Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (34)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
"Koralji" i Ribnjak
Park Ribnjak: ulaz u zgradu s dvoranom na prvom katu
(na gornjem katu je nekad bila otvorena terasa)
Park “Ribnjak”, naš saund, ova prepuna dvorana i mi ovdje na bini – to je “Ribi�ija” s “Koraljima”! Nismo to planirali, nismo �ak o tome niti puno razmišljali - to je izgleda jednostavno tako moralo biti!
Za mene smo u po�etku bili bend iz kvarta, i dugo sam tako mislio i �elio da to tako ostane, �ak i onda kada je Karlo Metikoš došao iz Pariza i nas izabrao kao prate�i bend za njegovu veliku turneju. Prvi veliki koncert je bio na Šalati: odeš na Šalatu koja ti je dio djetinjstva i mladosti, tamo pratiš Karla i sviraš pred 10’000 ljudi, lom, ludnica i koncert koji �e se u Zagrebu uvijek pamtiti, a ti nakon koncerta po starom - odeš na �amku i onda s de�kima na Kreši� po lubenice!
Snimaš plo�e, radiš koncerte, postao si svima poznata faca, ali s de�kima s �amke i dalje šibickaš na �ašu ili na šalicu od kave, i dalje se švercaš na bazen na Šalati kao da nemaš za upad - i što je najgore, i dalje kradeš lubenice kao da se radi o najplemenitijem sportu gdje su ti protivnici neki Makedo ili Ljup�e koji spavaju me�u lubenicama, i cajkani u kombiju dok po pustoj ulici tr�iš s plijenom. Šest komada smo donijeli naklon koncerta na Šalati - ali jedna je bila previše, jer su Svetu pokupili cajkani.
Napomena:
"Tehnologija" i naše nevolje s kra�om lubenica, opisani su u šestom nastavku ("Lubenice sa Kreši�a").
Link: http://www.arhiva.croatia.ch/zanimljivosti/130209.php
Prebrzo to sve ide - po�neš svirati doma na terasi, a onda si u “Poletu” gdje se u dvoranu za �etristo nakrca njih šesto, pa je to premalo i pre�eš na “Ribnjak”, gdje se u dvoranu za šesto, a ti veliš sedamsto, nakrca njih hiljadu.
I onda se još o tebi piše po novinama, snimaju te, stalno si na televiziji, radiš turneje, osvajaš nagrade, snimaš plo�e... sve ide samo naprijed kao lokomotiva, i nitko te više ne pita jesi li �elio ostati samo bend iz kvarta koji svira u "Poletu", �amka broj 3, dvorište lijevo!
Ali, zato sada imamo i nove instrumente, sve što smo nekad mogli samo sanjati. S gitarom sam super prošao! Kada je stigla, otišao sam na carinarnicu s d�epovima punim love – ipak se je radilo o d�itri od 1’700 maraka plus kofer, a carina je 45%.
Na procjeni, carinik je bio zbunjen s �etiri �ice i ogromnim kromiranim mašinama, pa pita: “Što je ovo?”. Rekoh: “Bass-gitara!”. Razmišlja, pa onda: “A-ha! A koliko ima basova?”; a ja: “Pa vidite da ima �etri!”. Nakon toga je dugo roštao po nekakvim tablicama za harmonike. Skop�ao sam o �emu se radi: carina na harmonike se pla�a po broju basova i on sada bezuspješno tra�i harmoniku s �etiri basa.
Na kraju veli: “Dru�e, morati �eš platiti...!” Skoro sam se srušio – pa on pri�a o lovi za par kutija cigareta!
Velim: “Ra�unao sam s dva puta manje, mo�ete li to ipak malo povoljnije obra�unati”. Veli “Ne mo�e!”.
Namjestio sam razo�aranu facu broj 77, sav "nesretan" platio i uzeo gitaru, da bih poslije iza prvog �oška, od veselja po�eo fu�kati.
To se je moglo desiti samo na po�etku! Ve� malo kasnije, carinici su znali sve o elektri�nim gitarama, instrumentima i opremi, imali su prospekte i vanjske cjenike - pa smo po�eli zaobilaziti carinu.
Pritom, jedini koji je nadrapao je bio Medo: kit koji mu je trebao iz Italije prebaciti nove "Ludwig" bubnjeve, prebacio je svoje, a Medekove je ostavio carinicima. E moj debeli Giacomo Baruch - to ti nije donijelo sre�u!
U parku Ribnjak smo bili doma
Ve� je tre�a godina kako sviramo na “Ribnjaku”. Od samog po�etka sviramo u sastavu koji je poznat po cijeloj Jugi: Barba, Miro, Rudi, Medo i Dino. Svi znaju za nas, daleko smo najpopularniji bend.
