Biljan u Brazilu - 7. dio
Povodom Svjetskog prvenstva Brazil 2014
Darko Varga opisuje svoj put u Brazil
Ako postoji Amerikanac u Parizu, Englez u New Yorku, zašto ne bi bio Biljan u Brazilu? Istina, ta pjesma nije ispjevana jer u Bilju nemamo Gershwina ni Stinga, ali eto, ovaj Biljan �e ostalima pokušati do�arati dio ljepota Brazila. Koji je povod? E pa, Brazil je ovih dana u središtu pozornosti.
Hrvatska nogometna reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo u nogometu 12. lipnja 2014. kada je u Sao Paulu odigrala utakmicu protiv doma�ina, reprezentacije Brazila, na kojoj joj je skandalozni japanski sudac Yuichi Nishimura pred o�ima cijelog Svijeta ukrao... - ne neriješen rezultat, nego pobjedu. Ipak, bilo bi zanimljivo saznati nešto više o toj velikoj, mnogoljudnoj i najve�oj dr�avi u Ju�noj Americi. Slikom i rije�ima pokušat �u do�arati barem djeli� te ogromne dr�ave i njene ljepote, bez obzira što je misija naše nogometne reprezentacije u Brazilu završena i što naša reprezentacija, na�alost, napušta Brazil i vra�a se ku�i.
Izlet po kopnu Pantanala
Pousada Baguari, pogled s rijeke Mutum.
Naša „baza“ u Pantanalu bila je Pousada Baguari, smještena pored rijeke Mutum u kojoj smo spavali, hranili se i odmarali izme�u izleta. Pousada je imala blagovaonicu u kojoj nas je svako jutro do�ekao švedski stol s doru�kom i uvijek puno vo�a: od ananasa do maracuje i ostalog, nama Europljanima, nepoznatog vo�a.
Pousada Baguari-doru�ak
Pored pousade bio je i bazen kojeg nismo koristili, ali je s tog platoa, gdje se nalazi bazen, bilo zgodno snimati �ivi svijet u okolici. Iz pousade smo �amcima polazili dva puta dnevno , prijepodne i poslijepodne kada nije jako velika �ega. Jednom smo �amcem bili na cjelodnevnom izletu kada smo rijekom Mutum, preko jezera Mariana, došli do Rio Cuiaba pa smo se vozili nizvodno rijekom, obilaze�i njene rukavce.
(Gdje je Pousada Bauari pogledati: http://www.panoramio.com/photo/9115220)
Dr�avna cesta MT-456 dolazi od Mimosa i nastavlja na jugo-zapad,
prema Nacionalnom parku Pantanal i ju�nom Mato Grossu.
Jedan od dana boravka u Pantanalu bio je predvi�en za „kopneni obilazak“ Pantanala. Dio Pantanala koji smo posjetili spada u saveznu dr�avu Mato Grosso kojoj je glavni grad Cuiaba. Brazilci još dijele tu dr�avu na mezoregije, a mi smo bili u mezoregiji centralno-ju�nog Mato Grossa (Centro-Sul Mato-Grossense), a u centralno-isto�noj regiji (Centro-oeste) Brazila. Mikroregija je Stari Pantanal (Alto Pantanal), a op�ina (�upanija): Barão de Melgaço(Município de Barão de Melgaço), u koju još spadaju op�ine: Cáceres, Curvelândia, Poconé, Alto Paraguai i Arenápolis.
Jocelândia, se zove kraj, pored gradi�a Mimoso, u op�ini Barão de Melgaço, gdje je smještena Pousada Baguari. Jedinica municipio više bi odgovarala našim �upanijama, a u Brazilu ih ima 5.507, a one su još podijeljene u distrikte (distrito) što bi više odgovaralo hrvatskim op�inama. Ako se u distriktima zna�ajno pove�a broj stanovnika mogu prerasti u op�ine (municipio).
Barão de Melgaçoje umezoregiji savezne dr�ave Mato Grosso: Centro-Sul Mato-Grossense, mikroregiji: Alto Pantanal, kao op�ina (�upanija). Uz nju tu još spadaju op�ine: Cáceres, Curvelândia, Poconé, Alto Paraguai i Arenápolis.
