Inka, kraljevstvo Sunca (Perú) - 10. dio:
Kraj putovanja (otok Taquile, jezero Titicaca)
Nakon plutaju�ih otoka, kre�emo prema pu�ini. Teško je zamisliti da naš brod vozi po jezeru, jer sve oko nas izgleda, djeluje i miriše kao more. Uostalom, veli�ina (cca 200km) i dubina (do 280m), te neki pove�i otoci na pu�ini lako zavaraju.
Nakon sat i pol vo�nje pristajemo uz jedan od ve�ih otoka, Isla Taquile. Tu je previ�en i ru�ak u ku�i jedne indijanske obitelji. Nadam se da na pu�ini ne nude gigantske �abe od 3kg, kakve su na ponudi uz obalu, u mo�varnom podru�ju
Otok Taquile prili�no je velik i na njemu �ivi oko 350 obitelji u selu na vrhu otoka. Tu je vrijeme stalo u vremenima Inka u svakom mogu�em smislu. Svi ovdje �ive u skladu sa strogim zakonima carstva Inka - ne la�i, ne ukradi, ne budi besposlen... Ku�e nemaju brava niti klju�eva, a od Srednjeg vijeka ne pamte se zlo�ini, niti prijestupi. Nekad bi rijetke prijestupnike �ekala najte�a kazna-izop�enje i protjerivanje, što je zna�ilo ne samo tešku moralnu osudu, ve� je egzil zna�io i sigurno smrt bez hrane i vode.
I danas je tako. Ipak, odnedavno su obitelji u najbolju prostoriju ku�e po�eli stavljati brave, u skladu sa �eljama turista koji po�ele boraviti par dana u ovom prirodnom vremeplovu. Stranci nikako ne mogu bez zaklju�avanja i teško se navikavaju da im doma�ini ulaze u sobu kad po�ele.
Uspinjemo se strmom kamenitom stazom. Na zidi�u djevoj�ica prodaje rukotvorine - nakit i pletenu robu. Ne nudi, niti nagovara, samo pokazuje rukom i stidljivo se smiješi.
Na strmoj padini pase krava i nešto ovaca. Na cijelom otoku vidio sam samo ovu kravu, pa zaklju�ujem kad je cijela Tuzla jednu kozu muzla, što ne bi potomci Inka, koji rado sve dijele.Nema na otoku puno vegetacije ni hrane, pa niti puno doma�ih �ivotinja.
Iako limeni krov nije prakti�an jer se od krupnih kapi kiše �uje nesnosna lupnjava, imati limeni krov stvar je presti�a, ne samo (od)sjaja na suncu!
Ono što Jadran, Mediteran, Europa nemaju, pa �ak ni cijela sjeverna hemisfera (navodno raste uglavnom u Australiji) ima na otoku Taquile na jezeru Titicaca, na 3,8 km nad morem - stabla eukaliptusa:
Dok se odmaramo na pola puta do vrha, promatram jezero/'more'- zar nije kao Mediteran (kakvog više nema)?
Oto�ani su �ivopisni, kao i njihova odje�a- teška, šarena, sa ešarpom i širokim pojasom za muškarce, kape s ki�ankama, visokim vunenim �arapama. Sli�e Grcima na Krfu, Lefkasu, Kefaloniji.....dobro, mo�da i Zakintosu
�ene, sukladno toj teoriji, tako�er: sve, �ak i djevoj�ice, glava pokrivenih crnim maramama, nevezane, kao pokrov.... Neugodno mi je i ovdje ljude slikati u face, kao muzejske eksponate, pa prila�em vjerne prikaze skinute odnekuda (nije autor-pojedinac).
Starac (na fotografiji ispod, on je zaštitni znak Taquilea i u svim brošurama), sjedi za ru�kom blizu mene. Odsutno grabi sme�uranom pocrnjelom rukom u šarenu, pletenu torbicu, sli�nu našim li�kima, pa iz nje suho liš�e koke. Napravi smotuljak, pa �va�e, a onda no�i�em odre�e komadi� stvrdnutog pepela (spaljeno korijenje biljaka) i dodaje u zelenu masu u ustima - pepeo, navodno, poja�ava okus i djelovanje koke. Jesam li ve� rekao da je stvar bontona uzeti svojom rukom iz vlastite torbice i ponuditi drugome liš�a koke - ali nikad ne staviti ruku sam na njegovu koku, u njegovu torbicu?
