Island iz perspektive svjetskog putnika
„ ...atlantski poreme�aj, koji �e naše krajeve zahvatiti narednih dana, premješta se preko Islanda...“
Ovakve i sli�ne prognoze vremena, ve� desetlje�ima slušamo od Borivoja �apke i meteorologa. Prognoza je u ve�ini slu�ajeva to�na, ali je nedostatak ove vijesti bio u tome što smo veoma rijetko mogli vidjeti i gdje se nalazi taj Island. On je bio za nas pojam pogoršanja vremena i sinonim ne�ega „tamo negdje daleko“. Ponekada bi prilikom rješavanja kri�aljki naišli na pojam „otok u sjevernom Atlantiku sa 6 slova“, a prije nekoliko godina su vijesti o propasti banaka i bankrotu islandskog društva bile udarne teme i punile stranice dnevnih novina i televizijskih dnevnika.
U posljednje vrijeme se ponešto i promijenilo: „Dnevnik“ nam pokazuje i sinopti�ke karte na kojima se mo�e vidjeti da je Island u zimsko doba topliji nego europski kontinent, a u ljeto ugodno prohladan. Gospodarska situacija se u potpunosti promijenila i to na dobro, tako da to nije nikakva vijest pored gr�kih, španjolskih, portugalskih i inih financijskih europskih Scila i Haribdi.
Bilo kako bilo u našim knji�arama su i dalje rijetki naslovi vezani uz Island, a školski ud�benici ovoj maloj sjevernoj dr�avici rijetko daju više od pola stranice, tretiraju�i je na taj na�in kao neku od afri�kih dr�ava.
„To�no tako izgleda mjese�eva površina.“ mislili su znanstvenici NASA-e i poslali svoje astronaute na Island. U ovim prostorima teško prohodnih polja, još tople vulkanske lave, trenirala je i pripremala se sedamdesetih godina prošlog stolje�a posada „Apolo 11“ za prvo spuštanje na Mjesec. �etiri desetlje�a kasnije su ovdje brojni planinari i izletnici na tragu Armstronga i društva. Kapriole islandskog vremena, ledeni potoci bez mostova, �este magle, oluje vulkanskog pijeska i nepristupa�nost �ine ovo planinarenje po Islandu modernom avanturom. Unato� nabrojanima nepogodnostima, rizik je danas sveden na minimum, brojni markirani planinarski putovi i jednostavne ali komforne drvene ku�e nude posjetitelju zaštitu u no�i i za lošega vremena.
Unato� nedostatku prakti�nih informacija na hrvatskom govornom podru�ju, radosno pakujem ruksak i kre�em u pravcu dr�ave-otoka, fasciniraju�e i magi�ne prirode, prema posljednjoj velikoj nedirnutoj divljini Europe. Orijentacija je sasvim jednostavna. Ako se ide samo na sjever, pa onda lijevo i tako skoro do sjeverne polarne obratnice, dolazi se do otoka koji se još i danas ra�a iz vatre vulkana, hladi se ispod gle�era i brojnih vodopada, dok iz njega istovremeno prska vrela voda gejzira i geotermalnih izvora. Otok �ivi u sadašnjosti, ali se posjetitelju i znanstveniku predstavlja u izdanju kao prije milion godina, u vrijeme stvaranja plavoga planeta.
Namjerno i ciljano za posjet Islandu biram prve dane rujna. U ovo doba godine na otoku je zanemarivo malo turista jer se glavna turisti�ka sezona završava krajem kolovoza mjeseca. Kasnije �e se pokazati da je nedostatak ovoga plana u tome, da su posljednjih dana islandskog ljeta zatvorene brojne, ionako rijetke autobusne linije, a promijene vremena su br�e i neo�ekivane, pa neplanirano do�ekujem prve snjegove i po�etak islandske zime. Usprkos tome da je ve�ina objekata za smještaj otvorena do 15. rujna, dio moga prtljaga predstavlja i oprema za kampiranje. Pored nezamjenjivog ugo�aja u spavanju pod šatorom, ovdje na Islandu ne treba zapostaviti i nekoliko puta ve�e troškove no�enja u planinarskim domovima. Ovo „nekoliko“ ovdje na Islandu predstavlja koeficijent 5 ili 6. Kuhalo s pravom ostavljam kod ku�e, jer pretpostavljam da tople, vrele vode ima posvuda na Islandu, što se pokazalo to�nim a isto tako vodu za pi�e koje ima na svakom koraku u izobilju, grabim i pijem posvuda tijekom cijeloga puta, bez imalo straha da je ista zaga�ena. Dio hrane nosim od ku�e (dozvoljeno je unijeti tri kilograma termi�ki obra�ene hrane), jer se ista u ovo doba godine u planini ne mo�e nigdje kupiti, a i znatno je jeftinija nego na islandskom otoku.