(pogledati: http://www.brazil.org.za/states-and-municipalities.html#.U6fagfl_t0d )
Op�ina Barão de Melgaço grani�i sa saveznom dr�avom Mato Grosso de Sul.
Od glavnog grada savezne dr�ave Mato Grosso Cuiabe do Pousade Baguari dolazi se dr�avnim cestama: MT 70, MT 40 i MT 456.
Naš plan bio je: dr�avnom cestom MT-456, koja na pristojnoj udaljenosti prati tok rijeke Cuiaba, oti�i ju�nije prema granici sa saveznom dr�avom Mato Grosso de Sul.
Na ovaj izlet išli smo kamion�i�em kojeg je voza� pregledao, provjerio ulje i sl., prije našeg ukrcavanja. Raspored sjedenja je bio: Jo i dje�ak u prtlja�nom prostoru s time da �e Jo javljati lupanjem po kabini kada moramo stati i vidjeti nešto što je ona uo�ila na „osmatra�nici“ u prtlja�nom prostoru. Ana-Paula i Richard sjeli su u drugi red kabine, a ja, kao „povlašteni fotograf“ na mjesto suvoza�a, tako da sam mogao brzo „izletati“ iz kabine i snimati po svojoj �elji ili po preporuci Jo nakon njenog signaliziranja lupanjem po kabini.
Ukrcavanje „ekipe“ kod Pousade Baguari
Dr�avna cesta (dr�ava Mato Grosso, MT) MT-456
Na put smo krenuli dr�avnom cestom MT-456 koja je u nekim dijelovima nasipana kamenom (makadam), a ve�inom je prašnjava cesta. Cesta je, u stvari, malo podignuta od okolnog prostora, negdje se vidi da je nasipana, vjerojatno da bi se izbjeglo njeno poplavljivanje u kišnom razdoblju. Na cesti povremeno prelazimo „mostove“ koje �ine tri fosne za jedan trag to�kova, a ima i mostova koji imaju betonske cijevi za propust vode, a opet gornji dio mosta �ine debele daske-fosne. Mo�e se samo pretpostaviti kolika je prohodnost ove dr�avne ceste u kišnom razdoblju. Kod visokog vodostaje rijeke Cuiaba, dijelovi ceste budu poplavljeni. Koliko se voze ili se po njima tada voze, nismo iskusili, jer smo u Pantanalu bili u sušnom razdoblju.
Uz put vidimo ogra�ene prostore, ograde izme�u posjeda raznih vlasnika, na kojima pase ili bolje re�eno, pre�ivljava stoka.
Stada pantaneiro goveda u Pantanalu
Vegetacija u dijelovima udaljenim od vode je suha i oskudna. Nailazimo na mjesto pored male bare koje je zbog nekog razloga privuklo mnogobrojne lešinare. Izašli smo pogledati zašto. Lešinari su upravo „obra�ivali“ uginulo govedo koje su napustili našim pribli�avanjem i odletjeli na obli�nju ogradu i drve�e.
Crni lešinar, engl. Black Vulture (Coragyps atratus)
(pogledati:https://www.flickr.com/photos/ironammonite/sets/72157634131222198/)
Kod nas „posao �iš�enja“, uglavnom rade vrane, a u Brazilu su to lešinari koji to rade i u gradovima Brazila.
„Groblje“, od termitnjaka
Uz cestu sam ugledao neobi�an prizor koji sam htio snimiti. Slika koju sam vidio podsjetila me na groblje samo što su ovo „groblje“ izgradili termiti, a njihovi termitnjaci podsje�ali su na nadgrobne spomenike.
Uz cestu se mogu vidjeti nastambe, neke od blata, neke od betonskih blokova, uvijek u blizini nekog drve�a koje nosi jestive plodove i kao svuda, ogra�ene površine za vrt, zašti�ene od �ivotinja koje bi mogle ugroziti ljetinu tj. uništiti vrt (baš�u).
Nakon desetak kilometara vo�nje, naišli smo na ve�e proširenje bez guste vegetacije, kao da smo na nekom raskri�ju putova, kao da smo na nekom trgu na kojem je centralno mjesto na blagom uzvišenju imala ku�ica s natkrivenom terasom, a kod nje je bilo više ljudi. S desne strane, u smjeru rijeke Cuiaba, bila je depresija oko koje su pasli konji i po koje govedo.
