Meksiko iz perspektive svjetskog putnika:
MEKSI�KI KALEIDOSKOP*
*Opti�ka sprava u obliku cijevi koja iznutra ima tri ogledala, u kojoj se okretanjem oko uzdu�ne osi, raznobojna stakalca i kamen�i�i ogledaju u ogledalima, stvaraju�i lijepe šarene i neo�ekivane slike
Cijev ove okrugle spravice predstavlja sjevernoameri�ka dr�ava Meksiko, a tri ogledalca u kaleidoskopu su tri kulture, koje se sre�u posvuda u Meksiku.
Indijansko-neznabo�stvo je na prostoru Meksika, nedjeljivo od španjolsko-katoli�ke kulture. Na ova dva civilizacijska kamena temeljca, se bez problema i sasvim skladno nadogra�uje moderna meksi�ka civilizacija.
Razli�itosti su meksi�ka svakodnevica, a Meksiko je zemlja suprotnosti. Izme�u pacifi�ke i karibske obale sa preko 9000 kilometara tropskih pla�a, sre�u se brojni zasnje�eni vulkani �ije visine daleko prelaze pet tisu�a metara. Oko njih se pru�aju guste prašume na jugu, pješ�ane i kamene pustinje na sjeveru i plodne doline posvuda gdje za njih ima mjesta.
�itelji ovih prostora su ponekad u skromnim kolibama indijanskih sela, a ponekad u modernim neboderima u višemilijunskim gradovima.
Šarena stakalca i kamen�i�i za ovaj kaleidoskop se mogu prona�i posvuda u Meksiku. Ponekad su to ostatci civilizacija Maja, Asteka, Zapoteka, drugi puta planine zanimljive zbog svoje visine, ali i jezikolomljivih imena kao Popocatepet, Citlaltepetl, Iztaccihuatl. Veseli, šareni i nadasve prepuni �ivota kolonijalni gradovi Puebla, Oaxaca, Veracruz, Taxco, Meksiko, indijanska plemena na granici prema Gvatemali i skoro izumrli jezici i dijalekti, Tzotzil, Zinacantan su šareni i zahvalni za napuniti ovu malu spravicu. Umjetnici kao što su knji�evnik nobelovac Octavio Paz, slikar Diego Rivera, glazbenik Carlos Santana, ali i brkati revolucionari Pancho Villa ili Emiliano Zapata, predstavljaju zahvalna svjetlucava šarena stakalca, neophodna za lijepe slike meksi�kog kaleidoskopa.
Sve ovo i još mnogo drugih svjetlucaju�ih, i raznobojnih kamen�i�a i stakalaca, garantira posjetitelju Meksika i �itatelju ovih redova šarene i interesantne slike i do�ivljaje.
Crkva u Chamula
Crkva u selu Chamula, u najsiromašnijoj pokrajini Chiapas, izgleda izvana kao svaka druga crkva kakve mi poznajemo.
Pred crkvom na prostranom seoskom trgu i unutar crkvenog dvorišta skupljaju se svakodnevno, kao bilo gdje u svijetu, brojni muškarci i �ene. Ve�ina muškaraca je obu�ena klasi�no, ali preko gornjeg dijela tijela imaju ogrnuto bijelo ov�je krzno, dok sve �ene na sebi nose suknje napravljene od crnih ov�jih ko�a.
Bijela gra�evina, sa šarenim, naj�eš�e u tirkiznoj boji ukrašenim doprozornicima i portalima vrata, izvana i jeste kao tisu�e drugih širom svijeta, ali iznutra…
(ZM: Tri slike unutrašnjosti crkve preuzete s interneta)
U crkvi posjetitelj bezuspješno tra�i klupe ili sjedala, orgulje, propovjedaonicu, ispovjedaonicu ili nešto od redovnog crkvenog mobilijara kakav mi poznajemo. Nema ni sve�enika u sve�anim odorama. Pod je u cijeloj svojoj veli�ini prekriven mirisnim iglicama bora, a iste se redovito svakoga tjedna u cijelosti mijenjaju. S vremena na vrijeme kroz crkvu proše�e nekoliko muškaraca s bijelim janje�im ko�ama na ramenima i duga�kim debelim batinama u ruci.