�u�enje izazivaju islandske brojke i statistike. Na Islandu koji je površinom dva puta ve�i od Hrvatske, �ivi onoliko �itelja koliko u Rijeci i Splitu skupa, a od cijele površine otoka, samo se 1% obra�uje. Pet godina u prosjeku protekne izme�u dvije vulkanske erupcije i sasvim je normalno da u islandskom bespu�u planinar nai�e na upozorenje i uputu što je potrebno �initi, desili se da neki od vulkana odlu�i svoju lavu izbaciti na svijetlo dana. �ak 45 potresa se dešava svakoga dana na otoku i ve�ina njih slu�i plašenju i zabavljanju turista. U srpnju sun�eva svjetlost traje cijelih 24 sata, a kako izgleda u dugim mra�nim zimskim „danima-no�ima“ kada sunce u glavnom gradu, izlazi nešto prije podneva i zalazi par sati kasnije, bolje je i ne zamišljati. Ova crna statistika ima i svoju svijetlu stranu: Islan�ani imaju prosje�no 2,2 djece. Na Islandu bude godišnje u prosjeku 213 kišnih dana, ali nasuprot tome otok ima više od 700 vrelih izvora, a �ak 85 % grijanja je Islan�anima besplatno i dolazi iz nebrojenih geotermalnih izvora.
Island ima �ak tri avio kompanije, tuce fakulteta i visokih škola i više kazališta u Reykjaviku nego što to ima i jedan drugi grad po veli�ini usporediv u Europi. Svake godine, ovu šarmantnu oto�nu dr�avu posjeti �ak 700 000 turista, a u knji�arama se mogu na�i svi klasici i sva najnovija izdanja na islandskom jeziku. Island je �lan NATO pakta ali nema vlastitu armiju. Dvije tre�ine �itelja Islanda �ive u širem prostoru glavnoga grada, što reducira troškove infrastrukture i istovremeno �uva prirodu nedirnutom.
U unutrašnjosti dr�ave �ive samo umirovljenici, umjetnici i avanturisti. Najve�a islandska tajna ima ime: Rad. Islan�ani rade rado i puno i svatko od njih radi dva ili tri posla. Tjedno se radi 47 sati i ne postoji starosna granica pri kojoj se mora prestati sa radom. Arni koji me je povezao od Skogar do Vik, je profesor glazbe, u ljetnom periodu vodi turiste, a redovno svira harmonij u lokalnoj crkvi, a Benedikta pored stalnog posla na terminalu trajekta za otok Vestmannaeyjar, skupa sa svojim mu�em brine za 180 hektara imanja i 5000 ovaca .
Na otoku �ivi pola milijuna ovaca i to�no 77 158 glasovitih islandskih konja, a oboje predstavlja zna�ajan izvozni faktor, jednako kao i širom svijeta poznati pulover sa Islanda, koji se plete 35 sati u nekoj od 6 mustri i košta najmanje 150 eura.
U ovim brojkama i statistici le�i i odgovor kako to da je Island od potpunog bankrota prije �etiri godine ponovo postao zdravo i uzorno europsko gospodarstvo.
O islandskim cijenama je ispredena pretjerana mitologija. Island je bez sumnje veoma skupa dr�ava, ali se i ovdje mo�e na�i dosta onoga što je nama obi�nim Europljanima dostupno i povoljno, kao što su kava, janjetina, riba. Nešto slabije �emo pro�i pla�aju�i no�enje ili jednostavno jelo u obi�nom restoranu. Najskuplji su prijevoz, posjeti dobrim restoranima i nadasve alkohol. Pola litre piva ne košta nikada manje od sedam eura.
