Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (24)

Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...

*****

Crtice:

Non scholae, sed vitae discimus!


II. Gimnazija oko 1934.g.  ("Dr�avna II. realna Gimnazija")
(razglednica)  

Nakon obilaska cijelog gimnazijskog kompleksa s uli�nih strana, posjete igralištima (danas dijelom i parkiralištima), opet sjedam na najgornju štengu pred ulazom II. Gimnazije - pa razmišljam i pušim, pušim i razmišljam. Pritom mi vrijeme prolazi nevjerojatno brzo - sude�i po broju �ikova.   

Ovdje sam donio i odmah izgubio školski duh. U II. Draškovi�evoj je osam godina s jedne strane bio razred, svi mi u�enici u nekom zajedni�kom filmu u kojem su satovi i odmori bili kratko spojeni mini-scenama zaigranih, zaljubljenih, ozbiljnih ili sanjalica, a s druge strane, tamo negdje pred plo�om, izmjenjivali su se nastavnici koji su manje ili više bili "dekorativni element" onoga što bismo nakon pauze najradije nastavili i pod satom. Te scene su u pravim malim "interesnim klanovima" nastavljane i izvan  škole, a škola je bila svakodnevni centar oko kojega se okretao naš svijet. Preseliti nekoga od nas iz tog svijeta u drugu sredinu, zna�ilo bi prekid dragog filma. Pogotovo kod djevoj�ica, gdje bi to bilo kao presadnja procvalog cvijeta u novu okolinu, i to bez korijena koji je ostao u staroj.    
Razred je imao svoj duh, škola je imala svoj duh i svakodnevni smisao koji je zna�io mnogo više od same škole - a nastavnici, kolikogod bili va�ni, u tom našem filmu su bili u sporednim ulogama.

I onda je došao trenutak u kojem smo puni radosti, optimizma i novih o�ekivanja, do�ekali kraj tog filma.
U gimnaziji je odmah bilo jasno: šef je onaj pred plo�om, s druge strane su klupe u kojima je svatko u svojem filmu, i u kojima sjedi toliko pojedina�nih ciljeva, planova, ambicija i �elja koliko nas ima. I samo zbog toga smo ovdje i zato je samo nastavni sat bitan - a nakon toga, u pravilu najkra�im putem doma.
Razred u starom smislu nije postojao, novi zajedni�ki film nije po�eo - i školski duh je nestao!
A da bi se ponovno stvorio, treba vremena. I situacija - neki izlet, neka proslava, pa se formiraju grupice i mo�da poslije interesni "klanovi", i na kraju, kod onih otvorenih za sve opcije, sve polako do�e na svoje.
Sticajem okolnosti, kod mene baš vremena nije bilo - i školski duh je za mene bio zauvijek izgubljen.

Uz osmijeh palim sljede�u cigaretu, jer sam se prisjetio ne�ega što mi je prošlo kroz glavu kada sam se pun sebe, po ovim istim štengama spuštao nakon predaje dokumenata za upis: "Sad' mi više nitko nemre re�' kak' sam Titov pionir, a ona pljuga s 'Titovom omladinom' je ionak' nekaj u kaj niti komunisti više ne veruju!". Koje sam ja komplekse imao, mo�da sam �ak bio zreo za psihijatra!  

Profesori
Ako ne prije, u gimnaziji je postalo jasno kako ne u�imo za školu, ve� za �ivot ("non scholae, sed vitae discimus!"). Naro�ito u zagreba�koj II. gimnaziji! Postaneš gimnazijalac, uletiš u gabulu - i onda tempo, stalno moraš nešto u�iti, jer kao na biciklu, �im prestaneš vrtiti, ne ide dalje! Ili �ak padneš. Ili izletiš iz ritma sredine, pa vrtiš, vrtiš i u�iš kao lud, ali ostaješ na mjestu neinformiran o onom što neki profesor tra�i ili o onom za što pola gimke zna da �e do�i na pismenom.

