RADOVAN
LORKOVI�
Glazbenik
Blizina u�enjaka, politi�ara, tehni�ara i
glazbenika u obitelji Radovana Lorkovi�a, ro�enog u Zagrebu 1932.
g., poticala ga je, spajati razna podru�ja spoznaje, ali nakon
ratnih i poratnih iskustava, posvetio se ipak najprije studiju
violine u Zagrebu, Londonu i Bernu, gdje je bio asistent glasovitog
Maxa Rostala. Pozvan 1966. godine u Basel na Glazbenu akademiju,
gdje do danas djeluje, uz pedago�ki rad, bavi se i glazbenom znano��u
kao i socijologijom glazbenog �ivota, pise eseje i knjige (Das
Violinkonzert von Alban Berg, Amadeus Verlag, Winterthur, 1992.),
dr�i predavanja i te�ajeve o violinskoj tehnici kao i o interpretaciji
djela J. S. Bacha, Mozarta, Beethovena, Schumanna, Brahmsa, Berga
i drugih, vodi guda�ke ensemble i nastoji prije svega o�ivjeti
pravi duh glazbenih djela pro�losti kao i shvatiti duh dana�njih.
Rekonstruirao je dva Bachova koncerta za violinu, g-mol i d-mol,
koji su poznati samo u verziji za �embalo. Schumannovu sonatu
a-mol, op. posth. prvi je izveo u �vicarskoj i u Zagrebu. Trenuta�no
prou�ava Mendelssohnova djela i priprema alternativnu verziju
Beethovenova violinskog koncerta.
Njegova redovita koncertna djelatnost posve�ena
je vrlo �esto izvedbama manje poznatih majstorskih djela svjetskih
kao i hrvatskih skladatelja, osobito zadnjih godina u suradnji
sa zagreba�kim pianistom Fredom Doekom, s kojim je snimio i jedan
CD sa violinskim djelima zagreba�kih skladatelja. Godine 1993.
utemeljio je Glazbenu �kolu na Hvaru.
Politi�ki �ovjek
Ratne nevolje prisilile su ga na razmi�ljanje
o njihovim uzrocima i na primjenu analiti�ke psihologije, koja
vodi do op�enito u politici i medijima Hrvatske i svijeta zanemarenih
spoznaja, o kojima je zapo�eo sve vi�e pisati (O psihologiji odnosa
me�u etni�kim identitetima, Rukopis iz 1997. na njema�kom i hrvatskom).
U svojoj kritici sada�njosti, polazi od tisu�ljetne nejednakosti
utjecaja �ena i mu�karaca u dru�tvu i duhu Europe i svijeta, usprkos
biolo�kom o�evidu njihove podjednake udaljenosti od istine i time
dokazane potrebe njihovog izjedna�enog sudjelovanja u odlukama,
koje se ti�u zajednice. Prete�no mu�ki utjecaj u primjeni pojmova
narodnosti, vjere, politi�kih stranaka, ideologija i ekonomskih
sustava, reducira ih na status poluistina, iz �ega proizlazi nu�nost
njihovog potpunog odijeljivanja od dr�avnog aparata. Primjena
tog principa pokazuje jasnu prednost imenovanja sviju dr�ava geografskim
a ne nacionalnim imenom - kao USA, �vicarska, Nizozemska, Austrija,
Kanada, Australija, za razliku od Francuske, Njema�ke i Engleske,
�iji skriveni nacionalizam stoji iza dana�njeg o�ivljavanja prastarih
napetosti na Balkanu, nastalih iz europske a ne iz srpsko-hrvatske
problematike. Plan federacije Hrvatske i Bosne pru�a priliku provesti
taj princip u stvarnosti i time ostaviti po strani pitanja manjina
i ve�ina.
Kritika Radovana Lorkovi�a te�i prije svega
neovisnosti duha od krilatica i opsanih apstrakcija, koje nazive
ljudi pretpostavljaju njihovom pre�ivljavanju. Unutarnja sloboda
kao cilj razvoja je najva�nija pretpostavka politi�ke slobode,
koja je bila osnovna motivacija osamostaljenja republika na Balkanu
prije negoli im je bila nametnuta srpsko-francuska nacionalisti�ka
dinamika. Kao �to je Beethoven poznavao uzvi�enost ljudske dobrote,
tako je mogu�e svakog �ovjeka suditi po njegovim djelima, a ne
po oznakama i pridjevima, koje si ili on sam pod utjecajem okolice
pridaje ili mu oni bez njegove odluke bivaju pripisani. �tovi�e:
�ovjek se mo�e smatrati prirodnom pojavom u stalnoj promjeni,
koja pokazuje one osobine, koje izaziva okolica. Ima naroda, koji
ne samo me�u svojim pojedincima njeguju onaj na�in opho�enja,
koji s vremenom dovodi do grubih sukoba, ve� i svoju djecu odgajaju
u duhu prezira i nepovjerenja, kojima je taj narod bio izlo�en
sa strane drugih kroz stolje�a. Shvatiti izvore takvih iskrivljenih
odnosa i temelja odgoja, pedago�ka je zada�a, koja u ratovima
nu�no propada u svakom pogledu. S druge strane mo�e neovisnost
duha pru�iti neslu�ena rje�enja onih pitanja, koja se misli mo�i
rije�iti samo ratom.
Radovan Lorkovi� vidi u generalnoj zabrani
posjeda oru�ja jedini put prema ograni�enju nasilja kao nepodnosivog
izraza mu�kih frustracija, protiv kojeg se jedno dru�tvo mo�e
braniti protutezom �enske vlasti, psihologijom i globalnim osiguranjem
mira. (tn)
(Preuzeto iz "Dru�tvene obavijesti", br. 67, 1994.)
Po�etak
|