Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Biljan u Brazilu - 12. dio
Povodom Svjetskog prvenstva Brazil 2014
Darko Varga opisuje svoj put u Brazil

Ako postoji Amerikanac u Parizu, Englez u New Yorku, zašto ne bi bio Biljan u Brazilu? Istina, ta pjesma nije ispjevana jer u Bilju nemamo Gershwina ni Stinga, ali eto, ovaj Biljan �e ostalima pokušati do�arati dio ljepota Brazila. Koji je povod? E pa, Brazil je ovih dana u središtu pozornosti.

Hrvatska nogometna reprezentacija otvorila je Svjetsko prvenstvo u nogometu 12. lipnja 2014. kada je u Sao Paulu odigrala utakmicu protiv doma�ina, reprezentacije Brazila, na kojoj joj je skandalozni japanski sudac Yuichi Nishimura pred o�ima cijelog Svijeta ukrao... - ne neriješen rezultat, nego pobjedu. Ipak, bilo bi zanimljivo saznati nešto više o toj velikoj, mnogoljudnoj i najve�oj dr�avi u Ju�noj Americi. Slikom i rije�ima pokušat �u do�arati barem djeli� te ogromne dr�ave i njene ljepote, bez obzira što je misija naše nogometne reprezentacije u Brazilu završena i što je naša reprezentacija, na�alost, prerano napustila Brazil i vratila se ku�i.

PRVI DAN U PRAŠUMI AMAZONIJE

Ujutro nakon doru�ka na parkiralištu hotela ve� nas je �ekao terenac s trojicom ljudi. Vozio je Junior (�unior), a �lan ekipa je bio Dr. Ze Luis sa sveu�ilišta u Sao Paulu i mladi� koji je radio magistarski rad u prašumi. Nas dvojica smo se ukrcali i krenuli iz Manausa na sjever asfaltnom dr�avnom cestom br. 174 koja vodi prema Venezueli. Odredište nam je bila znanstvena baza ili znanstveni tabor duboko u kišnoj šumi Amazonije.


Ozna�ena su mjesta baza znanstvenika u amazonskoj kišnoj šumi (prašumi) koja smo posjetili


Ozna�eno mjesto prve znanstvene baze u prašumi

Nakon stotinjak kilometara po prili�no dobroj cesti za brazilske prilike došli smo do mjesta na kojem smo skrenuli desno i nastavili prokr�enim putem (lenijom) kroz gustu prašumu Amazonije. Amazonske prašume uvrštene su u jedno od sedam �uda prirodnog svijeta.

01lenijaDSC_0001m

Put je bio tvrd od �ute ilova�e i svaka rupa se dobro osjetila. Bio je to osje�aj kao da se vozimo po kamenju, a Junior „nije štedio gas“. Po asfaltu brza vo�nja nije smetala, ali vo�nja ovih 30-35 kilometara od asfalta do baze bila je prili�no neudobna.

02lenijaDSC_0004m

Brzo smo vozili pa smo sustigli jednu drugu grupu znanstvenika koji su išli prema svojoj bazi. Stali smo odmoriti kod neke vo�ke koju su jeli, a nas su ponudili hladnim pi�em iz fri�idera.


Susret s drugom ekipom znanstvenika

Amazonska prašuma, mislio sam, nalazi se u ravnici u kojoj rijeke kroje reljef, me�utim, za razliku od Kopa�kog rita, gdje su za šumu i vegetaciju klju�ne rijeke Dunav i Drava, za opstanak amazonske prašume presudna je kiša. Tlo u Amazoniji, koje se iz zraka ne vidi od drve�a, vrlo je valovito. Prije me je smetala konstrukcija: kišna šuma i radije bih prašumu zvao prašuma, ali nakon boravka u njoj emotivno sam prihvatio taj naziv ovih prastarih šuma.


Malo ravnog puta

Nailazimo na relativno ravan dio puta kroz prašumu, a onda nam Ze Luis pokazuje mjesto gdje �emo sutra skrenuti na projekt „ Fragmenti“.


Odvojak za drugu znanstvenu bazu, mi idemo još dalje

Kona�no, na kraju „lenije“, kada više nema  puta dalje, nema prokr�ene šume, stali smo kod natpisa koji ozna�ava znanstvenu bazu tj. projekt koji financira brazilska vlada i Institut za istra�ivanje Amazonije.