U svakom slu�aju, II. Gimnazija je ve� tradicionalno bila svojevrsna garancija da ne�e biti problema s upisom na faks, i to doslovce, koji god po�eliš. Zato nije bilo svejedno je si li kroz ova vrata pred kojima sada sjedim, ulazio u II., ili u suprotnom turnusu, u VII. gimnaziju. Jer je profil koji su na kraju isporu�ile nakon �etverogodišnjeg miješanja i oblikovanja "gimnazijalskog tijesta" bio razli�it - VII. gimnazija je po tome bila negdje izme�u referentne II. i "zaigrane" VI.
Razlog je u profesorima! Sve gimnazije su imale svoje "legendarne profesore", na primjer, u "moje"  vrijeme (1962. - 1965.), na VII. je legenda bila Kozara, profesorica iz hrvatskog, na VI. profesor Tur�in iz njema�kog - a na II. Gimnaziji je skoro cijeli profesorski kadar spadao u kategoriju legendi! Od kojih ti barem dvije - tri svaki dan lansiraju nešto za u�enje, pa stalno moraš vrtiti uz njihovu implicitnu komandu:  "Tempo, tempo!" - jer štrebanac i kampanjsko u�enje kod njih nisu imali dobre perspektive.
Imali su cilj, znali su kako ga posti�i, a svaki profesor je imao svoje metode kako u tome uspjeti.
Dobro su nas drilali - ali, napunili su nam akumulatore i pripremili nas za �ivot.

- Doris �e�elj  ("�e�eljica" - fizika i raska)
Zra�ila je interes za mlade osobe koje sjede pred njom - interes koji probija onu nevidljivu membranu izme�u u�enika u razredu i u�itelja za katedrom. Na sre�u, baš ona je bila naša raska!
I sada vidim kako u crnoj kuti silazi u prolaz izme�u redova, kako postavlja pitanje i nakon toga prelazi po nama otvorenim upitnim pogledom, i kako, ako se nitko nije javio, ka�iprst desne ruke naslanja na usnice, dok vrh palca istovremeno naslanja na bradu, a dlanom lijeve ruke podupire desni lakat, dok upitnik u njenim o�ima postaje sve ve�i  - i onda slijedi pitanje: "Tko zna?".
Bila je izvrsna! Jako dobro je predavala, njeni satovi su mi bili najzanimljiviji, voljela je objasniti i nije bilo problema kada se netko javio za višu ocjenu.
Dio razreda je "usmjerila" prema fakultetima tehni�kih znanosti - odnosno, kako Danko Papišta veli: "Doris mi je posebno ostala u sje�anju, ona me je indirektno usmjerila na PMF (Fiziku) – pokazalo se uspješno!".
Pored toga, bila je rijetka kombinacija izme�u izvanredne profesorice fizike i vrlo lijepe �ene. Zato je kod mene, iako je bila crnka s krupnim plavim o�ima, po nekoj "šahovskoj logici", dobila naziv "Bijela kraljica" - jer mi u klupama smo bili "oni mali, bijeli". A Vlado Bre�evi� je odnekuda saznao da je kao djevojka bila i Miss Dalmacije (i/ili Splita). "�e�eljica" je bila i ostala moj "Nr. 1".
 


 II. Gimnazija: u�ionica C-razreda danas  
Snimio Darko Hladnik (dobrotom!)

- Cari� ("Afrodita" - latinski)
Uvjeren sam da svatko tko se prisjeti Cari�ke, prvo pomisli na valove! Jer smo se na njenim satovima prvih desetak minuta dizali i spuštali u valovima - pogleda te, i ti ve� prilikom dizanja nastavljaš deklinirati i konjugirati tamo gdje je tvoj prethodnik zastao na cijelu sekundu. Hitro i brzo izrešetala je cijeli razred u tih desetak minuta. Ili manje! I nau�ila nas je latinski.
Bila je asketski tip, sve kratko i resko, a onako tanka i oštrog pogleda iznad markantnog nosa i s grbicom na vrhu le�a koja diskretno gura d�emper prema gore - podsje�ala je na neki lik Madame Tussauds.
Satovi su bili identi�ni i jedina razlika je bila broj stranice u knjizi - jer sve je išlo po knjizi.
Polako nas je pretvarala u na latinskom programirane robote - a mi smo ju za uzvrat nazvali Afrodita.

