Mile Mudrov�i� je 2001. godine izdao svoju prvu knjigu - zbirku pri�a �Pri�e ispod didove br�ine". Ovdje donosimo njegovu pri�u: "Odlazak" ODLAZAK Uve�er prije spavanja, taman kad sam se uvla�io u komu�inu, re�e mi otac da �u sutra s njim po�i na Velebit. Znao sam �to to zna�i. �uvati stoku visoko gore u planini. Svatko �ija goveda su bila gore na ispa�i �uvao bio po tjedan dana sve blago i tako su se smjenjivali. Tako je i na nas do�ao red. A to je bilo upravo sutra. I kako sam ja bio najstariji medju mu�kom djecom u zadruzi, bilo je samo po sebi jasno da �u ja ubudu�e i�i u �umu umjesto oca. Bila je to velika �ast za mene. Iako sam bio pospan i umoran, san mi nije dolazio na o�i, a kad je do�ao, sanjao sam najljep�e poljane, izvore, stoljetne bukve, medvjede, kune, lisice, lasice, puhove i tko zna �to sve jo�. Nekako pred zoru sanjam ti ja, ro�o moj, da me natjerava neka velika vu�ina. Poreni amo - poreni tamo, nito on mo�e mene ulovit, nit ja njemu pobje�. �iva muka, curi znoj s mene i to hladan. Ajd' nekako strugnem preko jedne poljanice i sklonim se za jelu, mislim ne bi li mi zagubio trag, al' jest u jarac. Stao mudra�ina nasred poljane i ne �uri mu se nikamo. Zvjera mrcina i tra�i me pogledom, a ja ti se ujolio, manji od makova zrnca, srce tu�e ka' u zeca, nema neg isko�it. Po�eo ja u sebi molit O�ena�e ne bi li me Bog li�io ove napasti. Po�nem dobro i na po se izgubim, sve mi se pobrkalo u glavi. Ajme da sam babu slu�a, sad bi zna molit do kraja. Dalje ne znam �to se zbilo. Osjetio sam da me ne�to gurnulo u le�a. Zatvorio sam jo� �vr��e o�i u i��ekivanju neke strahote, ali ni�ta se nije doga�alo, pa sam ih otvorio s najve�om mukom. Moj prestra�eni pogled nazreo je o�evo mirno lice. Odlanulo mi je. S kojim sam veseljem usko�io u svoje izno�ene i ve� odavno tijesne hla�e. U sobi je bilo hladno. Pokrio sam usnulu bra�u. Uvla�ili su se k'o pili�i u biljac. U kuhinji je bilo toplo k'o u raju, �tono se ka�e. Baka i mama su tamo ve� odavno poslovale, jer se na stolu pu�ila palenta i varenika. Ljep�i do�ek ne bi ni car po�elio pri ustajanju. Ne trebam ni divanit s kakvim tekom sam se prihvatio posla. Otac je to ve� obavio i iz njegova kami�a vili su se duga�ki plavi dimovi na sve strane ko kakve prozirne zmije. Sve je bilo spremljeno za put, ispe�ena poga�a, pljoska rakije i grumen masla. Ocu su se za pasom svijetlile dvije mesingom ukra�ene kubure i noz kori�njak bio je za terkiju obje�en o petlju. Dobro �e mu do�i za rezbarenje drvenih �lica i zubaca za grablje, jer gore ima dosta prave drenovine. Duvankesu je otac uvijek zadnju spremao, jer to je nate�e zaboravljao otkad se vratio iz svijeta. Kad je i to u�inio, nas je odlazak po�eo. Nikad ne�u zaboraviti maj�inu figuru u vratima kad nas je ispra�ala. A tko bi joj i zamjerio. Uvijek su �ene u Lici ispra�ale mu�ke il' u rat, il' u vojsku, il' na rad u tu�e zemlje, pa tko je bio bolje sre�e vratio se, tko bolestan, tko sakat, a rijetko tko bogat i zdrav. Majka se snu�deno prihvatila objema rukama za dovratak i kad sam zamicao kroz ogradu na cestu, vidio sam kako je podigla ruke u visinu o�iju bri�u�i suze. Ocu o tom nisam govorio, jer sam znao njegovo mi�ljenje o toj stvari. �enske je Bog stvorio da pla�u, a mu�ke da se brinu za kruv i ratuju za cara. On se nije na to obzirao - jer sve su to �enske smicalice da te bolje prive�u sebi za kiklju. Portal Team