| |
Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (38)
Osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi. Današnji osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina je izuzetno vrijedan prilog koji portal preporu�uje svim svojim �itateljima, kako starijoj tako i mla�oj generaciji...
*****
Crtice:
Svjetla pozornice i politi�ka stvarnost
Još uvijek razmišljam o slu�aju i sudbini Vice Vukova i pri tom se pitam kakva su u pogledu miješanja politike bila ta davna estradna vremena. U principu, ništa posebno se nije niti tra�ilo niti zbivalo!
Nama su prije odlaska u eter promijenili ime iz "Crveni �avoli" u "Crveni koralji", ime instrumentalnog hita "Bludnica" u "Napuljska gitara" - i nakon toga smo nesmetano snimali i pjevali o djevojkama, ljubavi, snovima, mlinaru, drvosje�ama i Miss Molly,.
"Pirati" bra�e Vojka i Duška Sabolovi�a nisu došli do studija, pa nitko nije niti došao na ideju da po prijedlogu s �amke promjene ime u "Gusari", a "Mladi", koji su imali instrumentalku u kojoj je �eljko Kova�evi� "Pes" s de�kima izvrsno preradio i odsvirao partizansku kora�nicu "Po šumama i gorama", da bi poslije snimili temu iz filma "Kapetan Leši", zbog partizanskih tema nisu imali išta bolji tretman na radiostanicama - dakle sve u svemu, bilo je "nema frke" i objektivno "mlaka voda"!
Kada je došlo do oslobodila�kog rata, estradni umjetnici su listom krenuli na front zbog posjete i podrške borcima - iskreno i bez kalkulacije, da bi nakon pobjede nad agresorom bili suo�eni s promjenama, politikom - i starim ili novim dilemama.
Ovo je pokušaj kako bi se te dileme zabilje�ile na jednom mjestu.
Svjetla pozornice
De�ko koji je krenuo u školu za gitaru i djevojka koja se s nekom pjesmom prijavila za "Prvi pljesak", sigurno nisu razmišljali o tome kako �e jednoga dana, ako uspiju, biti suo�eni s dilemama �iji uzrok nije niti u muzici, niti u njihovom estradnom djelovanju, te da �e njihova odluka mo�da utjecati na njihov javni image, s eventualnim posljedicama na daljnju karijeru.
Na samom po�etku se mora naglasiti kako su konkretni primjeri bili toliko rijetki, da se ne mo�e govoriti o sistemu, ve� se radi o izuzecima, ali ipak, to su situacije i dileme na koje se vrijedi osvrnuti.
Dileme hrvatskih estradnih umjetnika se mogu pozicionirati u period od 1945. do 1990. (karakteriziranim pitanjima: "Skladati, pjevati, svirati i nastupati u funkciji od strane vlastodršca proklamiranih 'vrijednosti', dakle Jugoslavije, Tita, partije, bratstva i jedinstva i sl.?"), te u period od 1991. do danas (karakteriziranim pitanjima: "Nastupati u Srbiji, pjevati i snimati sa srpskim pjeva�ima, biti 'dr�avotvorni' umjetnik, mimo uvjerenja nastupati kao pla�ena podrška hrvatskim politi�kim strankama itd.?).
U svakom slu�aju, oni koji su se na ovaj ili onaj na�in našli u poziciji gdje se mora donijeti odluka, našli su se u prostoru konflikta izme�u osobnih uvjerenja i mogu�ih posljedica.
Zbog toga su te dileme i "dileme" u krajnjoj liniji su�avale teme, sadr�aje i mogu�nost izra�avanja izvan sistemom odre�enih okvira, a nakon 1991. stavile znak pitanja i na mjesta i prilike gdje i kada se "smije" nastupiti.
Pritom je nebitno jesu li odlu�ili i radili ili ne radili iz uvjerenja, jesu li to htjeli ili morali, ili su alternative bile privla�ne ili neugodne - bitno je da su takve dileme postojale i da ih još uvijek ima.
Politi�ka stvarnost
U ovom kontekstu se problematika u biti svodi na dobrovoljno ili nedobrovoljno pod�injavanje struke, osobe, talenta, karijere i slobode stvaranja i nastupa, stranci na vlasti, vlastodršcu, partiji, ideologiji ili politici ("cuius regio, illius religio!").
