Malo spominjani, prešu�ivani i zaboravljeni Vilim Buk
U plejadi ljudi zaslu�nih za širenje planinarske ideje, najposlije u Brodu na Savi/Slavonskom Brodu, ali nakon toga zaboravljeni ili nedovoljno valorizirani sigurno je i Vilim Buk (Buck).
Mogu�e je da toj �injenici je pridonijelo i to što je djelovao u Brodu, a ne u ja�im slavonskim planinarskim središtima Osijeku ili Po�egi, ali kad se sagledaju i ostale njegove radne i �ivotne aktivnosti, �ini se da se zasluge dobrih ljudi slabije valoriziraju.
Buk se rodio u Rumi kao sin oca Stjepana, poznatog krznarskog obrtnika i majke Ide Šigulinsky, primalje.
Osnovno školovanje (pet razreda) te stru�no produ�eno školovanje (tri i pol godine) završio je u Rumi. Tu se je usmjerio na tiskarski zanat. Svoje stru�no zvanje usavršavao je pored ostalog i u Be�u. U Be�u je zavolio i svoje kasnije hobije – planinarstvo, skijanje i gimnastiku.
Boravak u Be�u prekinula je regrutacija i odlazak na frontu u Galiciju 1916.godine. Mnogi mladi�i sa prostora bivše Jugoslavije koji su se našli na isto�noj fronti u I. svjetskom ratu, nisu odoljeli zovu Oktobarske revolucije. No Buk je imao sebi svojstven stav: „…tolika bespotrebna razaranja, prolijevanja krvi, zatim djelatnost komunisti�ke policije �eke, u�inili su mi se previsokom cijenom za ulaz u imaginarni zemaljski raj, obe�an od boljševi�kih agitatora.“
Vilim Buk
(5.sije�nja 1891. Ruma – 24.o�ujka 1962. Slavonski Brod)
Po povratku s fronte, nastanjuje se i zapošljava u Osijeku, posti�e zna�ajne rezultate u struci. Tu je „otkrivena“ njegova kreativnost posebice u kreiranju plakata. Za to podru�je tiskarstva, za oblikovanje komercijalnog plakata, dobio je i srebrnu plaketu na izlo�bi u Leipzigu.
Kao ve� afirmiran grafi�ar odlu�io je otvoriti vlastitu tiskaru, ali su kriteriji u odabiru mjesta gdje �e se trajno nastaniti bili voda i brdo (planinarenje i veslanje), i to je odlu�ilo - Brod na Savi.
Njegova kreativnost, radinost i velika volja širili su posao tako da je pred II. svjetski rat njegova tiskara imala velike kapacitete, upošljavala mnogo radnika, a tr�ište je prošireno daleko van Broda.
U Bukovoj tiskari je uslu�no tiskano 13 listova, a njegova tiskara bila je izdava� nekoliko listova me�u kojima je najpoznatiji „Ondulirani je�“. Buk je bio izdava� i prvog esperantskog lista u bivšoj dr�avi „La suda stelo“.
Nakon II. svjetskog rata osu�en je pod optu�bom za suradnju sa okupatorom, te mu je nacionalizirana sva imovina. U �albenom postupku njegov bivši radnik Nikola Bernwald pod prisegom je izjavio „bio je me�u rijetkim poslodavcima koji su radnicima pla�ali puni iznos za skra�eno radno vrijeme subotom. Za kašnjenje isplatom, makar samo za jedan dan, pla�ao je kamate. O�enjenim radnicima nabavljao je prvoklasni ogrjev uz naplatu od 5-6 rata. Što su drugi radnici morali tra�iti štrajkom, kod Bucka se postizalo dogovorom.“ Po povratku sa robije, vlasti su shvatile da je najbolje u njegovoj nacionaliziranoj tiskari da zaposle upravo Buka, ako �ele da tiskara nastavi uspješno raditi.
Upoznati Vilima Buka zna�i upoznati jednu vrlo slojevitu osobu. Osim što je bio vrlo cijenjen u svom temeljnom zvanju, govorio je nekoliko stranih jezika, volio operu, poznavao knji�evnost i likovne umjetnosti.
U njegovom fokusu je bila i filatelija, te umjetni�ka fotografija. Stigao je da bude voditelj fanfara „Hrvatskog sokola“, �lan Hrvatskog kulturnog društva „Berislavi�“, „Jadranske stra�e“, Rotary kluba, te sportskih klubova: HŠK „Marsonija“, vesla�kog kluba „Sava“, Brodskog športskog ribarskog društva i Hrvatskog planinarskog društva.
