Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (42)
Osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina

Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi. Današnji osvrt na glazbeni �ivot Zagreba 60-tih godina je izuzetno vrijedan prilog i upotpunjuje prethodne priloge o tadašnjem glazbenom �ivotu Zagreba i portal ga preporu�uje svim svojim �itateljima, kako starijoj tako i mla�oj generaciji...

*****

Crtice:

"Hall of Fame" i "Prvijenci" prve faze hrvatskog rocka

"Hall of Fame" hrvatskih rock sastava, pjeva�a i glazbenika 1960. - 1968.
"Hall of Fame" je još nešto što, barem do ovog trenutka, nismo imali, iako je generacija "ledolomaca" i onih koji su uz njih, ili neposredno poslije njih, uspostavili hrvatsku rock-scenu, to sigurno zaslu�ila.
Time ovaj "Hall of Fame" ostaje kao podsjetnik na te sastave i na ta nezaboravna vremena.

"Hall of Fame" reflektira pozicioniranje i rangiranje sastava kao što je to u prethodnih nekoliko nastavaka detaljno obrazlo�eno u "Tko je bio tko!", tako da se u "Hall of Fame" nalaze samo najva�niji sastavi koji su dali pe�at tom vremenu, dok je za mnoge druge to predstavljalo "filter" koji nisu prošli.

Opravdana je pretpostavka da �e netko postaviti pitanje zašto neki sastav nije uklju�en, ili �e tvrditi kako je morao biti uklju�en, jer je bio "jedan od prvih" ili "jedan od najstarijih", me�utim, odgovor je opet isti: evaluacija ura�ena po objektivnim kriterijima i scenskim do�ivljajem sastava '60-tih, negira i odbacuje inflaciju prisutnu u povijesti našeg rocka, po kojoj je gotovo svaki sastav bio "va�an" barem po tome što je bio "jedan od prvih" - kao da je va�nije tko je prvi potr�ao (ili �ak samo navukao tenisice!), od toga tko je prošao kroz cilj - i dao zapa�eni doprinos razvoju naše rock-scene.
Pogotovo jer je po�etkom 1960-tih situacija bila posebna i neponovljiva: sastavi su nicali svakodnevno i gotovo u svakom haustoru, tako da se kod pojave i prvih nastupa sastava radilo o razlici od mo�da samo tjedan dana (u nekoliko primjera to se desilo i kod onih najpoznatijih!), odnosno povijesno bitno je samo ono što su ti sastavi pru�ili i postigli. 

U tom smislu je i "Hall of Fame" svojevrsni prilog "uvo�enju reda" na tom podru�ju, a podaci o sastavima i  doga�ajima koji su po ne�emu bili povijesno prvi (a ne "jedan od mnogih prvih"!), posebno su izlo�eni u svojevrsnom dnevniku "Prvijenci u kolijevci hrvatskog rocka" koji se nadovezuje na "Hall of Fame".

"Hall of Fame"
* Sastavi
"Crveni koralji" (Zagreb)
"Bijele strijele" (Zagreb)
"Dinamiti" (Osijek)
"Mladi" / "The Mladis" (Zagreb)
"Roboti" (Zagreb)
"Zlatni akordi" (Zagreb)
"Kristali" (Zagreb)
"Bezimeni" (Zagreb)
"Uragani" (Rijeka).
"Delfini" (Zagreb)
"Grupa 220" (Zagreb)
"Lordovi" (Zagreb)
"Grupa Mi" (Zagreb)
"O' Hara" (Zagreb).

* �enski sastavi
"Ptice" (Zagreb)
"Lutke" (Zagreb)
"Šigele" (Zagreb)

* Pjeva�i
Krunoslav Slabinac - "Ki�o" ("Dinamiti")
Boris Babarovi� - "Barba" (Crveni koralji")
Toni Studeny ("Roboti")
Vladimir Rub�i� - "Maramica" ("Bijele strijele")
Zdenko Juran - "Jura" ("Delfini" Zagreb, "The Mladis", "Roboti")
Saša Sabli� ("Uragani")
Dalibor Brun ("Uragani")
Neven Mijat - "Fiko" ("Grupa MI")
Zlatko Slobo�inski ("Zlatni akordi", "�etiri suze")
Silvije Vedrina - "Kri�ica" ("Kristali")

* Pjeva�ice
Josipa LIsac ("O'Hara", "Zlatni akordi")

* Muzi�ari
- Solo gitara 
  Miroslav Luka�i� - "Miro" ("Crveni koralji")
  Josip Bo�ek ("Dinamiti", "Korni grupa")
  �eljko Kova�evi� - "Pes" ("Mladi")
  Zvonko �urak - "Riki" ("Kristali")                
  Nikola Sarapa - "Vaso" ("Zlatni akordi")
  �eljko Margeti� - "Marga" ("Bezimeni")
  Ivica �okalj ("Roboti")
  Vedran Bo�i� ("Griješnici", "Roboti", "Wheels of Fire")
  Svemir Opara ("Combo 5", "Kristali")