Estradni umjetnici i izvo�a�i su još od "panem et circenses" vremena bili interesantni za vlast i politiku.
S aspekta vlasti je sve ono što okuplja i zabavlja narod, sve ono što narod voli gledati i slušati, moglo ili moralo, na ovaj ili onaj na�in biti u funkciji, ili barem na liniji vlasti i politike.
Isti odnos bio je i prema slikarima, kiparima, piscima (dakle, op�enito prema kulturi!), uz koje se mogu dodati povjesni�ari i mnogi drugi - ukratko, izuzevši zemlje modernih demokracija, gotovo svaka vlast je nastojala u svemu "imati svoje prste"; dirigirati, usmjeravati i "oblikovati" javno mnijenje; instrumentalizirati ili "samo" kontrolirati umjetnike i izvo�a�e, a estradu pretvoriti u instrument politike.
Nekad "milom", a nekad silom - minimalni cilj politike je oduvijek bio posti�i konsenzus "kreativne šutnje" autora i izvo�a�a o neugodnim temama, te punu "kreativnost" u zabavi naroda na sporednim temama.
Što se ti�e estrade, kod nas je decenijama prešutno primjenjivana formula "makni prste od politike i fino pjevaj o suncu, cvije�u, moru i ljubavi!", tako da je vladala šutnja o bilo kojoj temi koja bi se mogla staviti u kontekst politi�kog protesta ili kritike; nije bilo estradnih disidenata, a niti estradnih umjetnika koji bi bili suo�eni s dilemom i odlukom "za" ili "protiv" vlasti ili sistema.
Zbog toga nam primjer Vice Vukova ostaje kao usamljeni i mo�da jedini primjer estradnog disidenta koji je ustrajao na osobnim uvjerenjima i integritetu, usprkos cijeni koja je zna�ila totalnu eliminaciju iz muzi�kog i javnog �ivota.
Jasno, u drugim podru�jima su ciljevi vlasti bili neusporedivo "va�niji", tako da je povijest puna tragi�nih i krajnje okrutnih primjera o tome što se sve mo�e desiti kada je vlast u pogrešnim rukama.
U tom pogledu je prošlo stolje�e bilo stolje�e ljudskih tragedija, politi�kog terora, montiranih su�enja, �istki i zlo�ina - i to u pravilu, "u ime naroda!".
U vrijeme kada je vrijedilo "Ako nisi za vlastodršca, onda si protiv!", ponekad �ak niti šutnja nije bila dovoljna, jer su stradavali i oni koji se nisu "na vrijeme" opredijelili.
Prošlo stolje�e je bilo i stolje�e kulta li�nosti "vje�no svijetlih i nezamjenjivih" vo�a.
I na našim koordinatama su nam, vele "voljom naroda", montirali politi�kog "boga" kojemu je sve bilo podre�eno. Gradovi i najljepši trgovi preimenovani su po imenu vo�e, obvezna prva vijest je bila što je vo�a tog dana uradio za svoj narod, veli�an je u periodici i kilometrima knjiga, snimani su filmovi (vo�u je smio glumiti samo holywoodski "naj-naj") - ukratko, vo�om je bila impregnirana i povijest i sadašnjost i budu�nost naroda.
Napomena:
O tome kako je Zagreb otpratio velikog vo�u u tišini kakove nikada nije bilo i kakove više nikada sigurno ne �e biti, pogledajte Hrvatski internet portal u Švicarskoj - "Crtice" - 5. nastavak , "Sudionici povijesti - dvadesetak godina kasnije".
Svoj prilog veli�anju vo�e dali su i kipari, slikari, pisci, pjesnici, "povjesni�ari" i drugi, a nisu izostali niti kompozitori, tekstopisci i pjeva�i sa skladbama o Titu, partizanskim brigadama, Jugoslaviji i sl.
Pitanje jesu li to radili iz uvjerenja je moralno pitanje s pozitivnim ocjenom ako su pri stvaralaštvu bili vjerni i lojalni samom sebi (primjer "Popevka za Jo�u" Zvonka Špiši�a i Radana Bosnara), odnosno s negativnom ocjenom ako se radilo o "prodanoj duši" u slu�enju aktualnoj vlasti, jer su tada glavni motivi privilegije, prosperitetni nastavak karijere i, u mnogim aspektima, lagodniji �ivot.
