Crtica iz nedavnoga Gospi�a

Na granici snova i stvarnosti

Velebit

Nigdje se valjda priroda nije poigrala s ljudima kao u Lici, koju je Velebit zagrlio i odvojio od mora. Iako je ova naša najljepša gora po mnogim svojim svojstvima u Europi jedinstvena, Li�ani vjeruju da bi oni bez Velebita lakše �ivjeli, jer bi im podneblje bilo umjereno mediteransko i ne bi bilo oštrih zima, kad se temperatura znade spustiti i do 30 stupnjeva ispod ništice, ni nesnosnih kontinentalnih ljetnih �ega, koje bi ubla�io lahor vjetra s mora. I pšenica bi u Lici kao u Banatu rodila, a ne bi nedostajalo ni maslina, smokava i gro��a, pa zato Li�ani svojoj legendarnoj gori s pravom predbacuju: „Velebite, vatrom izgorio, što si Lici more zaklonio“. No Velebit je tu i usprkos li�kim �eljama ne �e se maknuti, a tko �eli iz Like do mora morat �e svladavati velebitske prepreke, koje su zimi �esto nesavladive.

Ivan Šiki� Jungo

Li�anima stoga nije preostalo, nego da vjekovje�no sanjaju kako bi ukrotili velebitske vrleti i moru pribli�ili svoju rodnu grudu. U tom sanjanju posebno se istaknuo umirovljenik u Gospi�u Ivan Šiki� Jungo, koji je potkraj 50-ih godina prošloga stolje�a došao na ideju da velebitske prepreke nadvlada podvelebitskim tunelom i  sve je toj ideji podredio.

Podoštra - Jungovo rodno selo

Ovaj rijetko vi�eni entuzijast rodio se godine 1911. u gospi�kom predgra�u Podoštri, a podrijetlo je preko oca vukao iz Šušnja iznad Karlobaga na primorskoj padini Velebita. S bratom i majkom udovicom odrastao je u Gospi�u, gdje je u gimnazijskim danima zbog hrvatskog nacionalizma bio i proganjan, a nakon gimnazije u Zagrebu je bio po�eo studirati pravo, ali je zbog siromaštva studij prekinuo. Bavio se i sportom i istaknuo se kao nogometni sudac, a najve�i broj godina proveo je i do mirovine dogurao kao gospi�ki bankovni �inovnik. Jedna anegdota govori kako je prvi dan Jungo na posao kasnio, jer je prije ureda morao u crkvu na svetu misu za njegovu pokojnu majku, koju je ranije s gospi�kim �upnikom bio dogovorio. Bilo je to u ono strogo revolucionarno vrijeme „diktature proletarijata“ godinu-dvije nakon Drugog svjetskog rata, kad je crvena dr�avna vlast slu�benicima zabranjivala javno izra�avanje vjerske pripadnosti, što je osobito bilo istaknuto u ovom slu�aju kad je Jungo zbog slu�be Bo�je u crkvi podcijenio svoju slu�bu u banki. Direktor mu je bio komunisti�ki orijentirani i u Gospi�u vrlo popularni Sveto Orlovi�, koji je u Gospi� došao s partizanima i do kraja Jugoslavije u Gospi�u je bio me�u vode�im rukovodiocima, a Jungu je oprostio jer je znao da ga je spomen na pokojnu majku potaknuo da je dilemu -crkva ili ured- u korist crkve riješio, što mu je Jungo otvorena srca priznao, i tako je peh na po�etku svoga radnog vijeka Jungo bez posljedica nadrastao. Tekle su godine i Jungo je na svom poslu revnovao i do mirovine dogurao, �ena mu je bila slu�benica u gospi�kom Poduze�u za ceste, a k�erke Vlasta i Davorka poha�ale su gimnaziju, i Jungo je mogao u miru provoditi umirovljeni�ke dane. I vjerojatno bi ih bio i provodio, da mu nije ideja o izgradnji podvelebitskog tunela unijela u dušu buru nemira. Ta ga je ideja bila do te mjere zarobila, da je Jungo razgovor zapo�et o bilo �emu na kocu konca obligatno povezivao s podvelebitskim tunelom. Iako mu je inteligencija pomagala da je ponekad uspijevao u razgovoru sugovornike uvjeriti da bi izgradnja podvelebitskog tunela za Liku i za cijelu Hrvatsku bila najbolja i najplodonosnija investicija, ipak su mnogi u njegove tvrdnje sumnjali, a pojedini su ga smiju�i mu se i ignorirali, pogotovo kad zbog njegovih nacionalnih ideja slu�beni politi�ari u Gospi�u na njega nisu najbolje gledali. Usprkos tomu, Jungo je prili�an dio svoje mirovine trošio za promid�bu svoje ideje, a zbog nje je i više puta pješice prokrstario Velebitom uzdu� i poprijeko, tragaju�i za najboljom lokacijom za tunel, koju je najzad u svojoj imaginaciji smjestio u Dulibu, „dolinu sa stotinu bregova“, koja se uvukla u Velebit od sela Brušana do ispod vrha Sadikovca, podno cestovnoga prijevoja Takalica, gdje je Velebit po Jungovim prora�unima najtanji. Ljepotu tog kraja �ini skladan �ubor gorskih poto�i�a ome�en prelijepim planinskim okvirom satkanim od vilovitih vrhova Velebita. Cesta bi do tunela išla nizinom, što bi, isticao je Jungo, posebno zna�ajno bilo u vrijeme oštrih i zapadnih li�kih zima.

