|
U
POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM
Na tragu Hrvata u �vicarskoj
HRVATSKI
MIKROKOZMOS
Kulturno
je Hrvatska posve europska zemlja. Pojedine hrvatske pokrajine su
pod utjecajem �irih kulturno-geografskih podru�ja: panonska Hrvatska
je pod germansko-srednjoeuropskim utjecajem, mediteranska Hrvatska
pod romansko-mediteranskim, a dinarska Hrvatska pod orijentalno-balkanskim.
Stremljenja svih kulturnih epoha su zastupjena u hrvatskoj literaturi
i umjetnosti, ali sadr�avaju vlastita obilje�ja. O tome svjedo�e
brojne gradjevine i umjetni�ka ostvarenja.
"ENGELESKI
POVJESNIK GIBBON U SVOM GLAVNOM DJELU 'HISTORY OF THE DECLINE AND
FALL OFT THE ROMAN EMIPIRE' PI�E: POVIJEST JE POPIS ZABLUDA, KRIVNJE
I NESRE�E NARODA. NEPRISTRANIM POGLEDOM NA �IVOTNI PUT HRVATA MO�E
SE UTVRDITI DA OVA PROSUDBA VRIJEDI I ZA HRVATSKI NAROD. U SVOJOJ
DUGOJ POVIJESTI TAJ NAROD KAO CJELINA NE MO�E POKAZATI NA PUNO SRETNIH
RAZDOBLJA. RASCJEPKANOST NA RAZLI�ITE REGIJE, KOJE �ESTO NISU PRIPADALE
ISTOJ DR�AVI, PRIJE�ILA JE UVA�AVANJE CJELOKUPNOGA NARODA. ZBOG
SVOJE BROJ�ANE SLABOSTI NIJE MU BILO LAKO DOKAZIVATI SE NA GRANICI
IZMEDJU ZAPADNJA�KE I BIZANTSKE KULTURE, IZMEDJU HABSBUR�KE MONARHIJE
I TURSKE, NA ME�I IZMEDJU KATOLICIZMA I PRAVOSLAVLJA".
Hrvati
nisu mogli, poput velikih i sretnijih europskih naroda, utjecati
na tijek svoje povijesti nego su uvijek tra�ili mogu�nost da u njoj
ne nestanu. Jedino je gradu Dubrovniku uspjelo odr�avati odre�eni
stupanj politi�ke samostalnosti. Taj je grad, naime, ve� u 13. stolje�u,
zahvaljuju�i spretnoj diplomaciji i razvijenoj trgovini i brodarstvu,
gospodarski uznapredovao do te mjere da se ve� 1400. bilje�i Republikom
i odr�ava svoju slobodu sve do 1808. godine, kad Napol��on dekretom
dokida Dubrova�ku Republiku. Unato� borbi za goli opstanak, hrvatskom
je narodu uspjelo donekle dr�ati korak s europskim kulturnim gibanjima
primjerice u graditeljstvu i literaturi, osobito pisanoj latinskim
jezikom - jezikom kojim se Hrvatski sabor slu�io do 1847. godine,
kad je donesen zaklju�ak da �e se ubudu�e u Saboru govoriti hrvatskim.
UMJETNI�KO
BLAGO HRVATSKE, OSOBITO DALMACIJE, NADILAZI EPIGONALNO, "PROVINCIJALNO
I PERIFERNO UMJETNI�KO STVARALA�TVO". MONUMENTALNA CRKVA SV.
