Mikuška: Kopa�ki rit nestaje, JUPP ne radi ništa
Drugi �ovjek Javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit Tibor Mikuška dao je otkaz zbog "frustracije uništavanjem prirode Kopa�kog rita koju vodstvo parka tolerira i dozvoljava". U razgovoru za Alert otkriva o kojim se kršenjima zakona radi i najavljuje borbu za prirodu kao predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.
Predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode Tibor Mikuška, danas ve� bivši stru�ni voditelj, dao je otkaz u Javnoj ustanovi „Park prirode Kopa�ki rit“ i zadnji dan na tom radnom mjestu odradio 29. listopada ove godine. Glavni razlog odluci nakon gotovo 10 godina rada i dodatnih 11 mjeseci volontiranja bila je, ka�e, frustracija uništavanjem prirode Kopa�kog rita koju vodstvo parka tolerira i dozvoljava. Nepravilnosti su po�ele još za bivše ravnateljice Melite Mihaljevi�, ali kulminirale su, naglašava Mikuška, kada je na mjesto ravnatelja parka imenovana ravnateljica Biserka Vištica.
Kao predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode Mikuška, dok je bio stru�ni voditelj, u nekoliko navrata javnost je obavještavao o nepravilnostima koje se doga�aju u Kopa�kom ritu. Da je u sukobu s vodstvom ustanove postalo je o�ito kada se po�etkom listopada javno odrekao prijedloga nacrta novog Plana upravljanja Parkom prirode Kopa�ki rit. U razgovoru za Nezavisni magazin za okoliš – Alert, Mikuška otkriva što u parku me�unarodno poznatom po bogatstvu ptica mo�varica i drugih rijetkih i ugro�enih biljnih i �ivotinjskih vrsta dr�i kršenjem zakona i pravila zaštite prirode:
- U Parku prirode Kopa�ki rit prirodna baština se posljednjih godina sustavno uništava, a pri tome Javna ustanova ne poduzima ništa efikasno kako bi takve pojave sprije�ile. Drugo, opstruira se i onemogu�ava rad na me�unarodnim projektima vezanima uz zaštitu prirode što šteti kako samom ugledu javne ustanove, tako i sustavu zaštite prirode u cjelini. Plan upravljanja kakav je u listopadu pokazan javnosti nije više znanstveno-stru�no utemeljen, niti omogu�uje odr�ivo korištenje prirodnih dobara. To je bila zadnja kap koja je prelila �ašu i preko �ega nisam mogao niti �elio prije�i. Uza sve to, posljednjih godina sam, zajedno sa svojim suradnicima na poslu neprestano šikaniran i opstruiran u svom radu. Zbog tog sam na kraju, sukladno Zakonu o radu, podnio zahtjev za zaštitu radnih prava. To su glavna �etiri razloga zbog kojih sam dao otkaz u Javnoj ustanovi, te �u se za zaštitu Kopa�kog rita i prirodne baštine Hrvatske dalje boriti putem Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode i nevladinog sektora – ispri�ao je Mikuška.
Tvrdite da se priroda u Kopa�kom ritu iskorištava jednako kao i 1980.-ih kada Javna ustanova, kao posebna institucija koja upravlja zašti�enim podru�jem nije postojala. Mo�ete li navesti primjere?
To�no je da su do 1997. godine zašti�enim podru�jem Kopa�kog rita upravljali njegovi korisnici. Kako je svaki od tih korisnika (šumarstvo i lovstvo, poljoprivreda i vodoprivreda) vukao na stranu svojih interesa, dolazilo je do velikih problema i do degradacije staništa i prostora, a zaštita prirode nije bila dovoljno efikasna. Upravo zbog toga je 1994. promjenama Zakona o zaštiti prirode uvedeno da zašti�enim podru�jem treba upravljati jedna javna ustanova, a da korisnici trebaju prilagoditi poslovanje i korištenje prirodnih dobara op�em interesu zaštite prirode i boljitku lokalnog stanovništva.
Gledaju�i od zapada prema istoku, na zapadnom dijelu Parka prirode nalazilo se 1200 hektara poljoprivrednih površina. Tijekom posljednje tri godine, Belje i Odvodnja iz Darde izvršili su melioracijske radove i fizi�ki uništile gotovo sva rubna staništa uz poljoprivredne površine i ve�inu vodene i mo�varne vegetacije u kanalima. Na taj na�in uništena su staništa za najmanje 20 vrsta ptica gnjezdarica koje su prestale gnijezditi, te zaklon svim ostalim divljim �ivotinjama, uklju�uju�i vrste sa Crvene liste poput obi�ne vidre, barske kornja�e, ali i drugih vrsta poput npr. srna ili ze�eva.
