Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Govor Zvonka Springera na Simpoziju u Viktringu


Sudionik Kri�nog puta Zvonko Springer, dipl. ing. iz Anifa

Simpozij o Masakrima u Bleiburgu (Bleiburška tragedija) i Viktringu (Vetrinjska tragedija) odr�an je dana 11. i 12. svibnja 2013. u Viktringu, Koruška – Austrija. Sudionik Kri�nog puta Zvonko Springer, dipl. ing. iz Anifa, napisao je govor na njema�kom jeziku, no kako nije mogao prisustvovati Simpoziju, njegov govor je pro�itao diplomirani teolog Ivo Pomper, dugo vremena bibliotekar Salzburške dioceze. Za portal nam je Zvonko Springer poslao i prijevod teksta na hrvatski:

Poštovane dame i gospodo!

Veoma mi je �ao što ne mogu prisustvovati Simpoziju s predavanjima svjedoka vremena, što zbog stara�kih, ali i tjelesnih slabosti. Unato� tima neugodnostima �elio bih doprinijeti moj prilog, kao svjedok vremena i pre�ivjeloga marša smrti (Kri�ni put) u svibnju 1945. U programu Simpozija piše, da sam pri bijegu prema "Vratima slobode u austrijskom Bleiburgu", pre�ivio marš smrti unato� mu�enjima i prijetnjama za cijelo vrijeme hodanja uzdu� bivše Jugoslavije.       

Priznajem da sam o Bleiburgu tek nešto �uo negdje 1970-tih. Tada sam saznao da postoji "Bleiburški po�asni vod", koji odr�ava komemoracije na dan 15. svibnja na malenom polju s �etiri jelke blizu mjesta Bleiburg, gdje su britanski tenkovi zaustavili tisu�e hrvatskih bjegunaca pri njihovom bijegu na zapad. Britanci su tamo razoru�ali oko 40.000 hrvatskih vojnika, da bi ih potom predali njihovom bivšem neprijatelju. Od tih desetaka tisu�a ratnih zarobljenika veoma ih je malo pre�ivjelo marš smrti do Maribora. Tim �inom su Britanci po�inili ratni zlo�in te prekršili odluke �enevske Konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima. Do danas Britanci se nisu o tome izjasnili niti ispri�ali Hrvatskom narodu. 

O tim sam doga�ajima �uo glasine dana 13. svibnja 1945., kada je bitnica haubica stigla do Slovenj Gradeca. Ja sam tada bio �asnik Hrvatskog Domobranstva u �inu zastavnika. Bio sam dodijeljen 1. Domobranskoj bitnici u sklopu 2. Ustaškog Zdruga, a �ije su haubice od Ø100mm imale konjsku vu�u. Zdrug se po�eo povla�iti iz Osijeka 13. travnja 1945. gdje je bitnica bila na više polo�aja u protekla �etiri mjeseca. Stigavši 13. svibnja 1945. do Slovenj Gradeca bitnica je zauzela polo�aj na livadi zapadno izvan toga grada. S toga polo�aja ispaljeno je više salvi na najve�u mogu�u udaljenost od oko 8km sa nepoznatim ciljem na sjever preko bre�uljaka i rijeke Drave. Na osnovu glasina saznali smo da su Englezi predali razoru�ane zarobljene Hrvate Titovim partizanima. Znali smo da se uzdu� lijeve tj. sjeverne obale Drave nalaze vojne jedinice Bugara i Rusa. Osim toga nam je bilo poznato, da je most na Dravi kod Dravograda razoren.         

Slijede�eg dana, tj. 14. svibnja, pokrenula se bitnica još nekoliko kilometara u smjeru Dravograda, da bi kod sela Pame�e zauzela novi polo�aj. Polo�aj se nalazio na gornjem rubu nagnute livade uz sam rub šume u kojoj smo sklonili stotinjak konja i ostatak opreme. Zapovjednik bitnice i njegov zamjenik napustili su bitnicu poslije podneva bez najave pa sam tako ostao jedini �asnik u našoj jedinici. U potpuno izgubljenoj situaciji predlo�io sam topnicima, da u�inimo  topove neupotrebljivima. Iz topovskih zatvara�a osobno sam izvadio udarne igle, koje sam bacio unaokolo u šumu. Kasnije negdje oko pono�i predvodio sam topnike natrag u smjeru Slovenj Gradeca da bi se predali u ratno zarobljeništvo Titovoj vojsci. U jutro 15. svibnja proveden sam u zarobljeni�ki logor, koji se nalazio u bivšoj vojnoj kasarni u Slovenj Gradecu. Od toga �asa pa sve do danas nisam više vidio niti jednog od mojih topnika. Povla�enje bitnice je trajalo 31 dan pri �emu smo prevalili put od oko 475km u 30 dana.

