Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (31)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Ne zaboravimo one prve: Les Paul i Miroslav Goli�
Gipson "Les Paul" gitara na kojoj je svirao Eddy Duane
Rock & Roll Hall of Fame and Museum, Cleveland, Ohio, USA
"Tko nam opet pametuje?"
U trenutku kada sam zapo�eo pisati o dvije osobe za koje smatram da su kao prvi protagonisti bile
prete�e muzike gitaristi�kih sastava, upitao sam se kojim pravom i zašto stalno nešto "pametujem",
zašto u mnogim situacijama mislim druga�ije od ve�ine, i zašto vrlo �esto idem "uz struju".
Na moje iznena�enje, prvo na što sam pomislio bilo je kako je moj kum Sre�ko za mene svojevremeno
konstatirao: "Ti si uvijek bio nešto posebno!". Sada rekoh: "Vidi, vidi - mo�da je ipak nešto u tome!?".
Do sada sam mislio kako je objašnjenje jednostavno: po prirodi sam disident, gledam oko sebe i mislim
vlastitom tikvom, mnogo pamtim i znam, zainteresiram se probleme iz �ijih detalja se mo�e zaklju�iti
kako se radi o "vrhu sante leda", iz tih detalja napravim projekciju koja pru�a globalnu sliku - i uglavnom,
evo ti vraga, odjednom se na�eš na onoj drugoj, "kontra" strani, jer drugi to ili ne vide, ili ne �ele vidjeti.
Pa tada po�neš "pametovati", kako bi dokazao "u kojem grmu le�i zec", pa kada ostaneš na ledini, onda
za sebe pritom veliš da si disident - jer ti to više paše, i ipak bolje zvu�i!
No, sada mi se �ini kako dobar dio razloga le�i baš u Sre�kovoj konstataciji, i to zato jer je to�na: uvijek
sam bio nešto posebno, i to ve� od samog trenutka ro�enja - i sve to je vezano uz moju mamu!
Naime: ro�en sam u stanu na �amki broj 15, jer se mama bojala zamjena novoro�en�adi, koje su se u
poslijeratno doba dešavale po zagreba�kim bolnicama; stan je bio predivan, doslovce "bahat", i budu�i
da je mama imala mnogo prijatelja (danas bismo rekli "social network"), kod nje se �esto znalo okupiti
interesantno društvo, od obrtnika, doktora, do in�injera (jedan od njih je bio Miroslav Goli�), a ja sam
uglavnom bio prisutan i slušao pri�e koje baš svako dijete u gradu nije moglo niti �uti niti znati; mama je
do 1956. g. imala najpoznatiji štrikeraj u gradu ("Otmjenost" u Ilici 21 - danas bismo rekli "butik") i mre�u
�ena koje su za nju štrikale ili popravljale �arape, a ja sam neke od njih upoznao i usput slušao razli�ite
pri�e; dala me je u privatni špilšul na Gornjem gradu kod Njemice koja nije znala hrvatski (i koja je bila
"trn u oku" �birima), tako da sam do osnovne škole, veliki dio dana provodio uz pravu predratnu damu i
igru u Tuškancu; ujutro sam znao s mamom oti�i do njene radnje gdje sam vidio mnogo toga, od dizanja
roloa do dolaska mušterija, pa sam i tu ve� kao klinac shvatio neke stvari koje moji vršnjaci nisu imali
prilike vidjeti; dida je kao predratni trgovac poduzetnik kraj rata do�ekao s dvije tekstilne radnje u centru
grada (u Baka�evoj i Juriši�evoj), par zgrada i ve�im gra�evinskim terenom u Rockefellerovoj, a kako su
mu sve oduzeli, godinama je pisao tu�be naslovljene na "sadanju vlast", dok sam ja slušao i "upijao" sve
ono što mi je pri�ao o tome što i kako je bilo prije rata, za vrijeme i poslije rata; nakon toga, od škole
do faksa sam imao sre�u upoznati ili biti prijatelj s mnogim osobama od formata; kroz muziku se desilo
nešto sli�no, iako u potpuno druga�ijoj okolini, uz to dolaze iskustva uz rad i �ivot u tri razli�ite zemlje
(�etiri ako se doda godina svirke s Koraljima u Njema�koj)... sve u svemu, kod mene je bilo mnogo tih
"posebnosti", mo�da i previše!
Ukratko, Sre�kova konstatacija "Ti si uvijek bio nešto posebno!" je bila to�na - to je bila moja "mantra"!