Odlu�ujem se za najpoznatiji islandski planinarski put - Laugavegur, koji ide ju�nim dijelom islandske visoravni, od Landmannalaugar do Thorsmoerk.
Put je dug 55 kilometara i nudi sve što islandski krajolik i prirodu �ini tako fasciniraju�om: šarena blještava brda, vulkanske sto�ce, beskrajne pustinje vulkanske lave i pepela, vrele izvore i „tople blatne lonce“, ljupko zelenilo mahovine i lišajeva, endemske biljne vrste, široke i prekrasne vidike, kao i neprekidno i neo�ekivano promjenjivo vrijeme.
Put je po cijeloj du�ini dobro markiran, a planinarskim ku�ama sli�ni objekti na Landmannalaugar, Hrafntinnusker, Alftavatn, Emstur i Thorsmoerk imaju za vrijeme ljeta, to�nije od 1. srpnja do 15. rujna, domare. No�enje u ku�i je potrebno prethodno rezervirati kod Ferdafelag Island (FI). Pored domova je prostor za kampiranje i osim na ovim prostorima nije dozvoljeno postavljanje šatora. U pravilu je na Islandu kao i u svima skandinavskim zemljama slobodno no�enje na bilo kome mjestu osim na prostoru nacionalnih parkova. Za no�enje u šatoru ili ku�i, je potrebna dobra vre�a za spavanje jer su no�i u pravilu vrlo hladne. Prolaznici i kamperi pla�aju za upotrebu kuhinje 3 eura, a od svih posjetitelja se o�ekuje da otpad ponesu sa sobom u dolinu.
Kod planiranja puta treba imati u vidu da ljeto ovdje po�inje po�etkom srpnja i završava krajem kolovoza, a mraz, snijeg, pješ�ane oluje i orkanski vjetrovi su mogu�i i u kolovozu. Ovisno o vremenu voze i autobusi preko slabo prohodnih pista, pa se lako mo�e desiti da neki od polazaka izostane zbog nevremena.
Tijekom višednevnog hoda po islandskim bespu�ima pre�e se preko, po mojoj slobodnoj procjeni, više od dvije stotine raznih potoka, poto�i�a, rijeka i rje�ica. Tek na rijetkima su mostovi, velika ve�ina ih se mo�e presko�iti ili pa�ljivo pregaziti, ali ima i onih za �ije prela�enje je potrebno izuti cipele, zasukati nogavice, a ponegdje i skinuti i hla�e, pa ovisno o godišnjem dobu zagaziti u ledenu i brzu vodu, duboku ponekada i do 80 centimetara. „Furten“, kako se islandski zovu ovi vodni tokovi, se mijenjaju tijekom dana, mjeseca i godine. Najmanje vode imaju furten u jutarnjim satima, a najviše poslijepodne. Najte�e ih je pre�i u prolje�e i nakon eksplozije vulkana i zatopljenja, a najlakše u ljetno vrijeme. Velik problem pored brze vode predstavlja i oštro kamenje koje se nalazi u koritu potoka, pa je dobro sa sobom imati gumenu obu�u sli�nu onoj za ulazak u more.
�ekanje nekog vozila kojim bi se prešlo preko neke par metara široke rje�ice moglo bi u islandskim bespu�ima li�iti na Beckettovo �ekanje Godota.
Fantasti�ne, dra�esno u sve dugine boje ofarbane planine i topli potoci doprinose da se podru�je Landmannalaugar mo�e smatrati pravim biserom islandske prirode. Puno prije nego što su ovdje umarširali prvi turisti, ovaj kraj je bio poznat po svojim vrelim izvorima. Prije su ih za odmor nakon teškoga dana koristili sto�ari iz prostora ispod vulkana Hella poznatog pod imenom Land, pa ne �udi da ime ovoga kraja u prijevodu ozna�ava „tople izvore ljudi iz Landa". Romanti�na vremena su dugo ve� prošlost i tisu�e planinara svake godine hodo�asti u ove krajeve. Osim rano ujutro, �ovjek se ne mo�e nasamo prepustiti u�ivanju u ovim prirodnim toplim kupkama ukrašenim so�nim zelenim travama šilja, suhoperke i petoprsta. Na�alost brojni posjetitelji su ovdje donijeli i brojne probleme ekološkom sistemu.
