30.03.2009.

U �asopisu Matice hrvatske Vijenac br. 219 od 25. srpnja 2002. pronašli smo vrlo interesantan prilog autorice Marije Barbieri o hrvatskim opernim pjeva�ima od 1945. do te 2002. godine. Nakon prve dvije knjige iste autorice, to su prilozi za njenu tre�u knjigu. Priloge objavljujemo u tri dijela – danas 1. dio:

Hrvatski operni pjeva�i 1945-2002.

Kad se danas ***) u svijetu spomene rije� Hrvatska, prva je asocijacija Janica Kosteli�  ili Goran Ivaniševi�. Nekada je to bila Milka Trnina ili, pogotovo u Americi, Zinka Kunc, to�nije Zinka Milanov. Naravno, ta su vremena davno prošla, ali bogata hrvatska operna tradicija još je dugo �ivjela, sve do naših dana.
***) rije� je o 2002. godini!

Po�etke kontinuirane hrvatske operne kulture opisala sam u prvoj knjizi Hrvatski operni pjeva�i 1846-1918. U njoj su najve�i i u svijetu najpoznatiji hrvatski pjeva�i: sopranistice Milka Trnina, jedna od najve�ih vagnerijanskih pjeva�ica svih vremena i umjetnica koja je lansirala u svijet Puccinijevu Toscu, blistava koloraturna sopranistica kojoj se divio i neumoljivi George Bernard Shaw Ilma de Murska, prvakinja Berlinske opere i Eva na praizvedbi Wagnerovih Majstora pjeva�a Matilda Malinger, te kralj baritona Josip Kašman (u svijetu poznat kao Giuseppe Kaschmann).

Druga �e obuhvati razdoblje od 1918. do 1945. godine. Tih je dvadeset i sedam godina bilo iznimno va�no u razvoju hrvatske glazbe ve� i stoga što su tada praizvedena dva kapitalna glazbenoscenska djela - opera Ero s onoga svijeta i balet �avo u selu (prvi put, doduše, izveden u Zürichu). To je razdoblje dalo nekoliko sna�nih li�nosti i velik broj vrsnih pjeva�a koji su obilje�ili cjelokupnu hrvatsku kulturu. U njemu nije bilo svjetskih zvijezda poput spomenutih iz prve knjige, ali je bilo nekoliko pjeva�a golema europskog ugleda kao što su Tino Pattiera, veliki hrvatski tenor, koji na�alost iz neshvatljivih razloga nikada nije nastupio u HNK u Zagrebu (!), mezzosopranistica Gabrijela Horvat, dugogodišnja slavna prvakinja praškog Narodnog divádla i muza Leoša Jana�eka, te sopranistica Vera Schwarz, velika europska zvijezda izme�u dva rata, protagonistica i operetnih izvedaba koje ulaze u povijest. Oni nisu ostavili dublji trag u našoj sredini, ali su znatno pridonijeli ugledu hrvatske umjetnosti u svijetu. Nasuprot njima hrvatsku je operu u tome razdoblju, a i poslije, najviše zadu�ilo dvoje pjeva�a koji nisu ostvarili me�unarodnu karijeru, iako su to mogli da su prihvatili brojne pozive, nego su svoje djelovanje ograni�ili uglavnom na Zagreba�ku operu, koje su bili najve�i prvaci: sopranistica Vilma No�ini�, koja je dva i pol desetlje�a bila njezin stup, i bas Josip Kri�aj, koji je veli�anstvenim kreacijama ulogu basa napravio protagonisti�kom. U tom su razdoblju djelovale sopranistica virtuoznih koloratura i savršene muzikalnosti Maja de Strozzi i mezzosopranistica iznimnih glazbenoscenskih kvaliteta An�ica Mitrovi�. Neki su vrlo rijetko nastupali u Hrvatskoj, poput Nikole Zeca, koji je punih �etvrt stolje�a bio �lan Be�ke dr�avne opere, Ljubice Oblak-Strozzi, �lanice Berlinske dr�avne opere i Gjurgje Halper-Leppée, koja je sebe �vrsto ugradila u švedsku glazbenu kulturu. U tome razdoblju kona�no u Zagreba�koj operi pjevao prvi tenor Hrvat Pavao Marion Vlahovi�, koji me�unarodni ugled stje�e u Be�u i na talijanskim pozornicama, a nastavlja se neobi�no plodna suradnja sa slovenskim tenorima — vrhunskim lirskim tenorom bogata me�unarodnog ugleda koji je karijeru po�eo u Zagrebu Josipom Rijavcem, i sna�nim dramskim tenorom prvim tuma�em Gotov�eva Ere Mariom Šimencom. Valja im pridru�iti i sjajne pjeva�ice-glumice sopranistice Zlatu Gjungjenac-Gavella i Nadu Ton�i�, vrhunske baritone Roberta Primo�i�a, Rudolfa �upana i Dragu Hr�i�a, basa Aleksandra Griffa i njegovu suprugu mezzosopranisticu prelijepa glasa Martu Griff-Pospišil. Uz ove u drugoj �e se knjizi uglavnom na�i pjeva�i ro�eni prije 1900. godine, dakle oni koji su se oblikovali na kulturnim zasadama velike i visoko civilizirane europske zemlje, bilo da ih je obilje�ila srednjoeuropska ili mediteranska sredina, bilo da su studirali samo u Zagrebu ili, naj�eš�e, i na Be�kome konzervatoriju. Svima je zajedni�ko dobro školovanje, izvrsno vladanje barem jednim stranim jezikom i poznavanje nekoliko njih, što uklju�uje i poznavanje te kulture, a samim tim i širinu pogleda i zanimanja. U tom je razdoblju potpuno sa�uvan europski civilizacijski štih, zadr�ala se otvorenost prema susjedima, a i drugima, pa nalazimo niz umjetnika, poglavito slovenskih i �eških, koji su dali va�an prilog njegovu sjaju. Bilo je to doba velikih dirigenata, redatelja, a i scenografa, koji su znatno utjecali na cjelokupnu razinu glazbenog i glazbenoscenskog �ivota vremena, na na�in promišljanja, a time i na oblikovanje nadarenih glazbenika u cjelovite umjetni�ke osobnosti. Upravo neobi�no velik broj cjelovitih opernih li�nosti bogate osobnosti �ini ovih dvadeset i sedam godina velikima i osobito va�nima u povijesti hrvatske opere.

Od 1945. do danas: prilozi za tre�u knjigu
Visoka kvaliteta hrvatskog opernog �ivota s mnogo velikih glazbenoscenskih umjetnika nastavila se i nakon Drugoga svjetskoga rata. Svjetsku su karijeru po�ele ostvarivati umjetnice koje se nisu (ili samo vrlo rijetko) vra�ale u Hrvatsku. Nekoliko je pjeva�a i pjeva�ica ravnopravno dijelilo hrvatsku i me�unarodnu karijeru. A niz vrsnih umjetnika ostao je u Hrvatskoj i svoje vrlo uspješno djelovanje vezao isklju�ivo uz hrvatske pozornice, ali o njima ne�e biti rije�i u ovim prilozima.

Svjetsku karijeru ravnu onoj nekih spomenutih pjeva�a iz prve knjige ostvarile su Zinka Kunc i Srebrenka Jurinac, u svijetu poznate kao Zinka Milanov i Sena Jurinac. Objektivni pokazatelji njihovih dometa �ine ih ravnopravnima. Svjedo�e o tome tonski zapisi nekoliko cjelovitih opera za velike gramofonske tvrtke i još brojniji zapisi �ivih izvedaba. Razlika je me�u njima u tome što je Zinka Kunc odmah po�ela karijeru velike primadone i uvijek nastupala isklju�ivo u glavnim ulogama, a Sena Jurinac napjevala se velikih i malih uloga u operi i opereti i tek zatim zablistala kao zvijezda. Posve su razli�ite umjetni�ke osobnosti, i najve�e su uspjehe postigle u razli�itom repertoaru. Svjetski kriti�ari smatraju da se po ljepoti glasa, produkciji tona i iznimnim pianima Zinki Kunc teško mo�e na�i premca, te njezine dvije Leonore u Verdijevim operama Trubadur i Mo� sudbine, Ponchiellijevu Giocondu i u nekim vidovima Bellinijevu Normu smatraju nenadmašnima. Senu Jurinac smatraju jednom od najprofinjenijih umjetnica glazbene scene i dr�e da je njezina Cherubina u Mozartovu Figarovu piru i Oktavijana u Kavaliru s ru�om Richarda Straussa teško dosegnuti. Europska publika po svoj �e prilici prednost dati Seni Jurinac, ameri�ka sasvim sigurno Zinki Kunc. U Hrvatskoj bi ipak valjalo dati prednost Zinki Kunc jer je u Zagreba�koj operi djelovala dulje od Sene Jurinac, a kako je na samome po�etku karijere ve� bila pjeva�ica velikog formata, bila je nositeljica repertoara, ostvarila 27 uloga i imala zajedno s gostovanjima nakon prestanka stalnog anga�mana 284 nastupa. To�nije re�eno, njezina zvijezda nije sjala samo tu�incima, kako je govorio Antun Gustav Matoš, nego ju je u punom sjaju u obilju mogla do�ivjeti i hrvatska publika.

Marija Barbieri

Zinka Kunc-Milanov

Zinka Kunc rodila se u Zagrebu 17. svibnja 1906. Ve� je s petnaest godina imala tako dobro postavljen glas da je mogla pjevati visoki Cis. Pjevanje je u�ila kod poznatog �eškog baritona Jana Ou�ednika, neko vrijeme �lana Zagreba�ke opere, i Marije Kostren�i�, asistentice Milke Trnine, �ijem umije�u vokalne pedagogije mogu biti zahvalni mnogi hrvatski vrhunski pjeva�i. Ali onu razinu pjeva�ke kreacije koju je postizala ve� na samome po�etku karijere najviše duguje bratu, skladatelju i izvrsnom pijanistu Bo�idaru Kuncu. On je shvatio da njegova solisti�ka karijera nikada ne bi mogla biti takva kakvu je proricao sestri, i sve je svoje golemo znanje podredio oblikovanju budu�e Zinke Milanov.