- Bubnjevi     
  Ratko Divjak ("Dinamiti")
  Josip Badri� - "Medo" ("Crveni Koralji")
  Predrag Drezga - "Dodo" (Mladi")
  Pepi Daj�man ("Atomi")
  Viktor Hromin ("Bijele strijele", "Roboti")
  Sre�ko Antonioli - "Kmica" ("Lordovi", "�etiri suze", "Delfini", "Zlatni akordi")
  �eljko Marinec - "Ma�or" ("Zlatni akordi")

- Bas gitara   
  Davorin S. Krog - "Dino" ("Crveni �avoli", "Crveni Koralji", "�etiri suze")
  Janko Mlinari� - "Truli" ("Bezimeni")
  Ivica Banfi� - "Bamfa" ("Bijele strijele")
  Raymond Rui� - "Ray" ("Delfini", Zagreb, "Wheels Of Fire")
  Mario An�ek ("Roboti")
  Zlatko Miksi� - "Fuma" ("Zlatni akordi")
  Alberto Krasni�i ("Dinamiti")
  Ivica Percl ("Kristali")
  Siniša Škarica ("Gruppa MI")

- Ritam gitara           
  Rudolf Šimunec - "Rudi" ("Crveni �avoli", "Crveni koralji")
  Mladen Haj�i� - "Hajac" (*Roboti")
  Ivica Miksi� - "Ico" ("Zlatni akordi")
  Branko Pe�kaj - "Korna" ("Mladi")
  Zlatko Tretinjak - "Treta" ("Bijele strijele")

- Klavir          
  Josip Rešeti� - "Joka" ("Sjene", "Crveni �avoli")
  Petko Kantar�ijev ("Bezimeni")

- Orgulje       
  Brane �ivkovi� - "Brane" ("Mladi", "Jutarnje zvijezde", "Grupa 220")
  Frano Para� ("O'Hara")
  Ivica Bali� - "Cobra" ("Bijele strijele", "Roboti")
  Walter Neugebauer - "Neno" ("Kristali", "Mladi", "Cadillac")
  Marijan Peharda ("Uragani")

- Saksofon    
  Jerko Dobrini� ("Kristali")
  Mahmut Ismailovski - "Mamut" ("Bezimeni)"
  Sanjin Kajba ("Uragani")
  Vladimir Lazi� ("Dinamiti")
  Aljoša Gojanovi� ("Grupa MI")
           
- Havajska gitara
  Fritz Marvin ("Roboti")

"Prvijenci" u kolijevci hrvatskog rocka

U povijest našeg rocka '60-tih spada i informacija o tome kada se nešto prvi puta desilo, tko je i u �emu bio prvi itd. Na�alost, takav pregled ne postoji, iako su to interesantni, za povijest našeg rocka va�ni - i s druge strane, doslovce banalni podaci. Ipak, nemamo ih, �ak niti �etrdesetak godina poslije!
Ono što nedostaje je svojevrsni "Dnevnik (naj)zna�ajnijih doga�aja" - i ovo je prilog u tom smislu.

* Prva rock'n'roll plo�a

- 1956. A tko drugi nego veliki Ivo Robi� - koji u prolje�e te godine, prakti�ki istovremeno s "Bill Haley &
  His Comets", objavljuje 'Shake, Rattle and Roll'.
  To je istovremeno naša prva plo�a snimljena na engleskom jeziku.
Informacija: na ovom linku mo�ete poslušati:  
Ivo Robi�: "Shake Rattle And Roll" (1956)  https://www.youtube.com/watch?v=fPJr_lupxh4

* Prvi javni nastup na hrvatskoj rock-sceni  
- 1957. Prvi javni nastup na hrvatskoj rock-sceni bio je kada je Karlo Metikoš namazan crnom pastom za
   cipele, kako bi li�io na crnca, uz kvartet "Regal" nastupio na "Prvom pljesku" u zagreba�kom Varijeteu.   

* Prvi hrvatski "elektri�arski" sastav   
- 1960. Prvi hrvatski elektri�arski sastav su bili rije�ki "Uragani", koji su 31.12.1960. u rije�kom kazalištu
   Viktor Car Emin svirali na novogodišnjem plesu.
   (Bitno: pritom se radilo o javnom, u tisku potvr�enom nastupu! Naime, svaki sastav ima svoju povijest i
    pri�u, ali relevantan je samo prvi javni nastup!
    Izjave nekih pretendenata, ako su u stilu "Osnovani smo po�etkom 1960.", "Osnovani smo u školi...",

   "Formirani smo na maturalcu...", itd., nisu relevantne ako ne postoje podaci o prvom javnom nastupu!).     