Nakon pobjede na “Prvom pljesku” i promjene imena "Crveni �avoli" u "Crveni koralji" na, nazovimo to "prijedlog publike u Varijeteu", sve nam je najednom vrtoglavo krenulo: još nismo zapravo niti izašli iz “Varijetea”, a na radiju su se ve� vrtile naše stvari!
U me�uvremenu smo snimili �etri naše singlice, nekoliko plo�a s Karlom, dvadesetak plo�a s prakti�ki svim poznatim pjeva�icama i pjeva�ima, svirali smo u svakom ve�em gradu – i gdje god do�emo, ludnica i lomljava.
U parku Ribnjak: Karlo, Barba i Medo pred ulazom u dvoranu
Ima i iznena�enja – snimiš, u studiju je sve bilo izvrsno, a stvar �uješ prvi puta iz nekog tranzistora na opatijskoj pla�i: tu-i-tamo gitara, Medekova desna ruka i Barbin glas negdje iz traktura. Grozno!
Zato odeš na turneju, na licu mjesta odsviraš “We Say Yeah!”, “Tell Me What I Say!”, “Beutiful Delilah“, „Long Tall Shorty”, “Carol”, “Memphis Tenesee“, “Lucille“ i sve ono na što se lome stolci - i onda zašute �ak i oni koji su mislili da smo “softy” i “slatki�ki” bend.
Ipak, najbolje nam je ovdje na “Ribnjaku”, tu smo doma, tu imamo vjernu publiku i super saund - kao da smo tako dugo vje�bali samo zbog toga, da nas se tu na “Ribnjaku” tako lijepo �uje!
Naš saund je nešto posebno, to nema nitko – zvoni sve do Katedrale. Po ljeti, kada je sve otvoreno, imam osje�aj da se cijeli park kupa u našem saundu i da ga �ak upijaju kore stabala kako bi liš�e još ljepše treperilo kada mi sviramo.
Park Ribnjak: cijeli park se kupao u našem saundu
Vele mi de�ki iz kvarta da te zvuk povu�e dok kroz park ideš prema dvorani, da noge same idu naprijed i da hodaš kao u transu!
I vole nas – sve je uvijek puno, i u srijedu, i u subotu, i u nedjelju! To je predivno – sviraš i vidiš tepih od glava, sve dole do kraja dvorane!
Super osje�aj je i kada nas do�u gledati de�ki iz drugih bendova. Posebno mi je drag Ivica Percl, basista iz "Kristala", koji �esto svrati, stane ispred bine, gleda kako sviram, i svako malo za pohvalu digne palac desne ruke.
A tek na Šalati: odeš na kupanac, a na zvu�nicima “Koralji” - i svi iz kvarta znaju da si to ti! Predivno!
*****
Sje�anja:
Koralji na Ribnjaku
�aga na Ribnjaku: "Kosta, napusti dvoranu!"
“Kosta, napusti dvoranu! Kosta, udalji se iz dvorane!” Kosta je moj prijatelj, de�ko iz kvarta, �amka broj 3, osam godina smo išli u isti razred, ali tu se ništa nije moglo uraditi - postao je toliko popularan, da je bilo jasno kao ga niti Legija stranaca ne�e srediti. Redari nisu mogli s Kostom iza�i na kraj, pa su nas zbog njega stalno gnjavili, i na kraju bi Medo morao jako ozbiljnim, gotovo mrtva�kim glasom re�i preko razglasa: “Kosta, napusti dvoranu!”.
Kosta veli da je to bez veze, jer “Kak' da napustim dvoranu, kad frajera dr�im za grkljan, pobegel bu mi!”. Pitam ga što je bilo s frajerom, a Kosta veli: “Pa moral sam ga nabit' prek' ograde, kad' ga ve� dr�im!”.
Usprkos prisutstva redara, znalo je do�i do gu�ve, i to je uvijek bilo zbog ma�ki - nikad se dva frajera nisu potukla, ako neka ma�ka nije bila u blizini! A na “Ribnjaku” je uvijek bilo barem tristo izazovnih i dobro zrihtanih razloga da de�ki jure i lete u svim smjerovima – i preko ograde na prvom katu ako treba!
Kosta je još dobar – kada se s nekim se dohvati, odmah je tiho. �ist posao! Ali kada krenu Sekso, Pitula, Ba�vica i ekipa iz kvarta, onda to potraje barem pet minuta – pod uvjetom da nisu prešli put nekom iz Trnja. Na primjer Dobrini, Pi�i, Krištofu, Batanu ili Emilu (da Goluba ne spominjem!) - onda to traje to�no deset minuta, jer Trnjani ne fušaju – obrade detaljno i po standardu. Izuzetak je Golub, koji misli da svi znaju letiti. Pa ih zato lansira direktno u park - i to preko ograde na prvom katu! Neposredno prije leta, Golub bi izrekao i kaznu "leta�u": broj �aga sa zabranom dolaska na Ribnjak!