Milka Trnina odmah je uo�ila kakvo se neprocjenjivo bogatstvo krije u glasu njezine u�enice, ali to nije uspio prepoznati ravnatelj Zagreba�ke opere Fridrik Rukavina, pa je debut Zinke Kunc, tada udane Vilfan, bio u Ljubljani 29. listopada 1927. Glas stolje�a, kako su ga poslije nazivali, prvi se put na sceni �uo u ulozi koje �e postati legendarni tuma�, Leonore u Trubaduru. Uspjeh je bio tako velik da je odjeknuo glazbenim Zagrebom, i Rukavina je nevoljko morao popustiti. Ponudio joj je Margaretu u Faustu nadaju�i se da ne�e pristati prvi put u Zagrebu nastupiti u ulozi lirskog soprana. Samouvjerena i marljiva Zinka prihvatila je izazov i pjevala, ali anga�man nije dobila. Dobila ga je tek u sezoni 1929/30. dolaskom novoga ravnatelja Opere velikog Krešimira Baranovi�a. On ju je po�eo upošljavati nesmiljenim tempom. Nizala je ulogu za ulogom, jednu te�u i zahtjevniju od druge: Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Tosku, Aidu, Leonoru, Elzu u Lohengrinu, Ameliju u Krabuljnom plesu, Turandot, Manon Lescaut, Elizabetu u Tannhäuseru, Santuzzu u Cavalleriji rusticani, Leonoru u Fideliju, Helenu u Boitovu Mefistofeleu, Ameliju u Simonu Boccanegri, Rachel u Halevyjevoj �idovki, Giorgettu u Plaštu, Margitu u Zaj�evu Banu Legetu, Minnie u �edu zapada, Maršalicu u Kavaliru s ru�om, Smetaninu Libušu, Lizu u Pikovoj dami, Irmengardu u Porinu, Lenku u Ognju, Madeleine u Andréu Chenieru, Giocondu i Charpentierovu Louise. A onda je 1936. završio njezin zagreba�ki anga�man i po�eo inozemni u Njema�kom kazalištu u Pragu, gdje ju je �uo Bruno Walter i preporu�io Arturu Toscaniniju za Verdijev Requiem na Salzburškim sve�anim igrama. Toscanini je rekao: Va bene, i njezin je put u svjetsku pjeva�ku elitu bio osiguran. Nastupila je u Velikoj dvorani igara, i nova je zvijezda zasjala na pjeva�kom nebu. Ve� je prije u Pragu polo�ila audiciju za Metropolitan i 17. prosinca 1937. prvi je put u njemu pjevala Leonoru u Trubaduru. U me�uvremenu se rastala od ljekarnika Vilfana, preudala za glumca Predraga Milanova, i s imenom Zinka Milanov ušla u opernu povijest kao jedna od najve�ih pjeva�ica belkanta. Do travnja 1966, s prekidom od 1947. do 1951, bila je �lanica Metropolitana u kojemu je zajedno s turnejama ansambla nastupila 424 puta i ostvarila �etrnaest uloga. Bila je njegova primadonna assoluta, la regina della casa (kraljica ku�e), sudionica sve�anih premijera i otvaranja sezona, apsolutna miljenica publike. Kriti�ari su s oduševljenjem pisali o njezinu veli�anstvenom legatu, o glasu transcendentalne ljepote, sjajnom poput srebra, zaobljenom i bogatom kao jantar, sna�nom i ujedna�enom u cijelom opsegu, podatnom, tajanstvenom, uzbudljivom, koji je mogla svesti u najprofinjeniji i najmekši piano. Nastupom na oproštajnom koncertu u staroj zgradi Metropolitana 13. travnja 1966. zaklopila je svoju knjigu, kako je sama rekla, a s njom se zatvorio veliki luk grandioznog pjevanja. Prije Drugoga svjetskog rata redovito je gostovala u Zagrebu pa je 1939. pjevala Normu na premijeri opere, a poslije rata njezina su se gostovanja posve prorijedila. Pjevala je u Be�koj dr�avnoj operi, Scali i Covent Gardenu. Godine 1984. za svoje je djelovanje u Sjedinjenim Dr�avama dobila specijalnu medalju kao jedna od 87 istaknutih li�nosti stranog podrijetla koje su svojim prinosom zadu�ile New York i Sjedinjene Dr�ave. Umrla je u New Yorku od mo�dane kapi 30. svibnja 1989.