Poljoprivredna proizvodnja na tim površinama je i dalje suviše intenzivna te smo bili smo svjedoci redovitog trovanja glodavaca postavljanjem otrovnih mamaca. Zahvaljuju�i tome, broj ptica grabljivica, npr. škanjaca mišara koji se hrane upravo glodavcima, znatno je opao – nekada se na tim površinama moglo tijekom jeseni i zime vidjeti i do 50 primjeraka, danas ih mo�ete nabrojati jedva desetak. Pretvaranje 300 hektara poljoprivrednih površina u pašnjake, što je vrlo pohvalno i po�eljno, nije bilo dovoljno da bi kompenziralo gubitak staništa i opadanje populacija na preostalih 900 hektara.
Ovi melioracijski radovi, koji su u potpunoj suprotnosti s ciljem o�uvanja zašti�enog podru�ja tj. o�uvanjem i unaprije�enjem vla�nih i mo�varnih staništa zbog kojih je Kopa�ki rit i zašti�en, doveli su do isušivanja poljoprivrednih površina, ali i opadanja razina nadzemnih i podzemnih voda izvan poljoprivrednih podru�ja, osobito u šumama koje se neposredno na njih nastavljaju. Smanjenje razine podzemnih voda i poreme�aji vodnog re�ima dovode do ubrzanog sušenja šuma tzv. branjenog podru�ja, osobito hrastovih sastojina u predjelu oko Dvorca Tikveš. U ovim šumama hrastovi stari izme�u 90 i 110 godina ne mogu se prilagoditi ovim naglim promjenama, te se masovno i ubrzano suše.
Ovdje sad dolazimo do slijede�g velikog korisnika u zašti�enom prostoru – Hrvatskih šuma Uprave šuma Podru�nica Osijek. Umjesto da potenciraju istra�ivanje i rješavanje problema sušenja šuma, one zauzimaju nihilisti�ki pristup koji bi se mogao sa�eti u parolu: „Što se posuši, to �emo i posje�i!“. Ve� do 2002. godine bilo je posje�eno 200 posto više hrasta lu�njaka nego što je bilo propisano šumsko-godspodarskim osnovama. U posljednje �etiri godine pod izgovorom „sanitarne sje�e“ koli�ina posje�enih hrastova eksponencijalno raste iz godine u godinu – s 1500 m3 u 2005. na 8100 m3 tijekom 2008. godini. Tako nepovratno nestaju stare šume i staništa rijetkih i ugro�enih vrsta �ivotinja, poput crne rode koje ne�e gnijezditi u šumama koje su mla�e od 50 godina. Trebamo znati da od oko 5300 hektara šuma u sastavu Parka prirode na desnoj obali Dunava samo 500 hektara predstavljaju hrastove šume, a manje od polovice ih je starije od 50 godina.
Stoga nije �udno da na podru�ju zašti�enog podru�ja i njegove bli�e okolice nismo nikad dokazali prisustvo više od 11 pari ovih ugro�enih ptica, a danas im staništa nao�igled nestaju. Ova nekontrolirana sje�a dovodi u pitanje njihov opstanak na ovim podru�jima.
S druge strane, ove sje�e ne prati odgovaraju�e pošumljavanje, pri �emu je najdrasti�niji primjer vidljiv u Posebnom zoološkom rezervatu u predjelu Mali Bajar gdje je izvršena �ista sje�a šume na površini ve�oj od 200 hektara koja je nakon toga ostavljena neure�ena i nepošumljena. Mi u Hrvatskom društvu za zaštitu ptica i prirode smatramo da je ovakav na�in postupanja šumama u jednom zašti�enom podru�ju potpuno neprihvatljiv.
Osim što se ne vrši odgovaraju�e pošumljavanje, prirodni procesi obnove šumskih ekosustava onemogu�eni su zbog planova razvoja intenzivnog lovstva, kojeg provodi ista tvrtka koja se bavi i šumarstvom - Hrvatske šume Uprave šuma Podru�nica Osijek. Zbog previsokih populacija �eljenih vrsta divlja�i mladice koje ni�u nemaju šanse stasati u drve�a jer ih divlja�, osobito zimi kada su uvjeti ishrane ote�ani, potpuno pobrsti. Tako s jedne strane imate pojavu sušenja i propadanja starih šuma, a s druge strane pojavu ote�ane prirodne obnove. I jedno i drugo je uzrokovano ljudskom djelatnoš�u, a kao krajnji rezultat imate sustavno opadanje kvalitete šumskih ekoloških sustava.
