Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (23)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Gaudeamus igitur, iuvenes dum sumus!
Studentska parada nekada
C-razred zagreba�ke II. Gimnazije na maturalnoj paradi - Frankopanska ulica, 1966. godine
Na �elu povorke su Tatjana Ro�man (u prugastoj "dolce vita"), Juraj Ivandi� (pali cigaretu) i do njega Gordana Sura�, iza njih Dinka Šimunovi� i Pero Krajina, te nakon manjeg razmaka, Amira �onlagi�, Davor Krapac, iza njega Krunoslav Košuti�, te Damir Begovi� (tamno odijelo s kravatom).
Gaudeamus igitur
"Veselimo se - usprkos kratkom �ivotu i kraju koji brzo dolazi, a da nitko ne�e biti pošte�en." i "Veselimo se dakle, tako dugo dok smo mladi!" - to nam poru�uje starorimski pisac-filozof Seneka, i tako nam kroz pjesmu stolje�ima poru�uju generacije maturanata i studenata prije nas.
Radosne zbog mature i završetka gimnazije, maturalnog izleta i maturalne zabave, �ivota koji je pred njima i svega onoga što donosi - tako �e vjerojatno pjevati i generacije maturanata nakon nas.
"Gaudeamus igitur", koji izvorno nosi naslov "O kratko�i �ivota" ("De brevitate vitae" - Lucius Annaeus Seneca) i sadr�i poruke o kojima mladost nije razmišljala - odnosno preciznije, poruke muškoj mladosti, jer s gimnazijalkama stolje�ima nitko nije niti ra�unao. Pa su de�ki-gimnazijalci i studenti stolje�ima pjevali kako je �ivot kratak samo onima koji ga ne iskoriste i ispune na pravi na�in, a to pjevaju i danas - ne razmišljaju�i pritom kako se tekstom utvr�ena platforma pravog na�ina i smjera svodi na "neka �ive lijepe djevojke i nje�ne, dobre �ene", na borbenu poruku svima koji su "protiv njih de�ki", te manje borbenu onima koje "de�ki" trebaju kako bi �ivot koristili na pravi na�in. Pa zato, zbog toga i na korist svih de�kih: "neka zauvijek �ive i cvjetaju sveu�ilište, profesori i dr�ava koja ih vodi, te društvo i velikodušnost mecena koji ih izdr�avaju"! Pa onda nemoj imati razumijevanja za didu, kada baka veli: "S dvadeset godina je otišao na studij u Be�, a vratio se s tridesetišest!"
Uostalom, to ve� mnogo godina, zajedno s gimnazijalcima, pjevaju i gimnazijalke, a sve one su lijepe djevojke, vjerojatno budu�e nje�ne, dobre �ene - i sigurno mnogo više od toga i ne samo to!
Da, �ivot je kratak, i zato "Gaudeamus igitur, iuvenes dum sumus!" - tu se stolje�ima nije ništa promijenilo i promijeniti se ne�e, sve dok svako ro�enje zna�i po�etak kraja, i �ivot izme�u po�etka i kraja.
Pjevajmo to zato zajedno i dalje, i to baš na latinskom, jer bi na hrvatskom odmah bila vidljiva paradigma koja iza toga stoji - i po�alimo što se netko kao Ivan Supek, nije osvrnuo na poruke koje maturantice i maturanti, puni entuzijazma i volje, ispunjeni novim perspektivama koje su pred njima, radosno pjevaju.
Jer onaj pravi �ivot, ako ga niste �ivjeli ranije, po�inje nakon mature!
Pred II. Gimnazijom - o prozujalim danima prozujalog gimnazijalca
Penjem se po štengama na ulazu II. Gimnazije, kao i davno prošlog ljeta prije �etrdesetidvije godine.
Prolazim kroz ista vrata kao nekada, ulazim u aulu gdje sve ponovo prepoznajem, ali odmah izlazim – ovdje više nemam što tra�iti. Sjedam na zadnju štengu nedaleko od nogu troje mladih koji nešto pri�aju i pokušavam se prisjetiti detalja zgrade, hodnika, razreda, zahoda, zbornice, podruma, dvorana... da bih na kraju sâm sebe ulovio u brojanju štengi koje sam prešao barem par hiljada puta.
Ulaz u II. GImnaziju, Zagreb, Kri�ani�eva 4
https://www.facebook.com/pages/IIGimnazija-Kri�ani�eva/
Od 1913. godine, II. Gimnazija u Zagrebu djeluje pod istim imenom (nakon što je "Njegovo Cesarsko Kraljevsko Apostolsko Veli�anstvo Franjo Josip I. dozvolilo da se Kraljevska realna gimnazija u Zagrebu razdijeli u dvije realne gimnazije (I. i II.), �ime je osnovana Kraljevska II. realna gimnazija u Zagrebu)
II. Gimnazija u Zagrebu je tradicionalno jedna od najboljih hrvatskih op�ih gimnazija.
Vrtim film unatrag i mislim kako su mi gimnazijski dani prošli kao u transu, i kako u stvari nisam niti bio pravi gimnazijalac, jer sam gimnaziju na neki na�in "odradio" kao nešto što moram obaviti, gdje moram dolaziti i biti prisutan, dok su misli i sve što sam od srca radio, bili negdje drugdje.
