ALFRED BRENDEL I HRVATSKA

Poneki suvremeni velikan, koji je nekad boravio u Hrvatskoj, prisjeti se ljudi s kojima se dru�io i kulturnoga europejstva zemlje u kojoj je boravio. Poneki to sje�anje pove�u sa zahvalno��u kao veliki pijanist svjetskoga glasa Alfred Brendel, ro�en 1931. u �e�koj. Ovdje smo preveli nekoliko odgovora Alfreda Brendela, koje je dao Martinu Meyeru u knjizi - Ausgerechnet ich, Gespr�che mit Martin Meyer, Carl Hanser Verlag, M�nchen Wien, 2001 - da bi smo i sebe i svijet podsjetili na (srednjo-) europski karakter Hrvatske. (tn)

"Iz Wiesenberga smo se preselili (vjerojatno 1934., o.p.) u Jugoslaviju na dalmatinski otok Krk, u Omi�alj, gdje su moji roditelji dvije godine preuzeli vodstvo jednoga hotela."

Kad je to bilo?

To je bilo u dobi od tri i �etiri godine.... Kad sam jedanput sa svojom dadiljom Bertom �etao obalom, susreli smo se s dvojicom, koji su bili gosti u hotelu. Jedan pokaza prstom na me i zapita drugoga: "Je li to dje�ak ili djevojcica?" Drugi mu odgovori: "Dje�ak naravno, to se pak vidi po energi�nim crtama lica!" Kad su obojica pro�la, rekoh: "Jesi li �ula, Berta, �to je gospodin rekao? Ti si luckasta koza!" (Dijete je zamijenilo njema�ke rije�i "energische Z�ge" s "n�rrische Ziege".) Sama me je Berta dvadesetak godina kasnije na to podsjetila.

Kao sin jedinak bili ste pa�ljivo �uvani. Jeste li �utjeli tu poziciju prema roditeljima, jeste li je uop�e osje�ali?

Moji su me roditelji jako pazili, mo�da �ak i previ�e.... Kao �estogodi�njak sam po�eo s vje�banjem kavira. Moji su roditelji smatrali da nekoliko sati poduke klavira pripada dobrom tonu. Sje�am se svoje u�iteljice klavira Sofije De�eli�, koja mi je prilikom prvog posjeta obja�njavala note tako �to je jedan cvat ra��upala na komade. Sa sedam godina sam komponirao jedan valcer, koji je sli�io Radetzkymarschu, samo je bio tro�etvrtinski. Tada sam stanovao u Zagrebu ponad tr�nice i gledao katkad kroz prozor na drugoj strani kako skaku�u glave djevoj�ica. Tamo je, naime, bila baletna �kola. Jedna djevoj�ica, imenom Daria Gasteiger, do�e jedanput u pratnji svoje majke k meni, obuje baletne papu�e i po�ne improvizirati ples na prstima prema mome valceru kojeg sam sam svirao. Veliki trenutak.

Je li to bio za Vas do�ivljaj uspjeha?

U svakom slu�aju je bio do�ivljaj kojega ne smije�tam u apsurdni odjel, nego sasvim na drugu stranu. Ova djevoj�ica je pripadala dje�jem baletu, koji je nastupao na priredbama "Dje�je Carstvo". Bila je to dje�ja udruga poprili�no velikog stila, koja je jedanput godi�nje organizirala priredbe u Opernoj ku�i (valjda HNK, o.p.) u Zagrebu, na kojima se muziciralo i plesalo, a jedanput sam imao �ast igrati glavnu ulogu, generala s fesom i sabljom, i, iako prvi put na pozornici stoje�i, otpjevao sam dvije staroaustrijanske vesele pjesme. Sje�am se da se jedna od njih zove "Das Wassergigerl". "Na vodi, na vodi sam kod ku�e", �to se rimovalo sa "svaki parobrod mi se mi�e" (Am Wasser, am Wasser bin i z'Haus - jedes Dampfschiff weicht mir aus.). Tekst sam pak trebao pjevati hrvatski, kojega jo� nisam razumio, pa sam ga pjevao fonetski. Jednom sam drugom prilikom tako�er morao pjevati i to na radiju, a to je bio mu�an do�ivljaj. Zapo�eo sam, naime, pjesmu previsoko, te sam pokvario najvi�i ton.