* Prvi plesnjaci s "elektri�arskim" sastavima  
- 31.12.1960. "Uragani" (Rijeka), nastupili na novogodišnjoj zabavi u kazalištu Viktor Car Emin
- 1961. "Uragani" (Rijeka), nastupi na razli�itim rije�kim plesnjacima
- 1962. "Roboti" Fritza Marvina, nastupi u zagreba�kom plesnjaku "Tucman"
- 1962. "Sjene", prvi samostalni plesnjak "elektri�ara" (u zagreba�kom orgošu "Medveš�ak")   
- 1963. "Dinamiti", prvi plesnjak "elektri�ara" u Osijeku   

* Prvi zajedni�ki nastup nekoliko rock sastava
Krajem 1961., u zagreba�kom Varijeteu nastupili su sastavi "Bijele strijele", "Bezimeni" i "Sjene".

* Prvi nastup "elektri�ara" u Glazbenom zavodu
- velja�a 1962. "Bijele strijele" u zagreba�kom Glazbenom zavodu (maturalna zabava)

* Prvi samostalni koncert nekog "elektri�arskog" sastava
- o�ujak 1962. "Kristali", koncert u zagreba�koj dvorani "Istra" u Teslinoj ulici   

* Prvi hrvatski rock pjeva� na europskim top-listama
- 1962. Karlo Metikoš alias Matt Collins s "'En ecoutant la pluie" ("Rhythm Of The Rain"), hitom koji ga je
   u Francuskoj postavio uz rock zvijezdu Johnny Hallydaya.    

* Prva instrumentalna radio snimka     
- listopad 1962. zagreba�ki "Atomi" (instrumentalka "Johnny Will")

* Prvi TV-nastup     
- krajem 1962., zagreba�ki "Atomi" s "Johnny Will" u emisiji "Mendo i Slavica", TV Zagreb

 * Prva rock plo�a nekog "elektri�arskog" sastava
- krajem 1962. "Bijele strijele" objavljuju rock singl "Svi tr�e oko Sue” ("Runaround Sue" od Diona) 

* Prva plo�a s doma�om instrumentalkom      
- krajem 1962. "Bijele strijele" objavljuju plo�u koja uz "Svi tr�e oko Sue”, "The Wanderer" i "Rastanak",
  sadr�i i vlastitu instrumentalku "Strijele".

* Prvi hrvatski autorski rock hit u inozemstvu
- 1962. "Pourquoi" Karla Metikoša alias Matt Collinsa, plo�a snimljena za Philips u Francuskoj.
   "Pourquoi" ("Zašto") je istovremeno bio autorski prvijenac jednog od naših najzna�ajnijih kompozitora.  

* Prvi muzi�ki �asopis
- 1962. po�inje izlaziti "Ritam" (Novi Sad), kao prvi i najpopularniji muzi�ki �asopis na podru�ju ex-YU,
   prvenstveno posve�en vokalno-instrumentalnim sastavima i jazzu. Prestao je izlaziti krajem 1965.

* Prvi nastup "elektri�ara" na Zagreba�kom muzi�kom festivalu      
- 1963. nastup "Bijelih strijela" na festivalu "Zagreb '63".

* Prva "elektri�arska" pjesma i plo�a naših autora       
- 1963. "Bijele strijele", pobjedni�ka pjesma "Ti si moje prolje�e" na festivalu "Zagreb '63"

* Prvi veliki rock koncert
- ljeto 1963. Koncert Karla Metikoša alias Matt Collinsa na prepunom stadionu "Šalata" u Zagrebu, pred
  oko 10'000 gledalaca (u pratnji Tria "Jeka", "Crvenih koralja" i nekoliko poznatih muzi�ara). 

* Prva doma�a rock turneja
- ljeto 1964. Turneja Karla Metikoša alias Matt Collinsa, s koncertima u tridesetak gradova, uz pratnju
  "Crvenih koralja". Turneja je ponovljena i sljede�e godine, uz pratnju Bijelih strijela.    

* Prvi hrvatski �enski rock'n'roll sastav
- 1964. "Ptice" (Zagreb)

* Prve ankete i nominacije za najbolji sastav ex-YU
- 1964. Zapo�ete su u organizaciji muzi�kog �asopisa "Ritam", i to tako da su anketama glasali �itaoci.
   "Crveni koralji" su u tri uzastopne godine (1964. - 1966.) izabrani kao najpopularniji sastav ex-YU.    

* Prvi instrumentalni hit u doma�oj preradi
- 1964. "Crveni koralji" s instrumentalkom "Napuljska gitara" - srebrna plo�a.