06krajputaDSC_0008

Od „lenije“ do ulaza u šumu je izbetonirana staza s niskim zidi�em. Shvatio sam odmah zašto je taj ulaz u šumu izbetoniran. Kada je kišno razdoblje, treba se osloboditi ljepljivog blata od ilova�e prije nego se „u�e“ u prašumu. U prašumi vas do�eka tepih od liš�a i tih problema koji bi zbog blata ote�ali kretanje, nema.


Ulaz u prašumu

Kretanje kroz šumu je tjeskobno jer nema dovoljno svjetla. Krošnja zatvara pristup sun�evoj svjetlosti, a ako je u krošnji otvor, onda je svjetlost presna�na. Oko se prilago�ava tim promjenama, ali za snimanje je potreban blic. Zato snimam ekipu koja se kre�e prema bazi na mjestima gdje se pojavi svjetlost.


Unutrašnjost gdje ima svjetla

Znanstvena baza

Nakon hoda kroz prašumu, malo nizbrdo, pa uzbrdo, ali ve�inom nizbrdo, stigli smo do baze. Naš tabor je bio smješten na platou na kojem je prokr�ena šuma, zemlja je bila dosta pjeskovita što je sugeriralo da u kišnom razdoblju u bazi nema ljepljivog blata. Spavaonice, kuhinja i blagovaonica, laboratorij, su nadstrešnice koje se mogu „zakriliti“ velikim zavjesama od plasti�ne mase. Vjerojatno je to zaštita od kiša i pljuskova. Sada u sušnom razdoblju, ove „zavjese“ su bile podignute. „Spava�a soba“ bili su vise�i le�ajevi koji su bili opremljeni mre�astom tkaninom koja je dosezala do poda. Bila je to no�na zaštita od insekata.

09bazaDSC_0011m

16ka�uDSC_0018
U „dvorištu“ baze vidio sam drvo s plodovima. Bilo je to vo�e caju.


Caju (ka�u) - lat. Anacardium occidentale

S platoa baze spustili smo se do potoka. Usred prašume bazen. Znanstvenici koji dolaze i borave du�e vremena izgradili su si bazen tako da su pregradili potok koji ga puni vodom.


Bazen uz potok


Bazen u prašumi

U bazi postoji agregat koji se uklju�uje dolaskom ekipa, a njegova funkcija je napajanje pumpi za vodu iz potoka, hla�enje hrane i pi�a koje se po�etkom tjedna dovezu. S agregata se napaja i rasvjeta baze koju je Junior, kada su se svi smjestili na spavanje, ugasio.

Postoje i engleski WC-i kao i tuševi koji koriste vodu koja je iz potoka „napumpana“ u podignuti spremnik. Pije se samo donesena voda i upozoreni smo na racionalno trošenje te vode.


Voda za higijenu crpi se iz potoka

Znanstvenici koji istra�uju u bazu dolaze po�etkom tjedna (ponedjeljak-utorak), a odlaze u petak. Za to razdoblje ponesu dovoljno vode i hrane. Kuhanje hrane i brigu o znanstvenicima obavljali su mama i sin. Jedna nadstrešnica je kuhinja i blagovaonica gdje se dolazi jesti i piti vodu.


Dr. Ze Luis, uzima cerveju iz priru�nog hladnjaka, u blagovaonici je štednja pitke vode

U blizini je bio priru�ni laboratorij, zatvoren zastorima od plastificirane tkanine.


Laboratorij

Ponovo sam otišao do bazena jer je bio bli�e divljini te snimao. Ugledao sam neobi�nog kukca, poput stršljena kod vodovodne cijevi…


Neobi�ni kukac kod vodovodne cijevi

  
Potok

Snimaju�i potok i okolicu, ugledao sam na struji vode kretanje. Bila je to mala ribica koja je pokušavala savladati struju vode i „popeti se“. Mora da je neka od goboida.


Izlaz vode iz bazena

  
Riba koja se penje


Neidentificirana ptica u krošnji drve�a oko baze


Orlovi? iznad baze

Izlet u prašumu

Ze Luis je bio vrlo pri�ljiv i duhovit �ovjek, Boris, a naro�ito Junior bili su vrlo šutljivi, mo�da i zato što su lošije govorili engleski, za razliku od Ze Luisa. Pitao nas je: „Ho�ete izlet u trajanju sat i pol ili od 4 sata?“ Naravno, izabrali smo onaj kra�eg trajanja. Krenuli smo u smjeru sjevera još dublje u prašumu. U šumi je zrak neobi�no �ist i svaka mala promjena mirisa se jako osjeti. Mo�da i zbog velike vla�nosti u zraku?