Nakon 1991. je situacija bitno druga�ija, ali su mase "navikle" na postojanje vo�e, odmah potra�ile novu "legendu", dok je profesionalna slu�in�ad uz izvjesna prestrojavanja, nastavila istim elanom i kao da se ništa nije desilo.
Za estradne umjetnike pojavila se stara dilema u novom ruhu: kako ne miješati politiku i estradu, i kako ignorirati politi�ku vlast, kada su tisak, TV-produkcija i festivali u rukama politi�ke stranke koja forsira samo "dr�avotvorne umjetnike", i kada je �ak i malo više iskrivljena usnica novog vo�e znak slu�in�adi da onima u nemilosti po�nu "vaditi mast".
Me�utim, kao i prije, to je ipak bio samo "problem�i�" - novi i objektivni problemi su nastupili jer je tr�ište prakti�ki reducirano na podru�je Hrvatske; jer su otpale dugotrajne i dobro honorirane turneje po Sovjetskom savezu gdje su postali neinteresantni kao "kopija Zapada"; jer su doma�e tr�ište preplavili narodnjaci i "cajke" prilikom �ega snima i nastupa tko i kako se sjeti (uz prednost da za njih uvijek postoje �vrge na svadbama i zabavama); jer osiromašeni narod ima mnogo va�nijih izdataka od onih za odlazak na koncert; jer naši iseljenici (kao tradicionalno "drugo tr�ište") primaju samo najbolje ili novo- narodnja�ki ki�; jer Internet zna�i gubitak kontakta s publikom koju zamjenjuje "download"-video... i jer je baš sve bitno druga�ije!
Uz nove dileme!
O dilemama estradnih umjetnika
* Biti dr�avni i/ili dr�avotvorni umjetnik?
Premda termini "dr�avni umjetnik" i "dr�avotvorni umjetnik" poti�u iz dva razli�ita perioda hrvatske dr�avnosti i razli�itih vlastodr�aca, te premda se na prvi pogled �ini kako se radi o potpuno razli�itim atribucijama - suštinski se radi o jednom te istom ("nije koka, nego jaje!") - o lojalnosti vlastodršcu.
Pored toga, "dr�avotvornost" je nakon 25. lipnja 1991., od kada postoji hrvatska dr�ava, ne samo nepotrebna kategorija, ve� je u potpunosti profanirana zbog korištenja u funkciji diferencijacije izme�u HDZ-vlasti bliskih "pravih" Hrvata i svih ostalih, tj. onih "nedr�avotvornih", koji su time per HDZ-def etiketirani u dijapazonu od jugo-nostalgi�ara do (ex)-komunista, ili �ak s predsjedni�kim atributom kao "stoka sitnog zuba".
Zbog toga bi se umjesto nebuloznog naziva "dr�avotvorni umjetnik, skladba, pjesma..." itd., moralo vratiti na stari i nesporni atribut "domoljubni", pri kojem je svima jasno o �emu se radi, i nema zloupotrebe.
Kao primjeri domoljubnih djela mogu se navesti "Tvoja zemlja" Vice Vukova u vrijeme Hrvatskog prolje�a ("Tu�in i oluje kidali su nju, al' još uvijek tu je, sve dok mi smo tu"!), jer je bilo jasno da ne pjeva o SFRJ, "Gubec Beg" Karla Metikoša u vrijeme neposredno nakon Hrvatskog prolje�a, i mnogo kasnije Thompsonova " Bojna �avoglave", koja je u pravom trenutku bila dodatni impuls moralu hrvatskog nacionalnog bi�a, ušla u sva srca i dala jasnu poruku agresoru ("Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo bra�a svi, ne�ete u �avoglave dok smo �ivi mi!"). Thompson je u tom trenutku kao domoljub na najbolji mogu�i na�in dao svoj patriotski prilog - ali time sigurno nije postao "dr�avotvorni" pjeva�.
