31.03.2009.

U �asopisu Matice hrvatske Vijenac br. 219 od 25. srpnja 2002. pronašli smo vrlo interesantan prilog autorice Marije Barbieri o hrvatskim opernim pjeva�ima od 1945. do te 2002. godine. Nakon prve dvije knjige iste autorice to su prilozi za njenu tre�u knjigu. Priloge objavljujemo u tri dijela – danas 2. dio:

Hrvatski operni pjeva�i 1945-2002. – 2. dio
Hrvatski mezzosoprani

Nakon što su se naše sopranistice vinule u svijet, na red su došli mezzosoprani. Jedna zanimljivost: nekoliko velikih hrvatskih mezzosopranistica ra�alo se svakih deset godina: Marijana Radev i �ur�a Milinkovi� 1913, Nada Puttar-Gold i Biserka Cveji� 1923, Majda Radi� 1933, Dunja Vejzovi� 1943.

U predstavama Carmen 1940. godine u Zagrebu tri su bile nove protagonistice: Anka Jela�i�(Gornji Sv. Ivan Baja, 17. sije�nja 1909. — Zagreb, 9. sije�nja 1968), �ur�a Milinkovi� i Marijana Radev. Anka Jela�i� glasom i stasom bila je jedna od najatraktivnijih hrvatskih glazbenoscenskih umjetnica. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bila je jedna od najzapa�enijih solistica be�ke Volksopere, ljubimica be�ke publike, idealna interpretkinja Bizetove junakinje. �ur�a Milinkovi� ostvarila je najuspješniju inozemnu karijeru, a Marijanu Radev zagreba�ka je publika do�ivljavala kao najve�u umjetnicu operne scene.

�ur�a Milinkovi�

Komorna pjeva�ica Be�ke i Bavarske dr�avne opere, sudionica Salzburških i Bayreuthskih sve�anih igara, omiljeni Oktavijan u Kavaliru s ru�om omiljenoga Straussova dirigenta Clemensa Kraussa, zabilje�enom na nosa�u zvuka, �ur�a Milinkovi� (Prag, 7. srpnja 1913 — München, 26. velja�e 1986) slu�beno je debitirala 1935. u ulozi Erde na prvoj hrvatskoj izvedbi Wagnerova Rajnina zlata. U obilju vrsnih mezzosopranistica za nju nije bilo mjesta u Zagrebu, pa je 1937. otišla na trogodišnji anga�man u Gradsku operu u Zürichu, gdje se razvila u prvorazrednu vagnerijansku pjeva�icu. Na poziv Clemensa Kraussa 1940. došla je u München, gdje se kao Georgine von Milinkovi� potvrdila u ulogama dramskog mezzosoprana, kakva je Amneris u Aidi i kao interpret Straussovih likova Herodijade u Salomi i Klitemnestre u Elektri. Bila je poznata i kao Fricka u Prstenu Nibelunga, Brangäna u Tristanu i Izoldi i Magdalena u Majstorima pjeva�ima. Pet je godina djelovala u Münchenu, tri u Smetaninom kazalištu u Pragu i 1948. postala je �lanicom Be�ke dr�avne opere, u kojoj je ostvarila 23 uloge i imala više od 750 nastupa. Pjevala je u Covent Gardenu i Scali. Njezin je glas zabilje�en na snimkama tvrtke Philips i u nizu �ivih snimaka. Münchenski ju je tisak ovako opisao: Ona izaziva u prvome redu divljenje u pjeva�kom smislu: njezin sna�an, sjajni glas, plasti�nost deklamacije, intenzitet u izrazu, bogatstvo nijansa u boji glasa, iznena�uju�e bogat espressivo to su bitne prednosti njezine interpretacije.