Kre�emo se puteljcima koji su ve� djelomi�no utabani ili bolje re�eno iskr�eni, ali ne jako. Bilo je i prepreka koje smo morali obilaziti. Orijentacija? Nema je. Bili smo potpuno u rukama vodi�a, Ze Luisa. U prašumi se �ovjek osje�a turobno jer je malo svjetla, a onda povremeno bljesne sna�na svjetlost. �ivotinje se ne vide jer su visoko u krošnjama. Osjeti se „miris“ divlje svinje. Ze Luis nam ka�e da onça-pintada tj. jaguar ne napada grupe, ali da je sklon napasti pojedinca i pri�a zgodu kada je jedan znanstvenik bio sam kada je  sreo jaguara na jednom od tih puteljaka. Ka�e da se izvukao tako što je vikao, dizao ruke i mlatarao, pokazivao se sna�nim. Jaguar ga je jedno vrijeme gledao, a onda se mirno povukao. Zato je preporu�ljivo kretati se prašumom u grupi ljudi.

Ovdje istra�uju znanstvenici iz cijelog svijeta: od Švedske do Japana i svaki od njih ima mjesta na kojima prati promjene. Npr. jedan Japanac istra�uje izmet majmuna. Ti znanstvenici imaju svoje oznake od plasti�ne trake na koju markerom bilje�e samo njima znane šifre. Za orijentaciju i „uspješan povratak“ u bazu na nekim mjestima, na tim puteljcima u zemlju su zabijene �eljezne šipke, a na njima su aluminijske plo�ice sa slovima i brojkama. Npr. B-3. To zna�i da se nalaznik oznake nalazi na zraci B od baze, na 3. oznaci. Sada „samo“ mora na�i B-2 i tada zna smjer prema bazi koja je B-1, a ako je našao B-4, zna�i da se udaljava od baze. Sli�no je za oznake, A, C …


Oznake ne�ijeg znanstvenog  projekta

Naše odredište bilo je jezero koje je nedavno nastalo. Ze Luis nam usput objašnjava i pri�a što vidimo.

35drvoDSC_0040m   37drvoDSC_0042m
Drve�e  u prašumi podsje�a na rakete s velikim stabilizatorima, krilcima


Ze Luis objašnjava ...

  
... ovo su krila stabilizatori rakete

Znanost je istra�ila pribli�no 1500 vrsta drve�a. Pretpostavlja se da ih u Amazoniji ima preko 2000 uklju�uju�i i manje vrste biljaka. Rezultati su to istra�ivanja u okolici Manausa na uzorku od 5% površine. Vrše se vrlo ozbiljna ispitivanja i intenzivno se radi na kategorizaciji flore Amazonije. https://www.inpa.gov.br/sementes/sementes_iT2.php


Šuplje drvo Acariquara-roxa (Minquartia guianensis Aubl.)

Jedno drvo bilo je neobi�no, moglo se vidjeti kroz njega. Ze Luis mi je rekao da se radi o drvetu Acariquara-roxa  (Minquartia guianensis). Indijanci koji �ive u prašumi koru drveta koriste za lije�enje crijevnih infekcija prouzro�enih parazitima, protiv bolova u miši�ima i nadra�enosti ko�e. Znanstvenici su istra�ivali antibakterijsko djelovanje ove biljke (drveta) i u kemijskom sastavu našli razna ulja koja djeluju na bakterije koje izazivaju proljev koji je uzrok velike smrtnosti djece u tropskim krajevima.

Pogledati:Ljekovita svojstva Acariquara-roxa : http://www.rain-tree.com/huacapu.htm#.U8HnG_mSzpU

Zbog svojih dobrih mehani�kih svojstava, ovo drvo se koristi za dalekovodne stupove i trafostanice, a zbog atraktivnosti mnogi brazilski arhitekti ugra�uju ovo reljefno drvo u interijer kao dekorativni element, a istovremeno ima funkciju nosivog stupa.