Kod dr�avnih umjetnika je situacija trivijalna: u svakom sistemu predstavljaju servisere aktualne vlasti. Posebno su interesantni primjeri "dvostruko pokleknulih", primjerice:
Doris Dragovi�, koja snima i pjeva
1980. "Hej Jugoslaveni, nek’ se �uje glas, mi smo sli�ni stijeni jer bratstvo spaja nas...”,
a 1992. "Dajem ti �ivot, zemljo moja i bit' �u s tobom u dobru i u zlu ... Bog neka �uva moju Hrvatsku";
te Tereze Kesovija koja se 1980. svesrdno potrudila kako bi što nje�nije odtepala "“Jugoslavijo, Jugoslavijo, volim te zemljo moja slobodna” - kako bi se poslije, prema navodno pouzdanim izvorima, navodno u�ivjela u ulozi dvorske prvakinje jedno�lanog pjeva�kog zbora na dvoru Franje Tu�mana.
Lista onih koji su pokleknuli izme�u "Prvog pljeska" i politi�ke stvarnosti nije kratka - uostalom, kao što nije kratka niti lista njihovih, tzv. "namjenskih pjesama".
Tu su najinteresantnije one pjesme kod kojih je (igrom slu�aja, nakon 1991.) došlo do razra�unavanja pjeva�a s vlastitom prošloš�u, odnosno do odricanja od tih pjesama, objašnjavanja i sli�no:
balada "Tito i prva proleterska" Olivera Dragojevi�a (Olivera jako cijenim i �ao mi je što ga navodim u ovom kontekstu, ali, što je, tu je - poslije je shvatio kako je �estitaju�i sretan ro�endan Titovoj armiji, �estitao srpskoj militantnoj rugobi), te "Balada za starog" Novih fosila itd.
Na prvom mjestu, i to s velikom distancom u odnosu na sve ostale, je mega-hit "Ra�unajte na nas" �or�a Balaševi�a, u kojoj taj skladatelj i pjeva� "U ime svih nas iz pedeset i neke" pola�e zakletvu Titu - da bi to poslije pravdao i odrekao se pjesme, koju je, koliko je poznato, maknuo s repertoara.
Spomenimo i dvije "namjenske" pjesme u sivoj zoni klasifikacije:
1975. "Dvanaesta je majka Slavonije" Josipe Lisac i Ladarica - vokalno maestralna izvedba,
te 1985. "Popevka za Jo�u" Zvonka Špiši�a i Radana Bosnara - iskrena i emocionalna skladba.
* "Ki�enje" poznatima - nastupati za politi�ke stranke?
Globalni odgovor je: "Posao je posao!". Ako su neke hrvatske politi�ke stranke spremne platiti za svoju promociju, muzi�ku kulisu i zabavu na politi�kim skupovima, za estradne umjetnike je to dobrodošlo proširenje tr�išta, i logi�no je da se takve ponude prihvate, odrade i naplate.
Principijelni odgovor je: zvijezde i zvjezdice koje dr�e do osobnog integriteta i svjesne su odgovornosti prema svojoj publici i obo�avateljima, trebale bi razmisliti o tome da se prije nastupa pod stijegom neke stranke u�lane u tu stranku. Tada bi njihov nastup bio vjerodostojan - primjer je Jacques Houdek, �lan HDZ-a, s pjesmom “HDZ zna”.
Jacques Houdek je konstatirao i jednostavnu istinu: "Ja sam profesionalac, pjevam na vjen�anjima i sprovodima, pa zašto onda ne bih za politi�ku stranku? Ako to zna�i da sam pla�ena kurva, onda zaista jesam, ali tko to danas nije?").
Za sada, �ini se kako se poznati estradni umjetnici u�lanjuju u stranku tek onda kada se �ele pojaviti i na izbornim listama - koje tako postaju "zgodni" konglomerat politi�ara koji sviraju i pjevaju, i pjeva�a koji �ele biti politi�ari i predstavnici naroda, naro�ito u saborskim klupama.
Tako na kraju ispada kako je ipak Frnja u pravu kada veli "Politika je kurva - svi su oni isti!".
Primjeri pokazuju i drugu stranu medalje koja je mnogima ostala nevidljiva! Naime, prilikom drugih predsjedni�kih izbora bio sam s Paragom na HSP predizbornom skupu u Rijeci, gdje se okupilo desetak hiljada ljudi. Na skupu je "za HSP" nastupila jedna od tadašnjih zvijezda, Zlatko Pejakovi� "�lica", koji u to vrijeme sigurno nije mogao napraviti koncert pred tako brojnom publikom. Uz rijetke iznimke (Thompson i mo�da Severina), isto vrijedi i za one koji su tada ili poslije nastupali za druge stranke - predizborni skupovi osigurali su im publiku koju sami više ne mogu okupiti!