U kasno poslije podne 17. svibnja napustio sam zarobljeni�ki logor u Slovenj Gradecu hodaju�i u koloni �etveroreda, a koja je bila duga oko 10 kilometara. U tom logoru bilo je oko 40.000 ratnih zarobljenika i to sami muškarci. Nakon 16 dana hodanja pod najgorim mogu�im okolnostima, bez hrane i bez mogu�nosti da što pijemo te uz stalnu prijetnju smr�u, stigao sam u moj rodni grad Osijek 2. lipnja 1945. Na tom dugom maršu od samo 16 dana prešao sam oko 555km, od �ega sam 495km hodao bosonog. Taj "put smrti" postao je za mene u�asna mora u tijeku nastavka �ivota. Nakon pro�ivljenog marša smrti pretvorio sam se u fizi�ku i psihi�ku ljudsku olupinu. Izgubio sam više od polovicu moja polazne tjelesne te�ine. Veliko je �udo što nisam obolio od bilo �ega. No moja su oba stopala ostale bez ko�e te su bila otvorena rana.

Nakon jednog tjedna u logoru na osje�kom Zelenom Polju vratili su me iz Sremske Mitrovice ponovno u Osijek. Tu sam dospio u zatvor OZNA3 (Vojna tajna policija) u Tvr�i, gdje sam proveo daljnjih 23 dana. Ovdje su veoma to�no preispitivali moj �ivotopis kao i moj politi�ki stav za vrijeme proteklog rata. Kasnije sam upu�en u zarobljeni�ki logor za �asnike u Kovinu kod Smedereva, gdje sam proveo daljnjih 39 dana. Tek nakon Op�e Amnestije od 3. augusta 1945. izašao sam iz logora te se vratio kao "slobodnjak"  u moj rodni grad Osijek 15. kolovoza 1945. Taj sam grad napustio prije 124 dana. Doga�aji u tih �etiri mjeseca bili su bezuvjetno zabranjena tema razgovora kroz daljnjih �etrdesetak godina. Nitko od mene nije ništa saznao o tim doga�ajima sve do moje te�e nesre�e 14. sije�nja 1983. Tada sam teško ozlijedio desno rame pa sam se zavjetovao, da �u pisati o tim doga�ajima, ako mi ruka potpuno ozdravi. To sam i u�inio zapo�evši s pisanjem strojem po�etkom 1984.   
 
Do konca 1985. godine dovršio sam manuskript od oko 250 stranica pisanog na engleskom jeziku. Naslov engleskog teksta glasi u prijevodu: "Preodgajanje ili �etiri mjeseca u �ivotu mladog �ovjeka". Oko desetak povjerljivih osoba pro�italo je moj rukopis od kojega sam napravio više kopija. U Jugoslaviji je spominjanje te temu bilo tada još uvijek po �ivot opasno. Mene se više nije doticalo, jer sam primio austrijsko dr�avljanstvo još 1973. Kopije moga originalnog manuskript poslao sam Institutima za Povijest Isto�ne Europe na Sveu�ilištima u Be�u i Grazu. Taj je dokument od povijesne vrijednosti, jer opisuje povla�enje Hrvatskih oru�anih snaga (HOS u NDH 1941.-1945.) u svim pojedinostima. Zatim slijedi opis marša smrti hrvatskih ratnih zarobljenika, �ije izvršenje je naredio Maršal Tito svojim podre�enima. Pri tima su Jugoslavenska Armija i Titov re�im po�inili ratne zlo�ine pa su se teško ogriješili o �enevsku Konvenciju o na�inu opho�enja sa ratnim zarobljenicima. Do dana današnjega se o tome nije ništa govorilo niti nastojalo objasniti po�injene ratne zlo�ine pa i istrebljenje Hrvatskog naroda. 

U lipnju 1999. objavio sam knjigu na hrvatskom jeziku, a koja obra�uje prije spomenuti dokument na engleskom jeziku. Vlastita je naklada od 1.000 komada ubrzo razgrabljena, iako niti jedna knjiga nije osvanula u knji�arama diljem Hrvatske. Godinu dana kasnije sam objavio englesko izdanje knjige na osnovi "tiska po potrebi", tako�er u vlastitoj nakladi. U obim objavljenim knjigama opisao sam svoja osobna sje�anja i iskustva u pro�ivljenih �etiri mjeseca 1945. koliko mi je bilo mogu�e - istinito i to�no - nakon 40 godina od do�ivljenoga. Godine 2001. objavio sam obje knjige u web-obliku pa ih se mo�e �itati ili tiskati po vlastitoj potrebi. U tu svrhu treba posjetiti moj URL (Homepage):

http://www.cosy.sbg.ac.at/~zzspri/

a u Indeksu potra�i naslov 1945 - Povlacenje i Krizni Put i/ili Bez Krivnje Izopcen ili Moj Krizni Put - 1945

Sva sam moja objavljena pisanja posvetio mojim sunarodnjacima mrtvim i �ivim, poznatim i nepoznatim, koji su u�estvovali na hrvatskim Kri�nim putovima u 1945. Osim toga �elio sam utješiti pre�ivjele, da bi se mogli pomiriti sa svojim udesom, ako ve� nisu uspjeli sami objasniti ili ispri�ati svoje pre�ivljene muke te stradanja svojim najbli�ima. Sve što sam objavio namijenio sam mla�im hrvatskim pokoljenjima, kako bi upoznali strahote i tragi�ni udes vlastite djedovine, a koja nije uspjela sama razotkriti sve �injenice svojega pre�ivljavanja.