Da, moji gimnazijski dani su jednostavno "prozujali", svi i sve vezano uz gimku je pored mene prozujalo - kao u filmu koji je netko puno prebrzo odvrtio! Sve se svelo na nekoliko hiljada puta po 45' prisustvovanja na satu - prije sata ništa, pod pauzom ništa i poslije sata ništa! Iz dana u dan, u trku bih proletio stotinjak metara udaljenosti od ku�e, u razred bih uletio u zadnjoj sekundi, da bih na kraju odlazio dok se zvono još �ulo u zraku.
Jedan od razloga su bili "Koralji", i što je "Koraljima" bolje išlo, ja sam na satove dolazio sve umorniji, ponekad i direktno s puta, iz autobusa ili kombija nakon koncerta, ili nakon u�enja u nekom hotelu - lako je zamisliti kakvo je to bilo u�enje i koliko me je zanimalo ono što se u tom trenutku zbiva u razredu!
Najte�e je bilo zimi: cijelu no� u vlaku na nekom bubnju kartaš belu, a onda dojuriš u razred, sjedneš odzada uz topli radijator - i tko ne bi zaspao? Pa sanjaš Jagodu tako dugo dok te ŠIme ili Boci ne drmne s laktom u rebra, i prošap�e: "Di�i se, profa te pita to-i-to!", onda se di�eš i dr�iš fige da te dobri i uvijek nasmijani Boci nije opet zeznuo.
Pa tako ispadne kako osim tog lakta, poneke pri�e ili vica s de�kima u susjednim klupama, nemaš puno zajedni�kog s de�kima iz razreda - �ak te nema niti na gimnastici od koje si oslobo�en (zbog davne upale sr�anog miši�a, za koju su poslije kod vojske rekli: "S tim Ameri lete i na Mjesec!"). Posljedi�no, "presko�io" sam ne samo gimnastiku, ve� i sve ono što je vezano uz sport i tekme, tj. loptu koja svim de�kima tako puno zna�i - za vrijeme i poslije škole.
Sli�no je bilo i s curama u razredu, ili s onima starijima, potencijalno, samo potencijalno interesantnima:
zaljubljen si kao puran u Jagodu, pa ne samo da te druge cure ne zanimaju, nego �ak i za vrijeme pauze nemaš vremena, jer kao da si Robinzon na pustom otoku, pišeš dnevnik kako bi Jagodi opet, opet i opet, i po ne znam koji put opet, napisao koliko ju voliš (oboje smo pod pauzama, ona u VI., a ja u II., "paralelno" pisali dnevnike koje bi pri susretu izmijenili - zvali smo ih "Crtice").
Tako je ispalo da sam bio vjerojatno jedini u razredu koji nije poslušao niti jednu novu plo�u kod Jure Ivandi�a, iako je Jura uvijek imao najnovije plo�e i stanovao u susjedstvu, te da sam skoro sigurno bio jedini gimnazijalac koji za vrijeme gimnazije nije bio niti na jednom jedinom izletu, ro�endanu ili �uru... ili barem s nekim nešto popio - makar i najgoru kavu.
Kona�ni argument uz moju tvrdnju kako gimnazija sigurno nikome nije prozujala kao što je meni i "pored mene" prozujala, je �injenica da sam u gimnaziju išao samo tri godine, te da sam u razredu u koji sam krenuo, proveo samo prve dvije i prvo polugodište tre�e godine - kra�e zbiljam nije moglo biti!
Naime, nisam mogao podnijeti pomisao kako �e Jagoda maturirati i oti�i na faks, dok �u ja u tom trenutku tek upisati �etvrti razred - zna�i, �etiri godine i maturu bih morao dati u tri godine, ali kako? Rješenje ja došlo samo po sebi, na po�etku tre�eg razreda i zvalo se "Mr. Membry".
Mr. Membry je u Zürichu bio zastupnik ameri�ke firma "Sperry Rand", i to za Švicarsku, Austriju i jugo-isto�nu Europu. Upoznali smo se na zagreba�kom Velesajmu, za vrijeme izlo�be "Interbiro", gdje je on izlagao "Sperry Univac" karti�ne procesore, sortirke i prve uredske kompjutere, a ja dolazio kako bih dobio prospekte, postavljao pitanja i gnjavio, pa dolazio opet - i �ak nešto pr�kao.