Osobito je volio planinarstvo. No obavljati du�nosti u planinarskom društvu „Dilj-gora“ po�eo je tek 1934. godine kada je i zadu�en za albume i društvene slike. Nije na�alost zabilje�eno, ali je sigurno njegova zasluga bila da do�e i do formirana foto sekcije pri planinarskom društvu, kao i kasniji uspjesi brodskih foto amatera planinara na izlo�bama u Osijeku i Zagrebu, te najposlije u Brodu.
Godine 1939., 1. travnja, Buk postaje predsjednik planinarskog društva, a mandat mu je ponovljen i 1940. godine.
Iako proskribiran kao „narodni neprijatelj“ Buk se vra�a u društveni rad i koncem 1948. godine predvodi inicijativni odbor za obnovu rada planinarskog društva. U obnovljenom društvu sa k�erkom Zorom preuzeo je brigu o markacijama, a kasnije je postao vo�a foto sekcije.
Usmena i pisana rije� Bukova bile su nadahnute, poticajne i u�inkovite. Kada je 1954. godine Buk odr�ao u�enicima U�iteljske škole u Brodu predavanje o planinarstvu, u društvo se u�lanilo 109 novih �lanova, koji su kasnije godinama bili motor društvenog rada.
U jednom od svojih brojnih planinarskih predavanja Buk je pored ostalog rekao: „U širokoj, beskrajnoj i beskona�noj prirodi, daleko od svih tegoba što ih �ivot donosi, �ovjek je sav pro�et osje�ajem slobode, sretan i zadovoljan, zavoli prirodu još više, spaja se s njom i osje�a da je i on jedna �estica prirode.“
Godine 1949. Buk dr�i planinarsko predavanje i ka�e: „Mi volimo prirodu kao takovu, samo tu ljepotu treba znati uo�iti, za to se mora imati smisla i osje�aja. Koliko ih je malo koji znadu da na 3-4 kilometra pred njihovim o�ima le�i debeli talog Panonskog mora, savršeni jasni otisci školjki, zvijezda i drugih stanovnika morskih dubina… Priroda je uvijek, svugdje i u svakom obliku lijepa zanimljiva.“
Od sa�uvanih inserata njegovih planinarskih predavanja mo�da je upravo slijede�i za ista�i: „prije svega mi nismo vezani za prostor, niti nam je vrijeme odre�eno, niti smo sputani pravilima. Nismo vezani niti na igralište niti za dvoranu – naša je dvorana cijela Priroda, koja je u svim svojim oblicima lijepa – bila ravnica ili brdo, gusta šuma ili krš. Mi naše snage ne napre�emo do krajnosti u takmi�enju. Nama nitko ne diktira tempo – mi hodamo prema našim tjelesnim mogu�nostima kako nam najbolje godi i gdje nam je lijepo tu stanemo – gdje ljepše tu dulje. Zato rado ostavljamo gradske zidine da potra�imo Prirodu – lijepu, široku i beskrajnu. Zadatak je planinarskih društava, da kroz savladavanje prirodnih zapreka kod svojih �lanova probudi i razvije osobine kao što je dru�eljublje, skromnost, upornost, prisebnost, snala�ljivost, odva�nost, spremnost i izdr�ljivost.“
Vilim Buk bio je dru�eljubiv �ovjek vedre naravi. U planinarsko društvo u�lanio je suprugu Mariju, k�erku Zoru i sina Branimira, i to nakon samo pet sati po ro�enju. Pored planinarenja rado je veslao po Savi sa svojim �amcem „La suda stelo“. Bio je nekonvencionalan, kako ka�e njegova snaha Vera Buk. Npr. za njegovo vrijeme vrlo neobi�no, ali njemu ne, da od ku�e kroz grad na Savu odlazi u kratkim hla�ama.
Za predani rad u planinarskoj organizaciji dobio je 1962. godine priznanje „Srebrni znak Planinarskog saveza Jugoslavije“.
Vilim Buk je tipi�an primjer planinara koji je neizmjerno puno u�inio za planinarsku organizaciju, a da se pri tom nije isticao veli�inom ranca ili visinom planinskog vrha ili du�inom hoda.
Kliknite na naslovnu stranicu knji�ice ZAVI�AJNICI i pogledajte nekoliko stranica o Vilimu Buku:
Za portal: �or�e Bali�
