Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Upoznajmo Svijet kroz pps-priloge

Kada sam izme�u mnogih pps-priloga koji mi svakodnevno sti�u dobio prilog Etiopija - depresija Danakil, sjetio sam se da je prof. Filip �orluki� svojevremeno radio u Etiopiji pa sam htio o Danakilu �uti nešto "iz prve ruke" i upitao sam ga, je li bio u toj pustinji.

Filip je prilog proslijedio svojim prijateljima uz sljede�i komentar:

Dragi svi, evo prijatelj Zvonimir me je iznenadio izvrsnim prilogom o etiopskoj Depresiji Danikil i pitanjem jesam li je posjetio!

Etiopija - depresija Danakil
(Ako se ne poka�e slika preko cijelog ekrana, popra�ena glazbom, stisnite na tipkovnici tipku F5)

Nisam imao ni opremu ni prigodu za tako nešto, ali moram nešto re�i o mome boravku tamo.

Ja sam 1967. g. u ime Carske vlade radio u svojstvu nadzornog organa na gradnji rafinerije nafte, koju su gradili Sovjeti u gradu Asabu na obali Crvenog mora. Eritreja je tada bila u sastavu Etiopije. U prilogu je i izvrsna karta. Na karti se vidi da sam Danakilsku pustinju prelijetao zrakoplovom.

Klimatski uvjeti su bili vrlo teški. Oko podne temperatura u hladu je iznosila oko 47 stupnjeva Celzija, a vlaga visokih  98 %! Osim nu�nih i što je mogu�e kra�ih obilazaka gradilišta, po danu smo bili uglavnom u klimatiziranim prostorijama. Prema tradiciji, Asab je mitsko rodno mjesto prijateljice izraelskog kralja Salomona, kraljice od Sabe. Tada se na radiju još mnogo govorilo o pokretu ekumenizama koji je zapo�eo papa Ivan XXIII. Ja sam u takvom okru�ju zapo�eo sa znanstvenim komparativnim istra�ivanjem svih povijesno poznatih religija, a na temelju dotadanjih istra�ivanja, 1983. g. sam objavio knjigu: "Kamo ideš �ovje�e", koja je u još dva izdanja tiskana u 11.000 primjeraka! Poslije rata sam nastavio s istra�ivanjima i sad imam novi rukopis.

Saznao sam nešto malo o Filipovom boravku u Etiopiji, ali ništa o Danakilu pa sam podatke potra�io na internetu i evo što sam na portalu Svijet oko nas pronašao:

Danakil pustinja - Pakao na Zemlji

Danakil pustinja le�i u sjeveroisto�noj Etiopiji, na 100 metara ispod morske razine. Pustinja Danakil išarana mnogim vulkanima i potocima lave, proglašena je od National Geografic najokrutnijim mjestom na planeti.

Pustinja Danakil najnegostoljubivija je i najvru�a regija na planetu s temperaturama �esto iznad 60 C. Ovaj presušeni rukavac Crvenoga mora, jedno je od vulkanski najaktivnijih krajeva svijeta.

Voda koja je bila ovdje je isparila zbog pomicanja zemljine kore koje je dovelo do podizanja gorja Danakil na sjever, �ime je ovo podru�je odje�eno od mora a za sobom je na bivšem morskom dnu ostavila debeli sloj soli.
 
Sumpor i alge pretvaraju vru�e izvore u mlake �ivih boja. Kada voda ispari, soli i minerali oblikuju �ivopisnu koru.

Izme�u ostalih ovo je dom i vulkana Erta Ale. Erta Ale je aktivni štitasti vulkan.
 
Na lokalnom jeziku njegovo ime zna�i “planina koja se dimi”, a njegovu ju�nu rupu, sa koje se obi�no cijedi lava, stanovnici zovu “ulaz u pakao”. Erta Ale visok je 613 metara i nalazi se u depresiji, tj. podru�ju ispod razine mora.

Na vrhu ima lavino jezero, jedno od najdu�e postoje�ih na svijetu.

Ipak i u tako skromnim uvjetima u Danakilskoj pustinji �ivi �ak 130.000 stanovnika, – nomada sto�ara. Ve�inom su to pripadnici naroda Afari (Adaemara) i Tigranje koji se uz nomadsko sto�arstvo bave i kopanjem i va�enjem bijelog zlata – soli koje se zatim karavanama odvozi na prodaju.

Afarska šatorska ku�a poznata kao “ari” sastoji se od štapova pokrivenih s krevetskim prostirkama. “Burra” ili logor se sastoji do dva ili više arija, te su za njega odgovorne �ene. Afari svoju prehranu temeljenu na mesu i mlijeku upotpunjuju tako što sol koje otkopaju u pustinji, isto kao i višak mlijeka i �ivotinjske ko�e, prodaju na tr�nicama u Senbeteu i Batiju.

Kako nastanjuju neke od najsurovijih dijelova svijeta, pleme afara poznato je po svojoj prilagodljivosti, divljaštvu, ali i neustrašivosti i ponosu. pa ipak, u suhim i vru�im dijelovima sjeveroisto�ne etiopije danas ih prati reputacija najzanemarenije i najmarginaliziranije etni�ke skupine u zemlji.

Iako su, kao kod ve�ine naroda, neki njihovi pripadnici migrirali u gradove i prihvatili “zapadni” ili kozmopolitski na�in �ivota, ve�ina Afara su još uvijek nomadski sto�ari koji uzgajaju koze, ovce i krave u pustinji. Tokom sušnih sezona ve�ina ih migrira i logoruje na obalama rijeke Avaš. Deve su glavno prijevozno sredstvo dok putuju od pojilišta do pojilišta. Ve�ina migrira u visoravni s dolaskom kišne sezone kako bi izbjegla poplave i komarce.

Afari su sna�no povezani s okolišem i divljim �ivotinjama, te dijele zemlju i njene resurse sa �ivotinjama bez da im �ine štetu. Zahvaljuju�i tome Afari se smatraju zaslu�nim za o�uvanje endemskog afri�kog divljeg magarca (Equus Africanus), koji je izumro u drugim okolišima.

Zbog siromaštva zemlje na kojoj �ive i pustinjskog kraja (godišnje padne manje od 300 mm kiše, a temperature se vrlo rijetko spuštaju ispod 40°C), nemaju prirodne izvore vode pa im se ona dovozi cisternama iz drugih podru�ja.

Struju ima samo glavno afarsko naselje, Asayita, ali u isto vrijeme ima je samo polovice naselja, nikada cijelo.

Izvor: Portal Svijet oko nas, www.svijetokonas.net
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

 

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.