Srebrenka — Sena Jurinac

Srebrenka Jurinac ro�ena je u Travniku 24. listopada 1921. Majka joj je Be�anka. Kao desetogodišnja djevoj�ica došla je u Zagreb i poha�ala školu �asnih sestara. Zatim je upisala te�aj ritmike i s grupom mladih plesa�ica otišla na turneju u Nizozemsku. Po povratku je morala napustiti školu, pa se upisala u gra�ansku gimnaziju i po�ela u�iti pjevanje kod Marije Kostren�i� na Muzi�koj akademiji. Na tre�oj godini studija, nakon epizodne uloge djevojke-cvijeta u Wagnerovu Parsifalu, s golemim je uspjehom debitirala 16. svibnja 1942. kao Mim� u Puccinijevoj La Boh#me. Istaknuti hrvatski skladatelj, tada kriti�ar lista »Hrvatski narod« Ivan Brkanovi� proglasio ju je »umjetnicom velikog formata �ije glasovne dispozicije dozvoljavaju najve�e nade, a njezin pijev odaje potpuno izgradjenu umjetni�ku li�nost«. Nakon takva hvalospjeva pjevala je naslovnu ulogu na praizvedbi Sun�anice Borisa Papandopula i nastavila nizati ulogu za ulogom. Oktavijan Mileti� joj je 1943. povjerio lik grofice Sidonije Erdödy u filmu Lisinski. Sljede�e je godine otišla u Be� i pred Karlom Böhmom polo�ila audiciju za anga�man u Be�ku dr�avnu operu. U Be�u je prvi put javno nastupila u sije�nju 1945. u koncertnoj izvedbi Nikole Šubi�a Zrinjskog pod ravnanjem Lovre pl. Mata�i�a za austrijski radio. Rat je bio u punom zamahu, zgrada Opere srušena je od bombardiranja, i o�ekivani scenski debut mlade pjeva�ice kojoj su u me�uvremenu radi lakšeg izgovora promijenili ime u Sena dogodio se tek 1. svibnja 1945. u zgradi Volksopere, kad je sovjetski komandant Be�a naredio da se praznik rada proslavi izvedbom Mozartova Figarova pira. U ansamblu poznatih pjeva�a pod ravnanjem Josefa Kripsa pjevala je Cherubina s tolikim uspjehom da ga je ve� 1948. tuma�ila na Salzburškim sve�anim igrama pod ravnanjem Herberta von Karajana i 1950. snimila za gramofonsku tvrtku Columbia. Cherubino je najsna�nije obilje�io prve godine njezine karijere i otvorio joj vrata europskih opernih ku�a i festivala pa je ve� 1949. nastupala u Scali, Glyndebourneu, Edinburghu, Parizu, Covent Gardenu i na Maggio Musicale Fiorentino, 1950. u Zürichu i 1951. na Majskim sve�anim igrama u Wiesbadenu. Samo u Be�u u dvadeset sezona pjevala ga je 129 puta. Godine 1946. uvrstila je u repertoar svoju drugu antologijsku ulogu u hla�ama Oktavijana u Kavaliru s ru�om. Nakon kra�e glasovne krize odlu�no je odbila dalje nastupe u opereti i po�ela se razvijati u opernu umjetnicu svjetskoga formata. Postala je jedna od najsjajnijih zvijezda Be�ke dr�avne opere, u kojoj je posljednji put nastupila 1982. u glasovitoj kreaciji Maršalice u Kavaliru s ru�om. U trideset i osam godina djelovanja u njoj ostvarila je 47 uloga i imala 1268 nastupa. Godine 1953. dobila je naslov austrijske komorne pjeva�ice.
Karijera Sene Jurinac razvijala se prirodno. Od uloga u hla�ama i lirskih junakinja polagano je prelazila u repertoar lirico-spinto soprana u Verdijevim i Puccinijevim operama, došla do dramskog Sente u Wagnerovu Ukletom Holandezu, a završila mezzosopranskom ulogom Crkvenjarke u Jana�ekovoj Jenufi. Nerijetko je u istoj operi tuma�ila dvije uloge. Najviše svjetske domete postigla je u djelima Mozarta i Richarda Straussa, pozornice njezinih najve�ih uspjeha uz Be� i Salzburg bili su Covent Garden i Scala. U Metropolitanu nije nastupila jer je odbila pjevati ulogu koju nije osje�ala, premda je to bila praizvedba Vanesse Samuela Barbera. U Zagrebu je gostovala 1970. s ansamblom Be�ke dr�avne opere u još jednoj svojoj antologijskoj ulozi — Kompozitora u Straussovoj Arijadni na Naxosu, i kao Leonora nastupila na premijeri Fidelija u Zagrebu i na Dubrova�kim ljetnim igrama.
Lijep zvonki glas, vrhunska muzikalnost i suverena pjeva�ka tehnika, bogata osobnost, strast kojom je prilazila svakoj ulozi, toplina, jednostavnost i prirodnost, profinjen senzibilitet, lijep scenski izgled te zra�enje koje krasi odabrane u�inili su ostvarenja Sene Jurinac posebno uvjerljivima i neponovljivima. Publika ju je obo�avala, kritika visoko cijenila.