Ukratko - politi�ki izbori su profitabilna prilika i za stranke i za estradu, i to na poslu koji ih nepotrebno spaja - jer kod nas je sve ionako varijete i estrada!
Pritom, zna se, najizdašniji je bio HDZ (Mišo Kova�, Vanna i brojne zvjezdice kao Nina Badri�, Ivana Banfi� i druge); niti SDP nije zaostajao (Gibonni, Parni valjak, a kao ozbiljna socijalno-demokratska stranka, SDP je simpatizerima priuštila i Severinu - ne znaju�i kako naknadno sti�e i "hard-core" porno-video dodatak); HSP je za privla�enje bira�a nakon Pejakovi�a ponudio Thompsona (�lan) i Giuliana, a Ki�o Slabinac je pjesmom podr�ao Glavaševu stranku... tako da je teško na�i nekog neanga�iranog, a za publiku sve skupa rezultira zabavnim koktelom iz miksera "puno bla-bla + malo muzike".
U svakom slu�aju, radi se o još jednoj našoj "perspektivnoj" kombinaciji - simbiozi politike i estrade!
Usput:
Posebno svestran je bio Mišo Kova�, koji je nastupao za HDZ i HSP, a mo�da za još ponekoga u stilu "Tko prvi - njemu djevojka". Iskazao se i 1993. prilikom jednog nastupa za HSP u Švicarskoj: dvorana "Spirgarten" u Zürich Alstettenu je bila dupkom puna, preko hiljadu ljudi. Mišo Kova� je trebao nastupiti nakon Paraginog nastupa, ali oko 22 sata mi je javljeno kako Mišo tra�i više od dogovorenog, te da ne kani pjevati, ako mu se to ne plati.
Otišao sam u hotelsku sobu hotela u �ijem sastavu je dvorana, te Miši, koji je le�ao na krevetu, izrecitirao nešto u stilu: "Bok Mišo - nismo se decenijama vidjeli. Dvorana je puna zbog Parage, ne zbog tebe. Sada ovako: ili �eš se u roku od deset minuta stvoriti na bini i obaviti posao, ili �u se ja popeti na binu i jasno i glasno kazati kako ne�eš nastupiti, jer nismo prihvatili tvoju ucjenu, a bendu �u re�i neka svira kaj im padne napamet!". Pjevao je!
* Prihvatiti kao izvo�a� novac iz crnih fondova politi�kih stranaka?
Globalni odgovor je: problem je u postojanju i korištenju crnih fondova, a ne na strani izvo�a�a.
Principijelni odgovor je: la�na dilema - to je slu�aj u podru�ju poreznih zakona i organa.
Dakle, situacija je kristalno jasna, ali praksa je u pravilu druga�ija u stilu "Tko bi nama stao na rep!?".
Jerbo mnogi su odrasli pod uvjetima gdje je prošmuglati bez pla�anja carine, izbje�i porez ili dati krive podatke na dokumentima gdje piše "porez pla�a taj i taj" bilo gotovo "pitanje �asti".
Tako je i estrada decenijama stasala kao tipi�ni primjer naše male privrede, baziran na "cash" poslovima (omiljena "narukvica"), izbjegavanju poreza na prihod i poreza na promet itd. - ukratko, u struci bi proglasili doslovce ludim onoga tko bi, kao svjesni gra�anin, prijavio prihod od silnih traperica i plo�a prodanih ispod ruke u Rusiji ili prihode od turneja za naše iseljenike izme�u Aljaske i Australije.
Posljedi�no, sa strankama se dogovara u debelim evrekima na ruku, i to �e i�i dok postoje crni fondovi (iz kojih se ionako prije svega financiraju predizborne kampanje stranaka!), a sam strana�ko-estradni biznis �e trajati tako dugo dok naše stranke ne shvate kako se kona�no moraju po�eti ozbiljno baviti politi�kim poslom, te da plan, program i izvršenje obveza i obe�anja nemaju veze s estradom.
