03.03.2012.

Prof. Radovan Lorkovi�: O ljepoti u glazbi

Poldrug stolje�a nakon Hanslickova eseja „O ljepoti u glazbi“, tamo postavljena teza, da su „sadr�aj glazbe zvu�no pokrenuti oblici“, (tönend bewegte Formen) koja je imala velik teoretski utjecaj na glazbeno stvaralaštvo, poziva na ponovnu obradu i razmišljanje:

Kao prvo mo�emo u obranu Hanslickove teze re�i, da ona ne tvrdi, da sadr�aj glazbe mogu biti samo zvu�no pokrenuti oblici, ve� da tu tvrdnju mo�emo shvatiti kao ograni�enje na ono što nedvoumno o sadr�aju i ljepoti u glazbi mo�emo re�i.

Iskustvo kulturnog razvoja od Hanslickova razmišljanja do danas pokazuje, da su svi drugi pojmovi sadr�aja i ljepote u glazbi vezani uz najrazli�itije uvjete njene prakse i da nikad nisu slobodni od temeljnih �injenica našeg postojanja, naše genetike, karaktera, odgoja, politi�kog sistema i orijentacije �ijim utjecajima smo izlo�eni, kao i ugledu i autoritetu postoje�ih estetskih postavki. Time oni gube svaki temelj svoje aspiracije na mogu�nost objektivnosti i obvezatnosti za sve ljude.

Da li je to zaista tako? Da li ne postoje zajedni�ki kriteriji adekvatnosti, istine i ljepote jedne glazbene interpretacije? Ako ih pokušamo na�i i definirati, dolazimo na podru�je ukusa i ljubavi u kojima nema objektivnosti. De gustibus non est disputandum (O ukusu se ne raspravlja) stara je istina koja je u Francuskoj pretvorena u „chacun à son gout“ (svaki po svom ukusu) �emu je samouvjerenost elitarnog dodala „à son mauvais gout“ (svakom svoj loš ukus), a švicarska demokracija to reducirala na „Jedem sein chacun“ (svakom svoje – u dva jezika).

Dinamiku ukusa i aspiracija na jedan va�e�i pojam ljepote i kulture – u Njema�koj pojma Leitkultur (vode�a kultura) – zaista nikako nije mogu�e odijeliti od politi�kih i eroti�kih konotacija: „Wes Brot ich ess, des Lied ich sing“ (�iji kruh jedemo, njegovu pjesmu pjevamo) se�e od socrealizma i „Entartete Kunst“ (Zalutale umjetnosti) do roditeljskog izbora �ivotnog partnera djece. Danas priznajemo pravo na svoj izbor objekta ljubavi i umjetnosti svakome i to proizlazi iz temelja demokracije.

Narodi koji su u prošlosti bili politi�ki ovisni, imaju muke sa ostvarenjem tog temeljnog ljudskog prava. Po�esto vidimo i nakon ostvarenja dr�avne neovisnosti nastavak njihove strane ovisnosti, kako ideološki, tako estetski. U mojoj mladosti ve�ini su jazz - ili pak socijalizam - bili ideal �ivotnog osje�aja, nakon raspada Jugoslavije kapitalizam i pop su postali novi idoli. Danas o koncertnim mogu�nostima ne odlu�uje kvaliteta interpretacije, ve� tr�išno kotiranje samopropagiranih imena. Koncertne agencije nisu u rukama kriti�nih glazbenih autoriteta, ve� neobrazovanih trgovaca. Ukus ve�ine vlada nad nekad va�e�im kriterijima kvalitete.

Kao uvijek i ove tvrdnje vrijede ograni�eno, no ne mogu se sasvim pore�i.

Na podru�ju glazbene interpretacije trebalo bi biti lakše mogu�e na�i orijentaciju kvalitete, no ni ovdje ne mo�emo isklju�iti gornje argumentiranje: svako djelo velike glazbe sadr�i emocionalno i u duhu mnogozna�ajnost te se ni jedno tuma�enje ne mo�e smatrati potpuno iscrpnim. To je i pravi i jedini smisao koncertnog �ivota, da svaki interpret nešto drugo vidi i ostvaruje u djelima.

Hrvatska mlada emancipacija još nije dosegla stupanj samosvijesti, na kojem svom sudu daje pravo prednosti. Kad slušamo mlade pijaniste, odgojene u novoj politi�koj neovisnosti, još uvijek ih uspore�ujemo s velikim imenima interpreta prošlosti i današnjice iz velikog svijeta i pri tome �ak i nismo uvijek kompetentni ocjenjiva�i tih veli�ina. Ve�emo svoj sud uz mjerive kriterije tehni�kog ili tonskog savršenstva, uz originalnost i novost tuma�enja, a ne slušamo svoje srce koje nam jedino mo�e pokazati put kojim naše do�ivljavanje danas smije i�i, neovisno od i�ijeg stupnja slave.

U sli�noj dilemi sli�nog razmišljanja bio sam nakon slušanja koncerta pijanistice Kristine Cvitani� prošlog  ljeta u okviru Hvarskog glazbenog ljeta. Njeno izvo�enje Beethovenove „karakteristi�ne sonate“ op. 78 �inilo mi se uvjerljivije i adekvatnije naivno iskrenoj namjeri skladatelja, pri�ati o mukama i promjenama raspolo�enja, kad netko blizak odlazi, odsutan je, ili se opet vrati. Njeno tuma�enje Lisztovih religioznih fantazija o svetom Franji bile su nov do�ivljaj religioznosti prirode, a u Lisztovoj Dante sonati je�ila mi se ko�a od u�asa i beznadnosti vje�nog prokletstva u paklu. Moja stru�na pozornost zapazila je usput njen pianizam koji je u potpunosti ostvario svoju du�nost jasnog prikazivanja takvih sadr�aja, bez prela�enja u napadnost savršenstva.

Prohrvao sam se do spoznaje mog prava, da takvo tuma�enje meni smije biti milijim i „boljim“ nego druga, onih etabliranih imena. Mo�da je to jedna od prvih posljedica hrvatske dr�avne samostalnosti koja, nadajmo se, ne�e biti ponovno ograni�ena uklju�enjem u EU. Takva spoznaja svog prava me�utim konsekventno prelazi u pitanje, zašto jedna mlada umjetnica tih kvaliteta jedva nalazi svoj put do namještenja i koncerata? Jeli to jedan dio izopa�enosti hrvatskih prilika u nastavku politi�kih lomova ili jednostavno posljedica nekompetentnosti mjerodavnih?

Radovan Lorkovi�, Neuwiller-Hvar

*****

Ukratko o autoru:

Violinist Prof. Radovan Lorkovi�
studirao je u Zagrebu, Londonu i Bernu (Max Rostal). Kao violinski pedagog djelovao je od 1966. na Muzi�koj akademiji grada Basela. Prou�avaju�i glazbenu interpretaciju, odr�avao je brojna predavanja o svim violinskim djelima Bacha, Mozarta, Beethovena, Mendelssohna, Schumanna, Brahmsa, skladatelja Nove be�ke škole, kao i francuskih skladatelja 19. i 20. stolje�a. Napisao je knjige o violinskim koncertima Beethovena, Mendelssohna, Schumanna, Brahmsa, Brucha i Berga. Osnovao je glazbenu školu na Hvaru i podupire glazbene škole u Hrvatskoj.