "mi Zagrep�anci" ili oni koji i dalje gaje plemenski "otklen si ro�o"-mentalitet, se uzvra�a integracijom, tolerancijom i poštovanjem - i svi mi smo Zagreb�ani tako dugo dok nas se zbog neupadljivog i kulturnog ponašanja prakti�ki i ne vidi i ne �uje, svi mi smo Zagreb�ani tako dugo dok iz ponekih ne izbije haharski mentalitet pašnjaka koji se izruguje starom "kaj", a Grad lijepe i plemenite muzike i Zagreb�anima dragih popevki koje nikome ne name�u, pokušava pretvoriti u bezimenu selendru treštavog brdsko-Šemsinog glasanja - što se onda pretvara u ruralno silovanje i zlorabljenje strpljivosti doma�ina.
Dobrodošlica Grada Zagreb�ana novim Zagreb�anima podrazumijeva i o�ekivanje da �e ga cijeniti barem u istoj mjeri kao Kinezi, Brazilci i mnogi s drugih kontinenata koji su prihvatili Zagreb na isti na�in kao što je Zagreb prihvatio njih, te podrazumijeva o�ekivanje da �e njihova sljede�a generacija po mnogomu dobrom biti bliskija i sli�nija onima koje su zatekli u gradu, nego onima koje su ostavili tamo od kuda su došli.
Zagreb je tvoj Zagreb - ali nikada ne�e biti tvoj zavi�ajni klub. Ku�imo se, kaj ne!
Zagreb ne moraš voljeti, ali ga moraš cijeniti i to svakodnevnim ponašanjem pokazati - drugih pravila nema, niti za tebe, niti za mene!
"Oklen-City" crni biseri
"Funatic - the ultimate joke archive" (http://funatic.dizzy.hr/tekst.asp) je izvrsno uo�io "jezi�ne" probleme koji su vidljivi po oglasima. Netko �e to shvatiti kao zabavni primjer tu�e gluposti, i mo�da �e se na to �ak i nasmijati, dok �e netko drugi u tomu vidjeti vrh sante leda gdje prestaje zafrkancija i po�inje slika na kojoj iza tekstova oglasa stoji zrcalo s konturama školstva, op�e kulture i mo�da još po ne�ega vezanog uz "šaljive" oglasopisce.
Pretpostavljam da su oglašiva�i provencijencije bliske onima koji su iz Zagreba napravili "Oklen-City", jer je teško zamislivo da bi netko sa završenom zagreba�kom osmogodišnjom školom napisao nešto sli�no.
Evo nekoliko crnih bisera koje je "Funatic" pronašao u "Plavom Oglasniku":
"Prodajem vrata na šibanje.",
"Kupujem ku�u od �istog vlasnika.",
"Sobu iznajmljujem prete�no �enskoj osobi.",
"Prodajem neuseljiv stan sa stanarom.",
"Prodajem ku�u s oku�nicom i vanjskom zemljom",
"Prodajem ku�u, sve komunikalije.",
"Prodajem gnojnu cisternu",
"Prodajem jednosobna vrata.",
"Prodajem trokrilni ormar za vješanje.",
te oglas vlasnika koji se zbiljam iz daleka dokoturao do Zagreba:
"Prodajem ku�u 5000 km od Zagreba.".
Pogledajmo i nekoliko zgodnih konstrukcija:
" Renault 4, zbog hitnosti hitno", "Prodajem Mici buši", "Jogi mudrac", " Kratkodlaka opti�arka", " Sablje i bode�i iz 40. stolje�a", te "Auto sjedalica za dijete do 100 kg".
Na zagreba�koj Špici - nekad
Nekad se na Špici �ekalo, sastajalo, dogovaralo, ogovaralo, pokazivalo, dokazivalo, pilo pa opet punilo i praznilo, brbljalo i pri�alo, naro�ito o curama i nogometu, trgovalo, kupovalo ispod ruke i prodavalo ispod pulta... uvijek se tu nešto dešavalo, uvijek je bilo puno i krcato - i sve je bilo sli�no ovom danas, ali ipak druga�ije.
�enske su bile sku�irane i uvijek su se lijepo pokazale. Prošetale su okolo s dve-tri frendice, a onda su, kao na promenadi, gledale i ogovarale de�ke. A de�ki su uglavnom radili Ništa i pri�ali o nogometu, košarci, kartama, cugi - i naravno, o curama.
Mjesta sastanaka su za de�ke bili kafi�i i bircuzi, oni "klasi�ni" gdje ako treba satima stojiš uz šank ili visoki stol, sjedilo se nije. "Izlog", "Slastica", "�amf" - "Jumferica" su bila mjesta gdje nisi mogao fulati ako u�eš u bilo koje doba dana, netko od "ekipe" je bio tu.