Idejna skica tunela pod Velebitom

O svom je trošku napravio velike gipsane reljefe s projekcijom podvelebitskog tunela, koji još i danas krase predvorja pojedinih gospi�kih ustanova, a obilje razglednica i slikovnih priloga raširio je po Hrvatskoj i diljem svijeta. Teško je sresti tzv. obi�noga, malog �ovjeka koji bi kao Ivan Šiki� Jungo bio nošen idejom op�eg dobra. A ovaj je Gospi�anin bio neumoran te je poduzeo niz aktivnosti za promicanje svoje ideje, za �ije je ostvarenje vjerovao da bi preporodilo Liku i podvelebitsko primorje. Jungo je potaknuo i ondašnji Savez in�enjera i tehni�ara Hrvatske na razmišljanje o potrebi izgradnje tunela ispod Velebita, i kao gost tog Saveza u Zagrebu je pred istaknutim stru�njacima šumarstva i prometa odr�ao vrlo zapa�eno predavanje. Pisao je i papi Pavlu VI., koji mu je i odgovorio, za razliku od Tita, Jovanke, Jakova Bla�evi�a, Vladimira Bakari�a i drugih ondašnjih komunisti�kih prvaka, koji su ga bezobrazno ignorirali, a da mu ni nisu odgovorili. Neumorni pobornik izgradnje podvelebitskog tunela utemeljio je i društvo „Tunel kroz Velebit“, i postigao je da su o njemu i njegovoj ideji pisale mnoge ondašnje doma�e i strane novine. Uz sve to, kao hrvatski rodoljub istaknuo se i raspa�avaju�i „Hrvatski knji�evni list“ proslavljenoga hrvatskog pjesnika i mu�enika Zlatka Tomi�i�a i knjige Zvonimira Kulund�i�a. Osobito se istaknuo raspa�avaju�i kao uporni povjerenik Matice hrvatske u Gospi�u „Hrvatski tjednik“ i literarna i likovna izdanja Matice hrvatske. Sve je to Ivan Šiki� Jungo uporno �inio, usprkos suprotstavljanju i smetnjama komunista, koji su bili na onoj drugoj strani suprotnoj od njega...

8. rujna 1971. Ivan Šiki� Jungo je veli�anstvenim sprovodom ispra�en do groblja

Da ga od zla protuhrvatski i protuvjerski nadahnutih komunista izbavi Bog ga je u zadnji �as pozvao k sebi. Umro je 5. rujna 1971. i pokopan je u gospi�kom katoli�kom groblju, u veli�anstvenom sprovodu, u kom su 8. rujna 1971. prvi put nakon Drugog svjetskog rata središtem Gospi�a nošene razvijene hrvatske trobojnice i vijenci njima opleteni, bez zvijezde petokrake kao obveznoga dodanog znaka u ono vrijeme. Nad grobom mu je u govorima upu�en posljednji pozdrav, a nakon zloglasnoga Kara�or�eva godine 1972. i zbog Junga i njegova pokopa nad njegovim su istomišljenicima i prijateljima po�ela maltretiranja. No prošlo je vrijeme i dok su pomo�u Bo�jom i slijedom zdravoga razuma raniji politi�ki mo�nici posramljeni gurnuti s javne scene, na Ivana Šiki�a Junga u gospi�ku hrvatsku povijest utkana je trajna uspomena. Šteta je jedino u tome što nijednoga od velebitskih tunela, ni onoga kratkog na Oštarijskim vratima, ni onoga velikog u Svetom Roku nisu krstili  Jungovim imenom!  

Za portal: Mr. sc. Nikola Bi�ani�, prof. 

Od istog autora - Crtice iz Gospi�a:

Papa
(i na kraju toga �lanka linkovi na daljnjih 11 Crtica iz Gospi�a)