Vokalni ansambl Brevis pod dirigentskim vodstvom Antoanete Rado�aj - Jerkovi� nastupio je u sije�nju 2013. godine u jednoj od najpresti�nijih koncertnih dvorana svijeta - u Carnegie Hallu u New Yorku i uz skladbe Hatzea, Papandopula i Zlati�a prvi put u Carnegie Hallu predstavio hrvatsku kulturnu baštinu.
Ameri�ki dnevnik vokalnog ansambla BREVIS objavljivao je Glas Slavonije svakog dana, osim u nedjelju, 20. sije�nja, do danas šest nastavaka. Kako je ovaj nastup u Carnegie Hallu zna�ajan ne samo za Brevisice i za Osijek, nego i za promid�bu Hrvatske, preuzeli smo sve dosadašnje nastavke, da bi ih vidjeli ne samo Essekeri i ostali Slavonci, nego i Hrvati u Švicarskoj, u Hrvatskoj, u zemljama Europe i u prekomorskim zemljama - u svim zemljama u kojima �ive Hrvatice i Hrvati. Pogledajmo prvo zadnja dva nastavka, a zatim, ispod ta dva, i prethodna �etiri:
*****
23. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK BREVISICE
OSVOJILE NEW YORK
Brevisice nagra�ene ovacijama u Carnegie Hallu!
Uz pridjeve "beautiful" i "wonderful", Karl Jenkins blicnuo nas je svojim iPhoneom
U novim haljinama koje nam se damski vuku po podu, jer smo bile zamoljene da štikle zamijenimo balerinkama, penjale smo se uskim stubištem na generalnu probu. Imamo samo 15 minuta, jer se u Carnegie Hallu jako pazi na tajming.
Va�an je svaki detalj
Predvo�ene djelatnicom koncertne dvorane, koja maksimalno amerikanizira rije� “brevis” dok govori u mikrofon, zaustavljamo se u backstageu. Još trenutak i zakora�it �emo na pozornicu. Po�injemo se brinuti da �emo zapeti za haljinu ili da �e nam se usred koncerta odlijepiti umjetna trepavica. Pritisak raste, ali podsje�amo se da je to samo proba.
Stern Auditorium najve�a je dvorana Carnegie Halla, s 2.800 sjedala. Tko god u�e u tu dvoranu, odmah joj postane zauvijek privr�en, pa smo tako i mi dvije minute dragocjenog vremena generalne probe iskoristili za divljenje. Kada su sve o�i napokon bile na Antoaneti, isprobali smo dijelove programa i u stankama za udisanje u�ivali u akustici. Neta je tonsku probu zaklju�ila rekavši: “Meni ste pjevali u Carnegie Hallu” i - uspjela nam razmuljati scenski nanesene tuševe za o�i. Karla Jenkinsa od uzbu�enja nismo ni primijetile u publici. Uz pridjeve “beautiful” i “wonderful”, blicnuo je svojim iPhoneom. Najpoznatiji �ivu�i skladatelj zborne glazbe svojevoljno nas ima u svojoj privatnoj galeriji slika! Od svih fotografija s putovanja ta nam je najdra�a.
U Carnegie Hallu zabranjeno je fotografiranje nastupa, pa su se brevisi fotografirali u garderobi. Slu�bene fotografije i snimku s nastupa mo�i �e naknadno kupiti
Nakon dvosatne probe s drugim zborovima i orkestrom, vratili smo se u svla�ionicu. �va�u�i mini Snickers, Milky-way i Kit-Kat, kojima nas je raznje�io naš korepetitor Davor, �ekali smo poziv na pozornicu. U 19 sati prema lokalnom vremenu stajali smo s ukupno 190 pjeva�a �ekaju�i po�etne udarce timpana Jenkinsonove skladbe “The Armed Man”. Sat je vremena na pozornici proletjelo - i prije nego što smo o�ekivali, redali smo se u formaciju za naš samostalni program. Poredani, �ekali smo prigušivanje svjetla nakon stanke i dirigenti�in izlazak. Smirivali smo disanje dubokim uzdasima i izdasima i stiskale ruku brevisice do sebe kada je Davor sjeo za Steinway. Bacile smo još jedan pogled na punu dvoranu i uz skladbe Hatzea, Papandopula i Zlati�a prvi put u Carnegie Hallu predstavili hrvatsku kulturnu baštinu. Istinski smo u�ivali!