U jednom trenutku, Mr. Membry mi je obe�ao da �e se, kada završim gimnaziju, potruditi oko moje stipendije na Politehnici u Lausanne. No, na sljede�em "Interbiro"-u mi je rekao kako to ne�e vremenski štimati, jer krajem sljede�e godine odlazi u penziju. Rekoh mu: "Onda �u pokušati završiti gimnaziju prije nego što odete u penziju!".
Tako je i bilo - drugi dan sam bio kod raske, rekao kako �elim dvije zadnje godine polo�iti u jednoj, jer da �e mi ina�e propasti stipendija na Politehnici u Lausanne, budu�i da �ovjek koji mi to garantira odlazi u penziju; raska me odvela do direktorice, koja je rekla da zna za mene i da sam odli�an u�enik, te da postoji šansa da mi to bude odobreno; nakon toga mi je odobreno, pa sam prvo polugodište tre�eg razreda ostao u svom razredu i istovremeno u�io drugo polugodište, a da bih za vrijeme zimskih praznika pred komisijom polo�io tre�i razred; drugu polovicu tre�eg razreda sam hospitirao u �etvrtom razredu i uz drugo polugodište sam istovremeno u�io prvo polugodište �etvrtog razreda (u "F"-razredu gdje sam hospitirao, opskrbili su me s tekama i materijalima iz prvog polugodišta - i tu se uvijek odmah sjetim Dubravke, koja mi je mnogo pomogla!); �etvrti razred sam polo�io kada su �etvrti razredi polagali maturu, a maturu sam polo�io kada su maturu ponavljali oni koji su na prvom roku pali na maturi.
Ukupni saldo u ovom kontekstu: razred u kojem sam trebao biti do mature, napustio sam nakon prve polovice puta; "maturalac" mi je bio na potezu "�amka - Zrinjevac - Preradovi�eva"; "maturalnu ve�er" sam imao u potkrovlju "Drine" u Preradovi�evoj (�evapi u somunu s kajmakom, ajvarom i puno luka - sve za dvije osobe), "maturalnu paradu" sam imao u dvorištu Preradovi�eve 12, fu�kajuci pod Jagodinim prozorom, da bih na kraju, nakon mature, s Jagodom i zbog Jagode otišao na prijemni ispit, i to baš na onaj faks koji mi se uop�e nije studiralo, polo�io prijemni... i onda je sve otišlo drugim putem! Ali to je jedna druga i duga pri�a.
U svakom slu�aju, koliko mi je poznato, ja sam bio prvi u�enik II. Gimnazije koji je maturirao u tri godine - i to ne bih nikada ponovio: preselio sam se kod tete u susjedni stan gdje mi je dala sobu koju sam pretvorio u u�ionicu kako bih sebe transformirao u iscrpljenog somnabula; u�io sam doslovce do besvijesti, uglavnom no�u (jasno, posebno sam se potrošio na fizici, koju sam zbog raske dodatno u�io iz onoga što mi je priskrbio Rudi koji je išao u Tehni�ku školu u Klai�evoj - jer tamo su iste teme, primjeri i zadaci bili nešto druga�iji); godinu dana sam Jagodu vidio samo predve�er kada je dolazila pred ku�u, i to onako "na par minuta"... ukratko, ponosan sam da mi je to uspjelo, ali sve skupa je bila prevelika �rtva!
Što je najbolje, obadva razreda sam završio s odli�nim (na koji nisam ponosan), s odli�nim na maturi, koji sam mislim zaradio - i s jednim kratkotrajnim šokom. Naime, sve predmete sam polagao pred komisijom profesora II. Gimnazije, i to kao jedini gimnazijalac me�u "ve�ernjacima" - jer to su bili rokovi na kojima razrede pola�u u�enici ve�ernje škole. Moj zaklju�ak je bio da su profesori od "ve�ernjaka" bili toliko "izmasirani", da sam me�u njima odsko�io. Jer kako ina�e objasniti da ja, nezadovoljan vlastitim odgovorima nakon prvog ispita, procjenjujem: "Ovo je bilo negdje oko trice!", a �ujem "vrlo dobar, �etiri!".
Kratki, ali zato grdi šok je uslijedio na kraju polaganja tre�eg razreda - niti sam ne znam kojim slu�ajem sam došao u školu, gdje mi jedan "ve�ernjak" veli: "Pao si razred na fizi�kom odgoju, jer se nisi pojavio na pismenom!". Ulije�em u u�ionicu gdje se pismeni još uvijek piše, i sav o�ajan velim: "Pa ja sam bio oslobo�en gimnastike cijelog �ivota!"; na to dobijem odgovor: "Ali pismenog ispita nisi oslobo�en - imaš još deset minuta!" - i grabim papir s pitanjima i pišem. Na kraju je dobro prošlo, jer su pitanja bila u stilu: "dimenzije igrališta za ovo, pravila za ono, itd." - i jer su mi, pretpostavljam kako ne bi pokvarili prosjek, nategnuli ocjenu na gore.