- Smolec (matematika)
Prof. Smolec je iz bilo kojeg razloga, i samo na kratko "svratio" na II. Gimnaziju, kako bi se vjerojatno opet vratio na neki faks i napisao sljede�u knjigu punu formula.
Iako to nije tra�io, kod njega je u razredu vladala apsolutna tišina, tišina nastala sama po sebi kada bi u svijetlo sivom odijelu, bijeloj košulji s kravatom, u glanc-crnim engleskim cipelama, a iznad svega markantna glava s blijedim licem, prebacio prste desne ruke preko prstiju lijeve ruke, onako "malo-ispod-pupka", ušao u prolaz izme�u klupa i po�eo uspavljuju�e tiho predavati uz "slow-rock" vrtnju palcima. (Jednom prilikom sam pokušao izbrojati krugove koje rade njegovi palci, ali sam rezignirano odustao.)  
U svakom slu�aju, razbudili smo se tek nakon prvog polugodišta, kada ga je zamijenio Ivan Jeli�.

- Ivan Jeli� (matematika)
Kao u�itelj matematike je bio izvanredan i mnogo nam je dao - konkretno, razumljivo, jasno i kratko.
Ina�e, bio je rijedak i �udan tip - predavao je sportski, ispitivao je sportski, ponašao se sportski, zezao se sportski, iako nije predavao gimnastiku, ve� matematiku. Bio je dobar matemati�ar, zastupnik "francuske škole" i programa - pa nam je svako malo stavljao pod nos koliko bolje od nas matku ku�e naši vršnjaci u Al�iru. Gdje je neko vrijeme predavao kao dio "paketa" tada uobi�ajenih bilateralnih poslova i razmjena izme�u kvazi vo�a kvazi novog bloka - kvazi nesvrstanih zemalja, na kojim su mnogi zaradili dobru lovu.

Na prvim satovima, onako "za upoznavanje", izrešetao nas je s primitivnim aritmeti�kim operacijama - i ve�ina je zaradila kvrge. Kao stimulativni dokaz kako nemamo pojma!
De�kima je zamjerao na trapkama (valjda zato jer su neprikladne za gimnasticiranje), a prema curama je znao biti pun zlo�e - pogotovo kada ih je uz puno kreveljenja imitirao pred školskom plo�om.
Otu�ne su to bile scene: pred trokrilnom zelenom plo�om (po kojoj se pisalo kredom, jer nije bila kao bijela plo�a na gornjoj fotografiji razreda!), Jeli� pravi pokrete i grimase kojima karikirano imitira djevojku, na primjer Amiru �onlagi�, koja se crveni pred plo�om i ne zna kuda bi sa sobom. A još manje zna kaj to od nje sad' 'o�e ovaj razvijeni lima koji se krevelji pred njom, i zakaj se skoro kobicne pred plo�om kad' ona bespomo�no zakoluta o�ima!? I još je prozvana u najljepšem trenutku kad' je u mislima vrtila slike Jean-Paul Belmonda, Jean Maraisa i drugih francuskih glumaca, i to svih redom, po abecedi.
Jeli�  se u tim trenucima ponašao ispod nivoa (ili po al�irskom "standardu" - ne znam!). Pritom je, onako malen, s gimnasti�arskim trokutom i iznad njega malom, romboidno formiranom glavom s izrazitim ušima - djelovao smiješno.

S druge strane, imao je "sportskih" manira koje su, barem meni, bile simpati�ne, gdje sam mu u sebi rekao "Kapa dole!" - i nakon toga mu dao nadimak "Prakti�ar!". Na primjer, uleti u razred s imenikom pod lijevim pazuhom (mislim da je uvijek u trku utr�avao na isti na�in, i to prije onih naivnih koji su bili na hodniku i mislili da �e u razred sti�i prije njega!), baci se natraške na stolac, podigne nogu, skine cipelu, lupi s njom po stolu - i ispadne kami�ak. Jasno, mi se cerimo, a on veli: ""Što se smijete, to nije nepristojno nego prakti�no!". Jednom prilikom je �ak i hodao na rukama ispred plo�e!
No, iza svega toga je ipak stajalo nešto konkretno i vrijedno: Jeli� je bio olimpijac u gimnastici.

- Ivan Došen (kemija)
Uvijek pa�ljivo izbigecan u à la mode kariranom sakou, friške frizure, �eliranih zalisaka i njegovanih br�i�a,  izgledao je kao da je došao ravno s foto-shootinga za onaj Play sa ze�icama.
Pravi staro-zagreba�ki šminker, zgodan, uvijek moderno skockan (karo sakoi i svijetle hla�e) - i valjda mu je bilo najviše stalo do toga što cure misle o njemu. Valjda, jer "kemija" mora štimati!
Dobra predavanja, mlako ispitivanje... ukupno pozitivno, ali koje se posebno ne pamti.