Ljudi na terasi trgovine piju pivo (cerveja)
Privukla me ta depresija jer je vodila u šumu, u smjeru rijeke Cuiaba i pretpostavio sam da �e „tamo negdje“ biti i vode, a onda i �ivota. �elio sam vidjeti, što je iza. Isplatilo se!
Neobi�na simbioza ptice i konja, Pantanal.
Na putu u šumu, naišao sam na ovaj prizor: bijela �apljica je uporno pratila konja, jednako kada smo na dr�avnoj cesti MT-456, ugledali grupu konja i �aplji, a kada smo stali da ih snimim, jato takvih ptica je odletjelo. Zbog velike prašine koju smo, tada podigli, nisam uspio dobro snimiti te ptice, a i konji su se našli u oblaku prašine.
�aplje bje�e
Sada, kada sam ugledao istu pticu i konja, shvatio sam da tu ima neka „tajna veza“. Koga pitati, ako ne Jo. Ona mi je objasnila da se radi o cattle-egret, što bi bila �aplja koja prati konje i stoku i jede kukce koji se uz njih pojave, a naro�ito kukce koji do�u na kravlju ili konjsku balegu. Kasnije mi je Jo objasnila da postoji razlika izme�u ove bijele �apljice i one „vodene“ koju smo �esto vi�ali na obalama rijeke Mutum . Ovu �aplju, pratiteljicu stoke i konja Jo zove: garça-vaqueira ili garça-carrapateira, što mi kasnije pomoglo u identifikaciji. Uz pomo� Jo i interneta, saznao sam da se radi o �aplji govedarici (Bubulcus ibis)
(Pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=bmI-tPXsw10 )
Ona bijela �apljica koju smo vi�ali uz vodu, za nju mi je Jo rekla da se zove snowy egret, koja je sli�na, ali ipak druga�ija. Brazilci je zovu: garça-branca, garça-branca-menor, Garça-branca-pequena, garça-pequena, garceta, Garcinha Branca, garcinha-branca, guará. Ova snije�na �aplja (Egretta thula) podsje�a na našu malu bijelu �aplju (Egretta garzetta) koju vi�amo u Kopa�kom ritu.
(Pogledati:https://www.youtube.com/watch?v=DiM8hkn-ZZs)
Snije�ne �aplje kod jedne od pousada uz rijeku Mutum
Snije�na �aplja (Egretta thula) lovi na isti na�in kao „naša“ mala bijela �aplja
(Egretta garzetta) iz Kopa�kog rita
U Pantanalu �ivi i velika bijela �aplja koju tamo zovu garça-branca-grande (Casmerodius albus), a kod nas u Europi Ardea alba.
Na mjestu, budu�eg rukavca, ekipu je naslikao voza�:
„Ekipa“ kopnenog izleta u Pantanal
U pozadini su se mogle vidjeti neke bijele ptice u krošnji drve�a što me je privuklo poput magneta:
Šumske rode Cabaça-seca
Znati�elja se isplatila. Kako sam i pretpostavio, teren na putu prema šumi bio je sve ni�i i završavao je baricom. Poput „indijanskog grma“, snimao sam bijele ptice u krošnjama drve�a, nakon svakih nekoliko koraka, „opalio sam“ snimak kako ne bih ostao bez slike, a svaki novi snimak bio bi bolji, jer je objekt bio bli�e oku kamere. Ovu „tehniku“ sam stalno primjenjivao, pou�en iskustvima snimanja ptica u Kopa�kom ritu. Ptice „puštaju“ promatra�a do odre�ene udaljenosti, a tada bje�e. U Pantanalu, ptice „puštaju“ promatra�a puno bli�e nego u Kopa�kom ritu, vjerojatno zato što se u Pantanalu manje uznemiravaju, a osim toga, ovdje se ptice ne love.
Šumske rode, Cabaça-seca (Mycteria americana) u Pantanalu
(Pogledati: Ptice Pantanala: https://www.flickr.com/photos/murilo_lins/sets/72157629068372494/:
fauna Pantanala: http://www.youtube.com/watch?v=BTq7tjy2rew ::
http://www.youtube.com/watch?v=FtbK0T9rJA0)
U Pantanalu �ive i maguari rode (Ciconia maguari) koje su vrlo sli�ne našim bijelim rodama (Ciconia ciconia), ali nemaju crveni kljun i nemaju tako lijepu glavu kao „naša“ roda. Glave ptica u Pantanalu su dosta „ko�nate“, vjerojatno se radi o prilagodbi na tropske uvjete u kojima �ive. Kasnije, u razgovoru s Jo saznao sam izvorno, indijansko ime za rodu maguari: tabuiaiá.