.........

Kako ste do�ivjeli kulturni, kulturnopoliti�ki, politi�ki �ivot vremena izme�u 1936. i izbijanja Drugoga svjetskog rata? Jesu postojali jasni znakovi o onome �to se imalo ljudima dogoditi ili se pak vjerovalo da se nalazi djelomice na rubu vulkana?

�to se ti�e apsurdnih iskustava, u Zagrebu sam na�ao dosta povoda za to. Do�o�e hrvatski fa�isti, nacisti, rat. Svega se toga jako dobro sje�am. Slu�ao sam Hitlerov i Goebbelsov glas na radiju. Neki �lanovi obitelj su bili nacisti. Gestapo mi je ubio jednoga ujaka pred svr�etak rata. Nasuprot tome, jedna moja tetka je u Donjoj �tajerskoj dr�ala vatrene govore za naciste.... Bilo mi je 14 godina kad je rat zavr�io. Naravno da su me ova sje�anja kasnije suoblikovala. Nalazio sam se na ulici u Grazu kad je Hitler sa svojim autom dolazio, bio sam svjedokom jedne psihoze gomile. Za vrijeme rata sam u Zagrebu slu�ao �aputanja, kao da negdje u blizini postoji logor, gdje se navodno odvode i ubijaju Srbi, �idovi i Cigani. Znao sam, da su partizani odmah nakon rata imali vlastite logore gdje su poubijali �to je moguce vi�e Hrvata.

...........

Vratimo se k Va�im prvim poku�ajima sviranja klavira. Koji su Vam tragovi ostali u sje�anju od Va�e prve u�iteljice klavira?

Ona je bila ljubazna i energi�na zena, koja me nikad nije udarala po prstima, jer to i nije bilo potrebno, premda je bila u stanju i to �initi. Bila je u�enica Maxa von Pauera, do�la je iz Njema�ke, udala se za jednoga Jugoslavena (valjda Hrvata - De�eli�a, o.p.) i jako je oja�ala moj mali prst. Posredovala mi je metodu kako mali prst nasloniti da se na vanjskom dijelu ruke razvija jaki mi�i�. To mi je kasnije bilo jako korisno, ali me ujedno i gr�ilo, te mi je kasnije gospo�a von Kaan, moja druga u�iteljica klavira, rekla da se trebam opustiti. Nije mi kazala kako to trebam u�initi, ali je gr� konstantirala.

............

U Zagrebu ste imali i poduku o harmoniji. Kako ste do�li do toga?

Preko svoje u�iteljice klavira, kojoj sam za to vje�no zahvalan. Kad mi je bilo 10 godina oti�ao sam Franji Duganu, koji je bio katedralni organist i jednaput me �ak uzeo sa sobom gore k orguljama. Bio je to vrlo sitan covjek, koji se na klupi morao pomicati, da bi dohvatio pedale. Dopustio mi je svirati i zapisati sve kadence u svim mogu�im tonovima i polo�ajima. To mi je posredovalo orijentaciju na klaviru, �to je od najve�e koristi.

Koliko ste dugo ostali u Zagrebu?

Rat se nastavljo, a saveznici su se sve vi�e primicali Hrvatskoj. Godine 1944. sam s majkom otisao u Tobelbad kod Graza...

Mo�e li se re�i da je gospo�a von Kaan bila Va�a jedina u�iteljica klavira u u�em smislu rije�i?

Ne �elim uop�e zaboraviti svoju zagreba�ku u�iteljicu Sofiju De�eli�. Ona je postavila temelje. Ludovika von Kaan bija�e jedna blaga, nikakva drakonska u�iteljica, i nije mi ni u kom slu�aju �tetila. Ona je zapazila da sam nadaren i dopustila mi je sa 16 godina da dalje sam radim, bez mrmljanja.

.............

Sje�am se da sam u Zagrebu jedan jedini put imao priliku i�i u operu. Gostovala je be�ka Dr�avna opera s "Figarom" s mladom Senom Jurinac, koja je tada jo� nosila ime Srebrenka, "Srebrna", ali sam je propustio, jer sam upravo bio dobio upalu slijepog crijeva.

Po�etak