Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 7

Tako lako, a tako teško (razumljivo)
Kasta, rikša i još ponešto

Indijska kasta je po definiciji, zatvorena društvena grupa povezana odre�enim zanimanjem i predod�bom o zajedni�kom podrijetlu, koja sklapa brakove samo unutar svoje grupe i ima svoje obi�aje i zakone.

U Indiji su postojale �etiri kaste. Brahmane su predstavljali sve�enici i u�eni ljudi, kastu Kshatriya, vojnici, ratnici i visoki dr�avni djelatnici. U kasti Vaishya su bili trgovci, zemljoposjednici i zemljoradnici, dok su se u najni�oj Shudra kasti, nalazili obrtnici i nadni�ari. Podjela na kaste ovdje završava, a svi ostali ne nabrojani, su predstavljali nedodirljive. U Indiji je za ove ljude uobi�ajeno ime Parias, a Gandi ih je svojevremeno nazivao Harijans-djeca bo�ja. Ovi ljudi sa samoga dna indijskog društva, koji još uvijek obavljaju najprljavije i najte�e poslove, sami su sebe nazivali Dalits-slomljeni.

Pripadanje nekoj kasti je bilo odre�eno ro�enjem, a u Indiji su i danas u upotrebi liste s prezimenima na osnovu kojih se mo�e sa sigurnoš�u odrediti tko pripada kojoj kasti.

Osnovni principi svake kaste su izdvajanje od okolice, poredak po rangu i na osnovu toga podjela rada.
Sistem kasta danas egzistira u Indiji ilegalno, ali u glavama Indijaca je on svakodnevica i realnost.

Kaste su prilikom osamostaljenja i stvaranja nove Indije slu�beno ukinute, no i danas se rijetko tko �eni s nekim iz druge kaste, ljudi su podijeljeni za vrijeme jela, a podjele postoje i po etni�koj pripadnosti i jeziku.

Podjela na kaste se ne mo�e svesti samo banalno, na podjelu siromašnih i bogatih. Danas u Indiji postoje siromašni Brahmani i bogati Nedodirljivi. Gospodin K. R. Narayanan je bio u periodu od 1997. do 2002. godine predsjednik indijske dr�ave i prvi Parias na tome visokome polo�aju.

Uvijek kada bih sjeo u rikšu, a sjedao sam veoma rijetko, imao sam neugodan osje�aj. Nigdje u Indiji nije o�itija razlika izme�u siromaštva i bogatstva, kao u ovome prometalu. Voza�i koji okre�u pedale i u znoju lica svoga zara�uju kruh svakidašnji, naj�eš�e dolaze iz najni�ih gra�anskih slojeva, a zadu�eni su da ljude iz viših kasta, koji sjede u ionako previsoko izdignutom sjedalu, voze od mjesta A do B.

Ne priznajem podjelu na kaste i zbog toga izbjegavam korištenje ovoga vozila, ali mi je s druge strane �ao kada me netko od rikša voza�a, doslovno moli da me preveze, kako bi nešto zaradio i na taj na�in prehranio mnogobrojnu obitelj i podmirio nezaja�ljivu dr�avu.

Rikšu �e �ovjek na�i u svakome mjestu  Indije, a posebice tamo gdje postoje turisti�ke znamenitosti.

Cjenkanje je sastavni dio indijskog društva, a onda se �ovjek na�e u neugodnoj situaciji: da u d�epu sa�uva kunu, dvije, ili da pomogne s kunom, dvije, brutalnu i beskompromisnu borbu za pre�ivljavanje voza�a rikše i njegove obitelji.

Distance do pet kilometara u pravilu prelazim pješice, cijenu dogovaram prije vo�nje, a ponekad precijenjenu vo�nju akceptiram bez ljutnje.

E, zbog ovakvoga moga jasnoga stava, s vremena na vrijeme, a dosta �esto, se upalim kao šibica, kada vidim rikšu natovarenu s par vre�a ri�e, dok na vrhu ponosno sjedi vlasnik i prigovara voza�u, koji je na rubu svojih snaga, zašto se ne kre�e br�e.