* Prvi veliki "elektri�arski" vokalni hit doma�eg autora
- 1964. "Crveni koralji" s "Rekla si volimo se" (Dino S. Krog) - zlatna plo�a.

* Prvi doma�i "elektri�arski" sastav koji je prodao više od 50'000, odnosno 100'000 plo�a
- 1964. i 1965 "Crveni koralji" s jednom zlatnom i tri srebrne plo�e

 * Prva velika smotra "elektri�ara" - prete�a gitarijada  
- travanj 1964. "Vatromet ritma", Beograd, Hala sajmišta. Nastupili su "Crveni koralji", "Zlatni de�aci", "Elipse", "iskre", "Alasi", "Lutalice" itd. - i �or�e Marjanovi�!  

* Prvi i jedini sastav koji je nastupao u Star-Club Nr.1 u Hamburgu  
- 1965. "The Mladis" ("Mladi")

* Prvi beat festival  
- jesen 1965. Zagreb, dvorana Studentskog centra. Nastupili su "Crveni koralji", "Mladi", "Dinamiti",
  "Uragani", "Zlatni akordi", "Delfini (Zagreb), "Kennedy Boys", �enski sastav "Šigele" i dr.

* Prvi pop - rock magazin
- 1966. po�inje izlaziti "D�uboks", prvi magazin posve�en doma�oj i stranoj pop i rock sceni.  

* Prvi jugoslavenski pop festival doma�ih kompozicija  
- 1968. Zagreb. Prvo i tre�e mjesto osvojili su "Crveni koralji" (kompozicije "Moja gitara" i "No�as sam
   sanjao"), a drugo mjesto "Grupa 220" (s kompozicijom D. Mlinarca "Prolazi jesen").

*****

Sje�anja:

Turneje na granici teenagerskog ludila

Neki detalji s turneje...  

Pišamo u more, a Mirek veli: “Nekak' su mi hla�e mokre!”. Gledam ga - mokar je �ak iznad koljena, pa mu velim: “Majmune, stojiš u vodi do koljena!”; a Barba meni: “Pa i tebi su mokre!”.
Gledam Barbu i mislim si: “Pa ne bum mu sad' k' vragu rekel kak' mu je i kravata mokra!”; ali onda Miro: ”Sve u vra�ju mater, zlo mi je - opet smo se naroljali!”; pa Barba: “Kaj 'opet' - još od Skoplja ste u komi,  totalka, ne znate ni kak' se zovete!”; a ja: “Idemo natrag u “Školjku”, ovo treba prerezati!”; Miro: “Pri�ekaj malo, okupal bum se kad' sam ve� u moru, baš je fina mese�ina!”, a Barba: “Jebate patak, pa gde ti vidiš mjese�inu?”.

U Rovinju smo. Nije to�no da smo pijani još od Skoplja, jer u Skoplje smo ve� iz Niša došli totalno grogi, a zapravo smo se naroljali u Leskovcu, gdje smo pijani kao �uskije došli iz Smedereva.
Sviramo po cijeloj Jugi, a usput zabavljamo i sebe i druge - nikad nam nije dosadno! U Smederevu smo naru�ili sto �ivih �aba-krasta�a koje smo podijelili ciganima zato što su nam rekli da smo “�abari”, a sve nakon što sam ja rekao da mi nismo cigani, nakon što su nam rekli da nas vole kao svoje!
Poslije smo na nekoj skeli cugali sa �abolovcima, i to u nekom pajzlu koji se prevrnuo, pa ga više nema.
U Leskovcu je bilo ludo, jer su ma�ke taman vidjele film “The Young Ones”. Onda mi do�emo na binu, Barba pjeva “The Young Ones”, a ma�ke po�nu gurati prste u usta, gristi nokte, kri�ati i tresti se to�no kao u filmu, kao da smo mi Cliff Richard i “Shadowsi”. Onda mi lupimo “We Say Yeah”, a ma�ke si po�nu �upati kosu to�no kao u filmu, ma baš isto – sve ovo je kao u filmu!
U hotelu smo poslije premjestili par soba s drugog kata na ni�e, nekaj i na cestu, a probudili smo se u Nišu. Tamo je bilo još bolje - kada smo došli imali su lijepi novi hotel “A”-kategorije, što više nije to�no.
U Nišu je bio i bazen, kao skela na Savi, pa smo Barbu navukli neka sko�i picigina na glavu u pli�ak od pola metra. Zabio se s glavom u dasku i napravio svije�u, da bi se nakon toga polako rušio kao kosi toranj u Pisi. Nije nam bilo �ao, jer mu je glava ve� otprije pucala od onoga puno prije i još više nakon što je dodao pola litre konjaka.