Vjernici kle�e, �u�e ili sijede posvuda po crkvi mole�i svece i bogove za kišu ili zdravlje, ispijaju�i povremeno gutljaj limunade ili tekile iz staklenih ili plasti�nih boca .
Stotine zapaljenih svije�a se nalaze na podu crkve, misti�no, treperavo i skromno osvjetljavaju�i desetke slika i brojne figure katoli�kih svetaca, koji na prsima nose ogledalca, na taj na�in dodatno rasipaju�i svjetla svije�a posvuda po crkvi. Dim i miris tamjana se širi kroz crkvu i miješa s ugodnim mirisom borovih iglica. Pravo nepregledno more goru�ih svije�a.
Neo�ekivano pijetao zakukuri�e negdje u crkvi.
Duboka religioznost je posvuda u prostoriji, ali ipak nešto druga�ija nego što bi to crkveni oci u Vatikanu �eljeli.
U crkvi se za vrijeme svete mise i zavjetnih ceremonijala �rtvuju pijetlovi i koke. Ponekad je dostatno i kokošje jaje, ako to šaman procijeni. Strancima je prisustvovanje ovim ritualima najstro�e zabranjeno, jednako kao i fotografiranje u crkvi. O brutalnosti i nemilosrdnom odnosu crkvenih policajaca sa drvenim štapovima, koji li�e na samurajske ma�eve, prema neposlušnim turistima postoji nekoliko izvještaja. �itatelj ovih redova �e s razlogom biti uskra�en za šarene kaleidoskop slike i sam morati zamisliti atmosferu u crkvi.
Kako mora da �e biti krvavo nave�er kada se okupe brojni seoski vjernici i uz pomo� šamana, iscjelitelja, vra�eva, prenesu sve svoje bolesti, loše osobine, zlo i pokvarenosti na pijetla koji �e nakon preuzimanja svih njihovih grijehova biti ubijen i potom pokopan. Meso �rtvenog pijetla se ni u najve�oj gladi ne smije jesti
Meksiko je katoli�ka zemlja. Stolje�ima nakon dolaska španjolskih konkvistadora i nove religije, miješaju se animizam i njegovi rituali u crkvama neprohodnih krajeva najsiromašnije meksi�ke i indijanske pokrajine Chiapas.
Crkva u Chamula je jedina crkva u velikom katoli�kom svijetu, koja je ekskomunicirana iz velike zajednice.
0 Pictun 13 Baktun 0 Katun 0 Tun 0 Uinal 0 Kin
Glavni eksponat u Mexica sali, najve�ega svjetskoga Antropološkog muzeja, koji se nalazi u glavnom gradu, je 24 tone te�ak kalendar. U centru ove kamene plo�e se nalazi prikaz indijanskog boga sunca Tonaituh sa ispla�enim jezikom kao ritualnim no�em.
Nekadašnji �itelji su vjerovali da je veza izme�u materijalnog i duhovnog svijeta upisana u zvijezdama i njihovoj me�usobnoj astrološkoj konstelaciji. Cijelo vrijeme svoga vladanja su Maje i Asteci to�no bilje�ili doga�aje oko sebe i unosili u kamene plo�e. Intenzivno bavljenje zvijezdama i kozmi�kim doga�ajima, dovelo je civilizacije koje su �ivjele na prostoru današnjeg Meksika do otkri�a kalendara.
Piedra del sol, aste�ki kameni kalendar se bazira na mitološkom danu stvaranja i po�etka Velikog ciklusa, koji je u predkolumbijanskom Meksiku, to�no 11. kolovoza 3114. godine prije Krista. Za nekadašnje �itelje Meksika je kraj jednog ciklusa zasnovanog na magi�nom broju 52, bio istovremeno po�etak novoga ciklusa sa stvaranjem boljega svjetskoga reda i poretka.
Rezultat višegodišnjeg ra�unanja vremena je datum 0 Pictun 13 Baktun 0 Katun 0 Tun 0 Uinal 0 Kin. Na ovaj dan završava Veliki ciklus, koji brojni ljudi širom svijeta sa interesom o�ekuju, jer bi na ovaj dan, prema Tzolkin kalendaru, trebalo do�i do kozmi�ke katastrofe, kojom bi prilikom sujeta, taština, pohlepa, gramzljivost, gnjev, ljutnja…nestali sa naše zemlje.