Iako bi JUPP po Zakonu o zaštiti prirode trebala nadzirati korisnike i njihove gospodarske aktivnosti u zašti�enom podru�ju i spre�avati kršenje zakona, tvrdite da korisnici rade što ho�e.
- Iako se korisnici prostora nastoje opravdati razli�itim izgovorima, rezultati njihova djelovanja u prostoru su i više nego o�iti: provo�enje melioracija i intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje, propadanje šumskih ekosustava, napuštanje proizvodnje i zapuštanje ribnjaka Podunavlje, te razvoj planova i izvo�enje radova na kanaliziranju rijeka i vodotoka, osobito na Dravi i dijelom Dunavu, uzrokuju opadanje populacija rijetkih i ugro�enih vrsta biljaka i �ivotinja, kao i uništavanje njihovih staništa. Javna ustanova niti u jednom od ovih slu�ajeva nije odgovaraju�e odgovorila i efikasno sprije�ila radnje štetne po prirodne vrijednosti zašti�enog podru�ja, iako su zaštita i o�uvanje prirodnih vrijednosti prva dva temeljna cilja propisana zakonom o zaštiti prirode zbog kojih je i osnovana.
Dobar primjer predstavlja i slu�aj dr�avnog lovišta „Podunavlje-Podravlje“ koje u cijelosti uklju�uje park prirode i Posebni zoološki rezervat Kopa�ki rit, i �ije Rješenje o osnivanju krši zakonske propise ove dr�ave. Stoga bih predlo�io da pitate ravnateljicu Ustanove što je poduzela kako bi riješila ovaj problem.
Me�utim, osim tzv. „obi�nih“ posjetioca �iji broj svake godine sve više raste, ovaj park posje�uju i mnogi doma�i i me�unarodni stru�njaci koji se razumiju u zaštitu prirode i upravljanje zašti�enim podru�jima. Njihovim stru�nim o�ima ovakve devastacije prirode u zašti�enom podru�ju ne mogu proma�i, te se pitaju što se tu doga�a i što javna ustanova �ini da bi sprije�ila takve aktivnosti. Upravo zbog neodr�ivog korištenja prirodnih dobara i još uvijek neefikasne zaštite se Kopa�ki rit, osim na listi vla�nih i mo�varnih podru�ja od me�unarodnog zna�aja, nalazi na listi Ramsarskih podru�ja u kojima se negativne ekološke promjene dešavaju – tzv. Montreaux listi.
Budu�i da je Kopa�ki rit Ramsarsko te Me�unarodno va�no podru�je za ptice (IBA), za njega su zainteresirane i me�unarodne institucije i stru�njaci drugih zemalja jer �ele doprinijeti o�uvanju njegovih vrijednosti. Ka�ete da vodstvo parka onemogu�ava provo�enje me�unarodnih projekata.
Tijekom 2007. godine u suradnji s nizozemskom nevladinom udrugom Arc Nature, Ustanova je uspješno prijavila projekt restauracije vla�nih pašnjaka pomo�u starih pasmina goveda i konja. Fond nizozemske vlade "BBI Matra" odobrio je 300 tisu�a eura za ovaj trogodišnji projekt i restauraciju tzv. "pašnjaka za divlja�“ koji su prekriveni invazivnim vrstama biljaka poput �ivi�nja�e, zlatošipke ili ciganskog perja. Svrha projekta je bila, da se upotrebom slavonsko-srijemskog podolca i posavskog konja, sli�no kao u parku prirode Lonjsko polje, smanji prisustvo invazivnih vrsta biljaka, koje niti tzv. divlja� ne koristi za ishranu, te ove površine dovedu u stanje prirodnih pašnjaka.
Osim restauracije staništa, va�an cilj projekta je i o�uvanje genofonda tradicionalnih, a danas ugro�enih pasmina doma�ih �ivotinja. Tre�i cilj je bio vezan uz razvoj turisti�ke ponude jer bi autohtona goveda i konji obogatili prirodne i krajobrazne zna�ajke tog dijela parka, a samim tim i ponudila dodatnu vrijednost našim posjetiteljima.