Prije toga smo bili u Crnoj Gori. Cijela Crna Gora je jedna velika, prašnjava serpentina - stalno se voziš po serpentinama, a u daljini gledaš more. Onda do�eš na more i sviraš u Boki Kotorskoj pred još jako malo doma�ih ljudi. U Pljevlji je trome�a, pa sviraš u domu armije koja sve �uva tako da je cijela ritam sekcija zaradila picajzle. Picajzle smo u zate�enom stanju importirali u Bosnu kako bi aginice malo �ivnule, a onda nam valjda niti age ne �e više tako mirno sjediti na koncertima.
U Sarajevu nam je �ak i na bini bilo dosadno - mi gore na bini, a u dvorani sjede age pa �ekaju kafu. Zato smo po�eli svirati! Zapo�eli smo sa “Bludnicom”, kako zovemo "Napuljsku gitaru", pa smo onda agama otpjevali “Dolazak” (to je ono s "Jedne no�i došli smo u grad, gdje djevojke su bile divne sve..."), a završili smo s “Good Gully Miss Molly”. Prvi pljesak za "Bludnicu" je pao tek kad smo završili “Dolazak”, a na kraju su nam dugo pljeskali, i to nakon što smo ve� bili u hotelu “Europa”! Imaju age refleks, tako da mo�da još uvijek tamo sjede, divane i �ekaju kafu.
Zato sada ne znamo tko je dobio okladu! Barba veli da su nam na kraju pljeskali na “Good Gully Miss Molly”, ja velim da su nam pljeskali na “Bludnicu”, a Miro ne �e presuditi! Veli da mu jasno samo to, da se agama mora puno polakše svirati.  
U Mostaru smo svirali pred doma�om publikom, a kako je bilo i onih koji divane i �ekaju kafu, za njih smo usporeno odsvirali par brzaka. Pa su sku�ili i pljeskali s neznatnim kašnjenjem - ipak imaju bolje reflekse za ono što nije sevdalinka, ne zovu ih naši doma�i tek tako "mostarskim liskama".    
U Banja Luci nije bilo niti aga niti "liski", ali su mi nekakvi nikakvi za vrijeme pauze zabili �avao u moju crvenu Fendericu! I to onaj debeli, bosanski, sa srpskom šraubom - baš je ispalo dobro da na gitaru nisam platio carinu!

U Skoplju smo svirali na godišnjicu potresa - još uvijek je sve u ruševinama, to je zbiljam bilo grdo. Jedino gdje je dobro završilo je nova velika zgrada policijske stanice u centru grada - ta je srušena do temelja! Svirali smo na Kalama - tamo je predivno, kao da je netko ljetnu pozornicu iz Tuškanca preselio na Maksimirska jezera i kroz sve to pustio Mre�nicu.
Imali smo koncert dan prije “Golden Gate” kvarteta, a dan poslije Mine ili Milve, svejedno, koja je doletila i odletila privatnim avionom dok smo mi kartali i pili, tako da nas na kraju nije ni �ula ni vidjela.
De�ki iz “Golden Gate” kvarteta su stigli prije nas, pa sam par puta sjedio pored njih na probi. To su bile �udne probe! De�ki sjede povaljeni na stolcima, šeširi ili kape natu�eni do nosa, a ri�obradi i jasno bijeli klavirista samo okre�e note i svira. Nakon jednog sata - gotovo! De�ki su u sebi pjevali, malo su se ljuljali na stolcima - i to je bilo sve. Pa tako dva dana, dva puta na dan! Osim kljave - niti glasa, niti tona, vlada apsolutna tišina! Na bini su pjevali kao bogovi, a poslije nastupa nas nisu tra�ili autograme!
U svakom slu�aju, uz “Golden Gate“ sam se znatno oporavio, a de�ki su za to vrijeme delali: Barbu su neke ma�ke odnekud dopelale ravno na nastup, a na poklon je dobio brdo epruvetica s ru�inim uljem iz Bugarske; Rudek se vratio s nekakvim flašama mastike sa sedam pe�ata i deset diploma; Miro je s nekom Ljupkom prerezao ostatak iz Niša, pa se nije oporavio, a Medo je to sve skupa organizirao.