Površina planine se kre�e od �utih preko crvenih do zelenih tonova i svih nijansi izme�u ovoga, a najbolje se ova raskoš boja mo�e vidjeti za lijepoga vremena. Posebnost ovdje predstavljaju i prava polja brzo ohla�ene lave, obsidiana- „crnoga stakla“.
Brojni „dimnjaci“ vodene pare koja miriše po sumporu, istovremeno svjedo�e o neprekidnoj vulkanskoj aktivnosti ispod ove dra�esne vanjštine.
Moja stara „Salewa“ za dvije osobe, je islandsko (ne)vrijeme podnijela odli�no, kako i dolikuje šatoru ovoga imena. Dvije no�i je temperatura bila ispod nule sa snijegom, dvije no�i je lijevalo kao iz najve�e kante za zalijevanje cvije�a, a najte�e je bilo posljednje no�i kada je puhao vjetar. Sljede�eg dana sam pro�itao u novinama da je snaga vjetra bila 120 kilometara na sat i da je sav trajektni i autobusni promet na Islandu bio obustavljen. Za uspomenu na ovo imam trajno savijene i deformirane aluminijske šipke dobre Salewe.
Cijeli treking se dešava izme�u 1281 metar iznad mora i nule. Planinarski domovi se nalaze na 624 metra (Landmannalaugar), 1027 m. (Hrafntinnusker), Alftavatn ku�a se nalazi kraj istoimenog jezera na nadmorskoj visini od 540 metara. Botnar dom se nalazi u dolini Emstar na „samo“ 380 metara sa prekrasnim pogledom na ledenjak Myrdalsjökull, a prvi dio trekinga završava u Thorsmork (200 m.). Odavde se za 7 do 10 sati stigne kroz carstvo gle�era do glasovitog vodopada Skogar, koji je samo par stotina metara udaljen od obale Atlantskog oceana.
�eli li netko postaviti neki novi rekord na Trekingu po Laugarvegur (T 11), potrebno je znati da je najbolje vrijeme do sada 4 sata i 38 minuta-za cijelu trasu od 53 kilometra!
Od 2004. godine, kada je nedaleko od Hrafntinnusker ku�e, jedan od planinara izgubio �ivot usred ljeta, zbog nagle i neo�ekivane promjene vremena, obaveza je svakoga obilaznika ovoga puta prijaviti se kod upravitelja objekta.
Prvih desetak kilometara se put uspinje, a nakon Hafntinnusker ku�e sve te�e u stilu gore-dolje i tek nakon 20 kilometara puta se sre�e prva vegetacija. Poslije jezera Alftavatn slijedi obavezno zasukivanje nogavica i prelazak preko uvijek vodom bogatog potoka, koji nije ništa u usporedbi sa onim koji presijeca pistu F 261, gdje se moraju skinuti i hla�e. Nastavak puta je dugotrajan i ide kroz sivo-crnu pustinju gruboga vulkanskog pijeska prošaranu rijetkim busenjem trave, a sve skupa je okru�eno brdima na kojima se svjetluca zelena mahovina i lišaj. Nedaleko Emstar ku�e se prelazi preko stotinu metara dubokog kanjona rijeke Markarfljot, a na pomo�i su nekoliko metalnih sajli i na cijelome putu rijedak most.
Vegetacija je sve �eš�a, borovnica ima na svakom koraku i jako su ukusne i dobrog kvaliteta. Slijedi novi most i posljednje gacanje po ledenoj vodi, da bi se kroz brezovu šumu stiglo do Thorsove šume (Thorsmoerk), kraja T 11. Ljepši kraj puta od Doline boga kiše Thora planinar si ne mo�e po�eljeti. Ovo mjesto se nalazi na prostoru u kojemu rijeke Krossa, Thrönga i Markarfljot donose vodu sa obli�njih gle�era, a sve samo par kilometara udaljeno od 1666 metara visokog vulkana Eyjafjallajökull koji se nalazi ispod istoimenog ledenjaka i koji je u o�ujku 2010., nakon svoje erupcije, stvorio brojne višetjedne probleme u zra�nom prometu. I danas se u toaletima kampova i hotela nedaleko vulkana mo�e nai�i na ispriku zbog prljavštine uzrokovane vulkanskim pepelom.