- Mihovil Lovri�  (biologija)
Gospodin starog kova koji nam je mnogo pru�io. Uglavnom u plavom odijelu, naštirkanoj bijeloj košulji uz koju moraju biti gumbi za man�ete, i uz to posebno va�an bijeli rup�i� ili svilena marama, le�erno slo�eni u gornji vanjski d�ep sakoa.
Taj rup�i� ili maramica su bili dio obaveznog rituala otklanjanja prašine prije sjedanja na stolicu: primi za �oškove, raširi u jednom, godinama izvje�banom trzaju, i onda s time maše i tjera prašinu - a ako nije bio siguran u stopostotni uspjeh akcije, onda je slo�io rup�i� na stolicu, i tek onda sjeo.
I tako i zato se desilo, da mi se uz sje�anje na tog dragog profesora, kao prvo javi "rup�i� iznad stolice" - i njegova slika, kao da je došao iz nekog dezinficiranog prostora ili barem apoteke, pa se sada boji svih onih mikroskopsko-malih stanica i organizama o kojima predaje.
I da me Vlado nije na to podsjetio, zaboravio bih jednu njegovu nesvjesnu naviku: de�kima je, dok su stajali u klupi i odgovarali, cijelo vrijeme masirao rame! 

- Marin Mari� (logika i etika, filozofija)
Bio je izvanredan i kao takav još jedan �lan profesorske ekipe: "super IQ, blijedo lice, sivo odijelo, bijela košulja i crne cipele!". Uvjeren sam kako je mnogo pru�io onima koji su poslije studirali pravo, filozofiju, sociologiju...  jer to je �ak i meni bilo korisno na elektrotehni�kom fakultetu, u  dvosemestarskom predmetu "logika i dizajn digitalnih sklopova".
I još jedno sje�anje, rije�ima njegovog bivšeg u�enika: "Od Mari�a se sje�am vje�be iz logike o sultanu i pet fesova crvene i bijele boje, i kako �eš sjede�i za stolom pogoditi koje je boje fes na tvojoj glavi. To još uvijek znam ponekad u društvu ispri�ati. Nikad nitko nije pogodio!" (Vlado Bre�evi�):.

- Branko Macarol (tehni�ko crtanje)
Uporan, precizan - i ponekad dosadni primjer kako se "bezvezni" predmet mo�e napraviti teškim.  Macarol je bio "pandan" Jeli�u iz matematike: "vrap�i� s trokutom", �ustro kretanje, šareni sako - uz dodatak cvikera velike, "Braslav Rabar"-dioptrije, i velikog drvenog trokuta  u ruci.

- Prof. Prister (muzi�ki)
 Dragi, malo dekoncentrirani, ili bolje kazano, "u svijetu klasi�ne muzike bespovratno usidreni gospodin", izvorni "homo simpaticus".
Visok, prosijeda kosa sa strane, gore dosta fali, cvikeri ve�e dioptrije, prosijedi oštri br�i�i,  tamnosivo odijelo, ne do kraja stegnuta kravata, te magnetofon sa snimkama za �iji se prijenos iz razreda u razred brine "asistentica" Helga Vlahovi�. Sje�am ga se kako hoda do kraja redova kako bi provjerio da li dobro �ujemo ono što pušta na gremu ili megu, pa ide natrag, pa opet sluša i zadovoljno klima s glavom... dok je cijeli razred u totalno drugom filmu.
Ne mogu se sjetiti što smo slušali, jer to ni tada nisam znao, ne pamtim što sam u�io, vjerujem prakti�ki ništa, ne znam niti što sam nau�io niti kada me je nešto pitao, a kamo li što me je pitao... zapravo, ne mogu se sjetiti je li ikada nekoga nešto pitao i kako smo dolazili do ocjena.
�ini mi se, samo mi se �ini, kako je sve bilo po formuli " umri od dosade uz loš zvuk magnetofona", plus "velika sre�a" - jer  unaprijed je bilo jasno kako �e ve�ina imati "odli�an (5)", a svi ostali "vrlo dobar (4)".