Kako ne bi ispalo da sistem radi samo u modu "crnih fondova", imamo i slu�aj HSU: umjesto "casha", bend je nakon svirke navodno "ispla�en" u umirovljeni�kim besplatnim kartama za gradski prijevoz!
* Pjevati i na ekavskom "ako zatreba"?
Globalni odgovor: sloboda izra�avanja uklju�uje bilo koji strani jezik!
Principijelni odgovor: u konkretnom slu�aju se ne radi o 'bilo kojem' stranom jeziku - dapa�e!
Svojevremeno je našoj voditeljskoj eliti, koja je u sastavu Helga Vlahovi�, Ljubo Jel�i� i Oliver Mlakar nastupila u TV-emisiji Mi�e Orlovi�a, zamjereno što je s njim na ekavici otpjevala "Mi smo ve�ni!".
"Mi smo ve�ni!" - i previše toga kod nas je vje�no
Lako je zaklju�iti kako je u odgovoru na pitanje "Pjevati na ekavskom?" sadr�an i odgovor na pitanje reakcije u Hrvatskoj kada bi to danas ponovili.
Na�alost, previše toga kod nas je izgleda nepromjenjivo i vje�no.
* Nastupati u Srbiji?
Globalni odgovor: umjetni�ka sloboda kretanja podrazumijeva slobodu nastupa u bilo kojoj stranoj zemlji!
Principijelni odgovor: u konkretnom slu�aju se ne radi o 'bilo kojoj' stranoj zemlji - dapa�e!
Uz to se nadovezuju pitanja "Nastupati ili snimati s nekim iz Srbije?", "Kako �e na to reagirati 'moja' doma�a publika?", "Koji je omjer izme�u onih kojima je to svejedno i onih koji to gotovo smatraju izdajom?"; "Je li publika s ove i one strane Drine licemjerna prema samoj sebi, ako danas na nacionalnoj osnovi bojkotira ono što joj se nekada svi�alo?" itd.
�injenica: promet u oba smjera je sve ve�i!
Neki tvrde kako se pjesma ne mo�e zatvoriti u dr�avne granice, drugi tvrde kako mora odlu�iti tr�ište, tre�i tvrde kako to moraju, jer bez toga nemaju za �ivot - a politika ionako uporno radi na suradnji dr�ava tzv "Zapadnog Balkana" (sic!) koji ne postoji na zemljopisnoj karti. Barem ne u onom dijelu gdje je Hrvatska, ve� samo u politi�kim tikvama!
Htjeli ili ne, na taj na�in se polako etablira trend kako je dobro pjevati tamo gdje se i nekad pjevalo - i prelazi se preko toga kako je baš tamo bacano cvije�e na tenkove koji su uništavali naša sela i gradove; da s te strane nikada ne�e do�i ljudsko "�ao nam je!"; te da se ne mo�e oprostiti onima koji niti ne tra�e oprost, ve� i dalje unisono tvrde "politika nas je razdvojila", odnosno neprevedeno "Ko nas bre zavadi!?".
Što se ti�e naših izvo�a�a, mišljenja se kre�u od "Radije �u prestati pjevati i baviti se poljoprivredom nego i�i preko. Nije lova sve!", do "Ja sam otvoren za sve vrste suradnje!", i "Ima puno dobrih glasova u Srbiji. Ako me pjesma pozove vrlo rado bi otpjevao duet sa �eljkom Joksimovi�em".
Nekoliko primjera u prethodnom kontekstu:
Tereza Kesovija u vezi svog nastupa u Srbiji: "Povrije�ena sam izjavom kako ljudi koji idu pjevati u Srbiju nemaju dušu, povrije�eni su svi oni koji idu tamo. Pa koliki naši divni pjeva�i idu pjevati u Srbiju, nemogu�e je re�i da svi oni nemaju dušu!";
"Pod sloganom 'More, more', u beogradskom Sava centru nastupaju dvije dalmatinske klape i pjeva�i Meri Cetini�, Tedi Spalato, Vinko Coce i Goran Karan";
te Doris Dragovi� je nakon nastupa u Crnoj Gori oduzet status "Kraljice torcide".
Usput:
U pitanju o nastupima u Srbiji, o�igledno treba dodati i Crnu Goru.