I kako sada ne re�i da je sve pored mene prozujalo i da nisam bio pravi gimnazijalac - pa ja nisam bio niti na maturalnom, niti sam slavio maturu sa svojim razredom, niti sam... zapravo, ne znam što jesam!
A moji iz razreda u II. gimnaziji - vjerojatno su me do�ivjeli kao "Marsijanca". U najmanju ruku!
Danas, odavno sijede kose, i dalje sjedim na štengi nedaleko od troje mladih koji nešto pri�aju i mislim na ekipu iz C-razreda moje generacije i na naše profesore. Za ve�inu ne znam kojim su putem krenuli, gdje su i što im je �ivot donio, a mo�da je to i bolje ne znati - i sa�uvati uspomene onakve kakve jesu!
*****
Sje�anja:
Dan upisa
Penjem se po štengama na ulazu II. Gimnazije, i po prvi puta shva�am kako od ku�e do prve štenge imam samo stotinjak metara, te da su štenge mnogo bli�e nego što mi se je to prije �inilo. Uvijek smo ih zaobilazili, jer su pripadale onim starijima, gimnazijalcima, koji u školu ne nose taške, ve� samo par tekica i po koju knjigu. Sada se sve to mijenja, jer od danas sam i ja gimnazijalac!
Draškovi�evu sam završio s odli�nim, dokumente sam ovdje predao još prije ljeta, i sada trebam samo prona�i svoje ime na listi primljenih, oti�i u moj novi razred i predstaviti se novoj raski. �ista formalnost!
Pogled na kvart: u vrijeme prije izgradnje kompleksa gimnazije i danas
Od 1913. godine, II. Gimnazija u Zagrebu djeluje na istoj lokaciji (prvotna adresa je bila Domagojeva 133, preimenovana u Kri�ani�evu 4 ), te u impozantnom, novo-izgra�enom kompleksu zgrada s igralištima, koji je projektirao hrvatski arhitekt Egon Steinmann.
I jasno, to nije tako bilo - jer pred ulazom mi jedna zgodna �enska veli: "A i ti si tu - rekla sam ti da �eš mi do�i!" Pomislih: "Mili Bo�e, ni vrag da šljaka tu na gimki... mo�da ipak dolazi zbog djeteta?"
Naravno, odmah sam ju prepoznao, jer te predivne krupne safirno plave o�i, direktan i intenzivan pogled, lijepo lice s tenom koji zna�i zrak i sun�anje, je nemogu�e zaboraviti - pogotovo ako si prošle zime na �amki iz sve snage preko ceste zafrlja�io grudu snijega i pred Studentskim domom strefio šubaru iznad baš tih plavih o�iju. I to još tako nezgodno, da je šubara odletjela s glave i otkotrljala se u hrpu snijega, a �enska se maltene zavrtila na mjestu i skoro opala!
Pretr�ao sam cestu, podignuo šubaru i promucao nešto u stilu: "Oprostite... predivna šubara, pa mi je zapela za oko, a ruka proradila, onako automatski kada vidi dobar cilj... �ao mi je, zbiljam nisam htio da to ovako ispadne!". Iskreno sam mucao, iako mi je to bio najbolji pogodak u sezoni, i to još iz daljine - mislim da sam �ak spomenuo kako i moja mama ima sli�nu šubaru.
Plave o�i, sada ispod predivne crne kose, jer više nema šubare na glavi, gledaju me s u�asom, ali njen glas je neo�ekivano blag kada veli: "Uplašila sam se, ali gruda snijega sa strane je ipak bolje nego da mi je siga s krova pala na glavu... a ti, do�i �eš ti meni, znam ja to!"
Na prozoru vlaka: raska Doris �e�elj i D. Mileta, S. Zeli� i N. Grobenski
I sada, na dan upisa, kada je cijeli svijet moj, te iste o�i koje su me prošle zime s u�asom gledale dok se šubara kotrljala po snijegu, su me prepoznale, iako su na meni nove svjetlo plave "Wranglerice", nove špagerice, nove nao�ale za sunce, nova šarena šulja... �ak imam i novi sat! I još veli: "Tu si - rekla sam ti da �eš mi do�i!" - uz deprimiraju�i dodatak: "Ti �eš meni u razred, biti �u ti razrednica!"
Pomislih: "Koji peh, koja nesre�a!" - i jasno, i to je bilo pogrešno! Doris �e�elj, moja nova raska i profesorica iz fizike, je za mene bila i ostala naj-naj-naj na svijetu!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (22)
PS:
Slijede nastavci - svaki drugi tjedan po jedan !
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
