U POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM
Na tragu Hrvata u �vicarskoj

HRVATSKI MIKROKOZMOS

�tokavski je dijalekt, iako druk�ije sociolingvisti�ke podloge, bio ujedno najra�ireniji i me�u Srbima. Stoga �e njihov jezikoslovni ideolog Vuk S. Karad�i� sve �tokavce progalsiti Srbima, a jezik "srpskohrvatskim". Ujedno je to vrijeme politi�kih nemira u Austro-Ugarskoj Monarhiji u kojem hrvatski ban Jela�i� pobjedom nad Mad�arima vra�a mad�arske revolucinare za pregovara�ki stol. Austro-ugarskom nagodbom 1868. godine ostvaren je austro-ugarski dualizam umjesto o�ekivanoga austro-ugarsko-hrvatskoga trijalizma. U Hrvatskoj je do�lo do protuhrvatske jezi�ne i kulturne politike. To je pogodovalo unifikaciji hrvatskoga i srpskoga jezika, �to se ve� od Vuka S. Karad�i�a programatski nastojalo i ideolo�ki racionaliziralo. Ovaj se kompleksni, jezi�nopovijesni i osobito jezi�nopoliti�ki program mo�e obuhvatiti terminom serbokroatizam. Cilj serbokroatizma je bio "srpskohrvatski jezik" kao novi jezik u kojem �e srpski dominirati pomo�u unitaristi�ke jezi�ne politike. Po�to su se Hrvati odlu�ili za najra�ireniji ijekavski novo�tokavski kao temelj hrvatskoga knji�evnoga jezika, zapu�taju�i pri tom �akavski i kajkavski dijalekt, izi�lo se nehotice na ruku serbokroatizmu. Za serbokroatisti�ke ideologe je posao bio jednostavan: jezi�no su pitanje razlu�ili od pitanja povijesti hrvatskoga naroda i dobili su jedan imaginarni jezik kojega su teoretski osmi�ljali. Ali jezik nastaje i razvija se u komunikacijskom sklopu i realnosti ljudi koji ga govore i dr�e da im je zajedni�ki. Stoga je temelj hrvatskoga i hrvatskoga knji�evnoga jezika "tronarje�nost" koja se kontinuirano oblikuje od 16. stolje�a, za razliku od srpskog temelja usmene predaje koja se tek po�etkom 19. stolje�a oblikuje u knji�evni jezik. Prema Leopoldu Auburgeru je "iluzija blizine" doprinijela tome da se hrvatski jezik u slavistici jedva tematizirao, do�im se istovremeno osmi�ljavalo i planiralo utopijski srpskohrvatski jezik sa svim apstraktnim mogu�nostima njegova razvoja. Naravno, to je i�lo u korist srpskoga.

AUBURGER KAO ZASTUPNIK TEORIJE HEINZA KLOSSA O "IZGRADNJI" JEZIKA, U FILOZOFIJI JEZIKA BLIZAK POGLEDIMA ALFREDA N. WHITEHEADA, POKU�AVA DOKU�ITI KAKO JE NASTAO TEORIJSKI BRODOLOM SLAVISTIKE U PITANJU HRVATSKOGA JEZIKA. SLOM JE SERBOKROATIZMA I MOGAO BITI TAKO TOTALAN I KONA�AN JER NIJE PO�IVAO NA REALNOSTI, JER PRIVIDI, VARKE, ILUZIJE I IMAGINARNE TEORIJE POSTAJU APSURDNIM U SU�ELJENJU SA STVARNO��U. "VARKA NE PO�IVA PRI TOME KAO KOD OPTI�KE VARKE U SAMOJ NEPOSREDNOJ PERCEPCIJI - U NA�EM SLU�AJU POIMANJU VELIKOGA KORPUSA LINGVISTI�KE JEDNAKOSTI HRVATSKOGA I SRPSKOGA - NEGO U ZAKLJU�CIMA IZ TOGA KOJI SE TI�U S TIM POVEZANE REALNOSTI - U NA�EM SLU�AJU STATUSOM POSEBNOGA HRVATSKOGA JEZIKA." DA BI SE IZBJEGLA TA VRSTA PRIVIDA NU�NO JE, PREMA WHITEADU, "POVEZATI PONA�ANJE STVARI S FORMALNOM PRIRODOM STVARI". U PROTIVNOM SU OBOJE SAMO APSTRAKTNI POJMOVI. SERBOKROATIZAM JE UPRAVO "STVARI" TJ. HRVATSKI JEZIK IZOLIRAO OD "PONA�ANJA" HRVATA KAO GOVORNIKA TOGA JEZIKA I ONDA JE MOGAO PROIZVOLJNO FORMULIRATI SVAKU TEORIJU PA TAKO I SERBOKROATISTI�KU. IPAK JE UMJESTO "SMRTNE KAZNE" IZRE�ENE HRVATSKOM JEZIKU, DO�LO DO PROPASTI SERBOKROATIZMA KAO HISTORIJSKOGA BALASTA JEZIKA - I ONOGA IDEOLOGIJSKOG SERBOKROATIZMA KOJI JE HRVATSKI JEZIK IZ PROZIRNIH RAZLOGA HTIO ELIMINIRATI, I ONOGA TEORIJSKOGA SERBOKROATIZMA KOJI JE ZA TO TREBAO PRU�ITI UVJERLJIVU ZNANSTVENU PODLOGU.

Preostaje nam ponadati se mirnim vremenima u Hrvatskoj u kojima �e se narod na dostojanstven na�in mo�i suo�iti sa svojom pro�lo��u; kako s dobrim tako i lo�im stranama i sve to prihvatiti kao dio sebe.

- NASTAVLJA SE -

TIHOMIR NUIC