Za nekoliko dana, polovicom rujna, kada pristignu prvi zimski dani, i na planinarskim putovima ostanu samo najtvr�i i najiskusniji, na ove prostore �e sti�i brojni farmeri i njihove obitelji i poznanici. Desetci ljudi �e pokušati u par dana, prikupiti više od 5000 slobodno lutaju�ih ovaca iz ovoga nepristupa�nog vulkanskog prostora i pretjerati ih u dolinu. Ova slika se ponavlja ve� stolje�ima, na ovome prostoru velikom tisu�u kvadratnih kilometara, na kojemu stotinu obitelji dijeli pravo na ispašu ovaca. Stoka se istjeruje u planinu polovicom lipnja, gdje ostaje tri mjeseca, a da ju nitko ne �uva i ne muze. Ovce osim rijetkog planinara nemaju straha od prirodnih neprijatelja, jer ih na otoku i nemaju.
Planinarske ku�e i skloništa su tih dana rezervirani za desetke ljudi koji rade ovaj te�ak i mukotrpan posao po kiši vjetru i snijegu, idu�i preko ledene vode pješice ili na konjima, a veliku pomo� im �ine i brojni psi kao i terenska vozila. Sve je organizirano do u detalje; od pomo�i kod iscrpljenosti goni�a, gladi ili zamjene skvašene odje�e. Posao je naporan jer se mora ponekad za nekom od tvrdoglavih „bijelih vatenih kuglica“ po crnom vulkanskom pijesku i pepelu, pješa�iti i par sati, a one najslabije, povrije�ene i iscrpljene potrebno je natovariti na le�a i ponijeti u dolinu. Nakon što je velika ve�ina ovaca skupljena, slijedi gonjenje u dolinu, i ovaj put od 35 kilometara traje dva dana. Oni najtvr�i ostaju još par dana i pokušavaju prona�i i prikupiti i onih par „izgubljenih ovaca“. Posljednjih godina su Islan�ani i od ovoga kao i svega ostaloga, napravili dobar posao: zainteresirani turisti mogu se priklju�iti ovome neoromanti�nom kaubojskom poslu koji traje pet dana, ali je za ovo zadovoljstvo potrebno da odbroje 1700 eura.
Bilo bi nepravda na ovome mjestu ne spomenuti simpati�nog islandskog konja, naviknutog na oštre zime i vulkanske erupcije, kojega su još u 9. stolje�u ovdje donijeli Vikinzi i koji je zašti�en jednim zakonom iz 930. godine, kojim se zabranjuje dovo�enje novih vrsta konja na islandski otok. Tharfasti thjonninn ili korisni sluga, kako ga na Islandu zovu, je otporan i �ilav, nepredvidiv, ponekad divlji, ali lijep i razigran, izdr�ljiv i brz. Svaka sli�nost sa opisom i karakteristikama Islanda i Islan�ana je namjerna i ciljana. Ovaj samo 1,40 metar visoki konj je izvozni šlager i još jedan zaštitni znak cijeloga otoka.
�etiri Nacionalna parka pru�aju najbolju sliku o otoku i njegovim �iteljima. Bijeli gle�eri se smjenjuju sa crnom vulkanskom lavom, dok se izme�u njih uzdi�u vulkanski sto�ci, vreli gejziri ska�u visoko prema nebu, a silni vodopadi se uz buku ruše u dubinu. Sve ovo je pro�eto islandskim mitovima, sagama i mitološkim bi�ima trolovima. Cijeli Island je jedan veliki laboratorij u kojemu se danas posmatra kako je bilo ju�er i vidi kakvo �e biti sutra.
Bilo kako bilo, Island je zasigurno zemlja kontrasta. Posvuda se smjenjuju arhai�ni dra�esni svijet nedirnute prirode i modernog, visoko razvijenog društva. Kraj svijeta - Island je zasigurno pravi raj za planinare, alpiniste, ribi�e, jaha�e, bicikliste...