- Tomi�  (hrvatski)
On je bio poseban - liga za sebe. One, kod kojih je bilo plodno tlo, zarazio je literaturom i to na na�in
(kako veli Danko Papišta): "ne banalnim �itanjem, ve� mogu�noš�u apsorpcije teksta i svega što se na
to mo�e asocijativno vezati! Zbog tog mi je najdra�i Matoš i �elo (Tomi� je jednom tuma�io kako je
Matoš svirao �elo i nakon toga je pro�itao „Noturno“ – a ja sam u razredu �uo i osjetio �ELO!"
 
Na po�etku sata se znao nalak�en na stolu okrenuti prema prozoru, onda nas pogledati stisnutih usnica i kao da usput nešto �va�e, te nakon toga uputiti razredu dug pogled koji kao da je pitao "A što �u danas s vama ovakvima!?" - i onda je krenulo.
Kod prve zada�e je podijelio kvrge, i tu i tamo duje, tako da nam je odmah utjerao strah u kosti. Ja sam s �etvorkom prošao ekskluzivno dobro, iako sam bio uvjeren da sam dobio debelu kvrgu. Naime, hrabrost se isplatila (po Cari�ki - " Audaces fortuna iuvat!"): na temu "Zima na obali Save", napisao sam puna tri reda u stilu: "Koraci, snijeg, škripi ...  snijeg, škripa koraka - zima na obali Save." I to�ka.
Tomi�, "rame uz rame" s Lovri�em iz biologije, ostaje u mojem sje�anju kao nezaboravni "Nr. 2"! 

- Rapelj ("Rapeljica" - zemljopis), Neda Stella (engleski) i Marko Juri� (gimnastika)
Predstavnici  profesorske "standard-ekipe" koja radi svoj posao solidno i bez posebnih naglasaka.
Iako sam bio oslobo�en fizi�kog odgoja, pa ne znam Juri�a, �ini mi se da je i on pripadao "standard-ekipi" - kao sto je i bilo za o�ekivati za onoga tko je bio bek u Dinamu.

- Lakti� ("Lakat" - povijest)
 Sijed, širok, raskop�anog sakoa, trom i teška koraka, od prvo trenutka me asocirao na nekoga s glavnom sporednom ulogom u nekom starom, nijemom, sivo-bijelom filmu. Mislim da u principu nisam niti slušao što predaje, pogotovo jer je znao nekome prepustiti da pred razredom pro�ita iz knjige "od tuda - do tuda", niti sam u�io, a pitam se je li itko uop�e u�io! I što smo od "Lakta" uop�e nau�ili?! 
Monotonija na satu i sigurno nisam bio jedini koji je kratko odspavao, iako su satovi trajali po 450 minuta.

Ne znam kakav je prije bio, ali mi smo izgleda naletjeli u vrijeme neposredno prije njegovog formalnog odlaska u penziju - pa smo bili svjedoci, da se je on psihi�ki otkva�io i sam sebe poslao u penziju ve� puno prije formalnog odlaska.
"Lakta" je, za nas još uvijek na vrijeme, zamijenio Zvonimir Steiner ("crna kula s bijelim podno�jem") - a "Lakat" mi ostaje u sje�anju kao idealni profesor povijesti za one kojima povijest kao "Magistra vitae", apsolutno nikada ne�e zatrebati u �ivotu.

- Zvonimir Steiner (povijest i politi�ka ekonomija)
Ovo je po onoj "Še�er dolazi na kraju!" - s time da se radilo o jako gorkom še�eru. Preuzeo je povijest nakon Lakti�a - da bi u rekordnom roku postao naš najomra�eniji "Nr. 1", koji je povijest mnogima pretvorio u no�nu moru. I "pakao" - iz kojeg smo na kraju izašli nabijeni znanjem.
I kako ga sada pozicionirati - pogotovo kada su u susjednom razredu gdje je bio razrednik, skoro svi unisono tvrdili kako je gala kit - a pred sobom vidiš neumoljivog, strogog cinika širokog monta�nog osmijeha, koji svima "vadi mast", i to još s o�iglednim (samo)zadovoljstvom.
Mislim da ga ve�ina nije mogla smisliti, dok se s druge strane mora priznati da nas je mnogo nau�io. Nau�io nas je na povijest gledati s više aspekata u istom vremenskom razdoblju, ugradio nam je odre�eni na�in globalnog pristupa i komparacije, ponekad je insistirao na mo�da bezveznim detaljima iza kojih se krila samo njemu jasna bitna poruka...  povijest i satovi povijesti su kod njega uvijek bili sadr�ajni - i napeti.  
To�no je znao što s nama ho�e, što nam �eli trajno ugraditi i kako �e to posti�i, i u tome je nedvojbeno uspio - iako po onoj "svaka metoda je dobra, ako postigneš cilj". Zato su sje�anja na njega dvojaka.