Idemo prema prašnjavom dvorištu od skorenog blata sa postavljenim drvenim stolovima i klupama. Tu �emo ru�ati, na tradicionalni na�in. Istina, doma�u hranu, ali ne i skromni ru�ak kakav jedu doma�ini, jer tu hrane uvijek nedostaje. Hrana je odli�na- juha od povr�a, jezerska riba, puno neobi�nih, ljutkastih za�ina i pala�inke od kukuruznog brašna i lokalno pivo. Istina, platili smo, ali nelagodno je jesti, dok djeca iz prikrajka motre bogate strance u gozbi.
Nakon ru�ka, jedan od starijih muškaraca pokazuje kako se na otoku spravlja prirodni deterd�ent za pranje rublja. U posudu stavlja naramak doma�ih trava zelene boje, koje gnje�i kamenim avanom, a onda dugo i energi�no mijesi. Pomalo se stvara zelena pjena, a on dodaje vodu i sve presipa u veliki lavor, te stavlja prljavi stoljnjak. Voda pozeleni, pa se u�asno zapjeni, a nakon par ispiranja tkanina je bijela -bijela, kao iz reklame za Vanish! It's vanished, gone in 60 seconds
�ene iz grupe oduševljeno plješ�u, a jedna tra�i recept. Sjedim malo dalje od nje, pa ne �ujem treba li recept za muškarca ili za ovaj prirodni deterd�ent?
Da ponovim, muškarci ovdje kuhaju, peru i pletu, tj. kuki�aju. I to vrlo vješto! Mo�da zato izgledaju tako ispijeno, osušeno i mnogo starije od svojih godina, tko zna?
Prije odlaska na brod, jedan od doma�ina pokazuje nam bijeli cvijet kaktusa i objašnjava, kako se radi o halucinogenu- meskalinu. Dobre strane su mu kratkrotrajni flashback i osje�aj kaleidoskopa boja, a o lošima nismo htjeli slušati.
Ionako taj jedini cvijet uz ku�u nismo smjeli ubrati, pa onda nema veze. sli�no je bilo i sa slikanjem- nije dosta što sam ga zumirao kamerom, pa bi dodatno snimanje fotoaparatom stvarno pobudilo zanimanje u grupi za moju ljubav prema cvije�u. A samo sam se divio ogromnom bijelom cvijetu, �asna pionirska! Evo kako izgleda u wikipediji (moj je bio ve�i i ljepši
)
Update: par dana nakon našeg povratka, u Hrvatskoj su ulovili bra�ni par s povelikom pošiljkom kokaina u dolasku iz Perua (ovog novog 'lap(t)ala', koji je uvezao pola tone kokaina, al iz Afrike, ne spominjem/o
) Zašto ljudima nije dovoljna �okolada? Dobro, tko mora, mo�e i duhan, liberalan sam
Mašemo oto�anima i idemo prema pu�ini. Tamo, na horizontu, vide se planinski lanci u Boliviji, napregnite o�i!
Brummmm, brummmm... Moj mladi suputnik i ja sjedimo na krmi, uz mornara koji spava sa slušalicama na ušima, dok mi upijamo vodeno prostranstvo, sunce i plavetnilo vode.
Vratili smo se u Puno, a brod kontroliraju iz Obalne stra�e:
Epilog:
Sutradan smo se iz Puna uputili busom do Juliace, kako bismo odatle ulovili avion za Limu, pa Madrid, pa Genevu, pa Zagreb... U prvom mjestašcu iza Puna vodi� pokazuje ogra�eni zatvor, gdje i dan-danas kaznu slu�e vo�e maoisti�ko-lenjinisti�kog pokreta Sendero Luminoso. Oni su se 1980-tih (do 1990-tih) borili protiv terora bogataša, korumpiranih amerikanofila i Vlade SAD - koji su dr�ali doma�e stanovništvo u ropskom odnosu - otimanjem turista. Suosje�am s njihovim ciljevima, ali sretan sam što su danas ceste sigurne. Da su bili pametniji, trebali su.....
-kraj-
Izvor: wall.blog.hr, autor: Tihomir Horvat-Wall, wallblog@gmail.com
Za portal odabrao i dozvolom autora pripremio: Zvonimir Mitar
*****
Od istog autora objavljeno na portalu:
Putovanje na Ju�nu hemisferu
Glavni grad, Lima
Lima, ex Ciudad de los Reyes
Ande i Cusco, glavni grad Inka
Arheološka nalazišta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero, Ollantaytambo
Machu Picchu (Stari vrh), aka Izgubljeni grad Inka
Wayna Picchu (Mladi vrh)
Vlakom preko Anda
Puno (3827m n/m) i jezero Titicaca
Sutra na portalu:
Perú, post scriptum
autor: Tihomir Horvat-Wall