DONATA U ZADRU S PO�ETKA 9. STOLJE�A OSOBITO PRIVLA�I SVOJOM RUSTIKALNO-SNA�NOM
PROSTRONOM MATERIJALNO��U. U DIFERENCIRANOM OBLIKU PRONOSI SE OVAJ
SPECIFI�NI ORIGINALNI STIL NA VELIKE ROMANSKE I GOTI�KE KATEDRALE
I REDOVNI�KE CRKVE S RABA, IZ TROGIRA, SPLITA, DUBROVNIKA. U KRASNOJ
RENESANSNOJ KATEDRALI SV. JAKOVA U �IBENIKU (OD 1431.) TAJ STIL
�IVI DALJE. PORED ANONIMNIH KLESARA, ISTI�E SE IME JURJA DALMATINCA
(+1473.), GENIJALNOGA GRADITELJA IZ �IBENIKA, KOJI JE OSTVARIVAO
SVOJE PROSTORNO-PLASTI�NE PREDOD�BE NE SAMO U ARHITEKLTURI NEGO
I U SKULPTURI. RADIO JE I U ITALIJI KAO I ARHITEKT LUCIJAN VRANJANIN
(1420.-1479.), KIPAR FRANJO VRANJANIN (1420.-1502.) I JEDAN OD "POSLJEDNJIH
VELIKIH MAJSTORA IZUMIRU�E UMJETNOSTI ILUMINACIJE" JULIJE KLOVI�
(1498.-1578.). HRVATSKA NIJE SAMO PRIMALA STVARNE POTICAJE NEGO
IH JE NJEZINA UMJETNOST I ZRA�ILA NATRAG. U DALMACIJI UPADAJU U
O�I OSOBITO PLASTIKE. PRIMJERICE KI�ENOST ROMANSKE KATEDRALE U TROGIRU,
GDJE MAJSTOR RADOVAN SJAJNOM MJE�AVINOM OBLIKA POSTI�E INTIMNI UGO�AJ.
S BAROKNIM GRADITELJSTVOM I NOVIJIM STILOVIMA SUSRE�EMO SE PRETE�ITO
U SJEVERNIM KRAJEVIMA HRVATSKE.
U srednjovjekovnoj Hrvatskoj se pored latinskoga alfabeta slu�ilo
glagoljicom i, rije�e, bosan�icom (tzv. zapadnom �irilicom). Dok
su se bosan�icom slu�ili Hrvati i pojedine muslimanske obitelji
u Bosni, te Hrvati u ju�nim krajevima Hrvatske, glagoljica je odigrala
va�nu ulogu u hrvatskoj povijesti. Glagolja�i su sve�enici koji
su slu�bu Bo�ju dr�ali na narodnom jeziku (hrvatskoj varijanti staroslavenskoga
jezika). Pismo, kojim su misali bili napisani, zvalo se glagoljica
(glagolati = govoriti starim jezikom). Prvi je glagoljaski misal
tiskan u Kosinju 1483. godine.
DOLASKOM
NA DANA�NJE PROSTORE HRVATI SU SE SUO�ILI S MALOBROJNIM, ALI KULTURNO
NADMO�NIM I CRKVENO ORGANIZIRANIM ROMANSKIM PU�ANSTVOM. LATINSKI
BISKUPI SU IMALI JURISDIKCIJU NAD HRVATSKIM TERITORIJEM I NISU JE
SE HTJELI ODRE�I U KORIST HRVATSKOGA BISKUPA, PREMDA SU PRIZNAVALI
HRVATSKU POLITI�KU VLAST. TAKO JE HRVATSKI BISKUP IMAO NAROD, ALI
NIJE IMAO TERITORIJA. U BORBAMA KOJE SU SE VODILE OKO PRIZNANJA
HRVATSKOGA BISKUPA I GLAGOLJICE, DO�LO JE DO PODIJELE MEDJU SAMIM
HRVATIMA. JEDNI SU USTRAJALI NA GLAGOLJICI I HRVATSKOM BISKUPU,
DOK SU SE DRUGI PRIKLONILI SLU�BENOM LATINSKOM JEZIKU U LITURGIJI.
U TIM JE BORBAMA HRVATSKI BISKUP OSTAO BEZ SVOGA PROSTORNOGA TEMELJA.
BOSNA I HERCEGOVINA SU U VRIJEME HRVATSKIH DINASTA BILE DOMINIJ
HRVATSKE DR�AVE. NAROD ISTOGA PODRIJETLA IMAO JE ISTI DRU�TVENI
SUSTAV, PLEMENSKO URE�ENJE, ISTE TRADICIJE, JEDNAKA VJEROVANJA.
HRVATSKI SE BISKUP POVLA�I, PREMA TOME, U BOSNU, "GDJE JE KAO
'DJED' I 'BISKUP' CRKVE BOSANSKE, NASLJEDNICE HRVATSKE CRKVE, NA�AO
ZA�TITU U MO�NOJ BOSANSKOJ DR�AVI, U KOJOJ JE STARA HRVATSKA DR�AVA
NASTAVILA SVOJ �IVOT".
Pape
su bile ambivalntne prema uporabi narodnoga jezika u liturgiji.