Puno vremena nije ostalo do 21. prosinca u 5126. godini Maja kalendara.
(Primjedba ZM: po našem kalendaru bilo je to prošle, 2012. godine!)
Palo volador – Drvo za letenje
Na glavnom trgu ispred seoske crkve uzdi�e se 23 metra visok drveni stup. Drvo je posje�eno i u zemlju zakopano prema starim indijanskim obi�ajima pra�enima tradicionalnom glazbom i plesom.
Na vrhu stupa, kao veliko orlovo gnijezdo, se nalazi rotiraju�i podest, pedesetak centimetara širok, uokviren sa �etiri drvene daske sa kojih se spuštaju �etiri debela u�eta.
Pet sve�ano obu�enih potomaka ponosnih Totoneka obu�enih u crvene hla�e, bijelu košulju, crveni široki pojas oko struka i šarenu kapicu ukrašenu perjem ptica, se nakon ceremonijalnog plesa, pra�enog glazbom flaute i bubnja, penju, brzo, elegantno i bosonogi na "palo". �etvorica od njih sjedaju na drvene "klupice" na vrhu stupa, povezuju�i se u�etom oko struka. Ni jednoga momenta ne prekidaju�i ritam plesa, peti muškarac nastavlja sviranje na bambusovoj flauti, istovremeno udaraju�i drugom rukom ritam, po bubnju, uspravi se u "gnijezdu" kao simbol Sunca
Po�inje ples koji zaustavlja dah, jer svaki pogrešan pokret na prostoru pove�ega tanjura, na vrhu visokog drvenoga stupa, bi zna�io pad i sigurnu smrt. I dok promatra� sa zemlje strahuju�i za plesa�a, osje�a da mu se znoje dlanovi i da ga guši u grudima, neo�ekivano i iznenada se preostala �etvorica istovremeno otisnu u prazno. Lagano se u�e odmotava od stupa dok se lebde�i muškarci vise�i naglava�ke, sve više od njega udaljavaju �ine�i sve šire i ve�e krugove. Trinaest puta se prije nego što dodirnu tlo, zavrte oko stupa ove �etiri "svete ptice" �ine�i na taj na�in sveti indijanski broj 52 koji predstavlja mitski ciklus u kalendaru Maja indijanaca.
Cijelo vrijeme njihovog uspona i leta u dubinu, prati ih pet stotina godina stara vje�na molitva i melodija namijenjena bogovima: "�uvaj nas od nevremena i suše, blagoslovi i ove godine našu sjetvu…"
El Sub Marcos
"Comprame uno", moli mlada crnokosa, crnooka, indijanska djevoj�ica, pru�aju�i prema prolaze�ima turistima vunenu lutkicu. Lutkica je umotana u tradicionalnu nošnju Chamula indijanaca i na glavi ima crnu "pasamontana" vunenu kapu sa prorezom za o�i. Ovo ne bi bilo ništa neobi�no da lutkica oko pojasa nema remen za patrone, a preko ramena drvenu pušku.
Slijede�i parolu i revolucionarni moto glasovitog meksi�kog revolucionara Emiliana Zapate: "Justicia, tierra y libertad", otpo�ela je to�no 1. sije�nja 1994. borba za "pravdu, zemlju i slobodu", na jugu Meksika u najsiromašnijoj, prete�ito Indijancima naseljenoj pokrajini Chiapas.
U arhivima dr�avnih tajnih slu�bi nazvan "El Sub" i "Marcos", i širom svijeta poznat po svojoj luli i crnoj vunenoj kapi koja mu je skrivala lice, tih je dana Subkomandant Marcos, napravio najve�i korak u borbi za gospodarski i politi�ki polo�aj, desetlje�ima u Meksiku marginaliziranog, siromašnoga, indijanskog �ivlja, direktnih nasljednika Maya civilizacije.
Još uvijek nije sa sigurnoš�u utvr�en identitet komandanta Marcosa, ali se pretpostavlja da je rije� o Rafael Sebastian Guillen, docentu sociologije na Univerzitetu u gradu Meksiku, �ovjeku koji je osim toga na pariškoj Sorboni studirao filozofiju i koji te�no govori španjolski, francuski i engleski.