U vlaku za Beograd, Miro i ja smo ostali sami u kupeu, jer su de�ki otišli cugati u vagon-restoran, a mi do tamo nismo mogli pješke hodati. Kad su se de�ki vratili u kupe, cijeli vagon je jako mirisao po ru�inom ulju, jer si je Mirek sve Barbine epruvetice ispraznio u ga�e. Poslije toga je na eks popio pola litre Rudekove mastike i onda je na licu mjesta pao kao pokošen. Nikad u �ivotu, niti prije niti poslije, nisam vidio nekoga koji je kao on, u jednoj sekundi i na licu mjesta ostao pijan!
De�ki su ga našli u komi, uko�enog na podu, a ja mu nisam mogao pomo�i, jer me je mastika gušila na prozoru gdje sam pani�no lovio zrak. Kada sam došao do zraka, odmah sam odzujao za Mirekom, a de�ki su na nama, umjesto na bubnju kako je to red, igrali belu do Beograda.
U Beogradu su nas odveli u studio RTB-a, gdje me je neki Buco dr�ao na stolcu sve dok nismo snimili plo�u. U pola snimanja smo za peh pojeli nešto toplo, i to me je tako udarilo da sa stolca više nisam mogao gledati u studio. Ne znam kako se Miro osje�ao, ali niti on se nije mogao dignuti sa stolca kada su navodno trijezni preslušavali snimke, a nije niti stalno naštimavao gitaru, što je znak da je kriti�no.
Tako smo snimili moj najve�i hit i zlatnu plo�u “Rekla si volimo se!”.

"Vatromet ritma" u beogradskoj Hali sajmišta 

Svako malo smo u Beogradu - u prolje�e imamo koncert u Domu sindikata, u ljeto je Tašmajdan, u jesen Hala sajmišta, a izme�u, ako igra “Dinamo”, je Marakana! Do�eš u koncertnu dvoranu Doma sindikata s plišanim sjedeljkama za njih dve hiljke, pa si misliš kako mi od Dubrovnika do Osijeka nemamo niti pola dvorane za nas petsto. Kako se ovdje brzo gradi! Otkada dolazimo u Beograd, �ak je i Batajni�ki drum nestao - u blokovima se grade cijele avenije! Pa do�eš sljede�e godine - velegrad! Pa do�eš još jednom - ovo je ve� prava metropola s kojom mi za uglavnom naše novce nemamo veze!
Sve grade, bahato grade, cijeli jedan grad su izgradili, pa bolnice, sportske dvorane i Marakanu - a kod nas u zaostatku nemaš gdje svirati! Naši doma se mu�e oko kredita za “Šavri�a”, a ovdje se šakom i kapom dijele krediti za ku�e na našoj obali. Naš Studentski centar, skupa s ljetnom pozornicom plus HNK, stane u Dom sindikata gdje je sve do daske ozvu�eno, svaki kat, svaka lo�a - ništa tu ne fali!
Nakon toga odeš u Karlovac, Pulu i Rijeku - kako ne, imamo i mi dvorana - pa sviraš u domu armije, kinu i pionirskom kazalištu! Da - u Rovinju u ljetnom kinu, jasno "Beograd", gdje publikum sjedi na drvenim klupama iz nekog predratnog vatrogasnog doma, ili na travi, na ceradama!

I sada te još i “Dinamo” kompletno zezne! Prije koncerta u Domu sindikata odeš na Marakanu, a tamo nas “Zvezda” tu�e u prvenstvu s 3:1! Onda do�eš na Tašmajdan i ne ideš na Marakanu jer po ljetu ne igraju pa nema 3:1, ali poslije do�eš zbog koncerta u Hali sajmišta, prije toga opet odeš na Marakanu, a tamo nas “Zvezda” opet tu�e, sada u kupu, i to opet s 3:1!
Zato smo na Marakani postali prvi bend kojem je pljeskalo preko 50’000 beogradskih ljudi. Navijali smo kao zadnji kreteni, urlali smo kao plavi �avoli u moru ekavaca, tako da je cijela tribina na našoj strani znala da su tu neki plavi. Nismo prestali niti kod 1:3, ali u sedamdesetoj minuti smo morali krenuti na probu u Halu sajmišta. Valjda su zaklju�ili kako je nama plavima od muke puknuo �ir i da više ne mo�emo gledati kako “Zvezda” mlati “Dinamo”, pa da zbog toga odlazimo - i zato su nam prvo po�eli posprdno pljeskati oni oko nas, pa onda cijela tribina, a kako se oni uvijek dr�e skupa dok tupe isto i cijeli svijet ne uvjere u svoje la�i - na kraju nam je pljeskao cijeli stadion, cijela "Marakana", a da skoro nitko nije imao pojma o �emu se radi!

Preko 50’000 njih nam je pljeskalo sve dok se nismo izgubili u prolazu iza tribine - i to je bio najve�i pljesak koji smo ikada primili! 

