U POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM
Na tragu Hrvata u �vicarskoj

O jednom koji pi�e enciklopediju i o jednom bonvivanu

Neki mu zamjeraju da je, pre�av�i na protestantizam, pisao svoja djela s protestantskog stajali�ta, a vrativ�i se pred smrt katolicizmu, prepravljao ih u interesu protureformacije. Ovdje ga spominjemo jer je vjerojatno prvi uporabio termin "enciklopedija" u dana�njem smislu.

O JEDNOM BONVIVANU

DOK SU SKALICEVI MOTIVI DA PRISTANE UZ REFORMACIJU UISTINU NEJASNI, IVAN FRANJO BIUNDOVIC (1574.-1644.) JE PRIHVATIO PROTESTANTIZAM IZ CISTO PRAGMATICKIH RAZLOGA. OVAJ SIROMA�NI HVARSKI PUCANIN DOBIVA HUMANISTICKU IZOBRAZBU NA RODNOM HVARU. PO SVR�ETKU PRAVNOGA STUDIJA NA PADOVANSKOM SVEUCILISTU, OTVARA ODVJETNICKI URED U RODNOM HVARU. IZBOROM ZA PREDSTAVNIKA HVARSKE PUCKE SKUP�TINE ODLAZI 1605. GODINE U ONDA�NJI GLAVNI GRAD HVARA I VECEGA DIJELA HRVATSKE OBALE, U VENECIJU. MLETACKA GA KVESTURA BILJE�I KAO POSJEDNIKA VELIKE KOLICINE HERETICKIH KNJIGA, �TO JE ZNACILO DA JE BIUNDOVIC BIO POBORNIK POLITICKE AUTONOMIJE, CIJE JE UPORI�TE UPRAVO BILO U PROTESTANSTKIM KRUGOVIMA. PRIJATELJSTVO S VRSNIM ENGLESKIM PJESNIKOM, PRAVNIKOM I DIPLOMATOM, TADA�NJIM ENGLESKIM POKLISAROM U MLETCIMA HENRYEM WATTONOM, POMOGLO MU JE DA GA ENGLESKI KRALJ IMENUJE SVOJIM PREDSTAVNIKOM U VENECIJI ZA PLACU OD 100 FUNTI. USKORO JE U VENECIJI PAPINSKA STRUJA ODNIJELA POBJEDU, A WATTON BIO PREMJE�TEN, A TO JE ZA BIUNDOVICA ZNACILO PRESTANAK NOVCANIH IZVORA.

Medutim, ovaj potomak "ilirskih kraljeva" - kako se sam nazivao - se zapo�ljava u diplomatskim slu�bama raznih europskih dvorova i postaje vrlo va�nim agentom na europskoj pozornici. Castohleplje i neuta�iva �elja za lagodnim �ivotom prisiljavali su ga da pokatkad radi i za vi�e gospodara. Stoga je cesto prilagodavao svoje ime mjestima u kojima je �ivio, tako se u Veneciji zvao Biondi, a u Londonu Biondy i Byondy. Ponovno odlazi u London i uskoro ishodi mirovinu. Tu upoznaje �vicarku zrelije dobi, sestru dvorskoga lijecnika i njome se o�eni. Posvecuje se znanstvenom i knji�evnom radu. Napisao je, osim trilogije herojsko-galantnih romana, povijest engelskih gradanskih ratova (1377.-1509.) na talijanskom jeziku, pod naslovom Historia delle guerre civili d'Inghilterra tra le due case di Lancastro e Jorc, Venecija 1673. koja je 1724. prevedena na engleski. Kasnije se povlaci na �enino imanje u Aubonne gdje i umire. Pokopan je u protestantskoj crkvici u Aubonnu.

- NASTAVLJA SE -

TIHOMIR NUI