39našegorelistDSC_0044
Boris se slika pored „svoje“ oznake projekta kod drveta mahagonija,
a iza njega puteljak kojim smo došli.

Student Boris iz Sao Paula radi na ispitivanju dinamike rasta biljaka u tzv. „rupi“. Dogodi se da se zbog nekog razloga u prašumi sruše velika stabla i nastane „rupa“ prema nebu s puno sunca. Zbog više sunca ubrzavaju se neki ciklusi rasta i razmno�avanja i to je istra�ivao Boris. U razgovoru, kada je �uo da sam iz Hrvatske rekao je, da su i njegov djed i baka došli iz Hrvatske. Nije znao iz kojeg kraja samo da su Talijani iz Hrvatske. Najviše Talijana �ivi u Istri i Primorju, ali ih ima i u Slavoniji.


Pogled na Borisovu „rupu“ koju istra�uje


Ze Luis pokazuje „stabilizatore“ drveta mahagonija. Korijenje ide plitko, a drvo raste jako visoko u borbi za sunce pa ga je potrebno osigurati od rušenja.


Ze Luis pokazuje biljku koju on istra�uje


Ze Luisova biljka u prašumi


Hrana drve�u je vlastito liš�e koje �ini tanki sloj plodnog tla prašume.

Još jedno drvo mahagonija:

  
Drvo mahagonija, stablo i krošnja

Nailazimo na neobi�ne „gra�evine“ od gline u blizini stabla. Ze Luis objašnjava da je to izgradila posebna vrsta  mrava ili termita koji se hrane korijenjem drve�a.

42pimpekDSC_0047

Ti kukci godinama jedu korijenje drveta i sudbina mu je umiranje i rušenje.

44pimpekDSC_0049
Slikano bez bljeskalice (blica)…

45pimpekDSC_0050
… s blicom

47abodljeDSC_0053

Ze Luis nas je upozorio na trnovitu biljku koju moramo izbjegavati i da pazimo da se ne ubodemo. Jedan istra�iva� se na taj na�in inficirao i jako dugo mu je trajalo lije�enje uz strašne bolove koje je osje�ao.

47bodljeDSC_0052

Nije sve tako opasno i ru�no u prašumi. Hodaju�i prema jezeru koje nam je bilo cilj ovog izleta naišli smo na lijepi cvijet:

50cvijetDSC_0056

.. pa na još jedno drvo mahagonija:

57drvoDSC_0065
Drvo mahagonija

Nailazimo na plodove raznog drve�a. Indijanci koji �ive u Amazoniji ne trebaju farmaceutsku industriju. Za svaku bolest i tegobu imaju „odgovore“ koje nalaze u prirodi. Svaka biljka, svako drvo nešto lije�i. Oni znaju što.

61plodoviDSC_0069

60plodDSC_0068
Plodovi drve�a sa sjemenkama za razmno�avanje

Našli smo i neobi�an plod poput širokog roga�a. Po Ze Luisu znanstveno ime ovog drveta je Parkia multijuga. U Amazoniji je zovu u poljski grah, u Mato Grosso: bajão, u dr�avi Para: faveira macaw tucupi u dr�avi  Rondôniji :pine-cuiabano, a drvo je poznato po imenima: varjão i faveira-benguê.

63plodDSC_0071
Parkia multijuga - plod sa sjemenkama

69plodoviDSC_0077
Cvijet mahagonija

Na putu prema jezeru više smo �uli nego vidjeli velike arare kada su proletjele. Vrlo je teško snimiti �ivi svijet u krošnjama, a mo�da se mo�e ako se „naleti“ na neku „rupu“ u krošnji, a na rubu rupe, na drve�u se na�e neka ptica ili majmun.

Kona�no, stigli smo na jezero. Kada je najavljeno, o�ekivao sam neko pravo jezero s divovskim ili kraljevskim lopo�em (Victoria amazonica), jer ga još nisam vidio u prirodi. U Brazilu ovaj cvijet zovu: irupé (guarani), uapé, aguapé (tupi), aguapé-assú, jaçanã, nampé, forno-de-jaçanã, rainha-dos-lagos, milho-d'água e cará-d'água. O�ekivao da �emo vidjeti i ribe u jezeru, …ali, ugledali smo ovo:

77jezerokišaDSC_0085

Ze Luis nam je objasnio: u kišnom razdoblju voda nanese granje i zemlju te stvori branu tako da se stvori plitko jezero u kojem se zadr�ava voda. To izaziva umiranje drve�a koje je neprilago�eno na te uvjete, jer vodu uzima preko korijenja. To je, u biti, „kišno jezero“ u kišnoj šumi. Dok smo sjedili na panju, pri�ali i  odmarali od uzbrdo-nizbrdo kretanja kroz prašumu, po�ela je padati kiša, ali to je bila kišica prema onim kišama u kišnom razdoblju.