Skoro svi dogovori sa �enskama su padali uz “Vidimo se ispod sata!”, pa se ispod sata nestrpljivo �ekalo – po pola sata, pa i više, ili još više! Zapravo, bilo je normalno da se na frajlice mora �ekati - normalno su zakašnjavale, i to ne onih petnaest minuta, ve� �ist pristojnih pola sata. Oni jako uporni su �ekali, a oni drugi, kojima baš nije bilo jako stalo, su otišli – i to je bila zagreba�ka prirodna selekcija, tu pod Satom!
Nakon "probijanja leda" pod satom, išlo je jednostavnije: "Dobro, �ekam te pred školom!". ili "zafu�kam ti pod prozorom!" - što je podrazumijevalo specifi�ni fi�uk. Moj je bio prva dva takta Pobjedni�ke pjesme iz Carmen, to je ono kad' Don Jose izlazi iz arene nakon što je krknuo bika - i nakon toga se otvara prozor.
U snobovskom Zagrebu oduvijek su bili “in” samo Armani i njemu sli�ni – i to to�no po abecedi i do kraja. Kupiš u tvornici po frtalj cijene ancug od Yves Saint Laurenta, koji je Yves kao škart vratio Varteksu, i onda naravno - svima zatajiš priliku. Naro�ito prijateljima! Kako i oni ne bi slu�ajno profitirali, ili što je još gore - �ak negirali �injenicu da si to kupio u Parizu, na Champs-Elysées. I onda odeš na Špicu punu frajli u Ba�anijevim cipelicama i sli�no prema gore lijepom, a sasvim gore cvikeri, Yves Saint Laurent.
I onda kre�e snobovska svakodnevica zagreba�ke urbane kulture razgovora: “... pa sam si usput kupil' par krpi na Champs-Elysées!”; a ona: “Oh, pravo �udo da se nismo videli, baš sam se vratila s promocije L’Oreala u Parizu!”; pa ona druga: “Baš šteta što mi se niko nije javil! Da ste bar svratili na Roland Garos - Mima je imala match, pa smo se tam' tak' fino naklafrale!”.
Ponekad bi se desilo da u razgovor upadne i još netko nepredvi�en, pa veli onoj s promocije L’Oreala u Parizu: “Bok, kaj si ve� ovde? Mislil sam da buš još malo ostala u Crikvi!". I jasno, ima on i svoju spiku: "Ah, da – ide neko smenom do Londona? Moram sko�iti do Harrodsa, strgal sam si šalicu od kave!”.
To su bili sitni nesporazumi koji nisu nikoga zanimali, bitno je bilo da stvar dalje šljaka!
Na zagreba�koj Špici u "Oklen-City"
Na “Špici-Danas” vidim neispavane, ali dobro našminkane “gledati-i-biti-vi�en”-face u svim mogu�im, nezainteresiranim “tko-me-sada-gleda?”-pozama; �ujem one koji glasno govore o biznisu u milijunima; vidim mnogo duboko zadubljenih u poslovne razgovore koji �e sutra zdrmati Wall Street; �ujem zborno pjevanje Dakavaca i Štapalica, i na kraju postajem svjestan �injenice kako i dalje starim, a budale mi ipak i dalje idu na �ivce - dakle, duhovno jako slabo napredujem!
Da, ono prije je bilo mo�da sli�no, ali sigurno bitno druga�ije od ovoga danas!
Evo što �ujem na zagreba�koj Špici u "Oklen-City"-u (nepoznati govornici su dobili "prigodna” imena), dok me jaki gr� u �elucu skoro pani�no moli: “Imaš još koji Alkasalzer?”:
Povratnik: "Znaš kad sam otišo! A znaš kad �u se vratiti? Nikada!".
(Mislim si: “Njesra – toga sam se i bojao!”)
Biznismen: “To �e biti jedna švicarska tvornica, najpoznatiji proizvo�a� cementa...”.
(Mislim si: “Super za bespravnu gradnju - hercegova�ki kamen i švicarski cement!”)
Zabrinuti: “Renome firme je u pitanju!”;
Konkretni: “Jebeš renome, kaj je s lovom?”.
(Mislim si: “To�no - i poprcani renome treba probat naplatiti!”)
Upu�eni: “Znaš, došao je u trapericama i htjeli su ga šupirati. Misle siromah, a to cake,
on te samo �eli vagati!”.
(Mislim si: “To je transfer znanja! Besplatni uli�ni kurs za top-management!”)
Tehnolog: “Treba uvesti bar-côde i gotovo!”.
(Mislim si:“Tako je - i onda zbiljam gotovo!”)
Besmrtnik: “Pitaj Ericssona! Meni je on osobno rekao... !”.