El Sub je �ovjek koji se odlu�io ugodan velegradski dom zamijeniti malom kolibicom negdje u d�ungli na jugu Meksika, i koji na pitanje novinara o svome identitetu odgovara: "Marcos je homoseksualac u San Franciscu, crnac u Ju�noj Africi, azijat u Europi, anarhist u Španjolskoj, Palestinac u Izraelu, Indijanac u Chiapas , �idov u Njema�koj.".
Zapatisti�ki oru�ani pokret, je nakon desetak godina uspješnoga djelovanja rasformiran, ali na njega i danas podsje�aju brojne parole ispisane po zidovima ku�a u selima Chiapasa kao i vunene lutkice koje prodaje mala indijanska djevoj�ica.
Montezumina osveta
Da nisu Asteci o�ekivali prore�eni povratak Tolte�kog boga Quetzalcoatl, ovaj kamen�i� vjerojatno ne bi postojao u meksi�kom kaleidoskopu.
Bog bijele ko�e, sa duga�kom bradom trebao je da stigne iz pravca istoka.
Montezuma drugi, je bio od 1502. pa sve do svoje smrti 1520. godine, neprikosnoveni vladar Aste�kog carstva i nevolje su nastale onoga momenta, kada je sa istoka stigao bog bijele ko�e i duga�ke brade. Ono što proro�anstvo nije pretskazalo, bilo je da �e dolazak konkvistadora Hernan Cortesa biti u pratnji nekoliko stotina vojnika, do zuba naoru�anih najmodernijim oru�jem onoga vremena.
Osim što je vjerovao u proro�anstvo, posljednji aste�ki vladar je bio loš vojskovo�a i loš dr�avnik, toliko loš, da u današnjem Meksiku, ne postoji niti jedan jedini njegov spomenik.
Iza njega je ostala samo legenda po kojoj je on pred smrt izrekao prokletstvo i kletvu, po kojoj svi putnici, uljezi u zemlji meksi�koj, pa tako i današnji turisti, trebaju da plate za krivicu španjolskih osvaja�a i na vlastitoj ko�i osjete Montezuminu osvetu-proljev.
Ay ay ay ay, canta y no llores / Pjevaj i ne pla�i/
Plaza Garibaldi je samo nekoliko minuta hoda udaljena od najstro�ega centra dvadeset i šest milijunskoga grada Meksika, i tijekom dana se ni po �emu ne razlikuje od tisu�a sli�nih trgova meksi�ke metropole.
Nave�er, sa prvim mrakom, trg se pretvara u jedinstvenu pozornicu. Kulise ovoga doga�ališta predstavljaju brojne, u �ive boje okre�ene fasade ku�a, iza kojih se nalaze desetci kavana i barova. Iz ovih hramova no�noga �ivota velegrada, kao i na samome trgu, istovremeno se �uje na desetke melodija sentimentalne, tugaljive, melankoli�ne, glazbe.
Posvuda po trgu i u njegovoj bli�oj okolici se muvaju brojni muškarci u sve�anim uniformama; uske crne ili bijele hla�e ukrašenih brojnim svjetlucavim nitnama, kratke jakne prošivene srebrnim koncem. Ve�ina ih nosi na glavi sombrera, šešire širokog oboda, a na nogama lakirane ili besprijekorno ulaštene sve�ane crne cipele.
Muškarci pripadaju nekome od par stotina orkestara koji svake ve�eri tra�i svoje mjesto pod estradnim nebom Meksika, istovremeno se bore�i i da osiguraju nu�na sredstva za prehranu vlastite, naj�eš�e mnogobrojne obitelji. Broj �lanova ovih glazbenih grupa se kre�e od jednoga do trideset ljudi koji sviraju sve što postoji na obadva ameri�ka kontinenta izme�u Pacifika i Atlantika: violine, viole, gitare, brojne udaraljke, trube, trumpete, harfe, pa �ak i ksilofon, a njihovi tenori pjevaju sve što za�eli duša.