To je jasno svima onima koji su do�ivjeli dolazak tenkova na podru�ju ju�no od Kupe, posebno stanovnicima Lasinje i susjednih sela koja su zajedno s crkvama i grobljima sravnjena sa zemljom (uklju�ivši i restoran pjeva�a Mladena Kozjaka i moju vikendicu).
Tenkovi su bili u sastavu armijsko-teroristi�kih jedinica iz Crne Gore.
Osobno mi je interesantan primjer s koncertom �or�a Balaševi�a u zagreba�kom Domu sportova: dvorana s preko 6'000 mjesta je bila prepuna - i to potvr�uje da nekoliko uzastopnih hrvatskih maksimalnih Eurovizijskih bodova na adresu Srbije nisu slu�ajni (što unaprijed "zabavlja" i komentatore švicarske televizije dok daju prognozu "Hrvatskih 12 bodova �e biti za Srbiju"!) te da su mnogi u Hrvatskoj više okrenuti prema istoku, nego prema zapadu.
Primjer pokleknule publike, jugo-nostalgija ili nešto više?
Mnogo, mnogo više!!!
*****
Sje�anja:
Tri puta "Ne ra�unajte na nas!"
Prvi puta: o nastupima u Srbiji
Estradno mrtav, a po autorskim i izvo�a�kim tantijemima još uvijek diskografski pomalo �iv, prisje�am se nastupa "Koralja" u Srbiji, posebno u Beogradu i pitam se je li bih to danas ponovio. Odgovor: niti u ludilu, nikada više!
Svako malo smo bili u Beogradu - u prolje�e koncert u Domu sindikata, u ljeto Tašmajdan, u jesen Hala sajmišta, a izme�u, ako igra “Dinamo”, na Marakani.
Do�eš u koncertnu dvoranu Doma sindikata s plišanih foteljama za njih dve hiljke beogradskih ljudi, pa si misliš kako mi od Osijeka do Dubrovnika nemamo niti pola dvorane za nas petsto.
Naš Studentski centar, skupa s ljetnom pozornicom plus HNK, stane u Dom sindikata. I sve je ozvu�eno - svaki kat, svaka lo�a, ništa tu ne fali!
Nakon toga odeš u Karlovac, Pulu i Rijeku – kako ne, imamo mi dvorana, pa sviraš u domu armije, kinu i pionirskom kazalištu!
Kako se ovdje brzo gradi! Otkada dolazimo u Beograd, �ak je i Batajni�ki drum nestao, jer se u blokovima grade cijele avenije!
Pa do�eš sljede�e godine - velegrad, onda do�eš još jednom - ovo je ve� prava metropola!
Sve grade, bahato grade, cijeli jedan grad su izgradili - bolnice, sportske dvorane i Marakanu, a kod nas u zaostatku, nemaš gdje svirati! Naši doma se mu�e oko kredita za “Šavri�a”, a ovdje se šakom i kapom dijele krediti za ku�e na našoj obali.
I sada te još i “Dinamo” kompletno zezne! Prije koncerta u Domu sindikata odeš na Marakanu, a tamo nas “Zvezda” tu�e u prvenstvu s 3:1! Onda do�eš na Tašmajdan i ne ideš na Marakanu jer po ljetu ne igraju pa nema 3:1, ali do�eš na koncert u Hali sajmišta i odeš prije na Marakanu, a tamo nas “Zvezda” tu�e u kupu opet s 3:1!
Zato smo na Marakani postali prvi bend kojem je pljeskalo preko 50’000 beogradskih ljudi! Navijali smo kao zadnji kreteni, urlali smo kao plavi �avoli u moru ekavaca, tako da je cijela tribina znala da su tu neki plavi. Nismo prestali niti kod 1:3, a u sedamdesetoj minuti smo morali krenuti na probu u Halu sajmišta. Mislili su da nam je pukao �ir i da više ne mo�emo gledati kako “Zvezda” mlati “Dinamo”.
Zato su nam prvo po�eli pljeskati oni oko nas, pa onda cijela tribina, a kako se oni, za razliku od nas, uvijek dr�e skupa - na kraju nam je pljeskao cijeli stadion koji zapravo nije imao pojma o �emu se radi! Preko 50’000 njih nam je pljeskalo sve dok se nismo izgubili u prolazu iza tribine - i to je bio najve�i pljesak koji smo ikada primili!