(Mislim si: “I ti vikinzi, zbiljam nevjerojatno dugo �ive!”)
Svemogu�i: “Nemoj me pitati šta ja mogu napraviti! Odgovor je: 'Sve, baš sve!'”.
(Mislim si: “A što je bilo kod Ferimporta s mojim kutnim �eljezom za stala�u u špajzi?”)
Poduzetnici:
*Pate: “Ajmo napraviti ime, probat �emo još nekoga dobiti. Svi kupujemo robu zajedno, svak' u
svoju firmu, ulazi se teško, ali Vlado ovo, ti ono. Svak' svoju firmu i nema problema”;
*Koza: “Dobro, �im on... ja �u ti preko Vara�dina i �im do�e k meni, meni se moje ostavi i ide
dole, sigurno 15% ili 20% manje!. Osim toga, reci mu da mo�e samo sanjati o 150’000 do
200’000 kvadrata!”,
*Nostra: “�ekaj malo, a što �e biti kad se djeca umiješaju? Zlatko i Jure...!”.
(Mislim si: “Tako jednostavno to dakle ide! Fu�kaj 9 + 5 + 4 semestra studija!”)
Terazije: “Ma nisu Šiptari, nisu Šiptari, Srbi su! Nema goreg naroda od Srba s Kosova! Ma koji Srbi, pi�ka im materina!?”.
(Mislim si: “Gde sam to ja bre? Na Terazijama? Nema više da mislim bre!”)
Brzi: “Brzom prodajom preko posrednika, danas je dvadesetdrugi! Preko posrednika!
Nitko drugi to ne mo�e dobiti!“.
Oprezni: “Ali ništa telefonom, to ne mo�e pro�i!”.
Uspješnjak: “Tu sam zaradio sto tisu�a. Zato mene svi cijene, pa sam im rekao...”.
Automati�ar: “Sve se proknji�i automatski, financije su luk i voda!”.
Umre�avatelj: “Ma daj to umre�i, kupujemo centralu...”.
Kešovinac: “Sve mora biti u kešovini!”.
Štediša: “Nema sre�e jebote! Koliko sam milja mogao uštediti ali mi niti na kraj pameti nije bilo”.
Gastarbajter: “Ostal' vani �ovjek i sad krade, ali mnogo je napet �ovjek!”.
Velikodušni: “Jasno, jasno. Mi smo se ve� dogovorili da i on nešto pri tome zaradi!”.
Realista: “Ja to ne mogu da sakrijem godinu dana, ali mogu da krijem pet meseci!”.
Sva�alica: “Zato smo se s IBM-om posva�ali. Ja sam im rekao....”.
Cijepidlaka: “�uj, ne mogu, ne mogu – daj mi pare, pa �emo vidjeti!”.
Sinek: “Majku mu, zbog toga ne�u do�i!”.
Iskreni: “'Ko je reko da sam ja normalan? Gluposti!”.
Jamralo: “Šesnaest kuna, a on ho�e dvadeset!”.
Minimalist:
*Koordinator: “Daj zapamti jednom gdje je jug, gdje je sjever, gdje je istok i gdje je zapad!”;
*Zbunjeni: “Ma nemam pojma!”;
*Koordinator: “Nemaš pojma? Onda dobro!”.
Maksimalist: “Imaš osnovnu školu, pa šta �es više!? Radiš, osnuješ familiju...”.
Nepopustljivi: “Ne�u dozvolit i to je kraj pri�e. Do zadnjeg momenta, do zadnjeg momenta!”.
Javljalo: “Halo, da ja sam. A ja te zovem jutros! Zvao sam da se javim, rekoh 'ajde da se javim!”.
Putnik: “Ma ne, nisam! Pa otišo sam da ne bi bio tu!”.
Unu�i�: “Ma znaš ko mi je deda bio, pa drugi deda... pa znaš ko sam ja!”.
Bolnik: “Mani... boli me kurac, sestra još nije po�ela, boli me kurac!”.
Mislilac: “Ja sam razmišljao sto puta, sada više ne �u!”.
Nezahvalnik: “Ma znaš šta mene jebe, jebo te! Ja ustvari tebe ne trebam!”.
Da, ono prije je bilo bitno druga�ije! Još ja�i gr� u �elucu mi javlja: “Giljaj pod hitno il' bumo se još pobluvali, ja zbiljam nemrem više!”.
I onda �ujem rajsku muziku, a ni vic nije loš:
Purger: “Došel slon na nudisti�ku pla�u, gleda frajere i veli: 'Ne ku�im kak' se ovi najedu!'”, a drugi odgovora: "A znaš li zakaj Dubravu zovu 'Olimpijsko selo?' - svi hodaju u trenirkama, a skoro nitko ne zna hrvatski!".
