Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
Pustinja - ljubav na prvi pogled!

Mali princ prije�e pustinju i sretne samo jedan cvijet. Cvijet s par latica, bijedan cvjeti�…
"Dobar dan", re�e mali princ.
"Dobar dan", re�e cvijet.
"Gdje su ljudi?", uljudno upita mali princ.
Cvijet je jednom bio vidio neku karavanu kako prolazi.
"Ljudi? Mislim da ih ima pet ili šest. Opazio sam ih pred mnogo godina. Ali nikada ne znaš gdje �eš ih na�i. Lutaju kako ih vjetar nosi. Nemaju korijenja i to im uvelike smeta."
"Zbogom." re�e mali princ.
"Zbogom." re�e cvijet.
(Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ)

Ljubav na prvi pogled rodila se me�u nama prije dvadeset i pet godina. Pogled na pustinjsko more u�inio me potpuno bespomo�nim i izgubljenim. Sli�an krajolik moje o�i nisu nikada prije vidjele.

Svijet iz kojega sam ja pristigao bio je prepun suprotnosti i kontrasta. Oblici, konture i boje me�usobno su se jasno razlikovali pokušavaju�i biti pomalo va�niji, ljepši i interesantniji od drugih. Lutaju�i europskim, a da ne govorim o ameri�kim ili azijskim ulicama, ono što vidim i �ujem osje�ao sam naj�eš�e kao pravi vizualni vrisak i teror za moja osjetila.

Tijekom narednih sam godina desetak puta boravio u pustinji. Moja ljubav nije se smanjivala. Poslije svakoga novog susreta s njom postajao sam sve više vezan i ovisan o njoj.

Merzouga, mala oaza u marokanskoj Sahari i obli�nji erg, pješ�ana dina Chebbi, bili su prva, prava pravcata suprotnost svijetu iz kojega sam došao: apsolutni, potpuni mir, za moju mre�nicu, za moje bubnji�e. Nigdje kontrasta, nigdje oštre razlike, nigdje odudaranja od cjeline, samo neprekinuto protjecanje mira, tišine, boja. Sve zajedno davalo je dojam stalne, vje�no ponavljane jedinstvenosti i zajedništva.
 
Najte�e mi je bilo u vrijeme prodornog, nesnosnog podnevnog Sun�eva svjetla kada se pogled ne mo�e uprijeti prema horizontu i kada je sve neprozirno i titraju�e. U tome se trenutku stapaju gore i dolje pokušavaju�i objasniti porijeklo i jedinstvo neba i zemlje, pustinja tada postaje pješ�ani prah na nebu.

Fascinantno je �ivjeti bez horizonta i orijentacije, kako u podne tako i u vrijeme pješ�anih oluja. U tome trenutku samo iskusan �itelj pustinje mo�e sa sigurnoš�u utvrditi pravi smjer kretanja za svoju karavanu, za svoj �ivotni put. Moj beduinski prijatelj Ali lakonski ka�e da to nije nimalo teško ako se zna iz kojega smjera naj�eš�e pušu vjetrovi koji na površini pijeska ostavljaju male valove. Iskusno oko s lako�om �ita poruke i tragove u pijesku. Ništa manje nije va�no ni "�itanje" zvijezda: zvijezda Orion koju Tuarezi nazivaju "Vodi� karavana", u zimskim se mjesecima, primjerice, vidi iznad oaze Bilma, jednog od naj�eš�ih ciljeva karavana. Sazvije��e Velikog i Malog medvjeda �itelji Sahare nazivaju "Devinom kobilom sa �drebetom", a prema beduinskom vjerovanju, kada mama deva poljubi svoje �drijebe nastat �e smak svijeta.

Nebo iznad meni dragih gradova iz kojih sam potjecao i u kojima sam �ivio, zahvaljuju�i svjetlima velegrada, izgubilo je za svoje zvijezde svaki smisao. U pustinji, s dolaskom sumraka i pojavljivanjem prvih zvijezda, po�inje treperava �arolija iznad naših glava. Što li mi sve sebi ne zamišljamo gledaju�i u beskrajni svijet zvijezda! Sretan kao malo dijete osje�ao sam se svake no�i kada bi po�ela pustinjska magija