U Hali sajmišta ih je bilo nekoliko hiljada. Organizatori grizu ovoga puta, jer misle da je došlo Vrijeme i svi znaju o �emu se danas radi: danas se pred svima mora dokazati da su njihovi “Zlatni de�aci” bolji od “Koralja”! Mislim si: “Taj film nebute gledali, znam de�ke kad' još nisu znali u kojoj ruci se dr�i trzalica!”.
Naime, prošle godine su nam prije koncerta na Tašmajdanu prišli neki de�ki. Tresli su se od treme, htjeli bi nam svakako pokazati kako sviraju, otfurat �e nas s tuta�ima do sebe i vrnuti natrag, �as posla!
Nikom se nije išlo, osim mene koji sam s njima otišao. Do�eš tamo u stilu "veni, vidi, vici" - generalska ku�a, podrum kao “Ribnjak”, de�ki ne znaju svirati, ali sve imaju! Tu je i jedan iz RTB-a koji se ve� trese. Veli: “Kad' de�ki nau�e, onda �emo s njima snimati jugoslovenske hitove”. Gledaju te znati�eljno što �eš re�i, a ja se sjetim onoga debakla u orgošu na Sige�ici s “Plavokosima” i velim: “Dobro je bilo de�ki!”.
Tako sam u njihovom samom po�etku upoznao skoro dva benda, "Zlatne de�ake” i "Elipse", generalsku dje�icu koja bi svirala. Poslije te s mercedesom odfuraju u hotel, u “Slaviju”, a ti onda od muke pustiš puno vode, jer na “Slaviji” je to dobro: visoko gore s terase na krovu vidiš sve dole do punih stolova na hotelskoj terasi i pritom promatraš beogradske suncobrane dok vjetri� fino u luku vu�e.

Da, sada zaista misle kako je danas došlo Vrijeme, a za svaki slu�aj su onom šapta�u Bobi Stefanovi�u iz “Zlatnih de�aka”, koji �ak i falš šap�e, dodali �or�a Marjanovi�a koji je ovdje više nego kralj - a nas su metnuli u sredinu, u sendvi�! Lukavo - prvo te po�kale, a onda slijedi kraljevski K.O.!   
“Mi sada imamo “Zlatne de�ake”, ovo danas �e biti uzbudljivo!”, veli mi iza bine zna�ajno onaj isti tip iz RTB-a, a ja se �udim: “Koji 'de�aci'? Pa još ju�er sam ih slušal u top�iderskom podrumu, puno prerano su izašli, ti buju još dugo morali trenirati! Ili mo�da ”Elipse” s Bojanom Hreljcem i Furdeom? Ti su još gori, bolje da su ostali u podrumu!”.
Tako je i bilo! Odsvirali su i otišli - nikom ništa, publika ih uop�e nije šljivila. A kada smo mi silazili s bine, iza nas je ostala jeka lomljave, dok se cijela metalna konstrukcija tribina tresla kao da je potres.
Nakon toga, niti �or�e Marjanovi� više nije mogao na binu! Svi su fu�kali i lupali nogama po �eljeznim tribinama sve dok se nije pokupio - htjeli su samo nas! Velikom �or�u publika nije dala na binu!   
Vjerujem da mu se to desilo samo jednom u �ivotu - i to sa zagreba�kim “Koraljima”, usred Beograda! Odnekud se stvorio Radivoje Kora�, košarkaš - legenda, i kao pravi sportaš rekao: “Bravo de�ki - zaista niste mogli bolje uzvratiti za današnji poraz "Dinama!”. Pomislih: "Sad' je jasno zakaj ga Ple�aš cijeni!"   

Gdje smo još nakon toga bili.. 

Poslije toga smo otišli u Vojvodinu. Cijela Vojvodina je jedna ravnica, ali mi smo se skroz do Novog Sada vozili kroz duga�ki, crni tunel. To je posljedica cuge od koje ponekad ne vidiš krajolik.
U Novom Sadu me u hotelu uvijek �ekaju pivopije, kojima nakon svirke na stadionu “Vojvodine” uzimam mjeru u šahu. Zbog njih pijem samo limunadu, pa poslije izme�u Novog Sada i Subotice nije bilo tunela. U Subotici smo svirali pred doma�om publikom, a poslije smo posjetili klub “Crvenih Koralja” u Gudurici Donjoj. Jedva smo došli do tamo - pred svakom lokvom smo morali izlaziti iz kombija i sa štapom mjeriti dubinu. Kada smo došli u klub, tamo su nas �ekali stolovi nakrcati cugom, klopom i kola�ima - �ak su i jednu svinju krknuli za nas! 
Ja nisam imao vremena za svinju s kola�ima, jer me je nekamo odvela Uprava kluba, a Medo se izgubio i odbubnjao s predsjednikom kluba - jer predsjednik kluba “Crvenih Koralja” u Gudurici Donjoj je mala, crna, feš coprnica bez metle. De�ki su za to vrijeme puno radili sa �lanstvom, tako da smo u našem klubu u Gudurici Donjoj na kraju ostali do jutra. One najvatrenije fanove smo pozvali u Beograd, a tamo smo im odmah po dolasku u “Slaviju” priredili zajedni�ki koncert.
Tada je iz Zagreba došla Alida s tre�eg kata, koja nam vodi blagajnu, administraciju, potpisuje slike i razglednice s našim slikama i po stanu preska�e vre�e s pismima naših fanova, i vrlo ozbiljno izjavila: “De�ki, ovo nebu dobro svršilo!”. Nismo to shvatili ozbiljno i dalje smo se zezali - sve dok nam nije rekla da je mislila na to da imamo preko sto klubova.
Sto klubova!? Pro�u te trnci kada pomisliš na sto klubova sa �lanstvom, pa onda još uprava kluba na �elu s predsjednicama - tako da na kraju �ak ne stigneš niti dati autogram!