Nije sve izgubljeno - to je komadi� moje Špice! Odnekud je izronio i nestao u masi, ali još uvijek je tu!
I peseki ku�e hrvatski, jer �ujem spiku: ona peseku: “Sad buš malo dobar, fino tu �i�i i �ekaj!”; onda ona njemu: “Daj dr�i ga, do�em ja brzo!”; a on njoj: “Kupi mi pljuge!”.
Zato znam da bu se Šarani vrnuli! I da su isti u duši i u svemu što je Grad negda imal iako sad' iznad njega lebde dijalekti s mirisom Pazuha Donjeg. I kak' buju Šarani spet zaorali Špicom dok babuške �kome i u�e kak' se voli i �uva Grad – aj' �ivli i vraxigajebi, pa nemreš baš sve u jednom �ivotu!
*****
Sje�anja:
Babuška
Babuška - Srebrni karas
O bedaku koji je donio babuške u Rakitje
Na ribi�iju u Rakitje smo obi�no kretali pred samu zoru: Pro�eš pored fazana, odeš do jednog od bajera, izvadiš kedericu i na nekoj lokvi sa strane naloviš kedere, s njima u kender kantu, vratiš se na bajer, kedera na udicu i zabaciš - ve�eg na raub za štukira, a manjeg na grunt za smu�a.
Dok �ekaš, napraviš "ru�u" od friškog kruha i pikaš s kedericom oko štapova u štenderu - mo�da naleti koji šaran�i�. Babuška u to vrijeme nije bilo - sve do jednog dana kada sam �isto spontano i usred bijela dana odlu�io oti�i u ribi�iju.
Bila je subota, jedna od onih prije �etrdesetak godina, kada mi je na ribarnici na Dolcu, gledaju�i ribe, došla ona: "A'jmo zabaciti!" - još uvijek stignem u ribi�iju. U tom trenutku sam zapazio dvije kašete s nekakvim kao dlan velikim, meni nepoznatom ribama - mnoge su još uvijek bile �ive. Pitam što je to, i �ujem: " Babuška!". To su bile prve babuške koje sam vidio u �ivotu.
Bez neke posebne namjere, kupio sam nekoliko komada "tek onako - nek' se na�u!", i metnuo ih u plasti�nu vre�icu s vodom. Pola sata kasnije su bile u keder-kanti, a pola sata nakon toga, keder-kanta s babuškama je stigla u Rakitje. Kada sam otvarao keder-kantu, o�ekivao sam kako �u ih vidjeti okrenute na trbuh, me�utim, one su se ne samo oporavile, ve� su bile �ivahne kao da se ništa nije desilo. Znam da sam za�u�en pomislio: "Ove bi satima pre�ivile u mokroj krpi!" - i umjesto respekta zbog priro�ene vitalnosti i izdr�ljivosti, umjesto "�estitke" što su uspjele pre�iviti sve ono prije kašete, kašetu, ribarnicu, plasti�nu vre�icu i keder-kantu, kod mene se javio osje�aj averzije, kao da se radi o škarpinama.
To se niti poslije nije promijenilo.
Stavio sam ih kao mamac, zabacio za štuku na dva štapa, babuške su radile kao lude, ali griza nije bilo. Na kraju, ne znam što mi je bilo, u svakom slu�aju nisam razmislio niti pola sekunde, i dvije babuške koje su bile na udici kao mamac i dve-tri koje su bile u keder-kanti, sam pustio u vodu.
Tako su babuške stigle u Rakitje!
Prošle su decenije u kojima me je svugdje bilo, da bi jednoga dana prije petnaestak godina, na putu iz Švice za Zagreb, u sam cik zore po autoputu stigao u visinu Rakitja - to�no u vrijeme kada smo Roman i ja dolazili u Rakitje na ribi�iju. Gotovo automatski skre�em za Rakitje, neko vrijeme "pipam" puteve jer je iz nekoliko šljun�ara na po�etku nastalo pravo more, i na kraju se uspijem probiti prema šljun�arama u zadnjem dijelu, gdje ve� iz daljine vidim neki auto na jednom od nasipa - zna�i dole na vodi je neki ribi�.
Parkiram iza njega, spuštam se do vode, sjedam pored njega i gledam kako lovi dok usput pri�amo.
Pita me �elim li jedan štap, rekoh kako �elim samo promatrati, jer mi je lijepo biti na jednom od starih šaranskih mjesta, i kako u autu ionako uvijek imam garnitura za trojicu - pa dalje sjedimo i pri�amo.
No, bitno je nešto sasvim drugo: lovio je babuške i rekao da ovdje sve vrvi od njih! Doslovce sam se uko�io - u Rakitju sve vrvi od babuški!