Zato nije �udo da "na lageru" uvijek imam tvrdnji koje �e druge iznenaditi, ili im se uop�e ne�e svidjeti -
jer još nisam toliko ishlapio kako bih zaboravio ono �emu sam prisustvovao, i jer su moja sje�anja duga!
I zato sam mo�da jedini koji se ne samo sje�a Miroslava Goli�a, ve� �ak i tvrdi da je on bio prvi hrvatski
protagonist i pionir muzike gitaristi�kih sastava, te da je Les Paul (izumitelj elektri�ne gitare od
punog drva, izumitelj studijskih ure�aja i izvrsni muzi�ar), ustvari svjetski Mr. Guitar Nr.1!
Miroslav Goli� - hrvatski Nr.1
Miroslav Goli� je hrvatski pjeva� i gitarista iza kojeg je ostalo vrlo malo muzi�kih zapisa, i to iz vremena
Drugog svjetskog, kada je nastupao na Dr�avnoj krugovalnoj postaji Zagreb:
- Mo�da ipak mo�eš re�i (1942)
- Sad je sre�i kraj (1943)
- Sje�anje (1943)
- U sutonu (1943)
- Varave o�i (1943)
Pripadao je grupi u to vrijeme najpopularnijih pjeva�a i izvo�a�a: Andrija Konc, Miljenko i Silvio Sutlovi�,
Rudolf Dugulin, Nina Selak, �enski trio Delinski i drugi, a na muzi�kom nebu se 1944. godine s pjesmom
"Tiho plove moje �e�nje", pojavila i budu�a velika zvijezda - Ivo Robi�.
Zlatne melodije 40-tih 2. - Izvorni tonski zapisi (1941.-1945.)
Miroslav Goli� je bio izvrsni gitarista. Pjevaju�i i sviraju�i gitaru financirao je studij arhitekture, naj�eš�e
nastupaju�i po restoranima ili prate�i druge pjeva�e prilikom njihovih nastupa.
Ipak, danas bi me jako iznenadilo kada bi se našao netko tko zna da je Miroslav Goli� bio hrvatski pionir
koji je ve� po�etkom pedesetih propagirao Les Paula, svjetski najve�eg pionira elektri�ne gitare, te da je
svirao stvari koje je i Les Paul svirao. Još više bi me iznenadilo ako postoji netko tko se sje�a kako je
svirao gitaru - na primjer, instrumentalku "Karavan". Ja se toga sje�am, kao i toga da sam tek po�etkom
šezdesetih godina, u verziji nekoliko svjetskih sastava ponovno �uo snimku tog istog "Karavana".
Miroslav Goli� se nakon toga posvetio struci, a pjesma i gitara su mu ostale kao hobi.
* Miroslav Goli� - déjà vu
Zvao sam ga "striko Miroslav", a njegovu suprugu, Jelicu Goli�, "teta Lela". Bili su mamini prijatelji i �esto
su dolazili u goste. On je bio arhitekt, imao je biro u Zvonimirovoj 98 gdje su stanovali, a krajem 50'-tih je
renovirao pro�elje ku�e, i u visokom prizemlju napravio direktni ulaz u biro, s velikim staklenim izlogom.
Pamtim ga kao vedrog i lijepog muškarca (starijeg nego na gornjoj fotografiji, i nešto bujnije, nezalizane
kose), a kada pomislim na njega, onda ga kao prvo vidim u fotelji dok svira gitaru, a nakon toga ga vidim
u �ošku sobe uz "Grundig" radio s gramofonom, kako stavlja novu plo�u, kratko pljesne dlanovima i veli:
"A sada, svi pa�nja - Les Paul!". U maminoj zbirci se tako našlo nekoliko plo�a od Les Paula, koje je on
donio kao dar.
Iz povremenih pri�a i šala sam shvatio da je nekad bio poznat i da ga se slušalo na radiju, a bilo je i par
šala iz vremena kada je pratio Ivu Robi�a u restoranu na Savskoj cesti (mislim da se zvao "Grozd").
Jasno, mene nisu zanimali niti oni za stolom koji igraju remi ili brid�, niti �enske brbljarije, ve� sam pored
fotelje imao "svoje mjesto" uz striku Miroslava, kako bih bio što bli�e njegovoj gitari.
