Kolo - �asopis Matice hrvatske:
40. obljetnica Deklaracije o nazivu i polo�aju
hrvatskog knji�evnog jezika
Deklaracija o nazivu i polo�aju hrvatskog knji�evnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. o�ujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, knji�evnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozovi�, Radoslav Kati�i�, Tomislav Ladan, Slavko Mihali�, Slavko Paveši�, Vlatko Pavleti�), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. o�ujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Ve� 15. o�ujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo knji�evnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove:
Deklaracija o nazivu i polo�aju hrvatskog knji�evnog jezika
Višestoljetna borba jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu kulminirala je revolucionarnim preobra�ajem u razdoblju od 1941. do 1945. Tekovine Narodnooslobodila�ke borbe i socijalisti�ke revolucije omogu�ile su svim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da u�u u novu fazu njihova povijesnog postojanja. Oslanjaju�i se na temeljna na�ela socijalizma o pravu svakog �ovjeka da �ivi slobodan od svake podjarmljenosti i o pravu svakog naroda na potpun suverenitet i neograni�enu ravnopravnost sa svim drugim nacionalnim zajednicama, Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i Makedonci formirali su federativni savez, sazdan od šest socijalisti�kih republika, kao jamstvo te uzajamne ravnopravnosti, me�usobnog bratstva i socijalisti�ke suradnje.
Na�elo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhva�a i pravo svakoga od naših naroda da �uva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Me�u tim atributima odsudno va�nu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod slu�i, jer je neotu�ivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezi�ne varijante ili �ak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.
Novosadski dogovor opravdano je deklarirao zajedni�ku lingvisti�ku osnovu srpskog i hrvatskog knji�evnog jezika ne pori�u�i historijsku, kulturno–historijsku, nacionalnu i politi�ku istinu o pravu svakoga naroda na vlastiti jezi�ni medij nacionalnog i kulturnog �ivota. Te su tekovine formulirali i ustavni tekstovi, i Program Saveza komunista, politi�kog predvodnika naših naroda u revolucionarnoj borbi.
Ali usprkos jasno�i osnovnih na�ela, stanovite nepreciznosti u formulacijama omogu�avale su da ta na�ela budu u praksi zaobila�ena, iskrivljavana i kršena unutar širih pojava skretanja u realnosti našega društvenog i ekonomskog �ivota. Poznato je u kojim su okolnostima u našoj zemlji o�ivjele tendencije etatizma, unitarizma, hegemonizma. U vezi s njima pojavila se i koncepcija o potrebi jedinstvenog »dr�avnog jezika«, pri �emu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom knji�evnom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog središta naše dr�avne zajednice. Usprkos VIII kongresu, IV i V plenumu CK SKJ, koji su u našim danima posebno naglasili va�nost socijalisti�kih na�ela o ravnopravnosti naših naroda pa, prema tome, i njihovih jezika, putem upravnog aparata i sredstava javne i masovne komunikacije (saveznih glasila, Tanjuga, JRTV u zajedni�kim emisijama, PTT, �eljeznicama, tzv. materijala ekonomske i politi�ke literature, filmskih �urnala, raznih administrativnih obrazaca), zatim putem jezi�ne prakse u JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i politi�kim organizacijama, fakti�no se i danas provodi nametanje »dr�avnog jezika«, tako da se hrvatski knji�evni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan polo�aj lokalnog narje�ja.
Osobito va�ne inicijative privredne i društvene reforme, oslanjaju�i se na bitna svojstva našeg samoupravnog socijalisti�kog društva, obvezuju nas da na podru�ju svoga djelovanja – jezika, knji�evnosti, znanosti i kulture uop�e – poduzmemo sve potrebno da se u neposrednoj praksi ostvaruje i ostvare sva izlo�ena na�ela našeg socijalisti�kog sustava.
Na toj osnovi potpisane hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i organizacije smatraju da je neophodno potrebno:
1) Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost �etiriju knji�evnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga. U tu svrhu treba izmijeniti formulaciju iz Ustava SFRJ, �l. 131, koja bi morala glasiti ovako:
„Savezni zakoni i drugi op�i akti saveznih organa objavljuju se u autenti�nom tekstu na �etiri knji�evna jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hrvatskom, slovenskom, makedonskom. U slu�benom saobra�aju organi federacije obvezno se dr�e na�ela ravnopravnosti svih jezika naroda Jugoslavije.“ Adekvatnom formulacijom treba osigurati i prava jezika narodnosti u Jugoslaviji.
Dosadašnja ustavna odredba o „srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku“ svojom nepreciznoš�u omogu�uje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog knji�evnog jezika, jednako me�u sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasno�a omogu�uje da se u primjeni srpski knji�evni jezik silom stvarnosti name�e kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazuju mnogobrojni primjeri, a me�u njima kao najnoviji nedavni Zaklju�ci pete skupštine Saveza kompozitora Jugoslavije. Ti su zaklju�ci objavljeni usporedno u srpskoj, slovenskoj i makedonskoj verziji kao da hrvatskoga knji�evnoga jezika uop�e nema ili kao da je istovjetan sa srpskim knji�evnim jezikom.
Potpisane ustanove i organizacije smatraju da u takvim slu�ajevima hrvatski narod nije zastupan i da je doveden u neravnopravan polo�aj. Takva se praksa ni u kojem slu�aju ne mo�e opravdati ina�e neosporenom znanstvenom �injenicom da hrvatski i srpski knji�evni jezik imaju zajedni�ku lingvisti�ku osnovu.
2) U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga knji�evnog jezika u školama, novinstvu, javnom i politi�kom �ivotu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da slu�benici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, slu�beno upotrebljavaju knji�evni jezik sredine u kojoj djeluju.
Ovu Deklaraciju podnosimo Saboru SRH, Saveznoj skupštini SFRJ i cjelokupnoj našoj javnosti da se prilikom pripreme promjene Ustava izlo�ena na�ela nedvosmisleno formuliraju i da se u skladu s time osigura njihova potpuna primjena u našem društvenom �ivotu.
Matica hrvatska
Društvo knji�evnika Hrvatske
PEN–klub, Hrvatski centar
Hrvatsko filološko društvo
Odjel za filologiju
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Odjel za suvremenu knji�evnost
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Institut za jezik
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Institut za knji�evnost i teatrologiju
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik
Filozofskoga fakulteta u Zadru
Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za jugoslavenske knji�evnosti
Filozofskoga fakulteta u Zadru
Katedra za stariju hrvatsku knji�evnost
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Katedra za noviju hrvatsku knji�evnost
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Institut za lingvistiku
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Institut za nauku o knji�evnosti
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Staroslavenski institut u Zagrebu
Društvo knji�evnih prevodilaca Hrvatske
Izvor: �asopis Matce hrvatske KOLO broj 01-02, prolje�e-ljeto 2009