Marijana Radev

Marijana Radev (Constanza, 21. studenoga 1913 — Zagreb, 17. rujna 1973) prvi je put nastupila na sceni 1931. u Zagrebu na praizvedbi Bo�i�ne pri�e Rudolfa Matza, profesionalno je debitirala 1938. u Trstu kao Marina u Borisu Godunovu, a u HNK je prvi put pjevala u rujnu iste godine Santuzzu u Cavalleriji rusticani. U Zagreba�koj operi, kao �lan ili stalni gost do 1971, ostvarila je 44 uloge i imala gotovo 600 nastupa. U sebi je sjedinjavala sva eminentna svojstva sna�ne umjetni�ke osobnosti, intenzivan smisao za ritam, istan�anu muzikalnost, visoku kulturu, što je uz glas posebnih tamnih preljeva i izrazit gluma�ki dar njezine kreacije u�inilo besmrtnima i teško ponovljivima. Premda se naj�eš�e ponajprije do�ivljava kao Carmen, a i britanska je kritika nakon njezina gostovanja u Covent Gardenu 1955. ustvrdila kako od vremena glasovite Emme Calvé (1858-1942) nije bilo takve Carmen koja bi potpuno zadovoljila sve pjeva�ke i gluma�ke zahtjeve uloge, koju je pjevala i u Be�koj dr�avnoj operi i pariškoj Operi Comique, me�unarodni ugled ponajviše duguje kreaciji Grofice u Pikovoj dami u Scali 1961 (zabilje�ena je �iva snimka) i �injenici da je za gramofonsku tvrtku DGG sudjelovala u visoko cijenjenim snimkama Verdijeva Requiema, Rossinijeva djela Stabat Mater i Beethovenove Misse solemnis. Marijana Radev u Zagrebu je ostvarila i antologijske kreacije Charlotte u Wertheru, Amneris, Azucene, Kundry u Parsifalu, Gotov�eve Dome u Eri s onoga svijeta i Govedarke u Morani, Gluckova Orfeja. Bila je protagonisticom velikih opernih doga�aja prvih hrvatskih izvedaba suvremenih djela i praizvedaba hrvatskih opera. Pjevala je Brkanovi�evu Jelu u Ekvinociju i Barbaru u Zlatu Zadra, Brittenovu Lukreciju, Gotov�evu Milu Gojsali�a, Bradatu Turkinju u �ivotu razvratnika Stravinskog, Madame Floru u Menottijevu Mediumu i druge. Posljednji je put nastupila na sceni 25. travnja 1971. u slavnoj predstavi zvijezda, Giocondi pod ravnanjem Lamberta Gardellija, i još jednom u ulozi Slijepe �ene pokazala uzorno fraziranje i vrhunsko umije�e inetrpretacije.

Biserka Cveji�

Na istoj je predstavi ulogu Laure pjevala Biserka Cveji�, ro�ena Katuši� u Krilu-Jesenice pokraj Splita 23. studenoga 1923. Djetinjstvo je provela u Belgiji, pjevanje je u�ila na beogradskoj Muzi�koj akademiji, debitirala je 1950, od 1951. do 1961. bila je �lanica Beogradske opere. Godine 1961. stupila je u anga�man u Be�ku dr�avnu operu u kojoj je ostvarila 25 uloga i oko 370 nastupa te dobila naslov komorne pjeva�ice. Istodobno je od 1975. do 1978, kada se povukla sa scene, bila i �lanica Zagreba�ke opere, u kojoj je ostvarila antologijske kreacije Verdijevih Amneris, Azucene i Eboli u Don Carlosu, i Bizetove Carmen. Biserka Cveji� bila je pravi verdijanski mezzosopran, a istodobno je s profinjenim osje�ajem za stil i savršenim vladanjem jezikom izvanredno tuma�ila i francuske operne likove. Od 1961. redovito je gostovala u Metropolitanu, koji je bio pozornica njezinih najve�ih uspjeha i priznanja. Pjevala je u Scali, Areni u Veroni, napuljskom San Carlu, Covent Gardenu, Boljšom teatru u Moskvi, Teatru Colon u Buenos Airesu, Tokiju. Lijepim ujedna�enim sna�nim i toplim glasom sigurnih visina, vrhunskom muzikalnoš�u i izrazitim osje�ajem za glazbenu i scensku karakterizaciju s posebnim je uspjehom pjevala i Charlottu u Wertheru, Preziosillu u Mo�i sudbine, Dalilu, Princezu u Cileinoj Adriani Lecouvreur i Giuliettu u Hoffmannovim pri�ama. Glas joj je zabilje�en na nekoliko studijskih i �ivih snimaka cjelovitih opera. Prošle je godine dobila najviše francusko odli�je — Legiju �asti.