Da, teta Lela: za razliku od strike Miroslava koji je šutio i svirao, ili pjevao i svirao, teta Lela je bila velika
pri�alica. Dosta je putovala (danas bi za to rekli "studijska putovanja"), i nakon toga je o tome pisala i
dr�ala predavanja. Po�etkom 50'-tih je objavila i knji�icu "Sueski kanal" na koju je bila jako ponosna.
Knji�ica je bila u boji i s dosta fotografija, a nekoliko reklamnih primjeraka s njenom posvetom je stajalo i
na pultu u maminoj radnji.
Striki Miroslavu se nisam javio nakon što sam i ja po�eo svirati, iako sam mnogo puta prolazio pored
njegove ku�e, i zbog toga mi je i danas �ao.
Les Paul - svjetski Mr. Guitar Nr.1
Les Paul i Mary Ford
Les Paula se u pravilu prvenstveno navodi kao izumitelja elektri�ne gitare od punog drva (1952.g.), a
pamtiti �e ga se tako dugo dok postoji Gibson gitara, model "Les Paul" (kojoj po popularnosti kao i po
imenima velikih gitarista koji su ju koristili ili koriste, mo�e još samo konkurirati Fender "Stratocaster").
Ina�e, njegov put do prve e-gitare je bio neobi�no dug: od prvih koraka 1928., do 1941. kada je za firmu
Epiphone izradio prototip pod imenom "The Log", što je predstavljalo prvi dizajn e-gitare (do suradnje s
Epiphonom je došlo jer je Gibson 1940.g. odbio istovjetnu ponudu), pa do Gibson "Les Paul" modela
1952. godine.
Me�utim, to nije sve! Les Paul je bio i pionir višekanalnog snimanja ("Lover", Capital Records iz 1947.g.;
snimka s osam e-gitara iz studija Les Paula u njegovoj gara�i u Los Angeles-u, je bila prva multi-tracking
snimka) i razli�itih efekata (na primjer overdubbing, tape-delay, hall itd., koje je primijenio ve� 1950. na
nekoliko plo�a s Mary Ford), te inovator �ije su ideje utemeljile budu�e postupke u tehnici snimanja (na
primjer, 1954. g. je od firme Ampex, na vlastiti trošak naru�io razvoj 8-tra�nog recordera, baziranog na
njegovoj ideji "Sel-Sync" snimanja, kada se glava za �itanje privremeno koristi kao glava za pisanje na
sljede�u traku - tehnika je danas poznata kao "TK" - " Taktkopf").
Dakle, Les Paul je kao inovator, izumitelj, muzi�ar i gitarista bio klju�na osoba u pozadini razvoja R&R,
idejno je bio daleko ispred svojeg vremena (na razvoju za R&R osnovnog instrumenta zapo�eo je raditi
dvadesetak godina prije pojave R&R); bio je veliki gitarista i virtuoz na gitari (usprkos teške povrede
desne ruke u automobilskoj nesre�i 1948.g. - kirurzima je naredio da mu lakat slo�e u poziciju gdje
mo�e dr�ati i svirati gitaru!); bio je hit-maker koji je s Mary Ford, i sa vlastitim snimkama na kojima je
svirao sve instrumente, znao tjednima biti na prvom mjestu ameri�ke Hitparade (How High the Moon,
1951.g.); kao izvanredan gitarista svirao je u sastavima s najve�im imenima svog vremena (Nat King
Cole, Bing Crosby i drugi.); bio je revolucionarni muzi�ar na podru�ju snimanja, i bio je gitarista �iji
ukupni utjecaj na muziku je od povijesnog zna�aja - i zato je Les Paul zaslu�io naziv Mr. Guitar Nr.1!
* Les Paul - déjà vu
Ironijom sudbine, Les Paul je bio pionir rock'n'rolla koji nije svirao rock, iako je od samog po�etka, dakle
od 1928.g. kada je po�eo svirati gitaru na benzinskim stanicama i istra�ivao novi zvuk i nove mogu�nosti
gitare uz korištenje telefonskog mikrofona i zvu�nice, te radio-aparata kao poja�ala, a posebno poslije na
snimkama s Mary Ford, u njegovom sviranju bio prisutan prototip rock'n'rolla.
Uostalom, u to vrijeme rock'n'roll nije niti postojao kao naziv, jer se za to moralo pri�ekati do 1955., kada
je poznati DJ Alan Freed (koji je zapo�eo s radom u Cleveland-u, Ohio, te bio poklonik R&B), prepoznao novi muzi�ki val, i rekao "Ovo je "Rock & Roll!".