Još više me smeta kada se dvoje ili troje dobro ugojenih muškaraca i �ena iz gornjih sfera društva, uvale u sjedalo rikše i opterete sa svojih par stotina kilograma �ovjeka koji tijekom dana pojede zdjelu ri�e, a njegovo tijelo se sastoji samo od ko�e i kostiju. Zbog �ega ne iznajme još koje vozilo?

U Indiji je kao nigdje u svijetu, hotela svih kategorija i cijena. Kraj onih koji koštaju par tisu�a dolara za no�, prolazim i u�ivam u prekrasnim fasadama ili na par minuta pro�em pored livrejisanih vratara u carstvo �ula.

Najviše je smještaja u kategoriji „milijun i jedna zvjezdica“, koji ne košta niti jednog jedinog centa. Problem je ovdje samo u tome, da su ovi „hoteli“ ve� godinama rezervirani i u njima se ni uz najbolju volju ne mo�e dobiti smještaj. Svi slobodni prostori na ulicama, posebice u blizini autobusnih i �eljezni�kih stanica, su neplanirano desetlje�a unaprijed popunjeni.

Ostali normalni hoteli su dobri i po cijeni prihvatljivi, a po�eli li �ovjek imalo europskoga komfora, cijene no�enja postaju europske. Ve�i dio smještaja je namijenjen doma�im gostima, a turist mora do licenciranog hotela. Prijava se obavlja jednostavno i hoteli su direktno povezani elektronskom mre�om s policijskim stanicama, što je dodatna garancija sigurnosti boravka u Indiji.

Posebno povoljno i dobro se mo�e no�iti u hodo�asni�kim domovima Dharamsala, ili u nekoj od �eljezni�kih stanica. Oba smještaja su nadprosje�no uredna i �ista.

Skupljanje dobrovoljnih nov�anih priloga na ulici ili hrvatski re�eno prosja�enje, je u Indiji prisutno posvuda, ali se mora razlikovati dvije vrste ljudi koji prose.

Jedna skupina se smjestila ispred i oko turisti�kih znamenitosti, organizirani su, �ine ih prvenstveno �ene s malom djecom u rukama i �esto su agresivni.  

Ispred hinduisti�kih hramova i svetih gradova, smjestila se druga skupina, koja nikada nije nasilna, i koja se zadovolji sa šakom ri�e ili vo�kom.

Bilo kako bilo, u Indiji se ne daje prosjacima kako bi im se pomoglo, ve� da bi se poboljšalo svoju vlastitu startnu poziciju za budu�i �ivot.

Mogu�e je sresti u Indiji i prosjake koji dolaze iz dobrostoje�ih krugova, i za vrijeme hodo�aš�a  prose, kako bi i sami do�ivjeli taj osje�aj neimanja i ovisnosti o darovima drugih. 

Grad, rijeka, planina...
„Ek tha Raja...“ - Udaipur i Jaipur

Put vodi  na jug. Okolica se mijenja, polagano se napušta pustinja, a cesta se uspinje u zelena Aravalli brda.

Udaipur, bijeli grad.

Za brojne turiste koji putuju kroz Indiju, Udaipur je najljepši grad. Bijele ku�e i hinduisti�ki hramovi su se smjestili oko dva umjetna jezera: Pichola i Fateh Sagar.

U starom dijelu grada sve se odvija prema dobro uhodanom klišeju. Brojne prodavaonice suvenira, antikviteta, slika, krpica... Grad smješten na padinama Aravalli brda, u kojima se mo�e nai�i na tigra i leoparda, ima pored lijepe okolice i vrlo ugodnu klimu.

Od turizma, umjetnosti i rudnih bogatstava, u prvom redu urana, kojima obiluje okolica Udaipur, ovdje dobro �ivi pola milijuna �itelja.

Na Pichola jezeru se smjestila Jag Niwas, jedna od brojnih ljetnih rezidencija bivših vladara. U njoj se sada nalazi, najpoznatiji i najromanti�niji hotel Indije. Cijene no�enja dosti�u i astronomskih par tisu�a dolara za no�.