Steiner je to�no znao ocijeniti što nam je od njegovih predavanje "sjelo", a ono za što je htio da nam "sjedne" - to je i trajno ostalo. To�no na na�in kako je �elio: "Znati zna�i razumjeti, jer u�enje je �itanje i razmišljanje, a ne biflanje!".
U svakom slu�aju, �injenica je da II. Gimnazija bez Zvonimira Steinera ne bi bila ono što je tada bila!

***** 

Sje�anja:

Sat povijesti

Sivo odijelo, raskop�an kaput jer smo malo podeblji, a i znojimo se �esto... odlazak do katedre, sjedanje za stol, postavljanje crne taške uspravno na stol desno ispred - i sada oprez! Promatraš napeto ho�e li taška završiti na stolu pod kutem od 450, jer to onda zna�i da danas ne�e biti niti otvorena.
To se i desilo  - taška je ostala pod 450 koji zna�e da �e tako ostati do kraja sata - i da �e danas Steiner ispitivati nekog nesretnika, koji �e pritom sam sjediti u "ispovjedaonici" - prvoj klupi u srednjom redu.
Izbor �rtve ne ide po imeniku, ve� u Steiner stilu: šuti, gleda prema razredu, pogleda desno kroz prozor, onda prema nama uz osmijeh od kojeg nam nešto zapne u grlu, i onda veli: "Danas �emo pitati!" - uz još širi osmijeh. Nakon toga beskrajno dugo prelazi pogledom po razredu, kao da ne zna i tra�i onoga koji �e nastradati, a mi šutimo dok napetost raste - sve dok nije izabrao �rtvu. Tada svi ostali odahnu, jer danas Steineru nisu na tapeti.

Izabrana ili izabrani je bio odre�en duga�kim fokusiranim pogledom, uz još mnogo širi smiješak pra�en kratkim pokretom glave i diskretnim "Do�i mi, do�i!" pozivom ka�iprstom.

U po�etku nismo znali da je Steinerovo prvo, na prvi pogled bezvezno i ne-povijesno pitanje, od klju�nog zna�aja. Na primjer, Rade Buljan je kao prvo pitanje dobio nešto u vezi tulipana pred Kazalištem, odgovorio je loker i Steiner ga je pitao dalje. Na kraju kvrga, ali nema problema, jer Rade je pametan de�ko, i jedini me�u nama koji ku�i latinski jer je došao iz klasi�ne - pa �e sada nau�iti na brzaka i tu povijest onako kako Steiner ho�e, i prvom prilikom ispraviti ocjenu.
Zato se Rade odmah primio posla, sve nabiflao, i na prvom satu povijesti ruka ide gore uz: "Profesore, ja bih odgovarao!". I onda slijedi bumerang prvog, u odnosu na povijest i povijesne tokove potpuno asinhronog pitanja: "Javi mi se kada procvjetaju tulipani pred Kazalištem!". 
Sljede�i puta isto! Prolaze tjedni, a kvrga iz povijesti stoji i na polugodištu, prolaze mjeseci, Rade stalno u�i kao lud, ali Steiner ga niti �eli, niti namjerava pitati. Njegov odgovor je uvijek isti "Još nisu procvjetali tulipani pred Kazalištem!".
Sti�e i prolje�e, pa Rade u dane kada imamo povijest, mijenja put od ku�e do gimnazije - umjesto direktnog spusta sa Svibovca i preko �amke do škole, Rade radi velike zaobilazne runde, jer prvo treba vidjeti je su li procvjetali tulipani pred Kazalištem.
Na kraju se i to kona�no zbilo - i nakon toga Rade u razredu ne di�e ruku i nema onoga "Profesore, ja bih odgovarao!", ve� do�ekuje Steinera ve� na vratima s poklikom: "Profesore, tulipani su procvjetali!"
Nakon toga, crna Steinerova taška završava na stolu pod kutem od 450, slijedi Steinerov najširi osmijeh - i ono "Do�i mi do�i!" uz posebno rijedak XXL-osmijeh. Rade, nakon dugih mjeseci �ekanja kona�no sjeda u "ispovjedaonicu" - gdje mu po "express"-postupku, opet sti�e kvrga.
Posljedica: Rade je sada morao ra�unati s popravnim iz povijesti. jer novih tulipana ne�e tako skoro biti.
No, pred sam kraj školske godine, raska �e�eljica je stala iza ve� o�ajnog Radea, Steiner je popustio i Rade je ipak, "bez novih tulipana", odgovarao - i doslovce u zadnji �as ispravio ocjenu.