Isto tako ironijom sudbine, elektri�na gitara koju je izumio Les Paul, koja je omogu�ila razvoj R&R, koja
je preduvjet za sviranje R&R i bez koje R&R uop�e ne bi niti bilo - po Les Paulu je trebala biti novi jazz
instrument. Razlog je jednostavan: do 1952.g. Les Paul nije mogao �ivjeti od svojih izuma, ve� je �ivio
od muzike, sviraju�i uglavnom jazz, da bi od trenutka kada je zapo�ela njegova suradnja s Mary Ford, u
njegovoj muzici, odnosno u njihovim pjesmama, dominirao country-stil.
Na kraju, evo što je Les Paul u jednoj ameri�koj TV-emisiji ispri�ao o tome zašto je po�eo svirati gitaru, i
kako je došao na ideju o elektri�noj gitari:
"Kao dijete sam probao svirati saksofon, ali onda ne mo�eš pjevati ili pri�ati, klavir mi nije pasao, jer
onda moraš okrenuti le�a publici, mama mi nije dozvolila imati bubnjeve u ku�i i bubnjati, tako da sam
gotovo bio prisiljen uzeti gitaru u ruke."
"1928. godine sam radio na jednoj Barbaque-station, ljudi su dolazili s automobilima, a ja sam pomislio
kako bi bila dobra ideja svirati za njih - ali, kada sam to napravio, nisu me �uli! Uzeo sam mamin telefon i
mikrofon spojio na mamin radio, i rezultat je bio da se usna harmonika �ula, ali gitara ne. Tada sam uzeo
fonograf, montirao ga uz gitaru i na tatin radio - i tada su ljudi mogli �uti glas, usnu harmoniku i gitaru.
To je bio po�etak!
Ali, akusti�na gitara mi nije davala sve one zvukove koje sam htio �uti, pa sam zato montirao telefonske
slušalice ispod �ica, sve to spojio na tatin radio kao poja�alo, i tada sam �uo prvu elektri�nu gitaru!
Odmah sam shvatio kako moram napraviti nešto od punog drva - i kona�no, 1941. godine sam mogao
re�i: 'Evo, ovo je odgovor!'.
Za mene je bilo ogromno iznena�enje da je elektri�na gitara postala tako popularna."
Sje�anja:
�ene i djeca su nekad pjevali
Ku�e su nam nekad bile pune pjesme...
Kao klinac sam htio biti tramvajac - muzika mi se godinama svodila na ono �arobno “cin–cin”, i nakon toga veliš “Sredina malo naprijed molim!”. Osim igre i zafrkancije, ništa drugo nije bilo va�no, iako su muzika i pjesma bile stalno oko mene.
Naime, pedesetih godina su ku�e bile pune pjesme, jer �enske su nekad stalno pjevale!
Pjevale su uz radio i uz plo�e, pjevale su i pjevušile �ak i bez radija i plo�a, pjevale su dok su prale prozore ili �istile prašinu - stalno su pjevale.
Nedjeljom, kada nije bila u radnji, pjevala je i moja mama, naj�eš�e uz opere, i to tako da se sve orilo! Najfinije mi je bilo kada je mama pjevala u kuhinji, dok krema za tortu ili kola�e samo �eka na moj prst na rubu ili na dnu neke rajngle ili lonca - tada sam se uz lizanje prstiju usput nau�io i fu�kati na prste.
Vrhunac je bio kada su bili gosti, tada se i najljepše pjevalo. Posebno ako je striko Miroslav došao s gitarom. Nikada ga ne�u zaboraviti, i to posebno sliku kako sjedi u fotelji u špajzcimeru, s preba�enom desnom nogom i s gitarom u krilu, dok njegovi profinjeni i gipki prsti kli�u po vratu gitare.
Tiho, sam za sebe, prebirao bi po gitari, a kada bismo se polako okupili oko njega, onda bi zapjevao neku od poznatijih pjesama ili popevki, koje smo svi znali pjevati.