Pitam što je sa šaranom, i onda dolazi šok: “Ma kakvi, pa zato i lovim babuške! �ekal sam ga celu prošlu godinu i ništa – ni jednog nisam videl!”.
I što da mu sada velim - da je pored njega bedak koji je u Rakitju nasadio babuške?!
Šarane ne vidiš - ali još uvijek su tu!
No, pri�a je za mojeg novog prijatelja Kobeš�aka kojeg zovu “Ribi�”, iz Zagreba�ke 44 u �rnomercu, imala potpuno neo�ekivani kraj, jer rekoh: "A da mi ipak probamo dignut šarana - imaš li malo friškog kruha za 'pahuljicu'?" - i nakon toga sam se igrao asistenta s meredovom i nekoliko puta za redom snimao Kobeš�aka s ulovljenim šaranima, uglavnom su bili kilaši i jedan preko dvije kile.
Naravou�enjije: šaranska voda ostaje šaranska voda, makar sve vrvilo od babuški i niti jednog šarana godinama ne vidiš - bez brige, tu su oni, još uvijek!
Babuška
Babuška ili Srebrni karas (Carassius gibelio) i Zlatni karas (Carassius auratus) su morfološki toliko
sli�ni da to dovodi u pitanje radi li se o dvije ili samo jednoj vrsti. Obje nisu autohtone europske vrste.
Babuška spada u rod karasa (Carassius), porodicu šarana (Cyprinidae) i red šaranki Cypriniformes), razred zrakoperki (Actinopterygii), koljeno kralje�njaka (Chordata) i carstvo �ivotinje (Animalia).
Naj�eš�a je u donjim i srednjim tokovima ve�ih rijeka, toplovodnim ribnjacima i akumulacijama.
�ivi u jatima, svejed je, te agresivnoš�u osvaja staništa potiskuju�i druge vrste. U vrijeme nepogodnih uvjeta sposobna je ukopati se u mulj. Otporna je na visoku razinu one�iš�enja i manjak kisika u vodi.
Plodnost je od 160.000 do 380.000 komada ikre, spolno je zrela s 3 do 4 godine, u Hrvatskoj je spolno zrela ve� u drugoj godini. U stanju je razmno�avati se spermom muških riba koje ne moraju biti niti ista vrsta, odnosno �enke se mrijeste s mu�jacima drugih vrsta, ali iz ovako oplo�enih jaja razvijaju se samo �enke babuške, i to tako da nastaje jednaka kopija �enke. Mogu se razmno�avati i iz neoplo�enih jaja.
Ako se �ele mu�jaci poduzima se tretman muškim hormonima, te na kraju nastaje cijela populacija genetskih �enki, ali fizioloških mu�jaka.
Molekularni dokazi jasno upu�uju na hibridizaciju izme�u babuške i zlatnog karasa te obi�nog šarana.
Snaga hibridne generacije mo�e dovesti do borbe za �ivotni prostor izme�u hibrida i �istih linija, a daljnje kri�anje hibrida i �iste vrste mo�e dovesti do prijelaza gena u genetski kôd druge vrste.
U�estalost kri�anja hibrida i �iste vrste pokazuje vrlo nisku plodnost ili jaku negativnu selekciju.
Babuška je riba loše kvalitete. U šaranskim (ciprinidnim) ribnjacima je nepo�eljna, jer smanjuje prirast, pove�ava troškove hranidbe i agresivno potiskuje druge vrste.
Povijesni izvodi s Velikog šaranskog vije�a Agramicusa
- Sa sastanka Velikog šaranskog vije�a u vrijeme Prve najezde s Istoka
Šaran Ljuskan:
Sestre i bra�o! Moramo se braniti. Divlja jata iz Turbanicusa prodiru prema Agramicusu. Bosnicus je pao šapatom i gotovo bez otpora i borbe, naše sestre i bra�a u Bosnicusu su pokoreni, ali su uglavnom ipak izvukli �ive glave i zdrave peraje. Mi �emo se boriti do zadnje ikre!
Šaran Dojdan:
Imam još mnogo rodbine u Bosnicusu, otpor nisu pru�ali zbog Bogumilusa koji nemaju duhovnu �vrsto�u i moral kao mi s Vaticanusom. Od kada su napustili Croaticus i stvorili Bosnicum pod Šaranom Tvrtkanom, raspršili su se po lokvama, pa su bili lak plijen za jata iz Turbanicusa. Sada su se prepustili sudbini i to �e loše završiti - �ak se i mrijeste s tu�inom i s onima s brdskih podru�ja Vlasikusa.