U Hali sajmišta je opet bilo par hiljada beogradskih ljudi. Organizatori grizu ovoga puta - misle da je došlo Vrijeme i svi znaju o �emu se danas radi - pred svima �ele dokazati kako su “Zlatni de�aci” bolji od “Koralja”! Mislim si: “Onom šapta�u Bobi Stefanovi�u iz “Zlatnih de�aka”, koji �ak i falš šap�e, sada su dodali �or�a Marjanovi�a koji je ovdje kao kralj - a nas su metnuli u sredinu, u sendvi�! Perfidno!
“Mi sada imamo “Zlatne de�ake”, ovo danas �e biti uzbudljivo!”, veli mi iza bine zna�ajno kit iz RTB-a, a ja se �udim: “Koji “dje�aci”? Još ju�er su bili u podrumu, ti buju tam još dost' morali trenirati - taj film ne bute gledali!" Ili mo�da ”Elipse” s Bojanom Hreljcem i Furdeom? Znam de�ke od kad' još nisu znali u kojoj ruci se dr�i trzalica i palica. Ti su još uvijek u susjednom podrumu kod tateka generala!”.
Tako je i bilo - odsvirali su, otišli i nikom ništa! Ali zato, kada smo mi silazili s bine, iza nas je ostala jeka lomljave, dok se cijela metalna konstrukcija tresla - i onda se desilo nešto nevjerojatno: nakon nas, niti �or�e Marjanovi� više nije mogao na binu!
Nevjerojatno! Svi su fu�kali i lupali nogama po �eljeznim tribinama sve dok se nije pokupio - htjeli su samo nas! Vjerujem da mu se to desilo samo jednom u �ivotu - i to sa zagreba�kim “Koraljima”, usred Beograda!
Odnekud se iza bine stvorio i Radivoje Kora�, košarkaš, i sportski veli: “Bravo - zaista niste mogli bolje uzvratiti na današnji Zvijezdin 3:1!
Danas su mi ta vremena i krajevi neizmjerno daleko, predaleko - ne ra�unajte na nas!
Drugi i tre�i puta: o dvije (nepoznate?) diverzije
U vrijeme pumpanja parolama"Smrt fašizmu, sloboda narodu!", "Bratstvo i jedinstvo!", "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!", "Za domovinu s Titom naprijed", "Mi smo Titovi, Tito je naš!"; u vrijeme kada su svakom prilikom na radiju i iz zvu�nika na �amki treštale partizanske, vele, narodne, pjesme "Ide Tito preko Romanije", "Lijepo ti je druga Tita kolo", "Dru�e Tito ljubi�ice bijela", koje nitko na �amki nije �elio �uti, niti ih je slušao, niti pjevao; u vrijeme kada je Dado Topi� pjevao o slobodi, pravdi i ljubavi prema �ovjeku, drugu i vo�i Josipu Brozu ("Prolog"), Meri Cetini� o narodu koji samo sluša poziv svog Tita kako bi krenuo u borbu ("Poziv na borbu") - bilo je i onih koji su druga�ije gledali. I djelovali!
Konkretno, od jednog znanca u to vrijeme sam saznao za dvije diverzije.
Prva je bila sabota�a koja se zbila "u krilu" narodne banke SFRJ, tj. u zavodu za tiskanje nov�anica. Znanac mi je poklonio �etiri, nakon otkri�a diverzije spašene nov�anice - dakle, ne radi se o falsifikatu, ve� o "lege artis" originalima izra�enih u tada, za tisak nov�anica nadle�noj instituciji.
Kao što je vidljivo, radi se o "detalju" 1892 - 1930!
Druga sabota�a je završila na pokušaju, jer je na sam dan otvaranja Kr�kog mosta (tada "Titov most"), uhapšena diverzantska trojka u sastavu taksist, stru�njak za dinamit i elektro-in�injer, koja je namjeravala most dignuti u zrak.
Elektro-in�injer je bio moj prethodno spominjani znanac.
(Poslije ga nisam više niti susreo niti �uo išta o njegovoj sudbini. Usput: bio je partijac i rukovodilac u jednoj zagreba�koj tvornici!).
Dakle, dva puta "Ne ra�unajte na nas" - kao svojevrsni odgovor na parolu "S Titom naprijed!"
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (37)
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
|