Me�utim, provedbu ovog projekta više od godine dana onemogu�avaju Hrvatske šume jer nisu �eljele izdati suglasnost za korištenje tog dijela šumskog zemljišta. Ovdje je va�no spomenuti da je Dragutin Vra�evi�, �lan Upravnog vije�a Ustanove, istovremeno i upravitelj Uprave šuma Podru�nice Osijek. Iako je on, zajedno s ostalim �lanovima Upravnog vije�a bio za ovaj projekt u fazi njegove izrade i prijave, onoga trenutka kada je projekt odobren, po�eo je zastupati potpuno suprotno mišljenje i izra�avati svoje protivljenje njegovoj provedbi. Istovremeno, Hrvatske šume šumsko zemljište na planiranoj lokaciji projekta, navodno, dale su u zakup jednom privatnom poduzetniku. Kao rezultat toga, i u potpunoj suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti prirode i Prostornog plana PP Kopa�ki rit, najmanje 60 hektara pašnjaka u predjelu Vrati� je preorano i pretvoreno u poljoprivredne povšine na kojima se uzgajala monokultura je�ma, a �ije je sjeme dodatno bilo tretirano �ivom protiv klijavosti. Smatram da sve gore navedeno predstavlja klasi�an sukob interesa.
Tek ovih dana, nakon što je ovaj projekt doveden do razine me�unarodnog skandala, i kada je nizozemska vlada kao investitor putem svojeg veleposlanstva kontaktirala i Upravu za zaštitu prirode i Upravu Hrvatskih šuma u Zagrebu, izgleda da �e se potrebna suglasnost izdati, te da �e se kona�no mo�i krenuti u provedbu projekta. Me�utim, godina dana je na našu sramotu ve� izgubljena. To je samo jedan od primjera.
Koji su još me�unarodni projekti zaustavljeni?
Osobito neugodan slu�aj zbio se 2006. godine kada je u okviru INTERREG fonda pripreman veliki me�unarodni projekt u partnerstvu sa Sveu�ilištem u Pe�uhu, Sveu�ilištem u Kaposvaru, Nacionalnim parkom Dunav-Drava i jednom ma�arskom ekološkom udrugom. Na pripremnom sastanku s ma�arskim partnerima ravnateljica Biserka Vištica obe�ala je punu suradnju na ovom projektu i mene imenovala za njegovu provedbu. Me�utim, niti deset dana prije roka za aplikaciju projekta ona, na u�as ma�arskih partnera, obaviještava da Ustanova ne�e sudjelovati u njemu, iako je projektnom dokumentacijom bilo predvi�eno bar 200 tisu�a eura za hrvatske partnere, uklju�uju�i Javnu ustanovu.
Ovaj projekt na kraju je ipak prijavljen i pod nazivom „DravaInterEco“ uspješno proveden tijekom 2007. godine, naravno bez sudjelovanja Javne ustanove. U sklopu ciljeva projekta ostvarena je vrlo va�na suradnja ma�arskih i hrvatskih stru�njaka, izra�eni su priru�nici istra�ivanje i pra�enje stanja bioraznolikosti du� rijeke Drave, te sakupljeni vrlo va�ni dokazi o prirodnim vrijednostima rijeke Drave i dijelova podru�ja Baranje koji �e se koristiti prilikom uvrštanja ovih podru�ja u pan-europsku ekološku mre�u NATURA 2000. Me�utim, zbog odustajanja Javne ustanove Hrvatska nije iskoristila zna�ajna nov�ana sredstva iz pretpristupnih fonda Europske unije, a projekt su sa hrvatske stane na kraju odradile tri nevladine udruge.
Pretpostavljamo da je sli�an sukob bio i pri izradi prijedloga Plana upravljanja. Na njegovu predstavljanju po�etkom listopada u prostorijama JUPP-a rekli ste da se ogra�ujete od sadr�aja plana. Zašto?
Prvi Nacrt plana upravljanja 2003. godine izradio je zagreba�ki Elektroprojekt sa suradnicima, tvrtka koja do tada nije radila planove upravljanja za zašti�ena podru�ja. Unato� tome, posao s njima je ugovoren i za njegovu izradu je potrošeno oko 2,3 milijuna kuna, a pla�en je novcem iz zajma Svjetske banke tj. Me�unarodne banke za obnovu i razvoj. Izrada ovog nacrta je bila puna nepravilnosti na koje sam kao stru�ni voditelj redovito ukazivao i zbog �ega sam dolazio u sukobe sa tadašnjom ravnateljicom, Melitom Mihaljevi�, te na kraju bio degradiran tako da sam godinu dana nakon toga vodio parni�ni spor protiv Javne ustanove koji sam na kraju sudski i dobio. Ovaj Nacrt nikada nije ušao u daljnju proceduru javne rasprave i prihva�anja jer je tada novoosnovani Dr�avni zavod za zaštitu prirode savjetovao da je bolje da se, zbog njegove loše kvalitete i neuskla�enosti sa zakonom o zaštiti prirode, niti ne šalje u daljnji postupak.