Ne smije se zaboraviti oko sto tisu�a Hrvata u sposobnoj muškoj dobi, koje su okrutno uništili bez razloga i bez ikakve pravne osnove, da bi ih pokopali u mnogobrojnim i do danas nepoznatim grobištima pored hrvatskih Kri�nih putova. Godine 1945. hrvatski je narod brojao oko 3,2 milijuna duša. Po prilici jedna tre�ina toga naroda pokušala se spasiti od "komunista" bijegom na zapad. Naro�ito gubitak mnogih tisu�a muškaraca te duhovne elite u tijeku tragi�nog svibnja 1945. predstavlja danas veliki manjak i vrsnu štetu za Hrvatski narod.
 
Republika Slovenija je popisala sve osobe kao �rtve 2. Svjetskog rata bez obzira na okolnosti i razloge smrti tih osoba. Osim toga su u Republici Sloveniji stavljena pod dr�avnu zaštitu sva poznata i nepoznata grobišta. Napravljen je katastar grobišta s opisom mjesta i mogu�eg vremena nastanka istoga. Hrvatski je Sabor odobrio rad dvaju odbora, koja su se trebala pozabaviti istim tim zadacima. No, na �alost, oba su odbora razriješena svojih du�nosti nakon veoma kratkog vremena od toga istoga Sabora. Zašto Republika Hrvatska nije u stanju u�initi isto do danas što je uradila Republika Slovenija još prije više godina? U Republici Hrvatskoj je nepoznavanje podataka umrlih Hrvata u tijeku 2. Svjetskog rata te�ak promašaj. Isto tako se ništa ne govori o progonu komunista "Kominformovaca" u 1948. kao o mukama pod kojima su �ivjeli i pre�ivjeli logor na Golom otoku i dr.

Pokušaj negiranja povijesnih �injenica o opstojnosti Nezavisne Dr�ave Hrvatske (NDH) u 2. Svjetskom ratu onemogu�ava svako objektivno rasu�ivanje stvarnosti te njenih posljedica na razvoj hrvatske povijesti u nedavnoj prošlosti. Budu�a pa još sada �ivu�a pokoljenja u Hrvatskog naroda morat �e ipak jednom prihvatiti tu povijesnu istinu i stvarnost, da bi se sprije�ila svaka me�usobna netrpeljivost i nedosljednost. U protivnom �e slu�aju to biti stalna prijetnja bilo kakovoj pomirbi, a sve zbog nesuglasja me�u gra�anima Hrvatske. U kona�no ostvarenoj vlastitoj i slobodnoj dr�avi bit �e to stalna prepreka sre�i i zadovoljstvu Hrvatskog naroda.

Na kraju da spomenem još neka osobna opa�anja. Najmla�i general u Titovoj Armiji Dr. Franjo Tu�man je, kao "otac" neovisne Hrvatske dr�ave, dao upisati u njen novi ustav, da je isti zasnovan na temeljima "antifašizma". Kako se mo�e dr�ava pozivati na svoju demokrati�nost, ako je njen ustav zasnovan na jednom od totalitarnih re�ima? Nebrojene tisu�e mrtvih kao i mali broj �ivih moraju još uvijek nositi biljeg, da su: "Ustaški zlo�inci – Sluge okupatora – Neprijatelji naroda" pa za koje vrijedi ona kobna osuda: "Smrt fašizmu – Sloboda narodu!" Kada �e ti mnogi i potpuno nevini biti kona�no rehabilitirani od Hrvatske dr�ave? 

Svi ljudi dobre volje �uvajte se �ovje�je okrutnosti i bezumlja. Budite na oprezu pri pojavi svake vrste totalitarizma te nepravednog izop�enja osoba iz ma koga bilo razloga. Moramo smo�i snagu da oprostimo ali ne smijemo zaboraviti nanijete nam nepravde i progone.

Tekst napisao: Zvonimir Zvonko Springer

*****

Moj dragi sugra�anin i mail-prijatelj podrijetlom iz Osijeka, koji ve� dugi niz godina �ivi u Anifu kraj Salzburga u Austriji, dipl. ing. Zvonimir Zvonko Springer, dozvolio mi je da na našem portalu www.arhiva.croatia.ch objavim njegovu knjigu kako na hrvatskom, tako i na engleskom jeziku, na �emu mu još jednom najsrda�nije zahvaljujem.

Njegovu knjigu u 27 nastavaka plus završna poglavlja mo�ete pro�itati na sljede�em linku, a englesku verziju preporu�ite i Vašim prijateljima koji ne razumiju hrvatski:

“BEZ KRIVNJE IZOP�EN ili MOJ KRI�NI PUT”

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch 

Vezani �lanci:

Erinnerungen an das Ende des 2. Weltkrieges:
KROATISCHER KREUZGANG
S Y N O P S I S

Hrvatski kri�ni put - tradicija tragedije

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.