Dragica Carla Martinis

Me�unarodnu karijeru najbr�e je ostvarila Dragica Martinis. Ranih pedesetih bila je u pravom smislu rije�i svjetska zvijezda, �iji se dolazak najavljivao debelim novinskim naslovima, kojoj su u garderobu dolazile �estitati najpoznatije holivudske filmske dive. Ro�ena 19. sije�nja 1922. u Sošicama pokraj Jastrebarskog, i ona je u�ila pjevanje na zagreba�koj Muzi�koj akademiji kod Marije Kostren�i�. Debitirala je 1942. kao Mim� u La Boh#me. U anga�man je ušla u rujnu 1943. i pjevala Cio-Cio-San, Margaretu, Leonoru u Trubaduru i Massenetovu Manon. Nakon Drugoga svjetskoga rata njezina se karijera po�ela vrtoglavo razvijati. Postala je prva operna zvijezda bivše dr�ave. Godine 1949. osvojila je Prvu nagradu na Me�unarodnome pjeva�kom natjecanju u �enevi, u prosincu 1950. prvi je put gostovala u Be�u kao Turandot, i, kako je kritika pisala, došla je, otpjevala i pobijedila. Još je otpjevala Toscu i stupila u anga�man u Be�ku dr�avnu operu, u njoj postala prva pjeva�ica belkanta, dobila naslov komorne pjeva�ice i visoko austrijsko odli�je Po�asni kri� za znanost i umjetnost. Nakon Leonore u operi Mo� sudbine prozvali su je akusti�kim �udom. Smatrali su je najljepšim glasom na svijetu. U prigodi pedesete obljetnice Verdijeve smrti 1951. Herbert von Karajan odabrao ju je za koncertnu izvedbu Aide, Wilhelm Furtwängler za glasovitog Otella na Salzburškim sve�anim igrama (obje objavljene na CD-u). EMI je izdao njezin recital s orkestrom Philharmonia pod ravnanjem Issaya Dobrowena. U doba kada u Italiji inozemni pjeva�i gotovo uop�e nisu nastupali, u Scali je pjevala Donnu Annu u Don Giovanniju, Elenu u Mefistofeleu i Elizabetu u Don Carlosu, u napuljskom San Carlu Desdemonu s Mariom Del Monacom, u rimskim Caracallinim termama Aidu. Tijekom karijere pjevala je samo glavne uloge i gostovala u novim produkcijama. Njezin glas, o kojemu su pisani hvalospjevi i kojemu su se divili u Europi i objema Amerikama, zabilje�en je na nosa�ima zvuka velikih gramofonskih tvrtki. Ime su joj promijenili u Carla, kako se tada �esto radilo da bi bilo prihvatljivije. Ali ta je blistava karijera brzo završila. Tragi�na sinova smrt udaljila ju je sa scene. U Be�koj dr�avnoj operi ostala je u anga�manu do 1962. U njoj je otpjevala 13 uloga i imala 258 nastupa. Be�ka je kritika za nju pisala: ta je mlada pjeva�ica fenomen, umjetnica koja pripada rijetkim pojavama na opernoj sceni, koja ima sve i sve zna dati — najve�u pjeva�ku kulturu, lirsku produhovljenost, dramatsku te�inu, osobnost i unutrašnju snagu. Iz neshvatljivih razloga do sredine osamdesetih godina njezine se snimke nisu smjele emitirati na Radiju Zagreb.

Josip Josef Gosti�

Be�ka dr�avna opera, 12. sije�nja 1956, premijera Krabuljnog plesa, dirigent Berislav Klobu�ar, u glavnim ulogama Josip Gosti� i Dragica Martinis. Zvu�i kao lijep san.

Hrvatski pjeva�i koji su ostvarili me�unarodnu karijeru �inili su to ve�inom individualno. Josip Gosti� postigao ju je kao prvak Zagreba�ke opere i time uvelike pridonio njezinu ugledu u svijetu. Punih �etvrt stolje�a u njoj je bio nezamjenjiv i neponovljiv prvak, njezin stup u njezinu najsjajnijem razdoblju. Karl Böhm za njega je rekao: pjeva� kakva više nema. I to je posve to�no. Gosti� je imao sve: glas, stas, vrhunsko pjeva�ko umije�e, savršenu muzikalnost, uzornu profesionalnost, poslovi�nu pouzdanost. Ro�en u Staroj Loki 5. o�ujka 1900, djetinjstvo je proveo u Homcu, završio Orguljašku školu i Konzervatorij u Ljubljani. Bio je �lan ljubljanskog opernog zbora i tek je 1929. solisti�ki debitirao kao Lenski u Evgeniju Onjeginu. Po�eo je gotovo svakodnevno nastupati u operi i opereti. Zatim je otišao na usavršavanje u Be�, i kao potpuno zreo pjeva� 1937. došao je u anga�man u Zagreba�ku operu. Bio je apsolutni miljenik zagreba�ke publike, koja ga je obo�avala i tu svoju ljubav i divljenje u punoj mjeri pokazala kad je 1959. slavio tridesetu obljetnicu umjetni�kog djelovanja svojom velikom kreacijom Andréa Cheniera. Bilo je to nezapam�eno slavlje! U Be�u je po�eo nastupati 1942, ali pet poslijeratnih godina nije gostovao. Vratio se 1950. i od 1951, s dvogodišnjim prekidom, bio je deset godina stalni �lan Be�ke dr�avne opere. �injenica da je mogao istodobno biti �lan obiju opernih ku�a, što zna�i da su mu njihovi ravnatelji izlazili ususret kako bi uskladio svoje obaveze, svjedo�i koliko su ga cijenili i koliko je bio potreban. Teško je nabrojiti uloge koje je Gosti� ostvario u karijeri — bilo ih je 115, od toga u Zagrebu 54, a nastupa oko tisu�u, u Be�koj dr�avnoj operi 16 i nastupa 260. Bacchus u Arijadni na Naxosu, Lohengrin pod ravnanjem Clemensa Kraussa na dvostrukoj premijeri 1951, Dick Johnson u �edu zapada s Ljubom Veli�, a pogotovo glavna uloga kralja Mide na praizvedbi Straussove opere Ljubav Danaje na Salzburškim sve�anim igrama 14. kolovoza 1952, koju je pjevao i u Scali, njegovi su najblistaviji svjetski uspjesi. Njegovi zagreba�ki? — sve uloge koje je pjevao dr�e�i se na�ela pjevaj ono što tvojoj dobi odgovara, od poetskog lirskog Massenetova Werthera do potresnoga dramatskog Verdijeva Otella. Lohengrin, Parsifal, Cavaradossi, Don José, Radames, Manrico, Herman u Pikovoj dami, Florestan u Fideliju remek-djela su glazbenoscenske interpretacije. A me�u tim antologijskim kreacijama va�no mjesto zauzimaju uloge u djelima hrvatskih skladatelja. Otpjevao ih je �etrnaest, od toga �etiri na praizvedbama. Nezaboravan je i jedinstven njegov Ero, neponovljiv Porin. I tako je upravo on, Slovenac, dao najve�i, nemjerljiv prinos hrvatskoj operi. Umro je u Ljubljani 25. prosinca 1963. godine, duboko i iskreno oplakivan.