(Pogledati: http://www.youtube.com/watch?v=UJsEihZtVSc )
Pogledati: maguari rode i još �ivog svijeta Pantanala:
http://www.youtube.com/watch?v=rKEvA9tTdWU
https://www.flickr.com/photos/colombia_birding_diego/11293652094/in/photostream/
http://edubernabeu.com/p489872000/h36AB8023#h36ab8023
Ponos Pantanala je jabiru roda (Jabiru mycteria) (izgovara se: �abiru). Tu rodu sam ve� snimio na izletu niz rijeku Cuiaba kada nismo uspjeli snimiti zmije anakonde. U tom zaljevu lijepo sam snimio par jabiru roda, mlado jabiru rode u gnijezdu, a uspio sam snimiti i kako roditelj hrani mlado:
Jabiru roditelj hrani mlado jabiru rode. Kod rijeke Cuiaba, Pantanal.
Sada, na „kopnenom izletu“ uspjelo mi je ponovo. Jo je dala „signal“, stali smo i po�eo je foto session. Uspio sam snimiti jedan par jabiru roda, ali, na�alost, bez teleobjektiva:
Par jabiru roda, Pantanal, uz dr�avnu cestu MT-456
Trgovina i izbori
Na povratku sa snimanja šumskih roda, otišli smo do ku�ice na povišenju. Bila je to trgovina. Na terasi trgovine, lokalni ljudi pili su pivo (cerveja-izg.: serve�a). Na ulazu u trgovinu stajala je starija �ena, a na zidovima trgovine i ogradama kao i na hladnjaku u trgovini bili su plakati-naljepnice koje su „reklamirale“ kandidate za lokalne izbore.
Jo gleda plakat s likom Ibsona i njegovog zamjenika, kandidate stranke PFL (Partido da Frente -Liberal) napredna liberalna stranka �upanije Barão de Melgaço) za �upana (prefeito). Ibson da Silva Leite je i bio izabran za Prefeito de Barão de Melgaço: u mezoregiji: Centro-Sul Mato-Grossense , u mikroregiji: Alto Pantanal, savezne dr�ave Mato Grosso.
Na izborima je bilo 5 kandidata za prefekta (�upana), a pobijedio je Ibson na �elu koalicije Alijanse za Barão koju su �inile stranke PP / PL / PFL / PSB, a izabran je i do�upan (vice- Preito) Mautezi Leopoldino Dias.
Unutrašnjost trgovine s policama s robom i hladnjakom u kojem se hladi pivo i sokovi.
Nito
U trgovini smo saznali da u kišnom razdoblju kada u rijekama naraste razina vode, trgovina ostaje na otoku i lokalno stanovništvo do nje mo�e do�i samo �amcima. Pitao sam Jo za koju funkciju se kandidira Nito koji se promovirao skromnijim naljepnicama bez slike. Iz njenog odgovora shvatio sam da se kandidira za „ni�u funkciju“, tj. na�elnika hijerarhijski ni�e jedinice od �upanije. Mislio sam, tada, da je Nito kandidat za na�elnika op�ine, me�utim nakon povratka, utvrdio sam da se kandidirao za �upanijskog vije�nika, a kao takav, na neki na�in, predstavlja i zastupa izbornu jedinicu (38) u kojoj je izabran. Jo mi je još rekla da su vlasnici trgovine: starija gospo�a i gospodin, Nitovi roditelji.
Sklonili smo se u hlad terase kako bi malo odmorili, a meni je „proradio crv“. Vidjevši koliko je skromna trgovina koja je odavala da i kupci baš nisu najbolje plate�ne mo�i, htio sam na neki na�in „pomo�i“ da se barem malo pove�a zarada lokalnom stanovništvu od turizma i turista. Sjetio sam se svoje op�ine i svojih zalaganja da se stvore uvjeti za zaradu stanovništvu op�ine Bilje pa sam „ekipu“ po�astio s ohla�enim pi�ima iz hladnjaka trgovine. Opet sam pio guaranu i to onu koja mi je najviše odgovarala: Guarana Antartica, koja me pratila cijelim putem kroz Brazil i pomagala u svladavanju velikih vru�ina i ogromne vla�nosti u zraku.