Brevisi s dirigenticom Antoanetom Rado�aj Jerkovi� i korepetitorom Davorom Dedi�em
Ovaj nastup do�ivljavamo kao poklon i na taj smo ga na�in, pomno ali ushi�eno, i prigrlili. Nagra�eni ovacijama i uzvicima, drugi su nam put u danu zasuzile o�i jer smo uspjeli osvojiti Carnegie Hall. Iako nas je voditelj organizacije koja nas je pronašla preko YouTubea odmah nakon koncerta upitao na kojem �emo idu�em projektu sura�ivati, najviše smo �ekali ono što �e nam Neta re�i. “Bile ste one osobe koje ja najbolje poznajem i znam što je najbolje u vama, a to je ono tko postajete kada ste na pozornici. Vi tamo pripadate”, rekla nam je.
piše: Dorotea Zovko
*****
24. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK BREVISICE
Kip slobode, mjuzikl, pakiranje... i ku�i
Brevisi su ponosni na Osijek i kad su daleko od ku�e
Dr�e�i nas za ruku u svakoj etapi našeg razvoja, posljednjih 20 godina, Neta i Davor naše su najgore znali transformirati u najbolje
Do kasno smo nazdravljali našem uspjehu pa nas je bu�enje u 8 sati zateklo nespremne. Pogotovo brevisice starije od 21 godine, s �arobnom ljubi�astom narukvicom zbog koje su se na domjenku mogle kucnuti �ašama šampanjca. Podbuhli, ali svjesni da je pred nama još samo jedan cijeli dan u New Yorku, krenuli smo prema rijeci Hudson. Toliko je puhalo da su nam se ruke i u rukavicama smrzle, ali kada smo vidjeli da su na brodu s kojeg �emo dva sata razgledavati grad sjede�a mjesta u zatvorenom prostoru, odmah nam je bilo lakše. Umjesto slušanja vodi�a, prepri�avali smo dojmove s nastupa u Carnegie Hallu, pri �emu smo pazili da nam ni jedna pojedinost ne izostane. “Jeste li vidjeli kako su nam dugo pljeskali... A tek kako su vikali na kraju Vanjkušca... A kako smo na svaki pokret Netine ruke odmah odgovarali dinamikom... A kako smo cmoljavi poslije bili... Nemoj me podsje�ati, opet �u plakati”, bila je šablona svakog našeg razgovora. Razmjena do�ivljaja zamrla je kada se na vidiku pojavio Kip slobode.
Kako su prljava brodska stakla predstavljala najve�u barijeru izme�u nas i odli�ne slike s Kipom slobode, odlu�ili smo kompromitirati toplinu. Izišli smo na palubu. Zbog neprestanih naleta vjetra zamišljene umjetni�ke fotografije na kraju smo zamijenili onim nešto autohtonijim - škilje�i s kosom preko lica.
Reporterka Dorotea Zovko i neslu�bena Glasova fotoreporterka Lana Bede
Najviše fotografija ispucala je Lana Bede, koja bi poslije New Yorka mogla otvoriti Pro foto art obrt jer je svaki dan bila spremna na sve, od �u�anja do penjanja na ograde, kako bi dobila savršene fotografije koje �e sutradan biti objavljene u Glasu.
Kako je vo�nja brodom bila zadnja etapa našeg City Passa, ostatak poslijepodneva bio nam je slobodan i iskorišten u najdra�oj razonodi - shoppingu. Pune crvene Macy's vre�ice ostavili smo u hotelu i iz soba pokupili karte za Broadway show “Fantom u Operi”. Kazališna je dvorana, sre�om, spojena sa zgradom našega hotela pa smo se nakon cjelodnevnog hodanja brzo uvalili u svoja sjedala. Kroz cijeli su se mjuzikl, osim besprijekornih glasova glumaca, �uli i zvukovi koji ne pripadaju ambijentu kazališta. Grickanje �ipsa i šuškanje vre�icom m'n'm-a uneredilo je svaku dramati�nu pauzu solista. Zate�eni nepristojnoš�u publike, zamijetili smo da se izme�u redova šeta prodava� sa slatkišima i špicama. Ohrabreni, i mi smo se priklju�ili trendu grickanja u kazališnom prostoru. Mjuzikl je ionako bio toliko dobar da smo se osje�ali kao da gledamo igrani film.