Le�e�i u vre�i za spavanje, na pijesku, u glasovitome hotelu s milijun i jednom zvjezdicom, sretan što sam se rodio pod sretnom zvijezdom, brojim zvijezde, uzdi�em se u zvijezde i fasciniran spavam otvorenih o�iju sanjaju�i deve na nebeskim livadama. Sva maštanja i snovi prikazuju se u pustinjskom sinemaskopu i koloru: be�, oker, naran�asto, ljubi�asto, bron�ano, bakreno…

Bu�enje je stvarnost, realnost, hladno�a, mrak. Pogled na sat ka�e tri ujutro. Vrijeme je. Pustinja �eka. Nema umivanja, pranja zuba, spremanje nije potrebno jer ovdje se spava odjeven, u vre�i. Bez svjetla baterijske svjetiljke što bi samo remetilo pustinjski ugo�aj, bez ijednog svjetla na horizontu, toliko daleko koliko nam pogled se�e, polazimo. Ispred nas samo nejasna i neoštra silueta pješ�anog brijega. Kre�emo se polagano, što zbog toga što nismo potpuno razbu�eni, što zbog toga što se kre�emo kroz pravi pravcati, zrnati pijesak u kojemu se svaki korak pretvara u polukorak, a što zbog toga što na mjestima "brdo" ima zavidan nagib koji ponekad prelazi u vertikalu. Vjetar iz smjera sjeverozapada puše sna�no i bez pauze.

Cipele se na momente, propadaju�i duboko, pune pijeskom. Osje�aj je u prvome trenutku ugodan, ali ubrzo smeta, pa slijedi zaustavljanje, izuvanje, istresanje pijeska, pa ponovo na put. Sizifov je posao hod po pješ�anoj dini.

Konture brda su sve jasnije, a crno je u me�uvremenu postalo svjetlije crno. Hodaju�i u mraku, bez svjetla, kroz pijesak, �ovjek nema potpuni osje�aj prostora, fotografskim rje�nikom re�eno, nedostaje mu dubina oštrine. Na momente posrneš jer nisi dobro odmjerio dubinu, a na momente se korak nepredvidljivo krati jer si o�ekivao da �e sljede�i korak i�i po ravnome. Na istoku se pojavljuje prvo crvenilo. Crno postaje stendalovski crveno i crno.

Vjetar kao da je sve ja�i kako se poja�ava svjetlo, a na površini pješ�anih dina naziru se neponovljive �arobne šare i ukrasi. Tragovi iza nas, ve� na metar-dva bivaju zavijani vjetrom i njegovim ortakom, pijeskom. Pustinjska ondulacija dotjeruje, popravlja i uljepšava krajolik. U ustima i izme�u zuba hrskamo zrnca pijeska. Sitne pješ�ane �estice nošene jakim vjetrom nemilice udaraju po licu izazivaju�i na momente pravu bol. Vrisak ne bi bio suvišan.

Na zapadnom horizontu još uvijek crni mrak. Na istoku se nebo crveni u cijelom svojem spektru crvenila. Vjetar lagano smanjuje snagu, a ukrasi na pijesku sve su jasniji. Sve poprima pustinjski kolor kao iz sna prošle no�i: be�, oker, naran�asto, ljubi�asto, bron�ano, bakreno…Pustinjski san postao je pustinjska java.

Idila traje veoma kratko. Vjetar prestaje puhati. Sunce pr�i nemilice. Svjetlo bode o�i i izaziva bol. Jedino su na površini pijeska, na nepreglednom pješ�anomu moru, ostale bizarne, neponovljive šare i ukrasi kao dokaz �udovitih, magi�nih, bajkovitih no�nih orgija neponovljive Prirode.

Merzouga je kraj svijeta. Malo selo s malom oazom i velikim ergom. Erg je arapski naziv za pokretne pješ�ane dine, a ova, dvadeset kilometara duga, pet kilometara široka i visoka nešto manje od dvjesta metara, najve�a u Maroku, smještena je nedaleko od al�irske granice, u pustinji saharskoj. Ku�e su ovdje od nabijene zemlje da bolje izoliraju od nesnosne pustinjske �ege, s vratima od drveta datuline palme i prastarim drvenim klju�evima. �ene u selu od glave do pete umotane u tamnoplavu pamu�nu tkaninu, a djeca, kao skoro sva na svijetu, musavih i balavih lica iznad kojih lete mnogobrojne dosadne muhe.