Nada Puttar-Gold

Nada Puttar-Gold ro�ena je u Vara�dinu istog 23. studenoga 1923. kao i Biserka Cveji� i s njom dijeli prvo mezzosopransko mjesto u višedesetljetnoj povijesti Splitskog ljeta. Zajedni�ka im je bila Amneris na Peristilu koje su bile nenadmašne kraljice, Biserka Cveji� dodala je Dalilu, Nada Puttar-Gold Orfeja. Nada Puttar-Gold je najprije u�ila glasovir. a zatim se posvetila pjevanju. Debitirala je 1949. kao Vanja u Glinkinu Ivanu Susanjinu i odmah anga�irana. Godine 1951. osvojila je Prvu nagradu na Me�unarodnom pjeva�kom natjecanju u Verviersu. Jedan kriti�ki osvrt pun superlativa o njezinu glasu završava rije�ima Kakav talent, kakva tehnika, kakva škola! I doista, njezin sna�an pastozan glas ujedna�en u velikom opsegu i volumenu, s dubinama alta i visinama dramskoga soprana zacijelo je najveli�anstveniji hrvatski mezzosopran. Savršena muzikalnost i suverena pjeva�ka tehnika, velika izdr�ljivost i pouzdanost te lijep scenski izgled, koji je krasio gotovo sve naše velike mezzosopranistice,, omogu�ili su joj da ostvari za mezzosopran golem repertoar od šezdesetak uloga u rasponu od Didone u operi Didona i Eneja Henryja Purcella do Crkvenjarke u Jenufi i Santuzze u Cavalleriji rusticani, i oko dvije tisu�e nastupa. Teško je re�i jesu li joj bolje pristajali Verdijevi, Wagnerovi ili Straussovi likovi, uloge u francuskom ili slavenskom repertoaru, nastupi u operi ili na koncertu. Od 1957. do 1961. bila je �lanica Gradske opere u Berlinu, a od 1961. do 1966. Dr�avne opere u Frankfurtu. Nastupala je u Be�koj dr�avnoj operi. U zagreba�ki se anga�man vratila 1966. i ostala u njemu do 1979.
U sjeni velikih dama u Zagrebu su djelovale još dvije sjajne mezzosopranistice koje je prerana smrt prekinula u usponu: Badema Sokolovi� (Sarajevo, 24. o�ujka 1929 — Zagreb, 23. studenoga 1969) i Majda Radi� (Šibenik, 17. svibnja 1933 — Zagreb, 14. studenoga 1984). Dok je Badema Sokolovi�, studentica zagreba�ke Muzi�ke akademije, od 1955-1957. �lanica Sarajevske opere, a od 1957. do smrti Zagreba�ke, s velikim uspjehom pjevala sav standardni mezzosopranski repertoar, Majda Radi�bila je do sada prvi i jedini hrvatski koloraturni mezzosopran. Debitirala je 1954, u anga�man je stupila 1959, od 1971. do 1978. sa suprugom dirigentom Pavlom Dešpaljem djelovala je u Sjedinjenim Dr�avama, a onda se vratila u Zagreba�ku operu. Glas osebujne kvalitete i poseban scenski šarm u�inili su je jedinstvenom interpretkinjom Mozartova Cherubina u Figarovu piru, Rossinijeve Angeline u Pepeljuzi i Rosine u Seviljskom brija�u, Melisande u Pelleasu i Melisandi Claudea Debussyja, dakako uz ostali standardni repertoar.