Još je desetak hrvatskih pjeva�a i pjeva�ica u razdoblju nakon Drugoga svjetskoga rata potvrdu svojih visokih umjetni�kih kvaliteta potra�ilo u inozemstvu. Ve�ina je zadr�ala �vrste veze s Hrvatskom i redovito u njoj nastupala.

Tomislav Nerali�

Tomislav Nerali� fascinantnu je šezdesetogodišnju karijeru sa oko �etiri tisu�e nastupa u više od 150 opernih uloga i pedesetak koncertnih djela dijelio izme�u Zagreba i Berlina, u �ijoj je Njema�koj (ranije Gradskoj) operi u anga�manu proveo �etrdeset godina i dobio naslov komornog pjeva�a. Ro�en 9. prosinca 1917. u Karlovcu, debitirao je još kao student Muzi�ke akademije 1939. u Zagrebu kao Redovnik u Don Carlosu. U svojemu se drugom anga�manu u Zagrebu od 1948. do 1955. razvio u sna�nu glazbenoscensku osobnost. Nastup 1953. na premijeri Ukletog Holandeza odredio je njegovu budu�nost kao jednog od najistaknutijih vagnerijanskih pjeva�a svojega vremena. Holandez ga je 1955. odveo u berlinski anga�man i u svijet, uklju�uju�i milansku Scalu, u kojoj ga je pjevao s Birgit Nilsson. Zahvaljuju�i svojemu bas-baritonskom glasu velika opsega i golema volumena uz vrhunsku muzikalnost, blistavu memoriju, izvrsnu pjeva�ku tehniku i impresivan scenski izraz gradio je jednako uvjerljivo dramatske i komi�ne likove. Me�u njima isti�u se Wagnerov Hans Sachs, kojega je tuma�io i na antologijskoj zagreba�koj premijeri Majstora pjeva�a 1969. godine, i Verdijev Falstaff. U Zagrebu su nezaboravni i njegovi Jago u Otellu, Scarpia u Tosci, Mozartov Don Juan (opera se tada izvodila na hrvatskom), Niko Marinovi� na praizvedbi Brkanovi�eva Ekvinocija 1950, u Rijeci barun Ochs u Kavaliru s ru�om, na Splitskome ljetu Don Basilio u Seviljskom brija�u i Mefistofele u Faustu, u Be�koj dr�avnoj operi u kojoj je bio anga�iran od 1943. do 1947. Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle u Hoffmannovim pri�ama, u Berlinu i u svijetu kojim je prokrstario, Holandez i Wotan u Prstenu Nibelunga. Njegov posljednji intendant u Berlinu Götz Friedrich smatrao ga je pjeva�em s najbogatijom karijerom u ansamblu, isticao je njegov siguran, pouzdan, savjestan i predan odnos prema radu i smatrao ga nekom vrsti patrijarha s nevjerovatnim pozitivnim utjecajem, autoritetom �ija se rije� poštuje.

Vladimir Ru�djak

Nerali� ulazi u red onih velikih hrvatskih opernih pjeva�a koji se nisu zadovoljavali vlastitim uspjehom, nego su svojim poslanjem smatrali doprinos kulturnom i civilizacijskom bi�u svoje domovine, a takav je bio i Vladimir Ru�djak. �etrdesetogodišnju je karijeru s više od 2500 nastupa dijelio izme�u Zagreba i Hamburga, gdje je u stalnom anga�manu bio od 1954. do 1972. i dobio naslov komornog pjeva�a. U Zagreba�koj se operi isticao kao pjeva� belkanta. Njegove kreacije Verdijevih Rigoletta, Germonta u Traviati, Pose u Don Carlosu, Lune u Trubaduru, Renata u Krabuljnome plesu i Amonasra u Aidi (u svijetu je pjevao i Don Carlosa u Mo�i sudbine), Evgenija Onjegina �ajkovskog, Valentina u Faustu, Figara u Seviljskom brija�u i Grofa u Figarovu piru ulaze u vrh hrvatske glazbene reprodukcije, a njegov Nikola Šubi� Zrinjski postao je pojmom. Ro�en u Zagrebu 21. rujna 1922, debitirao je još kao student 1946. u naslovnoj ulozi �uvene produkcije Muzi�ke akademije Puccinijeva Giannija Schicchija. Nepunu godinu poslije ve� je kao solist Zagreba�ke opere pjevao Rigoletta. Njegov lijep ujedna�en baršunasti glas, istan�an osje�aj za frazu, muzikalnost, uzorna dikcija, primjerno tuma�enje teksta, izvrsna pjeva�ka tehnika, visoka glazbena i op�a kultura izgradili su ga u jednu od najva�nijih li�nosti nakon Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj. Dolaskom u Hamburg i radom s glasovitim redateljem Walterom Felsensteinom proširio je svoja umjetni�ka zanimanja pa se po�eo baviti opernom re�ijom. Od 1962. do 1964. nastupao je u Metropolitanu. Prvi je u Londonu pjevao baritonsku dionicu u Ratnom Requiemu Benjamina Brittena pod ravnanjem autora. Bio je vrhunski interpret koncertne popijevke. Djelovao je i kao skladatelj. Umro je u Zagrebu 9. listopada 1967.