Pogled s terase trgovine prema depresiji: ptice, konji goveda. Pantanal
Dok smo se odmarali, a ja lagano snimao okolinu: ptice, konje, goveda,... pojavio se neki �ovjek, a Jo mi je šapnula da je to „Nito s naljepnice s brojem 25800“.
Na naljepnici je pisalo: “Izaberite Nita, br. 25800, iskustvo….“
Na slici: Nito glavom i nao�alima.
Upoznao sam se s Nitom, a Jo je prevodila s engleskog na portugalski i obrnuto. Rekao sam mu, misle�i da je kandidat za na�elnika op�ine, da sam i ja obavljao tu du�nost, da sam iz dijela Hrvatske u kojem tako�er postoji mo�varno podru�je Kopa�ki rit, poput Pantanala. Zamolio sam ga da ga slikam i dao mu nešto od promotivnog materijala koji sam uvijek imao u foto-torbi. Nisam �ovjeka htio puno gnjaviti, a ni Jo s prevo�enjem nekih „administrativno-politi�kih“ rije�i koje joj nisu bile bliske. Ona je, ipak bila „specijalizirana“ za prirodu, za ptice i ostale �ivotinje Pantanala.
Nito ili Benedito De Pinho Amorim - „na�elnik“ op�ine u Pantanalu, 2004.
Iz podataka za lokalne izbore u Brazilu 2004. godine, saznao sam o Nitu:
Benedito De Pinho Amorim, ro�en 14.07.1958. godine u gradi�u Barão de MelgaçoMT, o�enjen, završena srednja škola, osnovno zanimanje: ra�unovo�a, du�nost koju obavlja: op�inski vije�nik, u kojoj op�ini se kandidira: Barão De Melgaço, u kojoj federalnoj dr�avi se kandidira: MT (Mato Grosso), pod kojim imenom ide na izbore: Nito, izborni broj na izborima: 25800, naziv stranke: Democratas (Demokrati), kratica stranke/ broj stranke: DEM /25, koalicija Zajedno za Barão De Melgaço (Unidos Por Barao De Melgaço (PR / DEM)).
Na izborima 2004. godine Nito je u 38. izbornoj jedinici od 204 glasa�a koji su izašli na izbore dobio sve glasove. Površina �upanije Barão de Melgaço je 11.183 km², otprilike petina površine Hrvatske, a gusto�a naseljenosti iznosi (2006.) 0.54 po km² .
(Pogledati:http://noticias.uol.com.br/politica/politicos-brasil/2008/vereador/14071958-nito.jhtm)
Pokušao sam saznati što je dalje bilo s Nitom. Mail koji mi je dao nije profunkcionirao, a 2008. opet je izašao na izbore za istu funkciju, ali sa slabijim rezultatom: ovaj put je u 38. izbornoj jedinici dobio 155 glasova. Zanimljivi su podaci iz njegove imovinske kartice za 2008. godinu: Ukupna imovina kojom je raspolagao bila je R$ 61.593,76. 1 brazilski real (izgovaraju: heal) danas je oko 2,5 kune, zna�i da mu ukupna imovina s porezne kartice iznosi oko 154 000 kuna. U tu imovinu spada zemlja od 4,7 Ha u ruralnom podru�ju, u Pantanalu, u naselju koje se zove otok Da Boca Brava u �upaniji Barão De Melgaço. Mo�da je baš to imanje na kojem smo bili njegovo. Osim nov�anih depozita, štednje, u imovinskoj kartici
je prikazana imovina: stado goveda od 25 grla, te da je u 2006. i 2007. godini imao 30 grla, što je relativno skromno za posjednike goveda u Pantanalu koji imaju po tisu�u ili po nekoliko tisu�a grla. Govori se još o poslovnom prostoru od 36H m2 od �ega je 175 m2 izgra�eni prostor u gradu Barão De Melgaço u ulici Alipio Duarte 436.