Pjeva se na trgu pjeva se i u kavanama i barovima, ali se pjeva i na rubu ceste dok se dvoje mladih ljube u "ludom" autu. Glazbenici su spremni na poziv po�i i na neku ku�nu proslavu, od ro�endana, preko svatova do sahrana i bez njih je nezamislivo slavljenje ili tugovanje u cijelom Meksiku.
Popularni i u �ivotu Meksikanca neizostavni "mariachi", kako se zovu ovi glazbenici, a �ije ime dolazi od toga što su prvo svirali kod proslava vjen�anja (francuski-mariage), su �esti gosti restorana, ali isto tako nema pla�e na pacifi�kom i atlantskom oceanu, gdje se oni ne mogu sresti. Zanimljivo je i to da svako najudaljenije planinsko selo ima po nekoliko orkestara.
Naru�ujem "Besar me mucho" a u zamjenu za omiljenu pjesmu, brkati, sredovje�ni nasmijani, gitarista od mene dobiva 20 pezosa. Obadvojica smo istovremeno veseli i melankoli�ni
Manana
Ova svima nama poznata rije�, se u rje�nicima širom svijeta kratko prevodi kao "sutra" ali ona u meksi�koj stvarnosti i svakodnevici zna�i isto tako i prekosutra, preko-prekosutra, naksutra i tako dalje u infinitum. Manana je veoma rastegljiv izraz za vrijeme i dobro je po dolasku u Meksiko, što br�e naviknuti se na njega.
Dok je u susjednim Ameri�kim dr�avama sve brzo i instant, u Meksiku je sve sporo i manana. Kave se pije polako i dugo, jela se na mirisnim za�inima pripremaju cijelo prijepodne, restorani i kavane se otvaraju kasno a i kada su otvoreni, zbog tradicionalne poslijepodnevne pauze - sieste- su zatvoreni od 14 do 17 sati, autobusi kasne u polasku i dolasku, vlakovi �e mo�da krenuti slijede�e godine.
Danas je prirodan nastavak od ju�er, a ju�er je i tisu�u godina unatrag.
Manana je budu�nost! Nekad, tko zna kada-mo�da stvarno ve� sutra.
Kad mrtvaci marširaju
Prvoga studenoga se vra�aju svi umrli ponovo u �ivot.
Ovo nije detalj iz "science-fiction" pri�a, ve� meksi�ka stvarnost. Duše preminulih su na Dan mrtvih rado vi�ene i dobrodošle na najve�u svjetsku melankoli�nu proslavu s mrtvima. Mrtva�ki lijesovi od marcipana i kruha, igra�ke za djecu u obliku pokretnih skeleta ili kao lutke kosturi u lijesovima, šarena peciva u obliku mrtva�kih glava, ukusno obu�eni skeleti koji se šepure po izlozima trgovina ili se naginju preko balkonskih ograda, bogato popunjene trpeze u dvorištima spremne da ugoste preminule ali i �ive, se sre�u posvuda po selima i gradovima Meksika. Groblja se pretvaraju u prostore za slavlje, a za dobrodošlicu umrlima se na�e obavezno �ašica tekile i omiljena cigara. Maloljetnicima upotreba alkoholnih pi�a je i u Meksiku zabranjena pa ih se ugoš�uje sa toplom �okoladom i slatkišima.
Dan mrtvih je u svakom slu�aju vedar i veseo dan u kojemu se Meksikanci raduju, smiju, vesele, pjevaju i plešu. Sve zbog sre�e poradi ponovnog susreta sa dušama svojih najdra�ih.
Meksikanci danima �iste i obilje�avaju put od svoje ku�e do grobova preminulih ro�aka, kako bi ovi nesmetano i bez lutanja što lakše našli pravi put. Kada po�ne Dan mrtvih, i crkvena zvona zazvone po drugi put, te na taj na�in i slu�beno pozovu duše pokojnika, po�inje najve�a meksi�ka proslava i praznik. U ku�ama su stolovi ukrašeni cvije�em i najboljom hranom, a doma�ica naglas poziva poimence preminule ro�ake i prijatelje za stol. Slavlje traje do ranih jutarnjih sati.
Oni neprozvani moraju na�alost ostati gladni.