Na drugom Nacrtu Plana upravljanja, kojeg je Ustanova zapo�ela raditi vlastitim sredstvima i snagama, radili su svi zaposlenici Parka pod mojim vodstvom. Organizirali smo radionice sa svim dionicima prostora – od Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda ili Belja, do sportsko-ribolovnih i lova�kih društava i lokalne samouprave, ali i konzultirali opse�no me�unarodno znanje iz podru�ja zaštite i upravljanja poplavnim podru�jima velikih rijeka. Ovaj Nacrt je bio gotov po�etkom rujna. No tada se u njegovu izradu upli�e ravnateljica Ustanove koja je po svom znanju i naho�enju po�ela mijenjati taj dokument i izbacivati sve što je dr�ala nepotrebnim. Ovaj cenzorski pristup doveo je do toga da Nacrt plana upravljanja koji je bio predstavljen na seriji javnih radionica krajem rujna ignorira kako znanstvene �injenice koje imamo o ovom prostoru, ignorira struku, tako i osnovne principe izrade planova upravljanja zašti�enim podru�jima. Stoga sam se, osim na spomenutoj radionici,od ovakvog Plana ogradio i putem internog foruma svih zaposlenika u zaštiti prirode, dakle pred oko 300-njak stru�njaka i kolega.
Zbog svega o �emu pri�ate sigurno niste mogli imati zdravu radnu atmosferu. Kakvi su bili radni uvjeti u posljednje vrijeme u JUPP-u?
Svjesno sam bio onemogu�avan u radu. Kada bi izašao na teren i uo�io devastaciju prirode protivnu zakonu i o tome obavjestio glavnog nadzornika i ravnateljicu ovi doga�aji bi se uglavnom ignorirali u smislu da se nije poduzelo ništa kako bi se daljnja devastacija na terenu što prije efikasno sprije�ila. Tada bih ove slu�ajeve uništavanja prirodnih vrijednosti samoinicijativno prijavljivao glavnoj inspektorici u Upravi za zaštitu prirode nakon �ega bi uslijedila reakcija – zatrpavanje poslovima i rokovima koje je nemogu�e ispuniti. Iako sam zadu�en za stru�nost rada ustanove, iz ureda ravnatelja nisam dobivao niti materijale sa sjednica Upravnog vije�a, niti druge bitne materijale potrebne za uspješno obavljanje svog posla. Iako sam po Statutu Ustanove bio du�an, u 2008. godini sudjelovao sam na najviše �etiri sjednica Upravnog vije�a od odr�anih najmanje deset. Zbog svega gore navedenog sam i podnio zahtjev za zaštitu radnih prava.
Imat �ete više vremena za rad kao predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode. U posebnom �lanku u Alertu detaljnije �emo predstaviti rad društva. Za sada ukratko, �ime se bavite?
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode trenutno radi na nekoliko me�unarodnih i nacionalnih projekata istra�ivanja i zaštite ptica, te njihovih staništa. Isti�em projekte vezane za Ornitološki zna�ajna podru�ja od me�unarodne va�nosti (IBA), redovito zimsko prebrojavanje ptica mo�varica, me�unarodno prebrojavanje populacije bijelih roda ili aktivnosti vezane uz Me�unarodni dan promatranja ptica. Od kampanja najva�nije su nam one na zaštiti Drave, proglašenje Kopa�kog rita nacionalnim parkom, kampanja protiv lova i krivolova, što uklju�uje zaštitu Delte Neretve u kategoriji parka prirode, a pripremamo još dosta toga. Sve navedene projekte i kampanje odra�ujemo profesionalno, ali volonterski. Stoga �emo se potruditi da se Društvo profesionalizira na organizacijskoj razini.
Izvor: Alert - nezavisni magazin za okoliš,
Razgovarao i snimio Kruno Kartus
*****
Dipl. ing. Darko Varga, prvi predsjednik Upravnog vije�a javne ustanove Park prirode Kopa�ki rit, koji nam je i ukazao na gornji prilog, dan kasnije je u Alertu napisao i svoj komentar na intervju s Tiborom Mikuškom.
Sutra na portalu:
Darko Varga komentira intervju s Tiborom Mikuškom