(Pogledati:http://www.quadropolitico.com.br/DadosCandidato/1723956/Benedito-De-Pinho-Amorim)
Danas, Nito ima poduze�e u glavnom gradu istoimene �upanije Barão De Melgaço koje se bavi ra�unovodstvom, revizijom i uslugama vo�enja poslovnih knjiga.
Gdje �ive pantaneirosi
Nakon dru�enja s Nitom, nastavili smo vo�nju dr�avnom cestom MT-456.
Malo „bogatija“ ku�a od betonskih blokova. Uz cestu MT-456
Stanovnici ovog rijetko naseljenog kraja, u kojem otprilike na dva km2 �ivi JEDAN stanovnik, su pantaneirosi (od: pantaneiro), a oni su uglavnom goni�i stoke (boiadeiro ili vaquero), ribari ili zaposlenici u mnogobrojnim pousadama koje su, uglavnom uz vodu. Ljudi Pantanala �ive u vrlo skromnim ku�ama koje su izgradili na imanjima „gazda“ koji �ive u gradu Cuiaba ili u drugim naseljima.
Kamion na dr�avnoj cesti MT-456, Pantanal, Mato Grosso
Ku�e pantanierosa izgra�ene su od blata, a vidi se i novih ku�a koje su izgra�ene od cigli ili betonskih blokova, a i takve �esto nemaju krov od crijepa nego su prekrivene plo�ama od salonita ili nekog sli�nog materijala ili raslinjem, kao što su nekada u Baranji krovovi bili pokriveni trskom.
�esto, goni�a stoke (boiadeiro ili vaquero) zovu pantaneiro, što bi mi, pogrešno nazvali cowboy. Tako zovu goni�e stoke, one u Sjevernoj Americi.
Pantaneirosi su zaštitni znak Pantanala
Pantaneirosi (boiadeiro ili vaquero) gone stoku, na dr�avnoj cesti MT-456
Stoka Pantanala
Pantanalsko govedo je pasmina koja se razvila u Pantanalu i prilagodila se lokalnoj klimi. Ka�u da su se uvezena španjolska i portugalska goveda kri�ala sa zebu-bikovima . Svijetlo-sive su boje s tamnim ušima i gubicom. Poznate su i po imenu cuiabano ili tucura.
U Pantanalu, navje�i broj pantaneiro goveda ima u sjevernom dijelu Pantanala, u saveznoj dr�avi Mato Grosso, u podru�jima najve�ih poplava uz rijeke Paraguay, Cuiabá, São Lourenço i Bento Gomes. Ju�nije, pantaneiro goveda su prakti�no iš�ezla zbog kri�anja s novim vrstama. Preko tri stolje�a prilagodbe napasanju u poplavnim krajevima Pantanala osposobilo je pantaneiro goveda s otpornoš�u, velikom plodnoš�u i mogu�noš�u pre�ivjeti u uvjetima s puno vode i stresnim uvjetima ishrane.
O gonjenju goveda u Pantanalu (Boiada Pantanal Mato Grosso), pogledati:
https://www.youtube.com/watch?v=0krw0Kvw0Nc
http://globotv.globo.com/tv-centro-america/mttv-2a-edicao-cuiaba/v/a-retirada-da-boiada-durante-a-cheia-do-pantanal/2437642/
https://www.youtube.com/watch?v=2wt_C-SnQ2w
Na cesti MT-456, naišli smo na manju grupu pantaneirosa koji su gonili stoku. Po obi�aju, kada je nešto zanimljivo za snimanje, stali smo, a ja sam izašao te snimao goveda i ljude koji su ih gonili. Pantanal je vrlo zna�ajno podru�je Brazila u proizvodnji goveda, a Brazil je, nakon Argentine, najve�i proizvo�a� govedine na Svijetu.