Nakon predstave krenuli smo u svoje sobe spakirati netom kupljene stvari. Provjeriti su nas došli Antoaneta i Davor. Dvije osobe bez kojih nam Carnegie Hall nikad ne bi bio ni na vidiku. Oni su nas nau�ili kako stajati ravno, kako glasom ispuniti sobu i kako naviti smiješak broj 40. Dr�e�i nas za ruku u svakoj etapi našeg razvoja, posljednjih 20 godina, naše najgore znali su transformirati u najbolje. Zbog njih smo od curica postali djevojke, a od djevojaka �ene iz kojih buja ljubav prema glazbi. Kada nam netko ka�e da smo male Antoanete, nema nam dra�eg komplimenta. Zbog njih se u Osijek vra�amo s djeli�em New Yorka i novom titulom hrvatskih zborskih pionira Carnegie Halla. Bravo, Brevis!
piše: Dorotea Zovko
*****
Pogledajmo i 4 prethodna izvještaja iz AMERI�KOG DNEVNIKA BREVISICE napisana 18., 19., 21. i 22. sije�nja:
18. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK BREVISICE
Osijek - Budimpešta - Amsterdam - New York
Mia Hocenski, Dina Vorkapi�, Marija Jakobljevi� i Tajana Jakuš u novim uniformama
Šume�i kalcij za grlo, adapter za struju, energetske plo�ice, udobna obu�a i ru�na prtljaga s uniformom (od mudro odabranog materijala koji se ne gu�va). �vrsto smo odlu�ile da nas ni gubitak kofera ne�e sprije�iti od nastupa karijere. Od nevjerojatnog maila s pozivom za nastup u Carnegie Hallu do stavljanja kva�ica na popis stvari potrebnih za putovanje dijeli nas samo pola godine.
Carnegie Hall oduvijek je smješten u TOP 5 najpresti�nijih svjetskih koncertnih dvorana. Stru�ni tim ove akusti�ne dvorane koja je na glasu kao “san svakog glazbenika”, osim izvanrednog glazbenog umije�a, pazi na savršenstvo svakog detalja - prije putovanja morali smo, primjerice, poslati to�nu visinu svake �lanice ansambla kako bismo izbjegli komentare poput: “Divno su pjevale, ali ona visoka u prvom redu skroz je stršala”. Mi, brevisi, zakora�it �emo na pozornicu koju su krstili bezbrojni svjetski glasovi 21. sije�nja i dodati +1 hrvatski zbor na listu dotadašnjih izvo�a�a.
Poznato je da New York nikad ne spava, pa zašto bismo mi to �inili. Prosje�na je ameri�ka šalica kave ionako polulitrena. Ulaznice za Metropolitan Operu ve� smo bukirale, kao i city passove pomo�u kojih �emo izme�u petosatnih proba vladati turisti�kim atrakcijama New Yorka.
Pravila putovanja: “Pokrij bubrege, ne zvjeraj (previše) okolo, �uvaj glas”. Dok �ekamo u redu za check-in, na iglama zbog te�ine kofera, provjeravamo putovnice i karte u “taškama” koje nam vise oko vrata. Putna nas groznica tjera da opet otvorimo stranicu s vizom i jedino što nam upada u o�i, osim velike nasmijane glave, bilješke su u kojima piše: “To perform at Cultural event at Carnegie Hall”. Smireni ovom �injenicom, i zabavljeni dimenzijama okvira za slike u koji �emo smjestiti vizu nakon isteka putovnice, ulazimo u avion. Nekoliko je brevisica ve� u panici. Pro�itali smo da u vrijeme polijetanja uši manje bole ako �va�emo �vaku, pa Orbit pakovanje ide od ruke do ruke. Nakon po�etne turbulencije, avion se smiruje. Pali se znak za otkop�avanje sigurnosnog pojasa. Hrabrije se brevisice ustaju i raste�u, a druge ostaju zavaljene u udobno sjedalo s dekicom u krilu i slušalicama u ušima. Bez Dramine ipak ne�e biti spavanja, jer svaka na svom touch screen ekranu ima pristup hitovima koji još nisu stigli u osje�ka kina.