Svi smo znali da je �ak i Sekso odletio u park i da je usput dobio zabranu dolaska od mjesec dana. Komentar je bio: "Kak' je došel, tak' je i otišel'!". Naime, Sekso je bio iz ekipe onih koji su "ulazili" tako da su sko�ili u visinu, primili se za ogradu na prvom katu i ušli u dvoranu.
Sekso veli da mu je Golubova zabrana te�e opala od onoga kad ga je murja �opila.
I ja sam jednom skoro odletio! Odbacio sam gitaru i direktno s bine sko�io na Goluba, sletio mu ravno na prsa, i to sna�no, s obadvije noge! Kao jastreb! Nastala je gu�va, razdvojili su nas na vrijeme, tako da nisam odletio preko ograde, a poslije su na �amki do pono�i vo�eni pregovori kako slu�aj srediti.
Ja to nisam znao, bezbri�no sam otišao s Ribnjaka i proveo ostatak ve�eri u gradu, da bih poslije od Mireka, koji me je poslije pono�i do�ekao pred ku�om, saznao kako se sve crnilo od Trnjana koji su �ekali da bi gledali kada �e mi Golub uzeti mjeru. �ekanje je na kraju prekinuo Golub rekavši: "Ako Dini zbog ovoga opalim mjesec dana zabrane dolaska na Ribnjak - tko �e nam onda svirati?”.
Desilo se na Ribnjaku - "Šerfa", budu�i "Zlatni de�ko"
Ovo nije fair! Zašto? Koji vrag ga je samo tental, pa ovo je bilo potpuno bespotrebno?!
Odlazim do koša za sme�e pored kioska ispred apoteke i bacam u sme�e knji�icu na kojoj piše “Ivica Šerfezi”. Mislim si: “Nek' ide vrit, ovo ne �u niti pokazati de�kima!”.
Knji�icu sam maloprije kupio - d�epnu knji�icu s �ijih korica mi se sa slike u boji smiješio Ivica Šerfezi. Ovo je druga knji�ica u seriji, prva je bila “Ivo Robi�”, a sada “Ivica Šerfezi”, naš “Zlatni de�ko”.
Malo sam prolistao, i skoro me kap udarila, jer na jednom mjestu piše: “... i onda sam pronašao sastav koji se danas zove “Crveni Koralji”.”!
To ti je kad pomogneš nekomu koji poslije ne zna re�i “Hvala!”. Nije to previd, nije mogao zaboraviti dan kada je došao na “Ribnjak” i zamolio da mu pomognemo.
Bila je zima - vani je prava bljuzga i hladno je. Bina na Ribnjaku je u polumraku, a mi se još muvamo po bini - nešto pr�kamo nakon probe i polako se spremamo. Tada se za�ulo “Dobro ve�e!” - i pred binom vidimo jednog simpa kita u zelenoj jakni i kana�ankama.
Ima pri�u: “U�itelj, pjevao, prvo mjesto na “Prvom pljesku”, pa vojska, pa natrag, pa problemi, posao, lova, pa nitko ne poma�e, nitko ne �e... Trebaju pjesme, aran�mani, netko bi trebao snimiti matrice... i da li bi vi de�ki mogli i htjeli?”.
t
Šerfa: s "Ru�e su crvene" postao je "Zlatni de�ko"
Tako smo upoznali Ivicu Šerfezija - i pomogli smo mu.
Naime, nakon vojske mu je sve stalo i stvari nije mogao pokrenuti s mrtve to�ke. Mi smo u�inili ono što smo mogli: rekli smo mu neka si izabere par stvari iz našega repertoara, da je Barba za nekoliko napisao izvrsne hrvatske tekstove, pa �emo ono što izabere za njega snimiti na našem prvom terminu u studiju.
U to vrijeme smo mnogo snimali, a kako smo u studio dolazili dobro pripremljeni, dio našeg termina je ostajao neiskorišten. Dakle, ništa nas to nije koštalo, samo malo vremena!
Izabrao si je stvari, mi smo ih snimili, i na radiju se ubrzo �ulo Ivicu Šerfezija s “Pravi se sretnom dok si tu�na” i “Zov divljine” od Cliff Richarda i “Shadowsa”. Krenulo mu je!
Nakon toga je donio “Ja za ljubav dosad nisam znao” i “Ru�e su crvene”, pa smo to skinuli i opet snimili. “Ru�e su crvene” su se pokazale kao hit koji je od Ivice Šerfezija napravio “Zlatnog de�ka”, a mi smo i dalje bili oni isti “Crveni Koralji” koji su mu pomogli da sve to snimi kada mu nitko drugi nije izašao u susret s aran�manima, terminima i snimanjem stvari.
A sada ispada nešto sasvim drugo, kao "on je otkrio bend koji se sada zove 'Crveni koralji'"! – takvo nešto nam još nitko nije napravio!
Nije fair! Koji vrag ga je samo tental, to je bilo potpuno bespotrebno!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (33)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