Pantanalska krava
Konji pantaneirosa
Pantaineros kada je vidio da snimam, stao je i pozirao
Prvi konji koji su stigli u Pantanal bili su oni španjolskih osvaja�a. Pedro Mendoza 1534. godine, a i mnogi drugi kasnije, dolazili su s iberijskim konjima, koji su se pogubili, a mnogi su i prodani u Pantanalu. Konjska populacija se proširila u podru�ju. Guaicuru indijanci su zaslu�ni što su se konji raširili Pantanalom, a od španjolskih osvaja�a nau�ili su o uzgoju konja, a njega su i unaprijedili. Osvaja�i su �esto mogli osjetiti hrabrost i bijes indijanaca, posebno tri naroda: Caipó, Guaicuru i Paiaguá. Guaicuru indijanci, poznati i kao „ jašu�i indijanci“, od oko 1672. godine po�eli su krasti konje od Španjolaca, a nakon toga �ivjeli izolirano od Španjolaca. Ti konji su se aklimatizirali u Pantanalu i lako su se umna�ali te su postali pasmina koja se prilagodila bio-klimatskim uvjetima kao proizvod prirodne selekcije u procesu du�em od dva stolje�a.
Zagonetni pogled pantaneirosa na konju
I konji tra�e zaklon od sunca
Santo Antônio de Leverger, Barão de Melgaço, Nossa Senhora do Livramento, Poconé, Cáceres, Corumbá i Aquidauana su �upanije Pantanala u kojima se ova vrsta konja udoma�ila. Pantanalski konji dobili su nekoliko imena: Poconeano (onaj iz �upanije Poconé), Mimoseano (iz Mimosa, mjesta pored kojeg je Pousada Baguari u podru�ju �upanije Barão de Melgaço), Baiano (iz podru�ja baía u Poconé) i Curraleiros (po poplavnim dolinama rijeke Paragvaj).
Povratak u Pousadu Baguari
Na povratku „ku�i“ u Pousadu Baguari, slavnom prašnjavom dr�avnom cestom i malo sam se opustio i ve� sam bio manje koncentriran na snimanje i promatranje „zanimljivih objekata“ uz cestu, ali Jo nam je dala signal lupanjem po kabini sa svoje „osmatra�nice“ u prtlja�niku terenca. Jo mi je šapnula: toco toucan. Bila je to rijetka prigoda snimiti tu prekrasnu i tako tipi�nu pticu za Brazil
Toco toucan snimljen uz cestu MT-456, Pantanal, Brazil.
Izašao sam iz kabine, i opet poput „indijanskog grma“ lagano prilazio drvetu na kojemu je bio toucan i stalno „pucao“ kamerom da mi ne promakne i da ne ostanem bez ikakve slike toucana. Uspio sam se dobrano pribli�iti, a da sam imao stalak i teleobjektiv ...
O ovoj ptici, kao i još puno toga o Brazilu, mogao je �itati Nikola VII. Zrinski u knjizi Historia Naturalis Brasiliae, koju je posjedovao, a izdana je 1648. godine.
Knjiga Nikole VII. Zrinskog: Historia Naturalis Brasiliae iz 1648.
Historija sadr�i �etiri knjige nazvane De Medicina Brasiliensi koje je napisao Willem Pies ili Piso (1611-1678) koja uglavnom govori o medicinskim i kulinarskim obilje�jima ove dr�ave, a nastavlja se s osam knjiga nazvanih Historia Rerum Brasiliensi koje je napisao Georg Marggraf (1610-1643), a bavi se brazilskom botanikom, zoologijom kao i s malo meteorologije, etnologije i geografije. Na 217. stranici ove knjige Zrinski je mogao vidjeti i pro�itati o toco tucanu, ovo:
Toco toucan u o�ima Nikole VII. Zrinskog
(Pogledati slike toco toucana: http://www.pinterest.com/pin/495114552756393385/ i
http://www.ventbird.com/news/2012/09/12/brazil-pantanal-safari-birds-jaguars-and-chapada-dos-guimaraes
Video: https://www.youtube.com/watch?v=gUuIHWoM06w)
O�ito je da je Zrinski bio svjestan bogatstva Brazila, a nezadovoljan politikom be�kog dvora i ma�arskog plemstva, spominje Brazil kao mogu�e alternativno mjesto �ivljenja. Nezadovoljan gubitkom Erdelja (Transilvanije) Nikola VII. Zrinski, shva�a da �e borba s Turcima potrajati, jer su plemstvo i dvor neodlu�ni. On se zala�e za definitivni izgon Turaka, stalnog izvora opasnosti, plja�ke, ubojstava, nesigurnosti i ratova. U svojoj knjizi iz 1661. godine: „Protuotrov protiv turskog opijuma“ ma�arskom plemstvu predla�e financiranje staja�e vojske, tra�i jedinstvo i odlu�nost u osloba�anju Transilvanije od Turaka.