Zato smo otišli na Kosovo gdje �ensku ne smiješ niti pogledati. Na Kosovu smo stalno bljuvali, jer tamo nismo htjeli samo svirati: prvo moraš upoznati i ljude i njihovu kulturu, a tek onda im svirati “Shadowse”! A oni su nam dali burek od kojeg nam je bilo jako loše, uz to su nam uvaljali nekakvu “bozu” od koje se stalno bljuje, onda smo morali jesti njihovu “bakljavu” koja je kao mlinci u toploj zaše�erenoj vodi bez oraha i cveba, i na kraju su nam rekli da se nakon toga ne �emo više mo�i prtljati oko onih u dimijama. Medo je mrknuo i salatu, pa smo pola koncerta u Prištini svirali bez bubnjara - taman digne desnu palicu i ho�e odbrojati ritam, a onda se uko�i i odgega iza bine!
Ina�e, u Prištini još uvijek nisu napravili Muzej narodne revolucije i nemaju Trg �rtava fašizma, pa sve d�amije imaju minarete. Tu nemamo klub “Crvenih koralja”!

Janeza se ne sje�am - bio sam grogi još od Skoplja! Tehni�ari su mi ispri�ali da je najbolji koncert ipak bio u “Tivoliju” u Ljubljani, a Barbi i Mireku je isto bilo �ao što se baš ni�ega ne sje�aju. Po mojem, ja sam u Ljubljani bio samo tri minute! U prvoj minuti sam bio s Barbom u “Slonu” na prvom katu, a onda se sve, skup sa slonom, okrenulo. Poslije je došla druga minuta u kojoj je netko tuširao moju Carnaby-Street obleku - od glave do pete sav sam bio u skupim, šarenim krpama, a oni mene pod tuš, kao hitni tretman pred izlazak na binu. Grozno! U tre�oj minuti sam se u pola koncerta odjednom našao na bini.
Ne znam koji me je to idiot, još onako mokrog od tuša, spustio na binu! Taman sam nešto zapjevao, i onda je sve otišlo u publiku - i moj štender s mikrofonom, i Rudi koji me je htio zadr�ati na bini, i njegovo poja�alo koje uvijek metne nekam gore visoko, pa jedan tonski stup - Janezi su navodno poludili, mislili su da je sve skupa show.
�ak su mislili da je show i to kad si je Rudi od jada polupal gitaru! Bijelu Fendericu – sâm ti u ruci ostane vrat s nekakvim �icama. Fenderice su dobre gitare - na bini je ostala velika rupa kao podsjetnik onima koji misle da “Koralji” mekano sviraju!
Ustvari, problem nije bio u Ljubljani - Miro i ja smo se prestali sje�ati još tamo u Mariboru gdje završavaju Kranjice, a ja sam sebi jedva došao tek na bini u Rogaškoj Slatini. I to usred bazena! Sve ti se manta, a Janez te skup s instrumentima metne na neku splav u bazenu koji je ve�i od malog bazena na Šalati. Cijeli svijet se ljulja, a ti sviraj, pjevaj i kopaj show! Nemaju Janezi pojma kako izgleda pravi Rock’n’Roll!  Ipak, u Rogaškoj na kraju i nije bilo tako loše - ima tamo puno više od ona tri rogaška srca!

I sada smo kona�no opet u Rovinju, ali gdje sviramo - na terasi kina Beograd! To�no tamo gdje sam nekada kao klinac sjedio na vojni�kim dekama dok smo ljeti gledali tko je kome ukrao krave i tko je nakon toga br�e potegnuo! Prošli puta smo bar svirali u Tvornici duhana, a ovo sada je totalno bez veze - i na kraju završiš u moru ispred kina, i to još “Beograd”! Dobro Mirek veli: “Nekak' su mi hla�e mokre!”.
Kako je samo sve nekad, ne tako davno prije, bilo jednostavno - uzmeš gitaru, sjedneš se na stepenicu gore pod Fumom, i sviraš curama “Tell Lora I love her!”.    

Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)

Od istog autora:

Crtice i sje�anja iz Zagreba (41)

 

Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude. 
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.