Danas sam izabran ja! Svoj "Do�i mi, do�i!", Steiner ovog puta nije izveo s ka�iprstom, ve� me je prozvao tako da je, jasno - uz široki osmijeh, s desnom rukom zatrzao u zraku kao da s trzalicom svira tarantelu na gitari. Sjedam naprijed "u ispovjedaonicu", i kao prvo, povijesno-asinhrono pitanje �ujem: "Što misliš o Ani Štefok?"!
I kaj sad' re�i?! Ako velim kaj mislim, a to mu je draga susjeda ili nekaj još bli�e, ne bu dobro - dizati �u ruku  barem do sljede�eg Zagreba�kog festivala, a ako velim kaj ne mislim, a on misli isto kaj i ja mislim, a to iz straha ne velim - opet isto, doš'o vrag po svoje!
Zato sam se odlu�io za neutralni asinhroni "bla-bla" odgovor: "Pratili smo ju nedavno uz jedan od njenih hitova, i nakon toga je rekla: 'De�ki, još me nitko nije tako loše pratio!', a ja sam ju upitao: 'Po�eli ste iz A-mola, jel' znate slu�ajno u kojoj lagi ste završili?'; veli: 'Ne znam!', a ja: 'To zbiljam ne zna nitko �iv -  sklizali ste se kao na sanjkama, pored toga, ve� u drugom taktu ste uletili u kontru - i taman kad' vas  ulovimo i izvu�emo - vi opet!'. Ostala je nijema!"
To je kod Steinera dobro prošlo - i tog dana kvrga nije opala.

U svakom slu�aju, kod Steinera smo nau�ili povijest. Lakti� kojeg smo imali prije njega, vjerojatno niti sam nije znao što nam �eli prenijeti, a klimaks njegovih pitanja je bio "Reeeeci tiiiii meeeeni Niiiid�o ..!“ - kod �ega smo se svi, ve� na "R" otkva�ili. Za razliku od Steinera koji je to�no znao što s nama ho�e i kome je koliko "sjelo". A ono za što je htio da nam "sjedne" - to je i trajno ostalo, i to to�no na na�in kako je �elio: "Znati zna�i razumjeti, jer u�enje je �itanje i razmišljanje, a ne biflanje!".
 Zato niti jedno njegovo pitanje nije bilo u stilu: "Koje godine je bilo to...?", ve�: "Kada je tamo bilo to - što je bilo ondje?" - pa te pošalje "na put", ako treba, preko tri kontinenta - fino usporedi, reci zašto i kako, i tako tim redom.
Veli: "Bitka kod Akcija" - i ako �eliš dobru ocjenu, moraš znati sve "detalje" koje je spomenuo, što je va�no, što je bio uzrok, razlog i koje su bile posljedice... tko. protiv koga, zašto, s �ime, koliko... ukratko, ako kod Steinera ho�eš "odli�an (5)", najbolje bi ti bilo da si bio kod Akcija - i snimao njegovim o�ima!  
I kao Hitchcock, koji se u nekoj sceni neupadljivo pojavi i nestane, uvijek je ubacio neki sitni, pikantni detalj (tko je krknuo strica kako bi došao na vlast...) kojeg se moraš sjetiti i znati zašto je to va�no - jer �eš ina�e iz Akcija, kopnom i morem, skupa s Kleopatrom, barem do Egipta.
U svakom slu�aju, danas sam kod Steinera dobro prošao - i zato pišem debeli plus Ani Štefok!

Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)  

Od istog autora:

Crtice i sje�anja iz Zagreba (23)

PS:
Slijede nastavci - svaki drugi tjedan po jedan ! 

Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude. 
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.