Zbog strike Miroslava sam zavolio gitaru, on je bio taj koji je po�etkom pedesetih godina u maminu kolekciju velikih, debelih i teških plo�a s operama "ubacio" dvije plo�e od Les Paula. Uz te plo�e mi je znao pri�ati kako Les Paul sve instrumente sam svira i snima na više kanala u vlastitom studiju, o tome kako na to poslije na nekoliko kanala nasnimi i glasove svoje supruge - tako da sam zbog strike Miroslava još kao klinac postao fan Les Paula "koji svira gitaru i sve instrumente", i njegove supruge, koja je pjevala nostalgi�no-suhim glasom. Iako mnogo toga nisam razumio, slušao sam ga otvorenih o�iju i ušiju. Od pjesama sam najviše volio "Vaya Con Dios".
Ne sje�am se kada su �enske u ku�i prestale pjevati. Vjerojatno su prestajale polako, pjevalo se sve manje i tiše, kako bi na kraju pjesma zamrla i ostala kao nešto samo za obiteljske prigode.
Istovremeno - svi su po�eli po cijeli dan nekam juriti. �ak su i susjedi Dalmoši iz Boškovi�eve 44 - koji su imali brdo de�ki i ogromnu terasu iznad koje je bila još jedna terasa s kokicama i pili�ima - nekako zašutili. A kada su se de�ki Dalmoši po�enili s našim curama - one su odmah prestale pjevati!
Danas, njihove k�erke �ak niti ne znaju da su im bake pjevale i da se u ku�i mora stalno pjevati – u kuhinji dok otvaraš vre�icu od juhe, u sobi dok štaubaš prašinu, i u one rijetke dane kad pereš prozore.
Iz tog vremena su preostale barem dvije stvari: kod mene par metara gramofonskih plo�a od teškog grafita, a u kvartu fi�uk iz Verdijevih opera – kada mi s �amke broj 15 nekome zafu�kamo, onda je to ono kratko iz “Aide”.
... a i djeca su vani pjevala
Nama de�kima je falilo to što se više nisu orili lijepi �enski glasovi, pa smo zato sami po�eli pjevati. Derali smo se kao ludi, da je sve je�alo: “Dejvi, Dejvi Kroket, kralj divlje granice!”. Ili smo do daske navijali radio kada je Bil Heli sav uzrujan galamio “rok, rok, rok!”, dok su njegovi d-Komets nakon toga strašno zalupali po bubnjevima. Meni se to jako svi�alo, ali taman kada sam i ja zagalamio "rok, rok, rok!”, mama bi mi stišala radio - jerbo, "to nije fina i plemenita muzika!".
Poja�ala bi samo onda kada su “�etiri asa” ili “Pletersi” pjevali svoje cendrave stvari, ali tada bih ja, kao slu�ajno prošao pored radia, i okrenuo gumb na drugu stranu. Na listu njenih simpatija poslije je dodala orkestar Bilivona, onog dosadnjaka od Frenksinatre, D�onireja koji pjeva dok še�e po kiši, te one mekušce od �onimetisa i Petbuna (uz koje sam joj rekao neka si sama ugasi radio!).
Nisam reagirao jedino kada je slušala debelog Fetsa, jer su mi se jako svi�ali saksofoni.
To ne zna�i da mi de�ki nismo pjevali sentiš stvari, dapa�e, ali to su bile pjesme kao "Paloma”, kod kojih se mo�e fino derati. Ili “Sere Nada srca mog", nakon �ega se uvijek netko zaderao "A ti obriši!”.
Sere Nade smo jako volili, jer su sadr�ajne pjesme nastale u Italiji, gdje Talijan zaljubljeno pjeva curi pod prozorom, a onda se popentra po lojtrama, zagrli curu i u�e u sobu (a unutra se valjda zbiva ono isto što s krova poskrive�ki gledamo u sobi susjede kada joj do�e frajer).
S vremenom smo naš repertoar proširili i po�eli se zbog susjede s frajerom zabrinuto derati “Ke sera, sera?”, a kada se na telki pojavio onaj Mudonja iz San Rema, pjevali smo “Volare, o-o!”.
Od doma�ih stvari smo volili pjevati “Crven, bijeli, plavi - dobit �eš po glavi!”, ali u �amka-verziji, s kojom smo nesvjesno postali prete�e Bad Blue Boys-a: "Crven, bijeli, plavi – dal bu vam po glavi", tako da samo onom �biru od hausmajstora Kuš�evi�a nije niš bilo jasno!
Jadnog zeku koji tra�i svoj poto�i� pod ledom, nismo šljivili – mi smo se ionako sli�uhali na Šalati.