Šaran Divljan:
Postavili smo neprobojne brane na rijekama Savatus i Kupatus, druga linja obrane za Agramicus je na Medveš�akusu, a za Rakitus na kanalima Savatusa. Moramo braniti i prilaze Europicusu, jer Agramicus je sada zadnja linija obrane od jata iz Turbanicusa
Šaran Dotepan:
A što je s izbjeglicama iz Bosnicusa i Posavatusa?
Šaran Divljan:
Svakoga �emo prihvatiti i ako treba dizati brane kako bi prošli. Za njih su svi prolazi otvoreni, svi su dobrodošli, a pomo�i �e nam u izgradnji, osiguranju i obrani Agramicusa.
- Sa sastanka Velikog šaranskog vije�a prije Velike Poplave
Šaran Ljuskan:
Sestre i bra�o! Pre�ivili smo Prvi veliki rat, mnogi su nestali nakon Drugog velikog rata, iza nas je i '71. i sada su mirna vremena u kojima sve polako ide na bolje. Mnogo ima novih koji su došli iz razli�itih razloga, tako da su obitelji Dojdana i Dotepana u velikoj ve�ini. U skladu s tom �injenicom, uskoro �emo stalni sastav Velikog šaranskog vije�a morati proširiti novim predstavnicima Šarana Dojdana i Dotepana. To je potrebno, iako smo svi jednaki - jedina razlika me�u nama je broj ljuski, drugih razlika nema.
Šaran Dojdan:
To je to�no, ali meni još uvijek svi vele da sam "dojdek", i to mi vele �ak i Dotepani!
Šaran Dotepan:
Nema ništa u tome, primi to sportski.
Šaran Ljuskan:
Jedino što zabrinjava je vijest o pojavi nekoliko babuški u Rakitusu - radi se o otpornom i agresivnom Srebrnom karasu iz naše šaranske porodice, brzo se razmno�ava i osvaja �ivotni prostor drugih vrsta.
Šaran Divljan:
Teško �e biti s njima, ne prilago�avaju se novoj okolini nego ju �ele pretvoriti u ono što su napustili, a da je to bilo dobro - ne bi došli �ak do ovdje!
Šaran Dojdan:
Zar ne mogu prihvatiti novu sredinu kao i mi svi prije njih? Dolazili smo u manjim jatima i to vjekovima, zato nas danas ima tako mnogo i Agramicus je postao centar Croaticusa, ali od prvog dana smo bili svjesni da ne mo�emo promijeniti Agramicus unašanjem mentaliteta malih lokvi iz kojih smo došli.
Šaran Divljan:
Teško �e biti, to su brojna jata koja sti�u kao poplava i poslije djeluju po plemenskom "ro�o"-modelu.
- Sa sastanka Velikog šaranskog vije�a u vrijeme Velike Poplave
Šaran Ljuskan:
Sestre i bra�o! Došla su teška vremena, okru�eni smo babuškama - evo, �ak se i Šaran Divljan po prvi puta nije mogao probiti kroz jata babuški kako bi doplivao na sastanak Vije�a, jer su ispred Rakitusa niknula nova staništa babuški - svugdje ih ima. Potisnuti smo uz škrte obale s malo kisika i hrane, moramo izbjegavati otvorene prostore koji nam više ne pripadaju jer su prenapu�eni babuškama, �ivotni prostor nam je sve manji i lošiji, a ponašaju se kao da nas organski ne podnose, �ak i šaran�i�i trpe! Situacija je kriti�na, Agramicus je dospio u peraje babuški!
Šaran Dotepan:
Ne prilago�uju se, navodno još kao ikra bulje u sliku Agramicusa, izmrijeste se sa slikom Agramicusa me�u perajama, onda nam do�u i nakon deset godina ništa - ostaju u plemenskoj zajednici i pritom
grabe sve što stignu. A mlade babuške nas maltretiraju nekakvim cajka-zvukovima, šaran�i�i su isto prisiljeni to stalno slušati, ne mo�emo više niti plivati po Agramicusu, jer kao divljaci glisiraju na daskama i kada nekoga pogode, vele: Tko ti je kriv što nisi pazio!" - jednostavno tjeraju po svojem i gaze naše.
Šaran Dojdan:
Nitko od nas nije "Made in Agramicus"! Svi mi, kao i Babuške, smo iz porodice šarana i reda šaranki, ali porijeklom iz razli�itih voda. Ovdje nam je bilo dobro i svima zajedno bi nam i dalje moralo biti dobro.
Šaran Ljuskan:
U Atlanticus bi stalo na hiljade Agramicusa - i kako bi to izgledalo kada bi neko pleme pokušalo pretvoriti Atlanticus u svoju korijensku lokvu - nadam se da �e to Babuške shvatiti, i to brzo!