Dobro je prije rezervacije pogledati www.tajhotels.com, mo�da se na�e i kakva posebna sni�ena ponuda, od sedam, osam, stotina zelenih nov�anica.

Pala�a i današnji hotel su postali širom svijeta poznati kroz „Octopussy“, jedan od filmova o Jamesu Bondu, tajnom agentu 007. Film se svakodnevno više puta tijekom dana, besplatno prikazuje u ujdipurskim kavanama i restoranima.

Nedaleko od hotela je kraljevska pala�a u kojoj se danas nalazi muzej, biblioteka i još tri druga hotela visoke klase. Vlasnik svega je Maharana Arvind Singh Mewar, sada osamdesetogodišnjak i nasljednik najstarije dinastije na svijetu. Njegovi predci su nekada bili najhrabriji i najuspješniji borci protiv nadiru�ega islama.

Maharana, nekada Veliki ratnik, ima danas �elju da u budu�nosti, unutar zidina pala�e, bude cijeli kulturni centar i dio univerziteta.

Jedan kralj, koji ne slu�i svome narodu, je kao oblak bez kiše, glasi indijska poslovica.

Na redu je par stotina kilometara puta na sjever. Cilj je Pink City, kako �itelji Rajastana nazivaju svoj glavni grad.

Jaipur, roza-crveni grad.

Roza je boja sre�e kod Hindusa.
Jaipur je grad ukras, ne samo zbog toga što je u njemu centar indijske proizvodnje nakita, ve� zbog svojih gra�evina, atmosfere, tradicionalnih zanata i trgovina. Dvadeset kilometara dobro o�uvanih gradskih zidova, okru�uju stari dio grada. Na njima je osam ulaza, a iznad staroga grada na brdu, se smjestila Tigrova utvrda, Nahargarh.

Pola milijuna ljudi �ivi u starom gradu i svakodnevno se sre�e sa stotinama tisu�a rikši, automobila, motora i svetih krava. Najte�e im je ipak iza�i na kraj s zlo�estima, kra�i vi�nim majmunima, kojih je desetak tisu�a u starom gradu.

Tisu�e makaka majmuna ima i svoj hram, dvjesto pedeset godina stari hram Galta.

I ovdje u Jaipur je bivša kraljevska pala�a pretvorena u objekte dobrodošle za zajedni�ko dobro, a pripadnici kraljevskog klana �ive izvan grada.

Hawa Mahal je zaštitni znak Jaipura i njegova najve�a atrakcija. Pala�a vjetrova, je izgra�ena 1799., a sve u cilju da dvorske dame mogu neopa�eno promatrati što se dešava na ulici za vrijeme neke od hinduisti�kih procesija. Na pala�i su 924 prozora bez stakla.  

Alisa u labirintu ukusa
Samosa i društvo iz vreloga ulja

Od ranoga jutra do kasno u no� na ulicama Indije se mo�e na�i nešto za gricnuti. U vrelome ulju se rumeni sve što se mo�e zamisliti. Paprika, patlid�an, krumpir, mrkva, karfiol i ostalo se uvalja u tijesto i pe�e u velikim metalnim posudama na otvorenoj vatri. Tu su i razni zape�ci, pope�ci, okruglice, faširi...
Ima ovoga �uda  nebrojeno, svaka regija ima svoj recept, ali je jedno zajedni�ko cijeloj Indiji.

Samosa, trokutaste taškice od tijesta, punjene povr�em i krumpirom, na�u se u svako doba i na svakome mjestu Indije, a sretao sam ih i u ostalim dijelovima jugoisto�ne Azije i u zemljama isto�ne Afrike.
Bilo kuda - samosa svuda!
A mo�e u nevolji i vada i pakora i mirchi bada...

Foto galerija

Tekst i fotografije: Milan Rajši�
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Od istog autora:

Putopis svjetskog putnika Milana Rajši�a:
(Ne)podnošljiva lako�a putovanja
Indija 6