Ipak, Inocent IV. u dvjema bulama daje u 13. stolje�u slu�beno odobrenje
glagolja�ima za biskupiju Senj i pojedine samostane na otoku Krku.
�injenica je, pak, da su glagolja�i djelovali na puno �irem podru�ju
Hrvatske. Hrvatska je bila jedini prostor pod jurisdikciom Katoli�ke
crkve u kojem se liturgija nije odr�avala isklju�ivo na latinskom
jeziku sve do konca 19. stolje�a. Pri tome valja spomenuti da su
glagolja�ke liturgijske knjige bile vjerni prijevodi propisanih
latinskih priru�nika. Uvo�enjem liturgije na narodnom jeziku na
Drugom vatikanskom koncilu, potvdila se ispravnost glagolja�koga
shva�anja odnosa izmedju univerzalnog i autonomnog, nacionalnog
i internacionalnog. Tim su glagolja�i postavili prema Vladi Gotovcu
"duhovne temelje Hrvatske", jer se njihovo stajali�te
pokazalo ispravnim, "da autonomno nije protivnost univerzalnom
nego predstavlja jedan od oblika njegovog konkretnog povijesnog
razvijanja i postojanja. Posve je to�no i njihovo stajali�te da
je jezik prije svega temelj oblikovanja jednog svijeta.
PITANJE
ODNOSA UNIVERZALNOG I AUTONOMNOG BIT �E STALNO U SREDI�TU SVIH ZNA�JANIH
OBLIKA NA�EGA NACIONALNOGA �IVOTA: MA �TO PODUZIMALI, UVIJEK �EMO
PRU�ATI ODGOVOR NA TO PITANJE! SVA NA�A OSOBITOST, ONO �TO JE ODREDILO
GLAVNE PUTOVE NA�E POVIJESTI, NA�U SUDBINU, UPRAVO JE U TOME, DA
SE NIKAD NISMO ZNALI ODRE�I NI UNIVERZALNOSTI, NI AUTONOMNOSTI.
A PREVLAST JEDNE ILI DRUGE KOMPONENTE SAMO JE UVE�AVALA NA�E TE�KO�E,
NEKAD DO RAZMJERA NACIONALNE NESRE�E.
Hrvatski
je autonomizam stolje�ima iznutra policentri�an: stalno uznemiravan
sna�nim regionalizmom, koji je posljedica povijesne policentri�nosti
na�e borbe za opstanak. Uvijek smo istodobno imali nekolio neprijatelja
- svakog na drugom kraju zemlje i svaki je kraj vodio svoju bitku:
stolje�ima je svatko imao neko svoje posebno rati�te!
NEMILOSRDAN
JE NA� IDEALIZAM I MI SMO BEZ NJEGA NEMOGU�I. OSTAJE PITANJE DA
LI JE ON KOBNA I BESKRAJNA ZA�ARANOST ILI JE SVE BLI�I OSTVARENJU
HARMONI�NOG ODNOSA U KOJI OD PO�ETKA - OD GLAGOLJA�A - VJERUJE".
"GLAGOLJA�KA PISMENA TRADICIJA OSTAJE UGRA�ENA U KULTURNOJ
BA�TINI EUROPE I OSOBITO HRVATSKE".
KNJI�EVNO
STVARALA�TVO HRVATA STOLJE�IMA JE PRAKTI�KI DVOJEZI�NO. NJEGOV LATINSKI
DIO JE U PUNOM SMISLU SASTAVNI DIO EUROPSKE KNJI�EVNOSTI, OSOBITO
STVARALA�TVO ZRELIH OBLIKA I SADR�AJA OD HUMANIZMA DO SREDINE 19.
STOLJE�A. JEDNI SU HRVATSKI LATINISTI STVARALI U RATOVIMA, IDEJAMA
I POLITI�KIM SUKOBIMA RAZDIRANOJ DOMOVINI, A DRUGI SU JE NAPUSTILI
I DJELOVALI U RAZLI�ITIM ZEMLJAMA EUROPE.
Knjiga Tihomira Nui�a pod naslovom "U
potrazi za slobodom i kruhom" izlazi po�etkom prosinca na njema�kom
jeziku. Hrvatski Portal u �vicarskoj objavljuje u nastavcima mjestimice
skra�eni hrvatski prijevod knjige.
-
NASTAVLJA SE -
TIHOMIR
NUIC
|