Zrinski piše: „ako nismo sposobni to u�initi, ako se nismo kadri obraniti…“ te s puno gor�ine nastavlja: „ …u Brazilu ima puno zemlje. Zamolimo španjolskog kralja da nam ustupi pokrajinu u kojoj �emo uspostaviti koloniju i postati tamošnji stanovnici!... Ali, oni od vas, koji vjeruju u Boga, vole svoju domovinu, i u kojima je ostalo i malo ma�arske krvi, ne�e odustati nego uzeti oru�je u ruke.“
Njegova zadnja re�enica napisana je u tom duhu: „Volenti nihil difficile“- Ništa nije teško onome tko ima volju.
Brazil ili barem proizvodi iz Brazila od davnina su bili poznati i Zagrep�anima o �emu svjedo�i jedan popis uvezene robe zagreba�kih trgovaca iz 1646. godine, izme�u ostalih i uvezena: color Fernobuk, Pernobuk, boja iz Brazila, nazvana po pokrajini Pernambuko, a popisiva� komentira „kod nas se naziva varzilo“. Bratoljub Klai� ka�e: „Varzilo ili pernambuko je vrsta brazilskog drveta od kojeg se pravi crvena boja. Drvo koje je ime dobilo po saveznoj dr�avi Pernambuko u sjeveroisto�nom dijelu Brazila: glavni grad Recife“. Na drugom mjestu, opet u popisu robe, mo�e se na�i kao praesilium Brasiliae .
Nikola VII. Zrinski bio je upoznat i s na�inom proizvodnje trš�anog še�era. U knjizi iz njegove biblioteke Historia naturalis Brasiliae, u prvom dijelu Medicina Brasiliensi, u knjizi IV. De facultatibus simplicium, detaljno je opisan na�in proizvodnje trš�anog še�era, a Pison spominje i alkoholni destilat od še�erne trske, nazivom: Cagassa što je poznati liker od še�erne trske kojeg i danas u Brazilu zovu Cachaça , a od njega se pravi poznati koktel caipirinha, a koji se pravi tako da se cachaçi još dodaje led i sok limete.
U Brazilu je 2004. godina bila izborna. Na putu ku�i smo ugledali poziv na predizborni skup za zajednicu podru�ja Joselandia koji se trebao odr�ati kod mosta na rijeci Mutum i u São Pedru:
Pantanal u znaku lokalnih izbora
Tijekom vo�nje, vidjeli smo puno ptica, a i jednu novu vrstu koju do tada nisam snimio:
Ptica kojoj nisam uspio identificirati ime, uz cestu MT-456
Na stupovima ograde ugledali smo neobi�na pti�ja gnijezda izra�ena od blata. Kod nas, gnijezda od blata rade samo lastavice. Ovaj dio dr�avne ceste bio je nasipan makadamom, a pored ceste je bio elektri�ni dalekovod od samo jedne faze. Neobi�no rješenje za nas, ali u dr�avi s velikim udaljenostima, u ogromnoj dr�avi tra�e se jeftinija i efikasna rješenja za opskrbu ljudi elektri�nom energijom.
Gnijezdo ptice, dalekovod i makadam na cesti MT-456
Kasnije, na terasi, s Jo sam nastojao identificirati o koje ptice smo vidjeli, a za gnijezdo od blata rekla mi je da ga je izradila ptica:pale-legged hornero (Furnarius leucopus)
Pogledati: http://neotropical.birds.cornell.edu/portal/species/overview?p_p_spp=328541
Na dnu stranice, kako se glasa ova ptica:
http://ibc.lynxeds.com/species/pale-legged-hornero-furnarius-leucopus
Toco toucan
Darko Varga
Tekst i fotografije:Darko Varga, dipl. in�. el.,
prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
Biljan u Brazilu – uskoro slijedi:
Zadnji dan Pantanala (izlet �amcem - prijepodne, izlet u selo - poslijepodne, nave�er: „dru�enje“ na terasi, poput �ingi-lingi �arde
Povratak (rhea, papige, Mimoso, Rondon), u Cuiabi kod gazde Pousade, bra�a Seljan, let za Brasiliju-Manaus