Ru�a Pospiš-Baldani

Na prvoj izvedbi u Hrvatskoj opere Rat i mir Sergeja Prokofjeva u HNK u Zagrebu 20. studenog 1961. posebnu je pozornost privukao glas orguljske ljepote, baršunaste meko�e i bogatih preljeva u maloj ulozi Muratova a�utanta. Pripadao je studentici Muzi�ke akademije Ru�i Pospiš, poslije udanoj Baldani. Ro�ena u Vara�dinskim Toplicama 25. srpnja 1942. Ru�a Pospiš za �itave je svoje duge �etrdesetogodišnje karijere od 1961. do 2001. ostala vjerna Zagreba�koj operi i usporedno stjecala svjetski ugled. Po�elo je to ve� dvije godine nakon debuta, u napuljskome San Carlu u ulozi Venere u Offenbachovu Orfeju u podzemlju, nastavilo se 1964. na Holland festivalu s Marinom u Borisu Godunovu i Dubrova�kim ljetnim igrama s Oktavijom u Krunidbi Popeje pod ravnanjem Lovre pl. Mata�i�a, 1965. nastupom na festivalu u Edinburghu u Haydnovoj operi Ribarice i 16. velja�e 1966. s prvim nastupom u Metropolitanu kao Maddalena iznad prosjeka u Rigolettu. Anga�irana u Metu, bila je 1970. njegova Carmen u re�iji Jean-Louisa Barraulta, koju je upoznala i široka publika u tri radijska prijenosa from coast to coast (od obale do obale). U 1975, kada se proslavljala stota obljetnica praizvedbe Carmen, bila je zacijelo njezina najtra�enija interpretkinja, od premijere u Covent Gardenu do Be�ke dr�avne opere i Madrida. Suradnja s velikim dirigentima Karajanom, Karlom Richterom, Claudiom Abbadom vodila ju je na Salzburške sve�ane igre i Uskrsne sve�ane igre u istome gradu, u Scalu, Bavarsku dr�avnu operu u Münchenu, Teatro del Liceo u Barceloni, u najve�e koncertne dvorane Berlinske i Be�ke filharmonije, Carnegie Hall, u Vatikan pred Papu Pavla VI. Njezin jedinstveno lijep glas, velika muzikalnost i prekrasan legato uz atraktivnu scensku pojavu �inili su je raskošnom Carmen, Dalilom i Amneris, golem glasovni potencijal izra�ajnom Azucenom, uznositost interpretacije primjerenim Orfejom, zrelost psihološkoga poniranja u lik izvrsnom Marfom u Hovanš�ini, proglašenom u njema�kom �asopisu Opernwelt najboljom kreacijom u 2000, a uzvišena mirno�a fraze idealnom interpretkinjom velikih vokalno-instrumentalnih djela Bacha, Beethovena, Verdija, Händela.

Dunja Vejzovi�

I Dunja Vejzovi�, ro�ena u Zagrebu 20. listopada 1943, po�ela je karijeru još kao studentica Muzi�ke akademije, nastupom u ulozi Vještice u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka u produkciji Akademije 20. svibnja 1968. Prva velika uloga u anga�manu u HNK bio joj je 1970. Ariel u Oluji Stjepana Šuleka. Nakon jednogodišnjeg anga�mana u Zagrebu i jednogodišnjeg usavršavanja u Stuttgartu došla je 1971. u Nürnberg, gdje se oblikovala u sna�nu, sasvim posebnu umjetni�ku osobnost, i svojom Azucenom u Trubaduru u re�iji Hansa Neuenfelsa 1974. na sebe skrenula pozornost glazbene javnosti. Po odlasku iz Nürnberga 1978. dvije je godine provela u anga�manu u Frankfurtu i nastavila strelovit uspon u vrh svjetske operne reprodukcije. Od 1980. slobodna je umjetnica. Tri je godine, od 1978-1980. u hramu Wagnerove umjetnosti na Bayreuthskim sve�anim igrama pjevala njegovu kultnu ulogu Kundry i postala njezina vode�a svjetska interpretkinja. Pod ravnanjem Herberta von Karajana s Berlinskom filharmonijom snimila je za velike gramofonske tvrtke DGG i EMI tri cjelovite Wagnerove opere Parsifala, koji je dobio Grand Prix du Disque, Lohengrina i Ukletog Holandeza. Ona sama dobila je nagradu Orphée d’or (Zlatnog Orfeja). Bila je protagonisticom premijera u Be�koj dr�avnoj operi, Scali, pariškoj Velikoj operi. U zenitu svoje vagnerijanske afirmacije po�eljela je prije�i u sopranski fah i talijanski belkantisti�ki repertoar nastavljaju�i njegovanje francuskoga, koji joj osobito dobro le�i. U Zagreb se vratila kao goš�a 1980. i oduševila svojom Adalgisom u Normi. Slijedile su izvrsne Abigaille u Nabuccu i Massenetova Thér#se. Godine 1986. po�ela je sura�ivati s avangardnim redateljem Robertom Wilsonom, koji je znatno utjecao na njezina dalja promišljanja što je svrstavaju u red onih umjetnica operne scene koje se ne mogu ni�emu pokoriti i uvijek iznova ne�im iznena�uju. Zanimljiva osobnost, vrhunske muzikalnosti i iznimnih vokalnih mogu�nosti, posljednja je u nizu velikih hrvatskih umjetnika koji su nastupali na najve�im svjetskim opernim scenama.

Izvor: Vijenac
Marija Barbieri
Prilog uredio Zlatko Vida�kovi�

Vezani �lanak:

Hrvatski operni pjeva�i 1945-2002.  – 1. dio

*****

Sutra na portalu:

Hrvatski operni pjeva�i 1945-2002.  – 3. dio
Hrvatski operni pjeva�i danas u svijetu

Po�etak