Povijesni izvodi s Velikog vije�a šaranki OKLENSITIA
- Postupak protiv Šarana Ljuskana u Vrijeme Cajki
Babuška Vije�evodnica:
Šarane Ljuskane, optu�eni ste zbog ekstremnog agrammatismusa. Što mo�ete re�i u svoju obranu?
Šaran Ljuskan: Nemam pojma koja fora vam je taj "agrammatismus", od kud' ste to sâm spukali?
Babuška Vije�evodnica: To vam je teški oblik disgrammatismusa!
Šaran Ljuskan: A kaj vam je pak sad' to, ljubazno pitam. i kaj se to sve skup dotikavlje moje malenkosti?
Babuška Vije�evodnica: Patološke smetnje u govoru i jezi�ne teško�e još od malih peraja!
Šaran Ljuskan: �ijih peraja ak' slobodno pitam?
Babuška Vije�evodnica: Vaših i vaših roditelja, kod Ljuskana je to nasljedna bolest!
Šaran Ljuskan: Ma najte me cimati! Pa da je i tak' kak' velite - kaj to vas ferma?
Babuška Vije�evodnica: Ti�e nas se, jer bolest je prijenosna i morati �ete u karantenu!
Šaran Ljuskan: Zdrav sam kaj dren!
Babuška Vije�evodnica: Sumnjam - ve� tri puta ste rekli "kaj"!
Šaran Ljuskan: Ma mo�em ja i bez toga, na primjer: moš me malo za nekaj!
Babuška Vije�evodnica: Ovo je osobna uvreda!
Šaran Ljuskan: Nije, to je samo ponuda - ak' neš il' nemreš, ne moraš!
Babuška Vije�evodnica: Zna�i, vi tvrdite da niste bolesni i kao takvi opasni za okolinu?
Šaran Ljuskan: Zakaj me prcate?
Babuška Vije�evodnica: Pozivam Babušku Tu�iteljicu Oklensitia da iznese optu�bu!
Babuška Tu�iteljica:
Optu�eni Šaran Ljuskan, ro�en u Agramicusu, sada s prebivalištem u Ilicus 123, Oklensitia, iskazuje trajni deficit i poteško�e u jezi�noj vještini ekstenzivnim i agresivnim korištenjem arhai�nih izri�aja suprotnim morfološkim i sintakti�kim pravilima jezika Oklensitie, tako da izaziva emocionalne i motorne smetnje kod babuški Oklensitie, i time smanjuje ukupni spolni potencijal Oklensitie.
Budu�i da se radi o slo�enoj, nasljednoj jezi�noj patologiji još iz vremena Agramicusa i trajnoj demonstraciji prirodne nesposobnosti i genetske nemogu�nosti usvajanja i upotrebe standardnih jezi�nih formi Oklensitie, razvijanih još od pradavnih vremena Balkanofilie, to predstavlja direktan napad i opstrukciju standardnog jezika i lingvisti�ko-kulturnog integriteta grada babuški, Oklensitie.
Posebnu te�inu optu�bi daju opstrukcije ekspresivno-receptivne provencijencije retardiranog tipa, odnosno apsolutno odbijanje i negiranje tradicionalnih tekstualnih, muzikalnih i ritmi�kih vrijednosti Oklensitie, njegovanih još od vremena Balkanofilie i semanti�ki maksimiranih u vrijeme Yugofilie, te bitnih za spolni potencijal Oklensitie zbog stimulativnog djelovanja na mriještenje s mu�jacima drugih vrsta koje nemaju teško�e u pravilnom auditivno-ritmi�kom zahva�anju glasova i peraja u nje�nom fonetskom kontekstu i ritmu prilikom razmno�avanja, odnosno polaganja oplo�enih ili neoplo�enih jaja. Pored toga, Šaran Ljuskan tvrdi kako je nakon prve Cajke trajno izgubio potencijal nadignu�a, potreban za snabdijevanje Babuški muškim hormonima, iako znamo da je baš taj potencijal vehementno iskazivao �ak i na �enkama iz obitelji Šarana Divljana, i to nekoliko no�i za redom, na Kupatusu.
Zbog svega navedenog, Šarana Ljuskana se mora staviti u karantenu Oklensitie "Jankomirus".
Babuška Vije�evodnica:
Molim Zlatnog Karasa, branitelja po slu�benoj du�nosti, da izlo�i argumente obrane.
Zlatni Karas:
Ja sam Zlatni Karas iz porodice šarana i reda šaranki, najbli�i rod Srebrnog Karasa zvanog Babuška. To namjerno isti�em pred ovim visokim Vije�em Oklensitie, jer kao predstavnik Zlatnih Karasa tvrdim da je postupak Srebrnih Karasa - Babuški, prema Šaranu Ljuskanu svinjarija i bezobrazluk nezahvalnih!