Crv u boci
Tekila, najpoznatija meksi�ka rakija, koja se pravi iz korijena kaktusu sli�ne agave, je poznata i u našim prostorima, gdje se pije na tradicionalan na�in uz lizanje soli i limunova soka.
Kod nas je potpuno nepoznat mescal, meksi�ko alkoholno pi�e za sirotinju. Mescal se destilira u okolici grada Oaxaca, na skoro isti na�in kao i tekila ali od manje vrijednih sastojaka. Crv je ono što je kod ovoga pi�a zanimljivost i posebnost. Kod ljudi je uvrije�eno mišljenje da crv u boci, koji se danas uzgaja i na farmama, ima halucinogeno djelovanje, ali se ovdje radi o zamijeni imena ovoga alkoholnog pi�a i halucinogenog peyote kaktusa, koji se zove mescal.
Jedno je sigurno; onaj tko ispije bocu mescala do crva na dnu, teško mo�e razlikovati stvarnost od ludosti.
A mano
Rano ujutro Šarene kerami�ke plo�ice na kupoli barokne crkve blješte, na jutarnjem suncu. Bijeli zidovi crkve i šarene fasade brojnih susjednih malih ku�eraka na glavnom mjesnom trgu, su još u debeloj sjeni.
Indijanci, natovareni vre�ama i kutijama punima razli�itih roba, ali i brojnom vlastitom malom djecom, polagano zauzimaju svoja uobi�ajena mjesta na tr�nici. Nigdje nema prodava�ke klupe ili stola.
Mlada �ena duga�ke crne kose spletene u debelu duga�ku pletenicu, u crnoj duga�koj suknji sašivenoj od štavljene ov�je ko�e, sa širokim crvenim remenom oko pojasa i bijelom vezenom bluzom je jedna od stotina onih koji svakoga dana svoju sre�u pokušavaju prona�i prodaju�i na gradskoj tr�nici. Preko ramena joj preba�ena široka, crvena marama iz koje proviruje mala crnokosa glavica. Beba spava i ima još zatvorene o�i. �ena vadi iz jedne od svojih brojnih vre�a velike �ute tikve i sla�e ih na tlo ispred sebe. Zatim od raj�ica strpljivo pravi tornji�e u dvije razli�ite veli�ine, koje �e tijekom dana ovisno o veli�ini, pokušati zamijeniti za 50 centavosa ili jedan pesos. Nigdje na tr�nici nema vage, sve se prodaje na hrpicu, tornji�, mjericu, komad ili "a mano" - koliko prstiju na ruci.
Dijete i dalje spavaju�i, malo kasnije završava u kartonskoj kutiji, umotano u pokriva�e i pulovere. Probudi li se dijete i zapla�e poradi gladi, �ena koja cijelo vrijeme dok �eka kupce neumorno i bez prekida plete vunene narukvice, kape ili rukavice, �e mu ponuditi komadi� tortilje da se zabavi ili �e ga ne stide�i se prolaznika podojiti.
Nedaleko se na �aru peku klipovi kukuruza. Miris Meksika se širi posvuda, dok kokoda�u�i pijetlovi, preglasna glazba prodava�a CD-a i zvono sa crkve, �ine neponovljivu kulisu indijanskoga teatra svakodnevice.
Sve bilo je tortilja
Preko 8000 godina predstavlja kukuruz najva�niju prehrambenu namirnicu u cijeloj centralnoj i ju�noj Americi. Ova biljka koja se danas u svijetu uzgaja u više od 300 sorti potje�e iz današnjega Meksika, i tisu�ama godina je bila ne samo hrana, ve� je imala i religiozno zna�enje. Doda li se kukuruzu grah, avokado, slatki krumpir, �ili paprike i �okolada dobije se osnova meksi�ke kuhinje. Sve ostalo su nijanse.
Tortilja, tanke okrugle poga�ice napravljene naj�eš�e od kukuruznog brašna, a kojih prosje�an Meksikanac pojede dnevno najmanje 12, je najpoznatija i najva�nija hrana u Meksiku. Varijacije tortilje se pojavljuju pod razli�itim imenima: buritos chilaquiles, euchilada, quesedillas, tacos, tamales, a ovisno o njihovoj formi, veli�ini, debljini, vrsti punjenja i desetcima drugih karakteristika.