Kišno jezero - drve�e umire od vode. Patka u jezeru - na rubu slike desno

Ze Luis nas je upozorio na patke u jezeru, ali su se vješto skrivale iza granja i izmicale oku kamere. Snimao sam, ali sam uspio tek snimiti patka okrenutog le�ima, a i on se mo�e vidjeti samo ako se jako pove�a slika. Brazilci ovu pticu zovu:irerê, paturi, siriri, marreca-viúva, marreca-piadeira, a ima i hrvatsko ime bjelolica utva zvi�dara (Dendrocygna viduata).


Bjelolica utva zvi�dara (Dendrocygna viduata) (Internet)

Povratak u bazu

Naš izlet do „jezera“, trajao je skoro dva sata uz stajanja, bilje�enja i kra�i odmor uz jezero. U povratku smo se manje zadr�avali, a vra�ali smo se drugom trasom s time da �emo se ipak, pred kraj pribli�iti „onom drvetu sa zvonkim deblom“. To je bilo drvo koje nam je Ze Luis pokazao i tada je rekao da im slu�i za signaliziranje. Lupanje po njemu je poziv drugima.

81budu�edrvoDSC_0091
Razmno�avanje preko „lista“

U povratku nam je Ze Luis pokazao razmno�avanje jedne vrste drveta. Izgledalo je kao da iz �utog lista raste korijen. Objasnio nam je da je to zapravo sjeme biljke koje �e postati drvo, jednog dana. Kasnije u  bazi zapisao mi je u bilje�nicu: „Aspidosperma (Apocynaceae). To je jedna od mnogih Aspidospermi iz porodice Apocyneceae. U Hrvatskoj je poznato drvo bijeli kebra�o, od španjolskog: onaj koji lomi sjekire (Aspidosperma quebracho-blanco), što sugerira da se radi o tvrdom drvetu. Nisam uspio to�no identificirati o kojem drvetu iz roda Aspidospermi se radi, a tko �e identificirati sve vrste. Previše je (preko 1700) onih „identificiranih“, a gdje su još one vrste koje još nisu dobile ni ime ni prezime, a tek one vrste drveta za koje se ne zna?

Sada smo se ve� vra�ali bez zadr�avanja jer smo „prekardašili“ s vremenom. Ovaj izlet od sat i pol pretvorio se u onaj �etverosatni. �uli smo lupanje po onom šupljem drvetu. Ubrzo smo stigli do tog mjesta, gdje nas je �ekao zabrinuti Junior. Mislio je da nam se nešto dogodilo kada nas nema tako dugo. Kolona je nastavila, sada ve� poznatim puteljkom prema bazi. Snimao sam neku biljku kada sam �uo uzbu�ene glasove, naro�ito Richardov koji je povikao: „snake“. Ponadao sam se da �u KONA�NO vidjeti zmiju u Brazilu, po�urio sam na �elo kolone da bih je snimio, ali kada sam ugledao to stvorenje odmah sam shvatio da se ne radi o zmiji nego velikom koluti�avcu. Bila je to velika kišna glistakoju pecaroši u Osijeku i okolici zovu lauferica. Naravno glista je pogrešno, jer lauferica spada u gujavice, u koluti�avce kao i ova brazilska. Za razliku od „doma�e“ ova divovska, amazonska lauferica imala je preko metar du�ine. Sli�nih su boja, a obje imaju i onaj tirkizno-ljubi�asti odsjaj na crvenkasto-sme�em tijelu.