To sam du�an re�i u ime svih Zlatnih Karasa, brojni smo i uglavnom smo došli iz podru�ja Posavatusa, spašavaju�i glavu pred Srbaticusima koji su nam razorili staništa. Doplivali smo bez i�ega po Savatusu do Agramicusa, tu su nas prihvatili i omogu�ili gra�enje staništa �ak i bez dozvola sve do potoka ispod Medvedgore, nije nam lako - ali danas nikome nije lako, radimo gdje i koliko mo�emo i �ivot ide dalje - �ak ne znamo jesmo li "dotepenci" ili "dojdeki"!
Agramicus nam je sve i zato zahtijevam ne samo da se ovaj postupak prekine, ve� zahtijevam i promjenu sastava ovog Vije�a tako da predstavnici Zlatnih Karasa budu brojniji od predstavnika Srebrnih Karasa, jer Zlatni su Karasi, iako neprimjetni, u Agramicusu znatno brojniji od Srebrnih Karasa ili Babuški.
Poštovana Babuško Vije�evodnice, kao što zaklju�ujem iz vašeg nervoznog trzanja perajama, o�igledno ste shvatili da �e prva to�ka sastanka Vije�a u novom sastavu biti ukidanje imena Oklensitia i vra�anje povijesnog imena Agramicus - i ako �ete imati nešto protiv toga, biti �ete nadglasani od Zlatnih Karasa kao i ja od vas Babuški prilikom promjene imena Agramicus u Oklensitia. Za sada toliko!
Babuška Vije�evodnica:
Tko �e koga, nego svoj svoga - ali, vidjeti �emo se mi još! Za protokol: s tri glasa protiv, jednim za i jednim suzdr�anim glasom odbija se zahtjev Zlatnog Karasa za prekid postupka Šaranu Ljuskanu.
Molim izvještaj Babuške Stru�nojeb o stupnju ura�unljivosti Šarana Ljuskana.
Babuška Stru�nojeb:
Šaran Ljuskan je u potpunosti ura�unljiv i morao bi biti u stanju ocijeniti te�inu svog opstruktivnog djelovanja. Kod Šarana Ljuskana dijagnosticirani su sljede�i poreme�aji i sindromi, ali oni ne smanjuju stupanj njegove ura�unljivosti: teško ošte�enje slušnog sustava ve� nakon nekoliko melodijskih cajka-sekvenci, što onemogu�uje daljnje slušno pohranjivanje; teško ošte�enje ritmi�kih sposobnosti koje onemogu�uje daljnje pra�enje ritmi�kih cajka-sekvenci; strukturalni poreme�aji u izra�avanju i razvoju jezika, te gramati�ka konfuznost ve� nakon kratkotrajne izlo�enosti tekstualnim sadr�ajima cajka-sekvenci, što onemogu�uje daljnje razumijevanje; sna�ni emocionalni poreme�aji pra�eni velikim brojem vrlo heterogenih teško�a, neidentificiranih poreme�aja, te sindroma i simptoma s nepoznatim posljedicama kao reakcija pri slušnoj percepciji rije�i "Šemso", "Severina", "ro�o".i "Oklen".
Mogu�nost pojave istih poteško�a u obitelji je 99%, tako da �e se navedeni poreme�aji javljati kroz generacije u obiteljima Šarana Ljuskana.
Posebno naglašavam da je kod Šarana Ljuskana dijagnosticirana odsutnost organskih ošte�enja mozga, odsutnost ošte�enja senzornih i perifernih oralno-seksualno-motornih organa, te odsutnost upale uha.
Op�a intelektualna sposobnost je nadprosje�no razvijena uz kvocijent inteligencije 185, neurološki status je normalan, što u kombinaciji s prethodno navedenim rizi�nim faktorima ukazuje na nu�nost izolacije i trajni smještaj u karantenu Oklensitie "Jankomirus".
Babuška Vije�evodnica:
Za protokol: s tri glasa za i dva protiv, usvaja se zahtjev Babuške Tu�iteljice i Šaran Ljuskan se stavlja u karantenu Oklensitie, "Jankomirus".
Šaran Ljuskan:
Blago vama Babuškama s crnim perajama i bijelim trakicama, vaše je kraljevstvo nebesko! A kaj se dotikavlje Agramicusa, e - to bute još videli, jerbo polako svi pevaju: "Agramicus moj, tak' imam te rad!".
I spet buju Šarani Ljuskani zaorali Špicom Agramicusa dok bute vi Babuške �komile i u�ile kak' se voli i �uva Agramicus – aj' �ivli i vraxigajebi, pa nemreš baš sve u jednom �ivotu!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (19)
(i u 19 - preko linkova 18, 17 i 16 - linkovi na sve predhodne)
PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan – ali tek u kolovozu, poslije portalove pause !
Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
