RODNI ILI KRSNI LIST

U aktualnu raspravu o izradbi ustava Europske Unije uklju�io se i poznati �vicarski kulturni djelatnik Hanno Helbling, biv�i urednik kulture u Neue Z�rcher Zeitungu. Njegovo razmi�ljanje o tra�enju Katoli�ke crkve da se u nastaju�em ustavu spomenu kr��anski korijeni Zapada, �to bez dvojbe stoji, donosimo ovdje kao poticaj na�im �itateljima da i sami promisle o odnosu Crkve i dr�ave.

Papa Ivan Pavao II. ve� dulje vremena zahtijeva da se u ustavu Europske Unije (EU) odnosno u njegovoj preambuli upozori na kr��anstvo kao temeljni element Zapadne kulture. Dvije re�enice iz njegova An�eoskoga pozdrava 24.8.2003. prenosi radio Vatikan ovako: Papa se nada "da u izgradnji dana�nje i budu�e Europe nikada ne�e nedostajati spiritualna inspiracija koja je nu�na da bi se autenti�no djelovalo na dobrobit �ovjeka. Ova inspiracija nalazi u Evan�elju sigurno jamstvo slobode, pravde i mira za sve kako za vjernike tako i za nevjernike". Ovo situacijom uvjetovano odustajanje od preciznoga pojmovlja ne mijenja ni�ta na jasno�i opcije s kojom se sla�u poneke mjesnocrkvene instance kako katoli�ke tako i druge: "Dobrobit �ovjeka" ne jam�i prosvjetiteljska ba�tina, kako je stajalo u jednom ranijem nacrtu ustava, nego nazo�nost Radosne vijesti.

Dodatak "kako za vjernike tako i nevjernike" odaje da se Papa ne �eli (i ne mo�e) pozivati na vi�e ili manje ra�ireno uvjerenje dana�njih i budu�ih dr�ava �lanica EU nego s jedne strane na istinu Evan�elja i s druge strane na dokazano uvrije�enu snagu koju je kr��antsvo pru�ilo u povijesti kontinenta. To se dodu�e dogodilo prije svega posredovanjem Crkve koja nikad nije izgubila iz vida spas �ovjeka, ali je katkad gubila iz vida dobrobit �ovjeka. Svakako se malo �to ima tuma�iti kad su u pitanju historijski temelji europske kulture: bez �idovsko-kr��anske religije, gr�ke misli i rimskoga prava ona ne bi bila ono �to upravo jest, a tvrdnja Oswalda Spenglera da Zapad vi�e nije povezan s antikom mo�e u budu�nosti i biti potvr�ena, ali za sada dva tisu�lje�a govore protiv toga.

Ovo nas podsje�a na raspravu koja je vo�ena prije nekoliko godina o preambuli �vicarskoga saveznoga ustava. Treba li ponovno tu stajati "U ime Boga"? Tada nije bilo dvojbe o povijesnom zna�enju kr��anstva, ali zacijelo o obvezi ili nadle�nosti dr�ave. Mora li i mo�e li dr�ava priznati jednu religiju i ba� doti�nu? Razlika izme�u tada�nje i sada�nje diskusije je neznatna; u oba slu�aja se radi o pitanju zahtjeva i punomo�i. Mo�e li se jedan politi�ki poredak izvoditi iz Evan�elja da bi, zahvaljuju�i svom suglasju s kr��anskim naukom, mogao ra�unati na Bo�ju potporu? I postoji li autoritet koji bi politi�kom poretku mogao priznati ili uskratiti takvu legitimnost? Odgovor na prvo pitanje je bolje ne tra�iti u povijesti. Izjalovili su se modeli ponovnog kr�tavanja, srednjovjekovnih zajednica, koje su se fundamentalisti�kom inspiracijom suprotstavljale profanim dr�avama, kao i u vi�e ili manje surovom obliku sva druga pribli�avanja Bo�joj vladavini. I svi su se razbili o istu klisuru: ako su utjelovili istinu, nisu se mogli mijenjati a da tu istinu ne izdaju, a ako se ne mogu mijenjati, onda nisu stvoreni za svijet. Iz toga proizlazi da se iz Evan�elja mo�e dobiti trajna perspektiva - jednostavno re�eno perspektiva ljudskosti - ali ne i historijskoj mijeni podlo�ni ustav. I obrnuto: politi�ki poredak, koji �eli biti u suglasju s Evan�eljem, mora se pridr�avati svjetovnih vrednota (jednaka prava, op�e dobro) koja su za dr�avu bila mjerodavna prije nego ih je crkveni nauk integrirao; �to uop�e ne govori protiv - ne samo - kr��anske inspiracije.

Pitanje punomo�i. To �to su crkve tijekom vremena davale svoj blagoslov razli�itim oblicima dr�ava, pri �emu demokratski oblik relativno kasno do�e na red, moglo bi poslu�iti kao opomena: zbog mogu�e pogrje�ivosti crkvene politi�ke prosudbe i jo� vi�e zbog iluzija da religiozno upozorenje u jednom ustavnom tekstu mo�e predstavljati "jamstvo". Ustav mo�e jam�iti smao ono �to u njemu stoji i tu se ne mo�e ni�ta promijeniti ni onda kad kona�na redakcija u njega uvrsti ili u preambulu stavi upozorenje na kr��anstvo. Autoritet, koji �eli politi�kom poretku priznati "spiritualnu" na Evan�elju utemeljenu legitimaciju, tako �to umjesto rodnog izdaje krsni list, anga�ira se prerano; "inspiracija", koju tra�i, mo�e se tek dokazati praksom u kojoj �e jamstvo biti vi�e od puke tvrdnje. (NZZ, 18.9.2003.)

Preveo Tihomir Nui