�etiri su sata poslijepodne i 29 Celzijevih stupnjeva u hladu. Jedan seljak u tradicionalnoj d�elabi, pamu�nom duga�kom ogrta�u koji se nosi u svim godišnjim dobima, sa srpom u ruci i praznom vre�om, laganim korakom promi�e u pravcu zelene oaze na rubu sela. "Selam alejkum!". "Alejkum selam!", odzdravljamo, le�e�i lijeno na palminoj prostirki u sjeni ku�e. Nekoliko koza i ovaca smjestilo se nedaleko od nas drijemaju�i u hladu.

Ali lagano raspiruje vatru i postavlja na nju bakarnu posudu sa vodom. Kad voda poslije kra�eg vremena provre, prelijeva je preko dobrog prstohvata zelenog �aja. Od jedne velike glave še�era mesinganim �eki�em odlama nekoliko komadi�a i ovi završavaju u metalnom �ajniku. Na kraju dodaje još nekoliko gran�ica svje�e metvice. �aj se nekoliko puta nalijeva u �aše pa potom ponovo prelijeva natrag u �ajnik, nekoliko puta se kuša, dodaje pomalo še�era, sve dok �aj ne dobije �eljeni ukus. Spretnim pokretima, iz visine, simboliziraju�i jedinstvo neba i zemlje, �aše se pune mirisnom ukusnom teku�inom. Berberski viski. Pred nama se u me�uvremenu našla i košarica golemih slatkih ljepljivih datula, zdjela s par kuhanih jaja i "nun" arapski kruh sli�an lepinji. Odmahuju�i rukama dosadne muhe, uma�emo jaja u sol i polagano �va�emo.
 
Zemaljski, saharski, pustinjski, arapski, berberski…dani protje�u nepodnošljivo lagano.

Zašto je upravo pustinja metafora za apsolutnog neprijatelja i �ovjekova protivnika?

Zbog nepreglednih, beskona�nih, zastrašuju�ih prostranstava, pješ�anih oceana u kojima su mnoge karavane izgubile �ivot? Ili mo�e biti zbog toga što je pustinja postojbina otrovnih škorpiona? Mo�da ipak radi toga što je kamenje u njoj tako oštro da �ovjek ne mora sa sobom nositi švicarski no�? Bit �e da je to zbog olujnih vjetrova koji pušu�i nose pijesak pred kojim su �itelji oaza nemo�ni, zatvaraju�i prozore i vrata, dok prašina usprkos svemu na�e put kroz i najmanju pukotinu i rupicu?

Zbog �ega su se proroci i filozofi povla�ili u potpunu apstrakciju pustinje, o�ekuju�i glas nekoga ili ne�ega što se ne mo�e �uti?

Pustinja je jedino mjesto gdje se nevidljivo jasno vidi, a praznina oko naših osjetila daje nam osnovu za prepoznavanje bitnoga, karaktera, esencije.

Pustinja je lijepa. Pustinja je za mene najljepši i najtu�niji predjel na svijetu. Mo�da je to zbog ekstremnog nedostatka �uda i materijalnoga, a mo�da i zbog toga što se, eto, u pustinji i mali princ pojavio na Zemlji.

Oduvijek sam volio pustinju. Sjedneš na pješ�anu dinu. Ništa ne vidiš. Ništa ne �uješ. A ipak nešto svjetluca u tišini. Ono što pustinju �ini lijepom nevidljivo je.

Vjerujem da svatko od nas u stvari vidi svoju pustinju i u njoj ono što �eli vidjeti: netko put do horizonta, netko prazninu, netko samo pijesak i kamenje. U pustinji, htjeli mi to ili ne, svatko od nas svjesno ili nesvjesno baci jedan pogled u svoju unutrašnjost.

Zakora�ite u svijet netaknute mirno�e i nepodnošljive lako�e postojanja; gledajte pa�ljivo pješ�ane predjele s ovih fotografija  kako biste i vi bili sigurni da �ete ih prepoznati, ako jednoga dana budete putovali u pustinju.

Foto galerija

Tekst i fotografije: Milan Rajši�, Milan52@gmx.de
Dio fotografija snimila: Marija Renduli�
Mali princ i zemljopisna karta: Internet
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:

Iran; Hormuzgan godine Gospodnje 1392.
ili vesele �ene Hormuzganske

(na kraju svakog priloga je link na predhodni ili predhodne priloge istog autora)