Ponekad smo radili super prepjeve, ali to mo�e i jako loše završiti. Kao s ba�varima! U to vrijeme je špica emisije za pomorce bila pjesma “Mornari, mornari, hrabri ko legende glas!”. Preure�ena u “Ba�vari, ba�vari, hrabri ko legende glas, u ba�ve u ba�ve, u ba�vi je sre�a i spas!”, završila je s dobrim batinama za Josu i pjeva�ku ekipu koja je na trešnji u vrtu Zvonimirove organizirala zbor i satima vadila mast ba�varima u dvorištu preko zida. Na kraju je jedan ba�var izgubio �ivce, presko�io zid, poskidao s trešnje cijeli pjeva�ki zbor i svima podjelio batine koje su se dugo pamtile.
Pjesma je ostala, a ba�vari su skup s ba�vama i ba�varijom nekam netragom nestali. Joso nam je rekao kako je �uo da su ba�vari pri�ali “Kak' bu ih sve pojela plastika”, i zato nam je bilo jako �ao ba�vara. Zbog batina koje smo dobili, oni sigurno nisu zaslu�ili tako strašnu kaznu.
“�ambolaju” s jajima i ”Šugr in d morning, šugr in d ivning, šugr in d saper tajm!” smo do�ekali ve� kao iskusni pjeva�i. Tol'ko smo se uporno derali, da su to nau�ili i vrapci u krošnjama stabala pred ku�om, ali onda smo prestali, jer smo morali i�i u osnovnu školu.
Tamo nas je �ekala Ranjica sa zborom i kratkim štapi�em, pa smo morali otvarati usta i praviti se kako pjevamo, a kada smo izašli iz škole, na cesti smo se derali “Sindi, ou Sindi” - ta Sindi nam je zbiljam jako dobro le�ala! Mr. Talibana s bananama od Haribela Fontea nismo pjevali - to nam je bilo blesavo kada na �amki ne beremo banane.
Nakon Bil Helija s “rok, rok, rok!", došao je i pravi roknrol - nekakvi Prisli je jako dobro re�ao na nekog “doga”, dok je jedan drugi, neki Litlri�ard, po�eo hripati u mikrofon i �istiti plu�a, kao da je jedan od onih tuberkuloznih iz bolnice na Sljemenu. Sve nam je to bilo izvrsno, ali fu�kaj stvar kod koje se zalikneš �im zineš. Mesko je rekao da je to pravi roknrol koji se ne pjeva po cesti i po haustorima kak' to mi delamo , jer pravi roknrol je samo za �agu po orgošima.
U tre�em razredu se Litlri�ard oporavio, pa je iz plu�a, samo prema van, tako dobro otpjevao Tutti-Frutti, da smo svi na �amki poludili! Odmah smo se po�eli derati ono njegovo “tuti fruti, odu ljudi - tuti fruti, odu ljudi pa bim-bam-bom”! Od onda smo šljivili samo pravi rok – kakav Perikomo i Polenka!
�etvrti razred osnovne škole smo završili s Tomdulijem kojeg su objesili to�no onda kada je Klifri�ard pokupio Drifterse, dodao Jeta iz Vipersa i napravio Šedouze. Snimili su “Livindol” što je bilo slatki�ko i veliki hit na radio Sljemenu, ali mi smo pjevali “Ou Kerol, ajm in lav viz ju!” od Nilsedake, jerbo to bolje paše kad neku curicu potegneš za konjski repi�! Apaše nismo mogli pjevati bez bubnjeva, ali smo zato pjevali Djuenedija koji je na gitari svirao tako polako i duboko, da smo ga mogli pjevati samo iz trbuha.
Na kraju nas je Konifrencis otjerala na �agu u orgoše, a pobjegli smo jer je Prisli bio jako uvjerljiv preko radija s onom punoplu�nicom “Its nau ou neve”.
Pa kada je tako hitno – mi smo se pokupili i odonda smo �agali rok po orgošima. �abi�ekera i �o Dija koji tvista pepermint nismo stigli dobro odtvistati, jer je baš tada po�ela velika selidba zagreba�kih orgoša prema “Ribnjaku”, pa su orgoši i naš Di�ei s plo�ama jednostavno otperjali kao i ba�vari s ba�vama kad ih je pojela plastika.
Curice su se cijelo to vrijeme i dalje igrale s lutkicama i skakale “škole”, da bi poslije direktno prešle na Duo Hani i Mrkvicu i po�ele vikati “U pola dva, u pola dva”, “Kuore mijo” i “Perke, perke?”.
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (30)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