Tortilja je hrana, ali istovremeno slu�i i kao tanjur, ponekada se njome grabi kao �licom, a na samome kraju jela, tortilja mo�e poslu�iti i kao ubrus.
�ili i �okolada
Neizostavni dio meksi�ke kuhinje je neki od sosova, pripremljenih od razli�itih sastojaka ali sa obaveznim dodatkom �ili paprike. Guakamola je najpoznatija "salsa", smiješana u prvome redu od kremastoga mesa ploda avokada, a jalapeno je zasigurno najpoznatija meksi�ka paprika. Ovo je jedna od više desetaka paprika koje se mogu sresti u Meksiku i bez kojih je �ivot nezamisliv.
Paprika se sli�no kao i kod nas jede sirova, kuhana, sušena, pe�ena, ukiseljena, a ima je velike od samo par milimetara do dvadesetak centimetara. Meksi�ke se paprike pojavljuju u svim mogu�im duginim bojama uklju�uju�i bijelu i crnu
Na Scoville skali, koja je me�unarodno priznati pokazatelj ljutosti, najlju�e meksi�ke paprike imaju do osam tisu�a jedinica alkaloida capsaicin, koji stvara ljutinu. Feferoni koji se jedu kod nas su sa svojim indeksom 500, med i mlijeko u odnosu na habanero papriku, �ija se ljutina mjeri do pola miliona jedinica ljutine. Policijski papar sprej je pet milijuna capsaicin jedinica ljut, a najlju�a stvar na svijetu je sa 7 miliona jedinica alkaloida, jedna vrsta �ili sosa poznata pod imenom Source.
Da u Meksiku i nije sve tako crno-ljuto, pobrinuli su se još prije 3000 godina meksi�ki pra�itelji Olmeci, smiješavši po prvi puta u povijesti svijeta, gorkasti napitak �okoladu. Ovo pi�e bogova su Indijanci rado pili pomiješano sa mljevenim bademima, cimtom i še�erom, ali i sa dodatkom ljutih mljevenih paprika.
Santa Maria del Tule
U ovom selu desetak kilometara udaljenom od Oaxace, u dvorištu seoske crkve se nalazi 2000 godina staro drvo, �ije stablo ima opseg od 56, a promjer 14,05 metara, i �ija te�ina je ve�a od 500 tona. Montezuma �empres (Taxodium mucronatum), je najstarije �ivo bi�e na svijetu i najdeblje drvo na svijetu.
Clavadistas iz Acapulco
Još od davne 1920. godine, sa stijena La Quebrade, koja se uzdi�e to�no 35 metara iznad površine pacifi�kog oceana, hrabri "clavadistas",- skaka�i sa stijena, se obrušavaju u 7 metara uzak kanjon. Skok mora biti idealno koordiniran sa dolaskom vala sa Tihog oceana, jer samo on garantira dovoljno duboku vodu za siguran skok. Pored toga što se ska�e u dubinu, potrebno je sko�iti i dovoljno daleko.
Ništa manje od skoka u dubinu nije atraktivan i izlazak skaka�a iz vode, i njihov uspon na jednu ili drugu stranu tjesnaca, preko skoro vertikalno uzdignute stijene. Prije svakoga skoka se skaka�i pomole pred kapelicom Djevice od Guadalupe, dok brojni nestrpljivi turisti namještaju svoje aparate i kamere.
Ovo je još uvijek atrakcija broj jedan u najljepšoj prirodnoj luci na svijetu i zasigurno najomiljenijem odmaralištu i ljetovalištu na cijeloj obali koju zapljuskuje Pacifi�ki ocean.
Acapulco i danas nakon sedam desetlje�a svoga mondenog �ivota plijeni pa�nju. Usprkos brojnim špekulacijama prodava�a nekretnina, napuštenim restoranima ili hotelima, desetke metara visokim betonskim zidovima koji brane privatnost, narkomanima, sitnim lopovima, predstavlja Acapulco još uvijek neizostavnu to�ku posjeta svih koji su "neko i nešto" u današnjem globalnom selu.