84laufericaDSC_0098

85laufericaDSC_0100

Odjurio sam da bih došao ispred nje u njenom kretanju da bih je snimio u gro-planu kako ide prema meni. Ze Luis mi je rekao da se radi o Giant earthworm, a u bilje�nicu mi je zapisao: minhocuçu. To mi je pomoglo utvrditi da se radi o vrsti Rhinodrilus alatus  iz porodice Glossoscolecidae, a znanost još ka�e da je duga�ka 56-63 cm (za pecaroša je to 1 metar) i 11 do 12 mm u promjeru. Kao što pecaroši uz Dunav i Dravu koriste doma�u laufericu kao mamac za ribe tako to �ine i brazilski pecaroši s ovom divovskom minhocuçu laufericom .

Ru�ak u bazi

Kada smo se vratili u bazu �ekao nas je ru�ak. Malo smo kasnili pa je to bila ru�ko-ve�era, a tko bi jeo. Va�nija je voda. Na moje iznena�enje ponu�eni smo hladnim sokom od ka�ua (caju) koji raste u blizini baze. Kuharica i njen sin nabrali su ovo vo�e kruškolikog izgleda, i od njega pripremili sok, jabukasto-kruškasto-ananaskog okusa. Teško je opisati arome mnogobrojnog vo�a koje sam kušao u Brazilu i u�ivao. U znak zahvalnosti na dobrom ru�ku i soku od ka�ua, kuharici sam poklonio licitarsko srce. Bila je iznena�ena i vidno dirnuta. Ru�ak je bio vrlo ukusan: dinstano gove�e meso, skoro kao kod ku�e.

89ru�akSrceDSC_0107
Croatia usred amazonske prašume


Kuharica je napravila sok od ovog vo�a (caju)

Iskoristio sam prigodu za „jungle tuš“, dru�enje i razgovor s doma�inima. Saznao sam da je Junior specijalist za šišmiše pa �ak i za „onog“ kojeg zovu vampirski jer sisa krv drugih �ivotinja. Pitao sam mnoga pitanja o vrstama biljaka i �ivotinja. Ze Luis je, kao botani�ar, bio malo razo�aran što ja više pitam o �ivotinjskom svijetu. Vrlo brzo se spustila no� pa je Junior upalio „elektriku“ koja je dolazila od agregata.

Dogovorili smo da �e nas Junior, sutra ujutro, odvesti u drugu znanstvenu bazu iz koje mo�emo obi�i projekt „Fragmenti“, a od tamo �e nas odvesti do dr�avne ceste br. 174, pa desetak kilometara na sjever asfaltom, pa opet u dubinu kišne šume, lenijom do tre�eg projekta pod nazivom LBA.

Pribli�avalo se vrijeme spavanja. Richardu i meni odre�eni su vise�i le�ajevi (hammock) u prvoj nadstrešnici. Ze Luis nam je rekao da se ne uplašimo galame koja je mogu�a kada se bazi pribli�e majmuni- urlikavci i neka samo mirno spavamo. Pošto smo relativno blizu Rio Negro tu i nema toliko komaraca, rekao je. Komarci su problem i ima ih više u podru�jima uz rijeku Amazonu gdje se uspješnije razmno�avaju.

Spavanje u vise�oj mre�i meni je bila novost jer nisam nikada spavao u njoj. Shvatio sam vrlo brzo da moram mirno spavati, odrediti polo�aj i tako ostati da se ne bih prevrnuo. Pomislio sam da �u se �esto buditi u strahu da ne padnem, me�utim, vrlo brzo sam se prilagodio novim uvjetima. Kada smo svi zalegli i prekrili „baldahinom“ od mre�aste tkanine - zaštite od kukaca, Ze Luis, koji je spavao u susjednoj nadstrešnici, nas je pitao: jeste se smjestili? Na potvrdni odgovor Junior je ugasio agregat i nastupio je mrak.

88bazaSpava�asobaDSC_0106
„Kreveti“ kišnoj šumi preko 100 km sjeverno od Manausa. Lijevo Richardov, a desno moj hammock.

Tako je završio moj prvi dan u amazonskoj prašumi.
Sljede�e nastavke moga boravka u Brazilu pratite poslije ljetne stanke portala od 15.08.2014. nadalje.


            Darko Varga

Tekst i fotografije:Darko Varga, dipl. in�. el.,
                                 prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

 

Od istog autora:
Pogledajte i prethodne nastavke u kojima nam je autor slikom i rije�ima do�arao barem djeli� Brazila,
te ogromne dr�ave i njene ljepote - u 10. nastavku su linkovi na prethodnih devet:

Biljan u Brazilu - 11. dio

 

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.