Iako prije dva mjeseca nismo bile potpuno sigurne ho�emo li zbog financijskih prilika plakat s natpisom “Brevisice u Carnegie Hallu” morati prelijepiti znakom “otkazano”, na dugom prekomorskom letu mislimo na Grad Osijek i gradona�elnika Bubala, Vodovod i ostale gradske tvrtke koje su svojim sponzorstvom pomogle u ostvarenju više od 40-ak mladih snova. Ne smijemo zaboraviti naše sugra�ane koji su ukrašavanjem kaputa našim bed�evima i doru�kovanjem muffina a la Brevis cijelu akciju gurali dalje i pomogli nam da od �elje koju nas je strah po�eljeti - Carnegie Hall postane stvarna destinacija. Svi ste nam na popisu za suvenire!
Imaju�i sve ovo u vidu, a sada i na papiru, sigurne smo da �e opisni pridjev naše njujorške pustolovine biti - nevjerojatno!
piše: Dorotea Zovko
*****
19. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK VOKALNOG ANSAMBLA BREVIS
Cikom i vikom kroz vrevu Velike Jabuke
Prekooceanski let traje devet sati. Ulaskom u avion znatno se mijenja demografska slika na koju smo naviknuli. Ve� se po putnicima, s kojima se laktarimo na tijesnim sjedalima, mo�e pretpostaviti u kakvu �emo multikulturalnu metropolu sletjeti. Uz filmske hitove i in-flight tetris turnire, brevisice je najviše razveselila – avionska hrana. I one koji su spavali k'o topovi iz sna je prenulo pitanje: “Ho�eš ti pastu ili piletinu?”
Uko�enih nogu, ali punih �eludaca, u New York smo sletjeli u 21 sat (prema lokalnom vremenu). Naš smo prvi dodir s gradom do�ivjeli iz autobusa. Do Milton Plaza Hotela, koji �e u vrijeme naše ameri�ke pustolovine biti rezidencija Brevisa, vozili smo se uz mnogo cike, ostavljaju�i na autobusnim staklima otiske ka�iprsta. Na ulazu u hotel pristojno smo odbile uslugu portira koji nam je do soba htio prenijeti kofere. Tek tada nam je sjelo da nam Neta nije uludo govorila: “Spakirajte si u kofere onoliko koliko same mo�ete nositi”, jer se ispostavilo da portir uslugu nije nudio iz pukog kavalirstva, nego uz naknadu od osam dolara. Još nismo niti izišli na ulice, a ve� smo nau�ile prvu lekciju Velike Jabuke. Tip, tip, tip!
Amerikanci s posebnim �arom njeguju kulturu ostavljanja napojnice svim zaposlenicima iz sektora uslu�nih djelatnosti. Pa ako �elite uštedjeti na napojnicama, umjesto yellow caba birajte podzemnu, umjesto restorana fast food ili samoposlu�ivanje, a umjesto nosa�a prtljage svoje bicepse.
Brevisi su zapjevali: New York, New York...
Iako umorne, nismo mogle do�ekati jutro da bismo prošetale Times Squareom. Naviknute na mirne no�i i gašenje gradskih semafora u 22 sata, Times Square nas je zatekao nespremne. Blicanje fotoaparata koje je uslijedilo nije bilo u skladu s uzre�icom “walk the walk”, jer smo se, ponesene atmosferom najblještavijeg trga New Yorka, ponašale kao prototip turista. Nismo mnogo iskakale. Uz neonske natpise, jumbo plakate na entu i neprestano trubljenje automobila, uspješno smo pridonijele gradskoj vrevi. Najdu�e smo se zadr�ale na crvenim stepenicama na kojima su glazbenici Alicia Keys i Jay-Z otpjevali “Empire state of mind” - modernu himnu New Yorka. Njihovu smo pjesmu i prije po�etka putovanja odabrali kao naš ameri�ki soundtrack. Neke djevojke nisu mogle odoljeti štandovima s hot dogom, a neke su se zagubile u golemim suvenirnicama. One koje su ostale na ulici nešto du�e susrele su �uvene ameri�ke policajce na konjima.