Ferdinand Radovan

Visoku razinu baritonskih ostvarenja na hrvatskim pozornicama nastavio je Ferdinand Radovan. Ro�en u Rijeci 26. sije�nja 1938, debitirao je 1964. u Beogradu kao Germont u Traviati. Od 1965. do 1967. bio je �lan Ljubljanske opere, odakle je otišao u Graz, gdje se oblikovao u cjelovitu glazbeno-scensku osobnost. Svojim tamno obojenim i posebno izra�ajnim glasom, sposobnim izraziti �itav spektar boja i nijansi, uro�enom muzikalnoš�u, naglašenim smislom za pjeva�ku i scensku interpretaciju i velikim osje�ajem za belkantisti�ku frazu izgradio se u rasna verdijanskog baritona. Hrvatski je pjeva� s najviše otpjevanih Verdijevih uloga — 12. Njegov Simon Boccanegra na Splitskom ljetu, Renato, Luna, Posa u Don Carlosu, Don Carlos u Mo�i sudbine, Jago, Amonasro, Rigoletto, Germont, Nabucco, Falstaff i Macbeth velika su postignu�a. Bio je jednako uspješan kao tuma� dramskih likova Scarpije, Gerarda u Andréu Chenieru i Barnabe u Giocondi, kojega je, uz Lunu, pjevao i u Metropolitanu, kao i onih s primjesom komike kao što je Figaro u Figarovu piru i Seviljskom brija�u. Isticao se i kao Nikola Šubi� Zrinjski. Zanimljivo je da je karijeru po�eo u inozemstvu, a anga�irani prvak Zagreba�ke opere bio je od 1982. do 1992. godine.

Marko Rothmüller

Bariton Marko Rothmüller (Trnjani kraj Slavonskog Broda, 31. prosinca 1908 — Bloomington, 20. sije�nja 1993), umjetnik iznimne glazbene kulture, pijanist, dirigent i skladatelj, u�io je pjevanje u Zagrebu i Be�u, debitirao 1932. u Hamburgu i u Zagrebu djelovao od 1933. do 1935. Od 1935. do 1947. bio je �lan opere u Zürichu, gdje se izgradio u zrelu umjetni�ku osobnost. Od 1946 — 1949. pjevao je u Be�koj dr�avnoj operi kao gost i stalni �lan. Bio je stalni gost Covent Gardena i Metropolitana te festivala u Glyndebourneu i Edinburghu. Pedesetih godina prošloga stolje�a postao je slavan svojom kreacijom Bergova Wozzecka, kojega je 1952. prvi scenski predstavio ameri�koj publici. Poznate su njegove interpretacije likova dramskog baritona: Jochanaana u Salomi, Kneza Igora, Scarpije, Telramunda u Lohengrinu, Tomskog u Pikovoj dami te Verdijevih Rigoletta, Nabucca, kojega je bio prvi interpret u Njema�koj nakon Drugoga svjetskog rata, i Macbetha, kojega ugledni britanski izvjestitelj �asopisa Opera Alan Blyth opisuje kao magnetski privla�na te isti�e intenzitet njegove igre, izvanredno izra�ajne o�i, kompaktnu snagu glasa i pregnantnost dikcije. Bio je i veliki majstor interpretacije popijevke, što je zabilje�eno i na snimkama gramofonske tvrtke EMI.

Tugomir Franc

U Be�koj dr�avnoj operi od 1960. djelovao je bas Tugomir Franc (Zagreb, 8. velja�e 1935 — Be�, 5. sije�nja 1983). Ostvario je u njoj 52 uloge i više od 700 predstava i dobio naslov komornog pjeva�a. Debitirao je 1958. u Zagrebu kao Samuel u Krabuljnome plesu; godine 1959. osvojio je prvu nagradu na Me�unarodnom pjeva�kom natjecanju u Bruxellesu. Nastupao je na Salzburškim i Bayreuthskim sve�anim igrama. Sna�an, tamno obojen glas velika volumena i impresivna scenska pojava uz naglašenu muzikalnost, široku kulturu i sposobnost da pjevanoj rije�i dade pravi smisao oblikovali su ga u cjelovitu pjeva�ku osobnost jednako izra�ajnu u operi i na koncertu. Isticao se kao Sarastro u �arobnoj fruli, u Wagnerovim operama, i kao Verdijev Filip u Don Carlosu, Ramfis u Aidi i Gvardijan u Mo�i sudbine.

Kako u ovim prilozima govorimo o umjetnicima koji su potvrdu svoje visoke kvalitete dobili i u inozemstvu, o nizu izvrsnih tenora, baritona i basova koji su karijeru ostvarili u Hrvatskoj bit �e rije�i u knjizi.

Sopransku tradiciju hrvatskog opernog pjevanja s afirmacijom u najve�im svjetskim opernim ku�ama nastavile su Ljiljana Molnar-Talaji� i Bo�ena Ruk-Fo�i�.