I za kraj nekoliko rije�i o hrani:
Nakon svih islandskih kontroverzi za o�ekivati je na jelovniku juhu od gejzira, varivo od lave, vikinšku kašu, morsku travu. Naravno da tako što nema na Islandu, ali su zato jela od ribe i janjetine u izobilju i otok zasigurno nije obe�ana zemlja za vegetarijance. Na sjeveru treba imati dobar �eludac, jer se u svakom slu�aju jede masna i jaka hrana. Ov�etina i janjetina se jedu u svim mogu�im formama, a u samoposlugama se mogu na�i svi mogu�i proizvodi janje�eg i ov�jeg mesa, uklju�uju�i, pored uobi�ajene ponude, razne krvavice, kobasice, hladetine, tla�enice, dimljeno meso i iznutrice. Vrhunac predstavljaju brda ov�jih glava iz kojih u kupce bulje stotine mrtvih ov�jih o�iju. Kuhana ov�ja glava-svið je jedan od neizostavnih specijaliteta na Islandu. U dobroj mjeri se jede i konjsko meso, dok su govedina, a pogotovo svinjetina, skoro prava rijetkost. Juha od jastoga je svakodnevica na otoku i brojni restorani su se specijalizirali samo za jela od jastoga, dok drugi preferiraju jela od divljeg lososa.
Sve to nije ništa prema, na jelovniku rijetkom, kitovom salu, tuljanovim perajama, ali i ovo nije ništa prema „hakarl“ jelu koje �e �ovjek na�i u svakoj trgovini. Ovo je doslovno pokvareni, ili blago re�eno fermentirani morski pas.
Meso jedne vrste sjevernog morskog psa, koji nema jetru i sve otrove odla�e posvuda u tijelu, Islan�ani naprave jestivim nakon �etiri do pet mjeseci pripreme. Meso se najprije re�e u velike komade i stavlja u drvene sanduke gdje odle�i skoro dva mjeseca. Sve smrdi na ultra veliki pisoar, �eludac se �ovjeku okre�e od muke prilikom posjete ovim „mesnicama“. Prije puno godina se meso morskog psa zamotavalo u ov�je ko�e i potapalo tjednima u morsku vodu. Šest tjedana dugo, amonijak hlapi iz mesa, a o kakvom se smradu radi najbolje svjedo�i podatak, da u blizini nema ni jedne muhe ili bakterije. Poslije toga hakarl visi �etiri tjedna na zraku sve dok ne postane braun, sli�no našoj dimljenoj slanini. Meso je potpuno bez soli, za�ina i i�ega drugoga osim neugodnog mirisa, koji se miriše u mozgu, a ne samo u nosu i ustima. Za probati ovako nešto, islandski svakodnevno, potrebna je hrabrost i obi�an Europljanin se ne mo�e lako naviknuti na ovaj bolni miris prezrelog sira i konjskoga urina.
Islan�ani ka�u da hakarl �isti tijelo i poma�e probavu, dobro �ini kod visokog tlaka, a tko jede hakarl ne�e dobiti rak. Ovo sve vjerujem jer zasigurno nema te bolesti koja bi dijelila �ivotni prostor u �ovjekovom tijelu s nesnosnim smradom islandskog specijaliteta. Mislim da se ovo mo�e jesti samo na Islandu, a i tamo uz pomo� „crne smrti“ - doma�e rakije od fermentiranog krumpira uz aromu kima. Hakarl sam kupio kao suvenir i preostala su mi još dva komada ovoga „specijaliteta“, koje sam spreman pokloniti prvim dvjema osobama koje mi se jave na milan52@gmx.de.
Verði þér að góðu! - Dobar tek!
Foto galerija
Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
Od istog autora:
Meksiko iz perspektive svjetskog putnika:
Meksi�ki kaleidoskop
PS:
Svjetski putnik Milan Rajši� mi piše:
Ovaj puta Island !!!???
Neo�ekivano, al' dobro paše uz ove ljetne vru�ine, pomalo osvje�ava, prohladno je, a najva�nije je, da je ve� dugo gotov tekst i probrano par fotografija.
Uskoro, kada na�em vremena, slijede Afrikaaaaaaaaaaaaa, pa Gruzija i Armenija, a u me�uvremenu �e biti i Kurdistana, Irana, Ramazana...