Našu je euforiju ipak na kraju sustigao jetlag pa smo se zaputile natrag do hotela. Prije gašenja svjetla stavili smo foti�e na punjenje. Ovih �e dana kona�no brojne slike New Yorka koje smo preuzimali s interneta i postavljali ih kao pozadine naših mobitela i laptopa, biti zamijenjene onima koje smo sami snimili.
*****
21. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK BREVISICE
U oblacima, doslovce i u prenesenom zna�enju
Prave Newyor�anke dan po�inju uz coffee to go. Nikada ne dvoje o veli�ini kartonske šalice u kojoj �e ima kava biti poslu�ena. Najbolja je najve�a (tall) - iako se, nakon po�etne uloge grija�a za ruke, brzo ohladi dok s njom u rukama še�u gradskim ulicama.
Odmor u pohodu na turisti�ke atrakcije New Yorka
Ve� smo se prvog jutra ušemile i uredno naru�ivale tall coffe latte kad bi na nas došao red. S kavom u ruci krenule smo u pohod na newyorške turisti�ke atrakcije. Sun�ano smo jutro iskoristile za posjet Empire State Buildingu. Uspinju�i se dizalom na 86. kat, pripremale smo svu fotoopremu.
Brevisice su dotaknule nebo
Pri izlasku na vrh gra�evine zapuhnuo nas je hladan vjetar. Ni slojevita odje�a nije nas spasila od drhturenja, ali zamaman pogled na gradskog diva podsjetio nas je koliko još odredišta u kratkom vremenu �elimo vidjeti izbliza. Naš pokušaj da na Empire State Buildingu zapjevamo propao je i prije hvatanja intonacije upadicom prisutnog stra�ara: „Beautiful voices, but no singing“. �ini se da �e se New York za premijeru našega glazbenog programa ipak morati strpjeti još koji dan. S prvim suvenirima u vre�icama dalje smo krenule metroom. Grupne ulaske i izlaske na odgovaraju�im postajama brzo smo istrenirale kao i „tko prvi njegovo“ princip hvatanja mjesta za sjedenje. Pauzu smo uhvatile sjede�i uz Hudson i smiju�i se pogrešno ispisanim imenima na našim Starbucks šalicama.
Prekrštene u Tunju, Loru, Dunu, Mayu i Midu nastavile smo put do Brooklyn Bridgea. Šalovima smo prekrivale usta i tako �uvale glasnice od napada vjetra. Muzej Metropolitan poslu�io nam je kao toplo uto�ište do povratka na osmi kat Milton Plaze i smještanja pod duple poplune.
�etverosatna proba Jenkinsonovog The Armed Mena u poznatom hotelu Hilton
Idu�eg smo jutra obilno doru�kovale jer nas je �ekala �etverosatna proba Jenkinsonovog The Armed Mena, koji �emo izvesti u Carnegie Hallu. Proba se odr�avala u poznatom hotelu Hilton. Na recepciji su nam podijeljene plastificirane akreditacije s imenom i pozicijom koju u jednom od sedam redova zauzimamo. Ulaze�i u prostoriju za probe, iznenadila nas je masovnost zbora u kojemu su okupljeni pjeva�i s tri kontinenta - iz Australije, Amerike i Europe. Zagrijale smo se trljaju�i lice, �va�u�i slogove i izvikuju�i imena pjeva�a pokraj nas. Nekonvencionalne su dirigentove metode razbile po�etnu neugodu, a naš je jedini muški �lan, David, napokon dobio poja�anje pridru�ivanjem tenorske i basovske dionice. Iz postpjeva�ke nas je iscrpljenosti prenuo plakat na kojemu je velikim slovima pisalo: „Special apperance: Vocal Ensemble Brevis“. Samo pet rije�i i ve� smo bile spremne za pohod na New York part II. Presvla�e�i se u ve�ernje toalete (ili njihov najbli�i ekvivalent) za posjet Metropolitan Operi, sinulo nam je da smo akreditacije na sebi nosile cijeli ostatak dana. A kako i ne bismo kada nas njihovo „klackanje“ svaki trenutak podsjeti da smo ponosne �lanice svjetski priznatog vokalnog ansambla.
piše: Dorotea Zovko
*****
22. sije�nja 2013.