Ljiljana Molnar-Talaji�

Posljednji veliki verdijanski glas, kako je nedavno ustvrdio urednik operne glazbe na austrijskom radiju Gottfried Cervenka, Ljiljana Molnar-Talaji�, bila je zvijezda Be�ke dr�avne opere i Arene u Veroni. Aida, s kojom je pod ravnanjem Zubina Mehte 1969. na festivalu Maggio Musicale Fiorentino zapo�ela svjetsku karijeru, i Leonora u Mo�i sudbine bile su pravi mamac za publiku, a ni kritika nije ostala neosjetljiva prema, kako je pisala, neopisivoj ljepoti njezina glasa, koji je u svim polo�ajima tako ujedna�en, s tolikom izra�ajnoš�u, beskrajno suptilan, a u isto vrijeme robustan, prozra�an i milozvu�an — glas kakav je Verdi samo mogao po�eljeti. U Verdijevoj domovini pisali su: to je strastvena, velika pjeva�ica vibrantne fraze, blistavih visina opalne ljepote, i grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi). Njezine nastupe pratili su osvrti s naslovima kao što su Najbolja Aida na svijetu, Dijamant ve�eri, Spasiteljica kojoj se klicalo (kad je u Be�u preuzela Normu od Montserrat Caballé). Karijera joj se vrtoglavo razvijala. Za Be�kom dr�avnom operom, u kojoj je ostvarila šest velikih uloga i imala 58 nastupa, slijedili su Scala, Covent Garden i Metropolitan. Ro�ena u Bosanskom Brodu 30. prosinca 1938, debitirala je još za studija na sarajevskoj Muzi�koj akademiji 1959. kao Grofica u Figarovu piru. Od 1960. do 1975. bila je �lanica Sarajevske opere, a od 1975. do 1980. prvakinja Zagreba�ke opere i sudionica njezinih velikih belkantisti�kih trenutaka. Pru�ala ih je na najljepši na�in i u Trubaduru i Krabuljnom plesu, Don Carlosu i Otellu te na mnogim koncertima Verdijeva Requiema i svojoj posljednjoj premijeri u Zagrebu — Bellinijevoj Normi. Vrhunski muzikalna, s naglašenim osje�ajem za interpretaciju, ostvarila je i veliku kreaciju Cio-Cio-San u Madame Butterly za koju je 1967. dobila nagradu u Tokiju.

Bo�ena Ruk-Fo�i�

Bo�ena Ruk-Fo�i�, ro�ena u Zagrebu 31. listopada 1931, debitirala je 1954. u Sarajevu kao Jelena u Nikoli Šubi�u Zrinjskom, a profesionalnu umjetni�ku karijeru po�ela 1960. u Baselu nakon osvojene prve nagrade za sopran na salzburškome Mozarteumu. Od 1962. do 1965. bila je �lanica Opere u Grazu. U Zagreb je došla 1965. kao završena umjetnica, oduševila svojom Aidom i do 1990. bila je prvakinja Zagreba�ke opere. Slika iz Cinquecenta, kako je austrijska kritika opisivala njezinu Desdemonu u Otellu, blagoslovljena glasom u kojemu �ujemo rezonancu poput zvona, kako je pisao londonski »Times« 1969. nakon premijere Majstora pjeva�a u Covent Gardenu u kojima je pjevala Evu, me�unarodnu je karijeru po�ela 1968. u �enevi kao Sieglinda u Walküri. Ubrzo je istu ulogu pjevala na premijeri u Scali, i poslije u Be�koj dr�avnoj operi i drugim velikim gradovima. Zahvaljuju�i lijepom lirico-spinto-sopranu, prirodnoj muzikalnosti, pouzdanoj intonaciji, visokoj pjeva�koj kulturi, eteri�nim pianima te atraktivnoj scenskoj pojavi uvjerljivo je interpretirala likove standardnog repertoara, a posebno se istaknula u djelima Richarda Straussa. Nezaboravne su njezine Arabella i Arijadna u Arijadni na Naxosu u HNK-u i Krizotemida u koncertnoj izvedbi Elektre. U osobitom sje�anju ostaje i kao Eva u zagreba�kim Majstorima pjeva�ima, Desdemona i Amelia u Simonu Boccanegri na Splitskom ljetu. S mnogo je ljubavi prilazila hrvatskom opernom stvaralaštvu, Gotov�evim �uli u Eru s onoga svijeta, Morani i Dalmaru te Zaj�evoj Evi u Zrinjskom. Ostvarila je �etrdesetak glavnih uloga i oko dvije tisu�e nastupa u operi i na koncertima.

Premda nije pjevala u najve�im svjetskim opernim ku�ama, Mirka Klari�(Donji Vidovec, Me�imurje, 10. travnja 1934) bila je kasnijih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stolje�a europski poznata interpretkinja Šostakovi�eve Katarine Izmajlove, koju je tuma�ila u nekoliko premijernih produkcija. U HNK u Zagrebu debitirala je 1955. kao Santuzza i od 1956. do 1984. bila je prvakinja Zagreba�ke opere. Završila je studij filozofije. S lijepim glasom, naglašenom muzikalnoš�u, sna�nim dramskim temperamentom, atraktivne scenske pojave te visoke kulture i naobrazbe bila je prototip suvremene operne umjetnice. Ostvarila je niz kreacija koje se pamte.

Naravno, još je najmanje dvadeset soprana nakon Drugoga svjetskoga rata svojim visoko vrijednim ostvarenjima zadu�ilo povijest hrvatske operne reprodukcije — ali o njima drugom prigodom.

Izvor: Vijenac
Marija Barbieri
Prilog uredio Zlatko Vida�kovi�

*****

Sutra na portalu:

Hrvatski operni pjeva�i 1945-2002.  – 2. dio
Hrvatski mezzosoprani

Po�etak