Posljednjih sedam desetlje�a, su vi�eni gosti u gradu bili me�u ostalima i Elvis Presley i Frank Sinatra, BB i Elizabet Taylor, Eisenhower, Tito…
O muralizmu
Ogromni murali, zidne slike, prate posjetitelja Meksika doslovno posvuda. Na�u se one podjednako na zidovima zemljanih koliba indijanaca, nepreglednim hodnicima Nacionalne pala�e ali i u stanicama podzemne �eljeznice ili na zgradi Univerziteta.
Muralizam, koji doslovno ozna�ava oslikavanje zidova u javnim prostorima, je slikarska forma nastala u Meksiku, kratko po završetku Revolucije 1920. godine.
Politi�ka artikulacija i socijalne teme su odlika ovoga umjetni�kog anga�iranja, kojemu je idejni tvorac ondašnji tajnik Ministarstva za obrazovanje, Jose Vasconcelos. Ve�ina muralista je bila lijevo i pro komunisti�ki orijentirana i opredijeljena.
"Los tres grandes" - veliku trojku, koja je zapo�ela ovaj danas tipi�ni latino i centralno ameri�ki, slikarski pravac, �inili su Jose Clemente Orozco, Diego Rivera i David Alfaro Siqueiros, a njihov glavni moto je bio: "Ulice �e biti naši muzeji"
Izme�u neba i zemlje
Graditi mostove izme�u stare neznabo�a�ke vjere naslije�ene od Olmeka, Maja i Asteka, i novodonesenoga Katolicizma, je bio prvi zadatak španjolskih misionara. Ovaj posao je išao polako, dugotrajno i mukotrpno: od primitivnih amfiteatara pod vedrim nebom u kojima se moglo okupiti �itelje cijeloga sela, preko otvorenih kapela, do samostana i crkvi kakove danas poznajemo. Kako je vrijeme odmicalo, novi vladari su bivali sve nezadovoljniji skromnoš�u prvobitnih sakralnih prostorija, pa su prešli na uljepšavanja ulaza, stupova, propovjedaonica, kite�i ih srebrom i zlatom.
Danas se posvuda u Meksiku miješaju šarena, lagana i "vesela" arhitektura Indijanaca sa ozbiljnim, slu�benim španjolskim stilovima baroka i rokokoa, pretvaraju�i se u najsmjelije fantazije.
Nigdje u katoli�kom svijetu, nisu crkve tako bogato i skladno ki�ene i ukrašavane a istovremeno ostale tako blizu svakodnevici i siromašnom malom �ovjeku.
Bogovi, hramovi, piramide
Više od 16000 arheoloških lokacija postoji na prostoru dr�ave Meksiko. Samo desetina njih je znanstveno istra�ena i katalogizirana.
Posebno se me�u ovim mnoštvom izdvajaju monumentalne skulpture Olmeka, mo�ne piramide Teotihuacan, magi�ne religiozne gra�evine Zapoteka na Mont Alban, kultni gradovi Maja skriveni u prostorima neprohodne d�ungle, koji predstavljaju temeljno kamenje velike gra�evine meksi�ke nacije.
Svima njima je zajedni�ki nazivnik-ceremonijalizam i uvijek su u�ivali ovi hramovi ve�i zna�aj i va�nost nego kraljevske pala�e.
Piramide gra�ene u Meksiku ne zaostaju po dimenzijama i fascinaciji, za onima iz Egipta ali je na�in njihove gradnje i namjena sasvim razli�ita. I dok su egipatske piramide bile grobnice preminulih kraljeva, meksi�ke su gra�evine u prvom redu �rtvenici i svetilišta bogovima. Slaganjem kamena na kamen su se gradile piramide u Gizi, dok su se u Palenque, Mont Alban ili Teoihuacan, najprije stvarala umjetna brda koja bi se kasnije pokrivala kamenim blokovima.
Ve�ina simboli�nih motiva koji se nalaze na reljefima i zidnim slikarijama, su još uvijek obavijeni velom tajne, ali se kao glavni motivi posvuda pojavljuju jaguar, pernata zmija, majmun, dugorepa tropska ptica kvetzal i kukuruz, kojima su graditelji hramova i piramida �eljeli fascinirati i na taj na�in se dopasti svojim bogovima.
Foto galerija
Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