AMERI�KI DNEVNIK BREVISICE
Najmla�i se brevisi provode kao u filmu
Nakon tri dana akomodacije, najmla�i Brevis insajderi odlu�ili su doru�kovati ameri�ke pala�inke. Rijetko bi se koja starija brevisica odlu�ila za takav pothvat jer su trokatnice slatkog tijesta prelivenog sirupom “preteške” za jutro. No, neoptere�ena brigama odraslih ljudi, osmorka osnovnoškolaca svoj je prvi posjet New Yorku odlu�ila provesti kao u filmu.
Najmla�im se brevisicama jako svidio Central Park
“Vidjeli smo zoološki vrt iz crti�a Madagaskar i most ispod kojeg prolazi Kevin iz filma Sam u ku�i. Sve to u Central Parku. Zato nam i je najdra�i”, objašnjava Lorena u ime “malih brevisa”, dok se s ostatkom pjeva�a bori za mjesto u prvom redu na grupnoj fotografiji ispred Rockefeller centra. “I zbog vjeverica! Central Park ih je prepun”, dodaje.
U posjetu Muzeju moderne umjetnosti
Nakon ukipljenog poziranja u polu�u�nju, brevisi formaciju iskorištavaju kako bi iznenadili slu�ajne prolaznike pjesmom. “Jesi li vidjela kako su se okupili? Snimali su nas mobitelima!” pohvalila se Karla, najmla�a pjeva�ica Brevisa. Dvije �lanice grupe najmla�ih jedva su �ekale pokret s Rockefellera jer je to zna�ilo da �e napokon mo�i vidjeti muzej MoMA. Hana i Mia posebno vole muzeje, a prijatelji u zboru kojima je dugo stajanje pred slikom neshvatljivo zezaju ih da su štreberice. U Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku prepoznale su mnogo djela koja su do tada vidjele samo u ud�beniku. Jako su sretne zbog toga.
Vokalni ansambl Brevis na drugoj probi, kojoj je nazo�io i Karl Jenkins
U šetnji prema hotelu Hilton, gdje se odr�avala druga proba za Carnegie Hall, �lanovi ansambla provjeravaju jesu li ponijeli majice s natpisom Brevis. Na probu dolazi Karl Jenkins pa �e osobu s korica svojih nota napokon mo�i vidjeti u�ivo.
Lorena, Karla, Hana, Jelena, Nera i Mia dobile su Jenkinsov autogram na note i akreditacije
S notama i akreditacijom u rukama Brevisi su u dugom redu �ekali Jenkinsov autogram. “Ove note sada ne smijem izgubiti”, rekao je David, jedini de�ko, koji u�iva u društvu mla�ih brevisica. Iako priznaje da nije navikao pjevati sjede�i izme�u pjeva�a koji nisu dio Brevisa, dobro se snalazi i stanke iskorištava za provjeravanje ste�enog znanja engleskog sa susjedima s kojima dijeli praktikable.
“Mali brevisi” ve� sada nose “I love NY” majice. Gledaju�i metropolu s vrh Rockefeller centra, sla�u se s tim da je New York najljepši no�u. Iako ne mogu vrludati uokolo sami, još ne mogu vjerovati da su ovdje, a kamoli da �e nastupiti u koncertnoj dvorani iz �ijeg je potkrovlja Kevin u drugom dijelu filma Sam u ku�i slušao zborske pjesme.
piše: Dorotea Zovko
*****
Izvor: Glas Slavonije, piše Dorotea Zovko, fotografije Lana Bede Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, zmitar@gmx.net
