|
U
POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM
Na tragu Hrvata u �vicarskoj
POLITI�KI
EMIGRANTI - JURAJ DRA�KOVI�
PO�TO SU HRVATSKI ORIJENTIRANI POLITI�ARI
ODBACIVALI MA�ARSKE ZAHTJEVE, 144 VELEPOSJEDNIKA, PRIPADNIKA MAD�ARONSKE
STRANKE, IZ PROSVJEDA NAPUSTAJU HRVATSKU. ME�U NJIMA JE BIO, IAKO
IZ DRUGIH MOTIVA, GROF JURAJ DRA�KOVI� (1773.-1849.), POTOMAK JEDNE
OD NAJUGLEDINIJIH HRVATSKIH PLEMI�KIH OBITELJI, DUBOKO PRO�ET SLOBODUMNOM
IDEJOM VREMENA I UMJETNI�KI NADAREN. PREPUSTIV�I SVOJE IMANJE VE�
ODRASLIM SINOVIMA, KOJI SU SE OBVEZALI PLA�ATI MU MIROVINU, GROF
DRA�KOVI� 1833. GODINE DOLAZI SA SVOJE TRI K�ERI, A KASNIJE DOVODI
I NAJMLA�EG SINA, U �VICARSKU. U OP�INI KURZRICKENBACH VE� 1834.
DOBIVA PRAVO BORAVKA I KUPUJE IMANJE SCHLOSSGUT SCHROFEN U ISTOJ
OP�INI. PRILIKOM SVOGA DOLASKA, POZDRAVIO JE �VICARSKU STIHOVIMA:
Budi pozdravljena, zemljo slobode,
Primi me u svoje krilo,
Da zaboravim svoje muke,
Mojih dragih tu�nu sudbinu.
Sve mi mo�e� ponovno dati,
�to mi tirani oplja�ka�e,
�emu sam se nadao, posjedovao,
U �to sam neko� radosno vjerovao.
K�eri su mu se poudale: jedna u obitelj R�plin iz Emmishofena,
druga u obitelj von Viollier iz Konstanza, a tre�a u obitelj Lorenz
iz Kurzrickenbacha. Schlossgut Schrofen naslijedila je k�er Maria
Lorenz-Dra�kovich, a njezin sin Georg (1837.-1909.) vodio do 1876.
Godine 1877. dvorac je poru�en, a obitelj se preselila u Z�rich.
GROF JURAJ DRA�KOVI� JE NJEGOVAO KONTAKTE S INTELEKTUALCIMA,
RODBINOM I PRIJATELJIMA U DOMOVINI. VATRENI ZAGOVORNIK GRA�ANSKIH
SLOBODA I DEMOKRATSKI ORGANIZIRANOG DRU�TVA, DRA�KOVI� SE POSVETIO
PISANJU I OBJAVLJIVANJU OD 1833.-1844. NEREDOVITO TISKANOGA �ASOPISA
GEDANKEN AUS DER SCHWEIZ (OD TRE�EGA BROJA PO NASLOVOM FREIM�THIGE
GEDANKEN ) �IJE JE RASPA�AVANJE U MONARHIJI BILO ZABRANJENO.
Praunuk Ivan Dra�kovi� u svojim Sje�anjima zapisao je o
obitelji sljede�e:
"MOJ PRADJED JURAJ GROF DRA�KOVI� I NJEGOV SIN TEODOR �IVJELI
SU �ETRDESETIH GODINA PRO�LOGA STOLJE�A KAO IZBJEGLICE U SCHROFENU
KOD KREUZLINGENA NA BODENSKOM JEZERU U �VICARSKOJ GDJE SU OSTALI
DO KONCA �IVOTA. MOJ PRADJED, �IJA JE SUPRUGA BILA BARONICA ORCZY,
JE IMAO �EST SINOVA I �EST K�ERI. K�ERI SU SE SVE POUDALE, DOK SE
OD SINOVA SAMO TEODOR, NAJMLA�I - MOJ DJED - O�ENI AMALIJOM PL.
THOMEKOVICH, KAO SLIKA LIJEPOM K�ERI UGLEDNE ZAGREBA�KE OBITELJI
VI�EGA SUDBENOGA VIJE�NIKA. DJED JE IMAO JEDNOGA ISTOIMENOGA SINA,
MOGA OCA, I DVIJE K�ERI. MOJA JE BAKA IMALA DVIJE SESTRE OD KOJIH
SE JEDNA UDALA U PARIZU ZA DIPLOMATA COMTE GOUVERNEUR OD TAHITA.
I DRUGA SE SESTRA UDALA U PARIZ ZA PREFEKTA DEPARTEMENTA LESTAUBIERE.
NAKON �TO JOJ JE MU� UMRO U �VICARSKOJ, ODLU�I SE MOJA BAKA NA BORAVAK
U FRANCUSKOJ KOD JEDNE OD NJEZINIH SESTARA. BILA JE �ARMANTNA �ENA
�AROBNE LJEPOTE. FRANCUSKI JOJ JE BIO NAJDRA�I JEZIK, SVIRALA JE
KLAVIR I VODILA DUHOVITE RAZGOVORE. SESTRIN �OGOR JE BIO INTIMNI
PRIJATELJ NAPOL�ONA III.
Nakon �to je bakin sin Teodor 1850. ugledao svjetlo dana u Bo�njakovini,
ona nije vi�e podnosila boravak tamo, nego se vratila u Pariz, a
sina je prepustila na �uvanje vjernoj dadilji Jani. Kratko vrijeme
nakon toga umre u Schrofenu njezin mu� kao ugarski poklisar u �vicarskoj.
Pradjed Juraj nad�ivio je sina i dalje je pisao i objavljivao u
svescima Gedanken in der Schweiz (Slobodoumne misli).
PRADJEDOVA NAJDRA�A K�ER MARIJA JE UPOZNALA U �VICARSKOJ POZNATOGA
LIJE�NIKA LORENZA I UDALA SE ZA NJEGA. TRAGI�NA JE SUDBINA HTJELA
DA ONA UMRE NAKON PORO�AJA PRVOGA DJETETA, KOJE JE DOBILO IME JURAJ.
SIN OVOGA JURJA LORENZA, EMIL, JE BIO NADARENI SLIKAR, ALI JE UMRO
MLAD U OBERWIESU KOD R�TIA, GDJE JO� �IVI UDOVICA ELISE, RO�ENA
HONEGGER, SA SVOJOM DJECOM.
Ve� spomenuta dadilja moga oca brinula se za nj tako uspje�no da
ju je baka, kad bi posjetila domovinu, zbog zdravoga i krasnoga
izgleda djeteta uvijek puno hvalila. Razumljivo je da su tada�nja
putovanja bila druk�ija od dana�njih. Tako su pradjed i djed bje�ali
u �vicarsku na ko�iji koju su vukli konji, koje bi se povremeno
izmjenjivalo. Tako je i baka morala putovati, ipak si je ponekada
mogla priu�titi udobnost �eljeznice".
OVAJ TEKST POTJE�E IZ SJE�ANJA GROFA IVANA DRA�KOVI�A (1876.-1971.),
JURJEVA PRAUNUKA KOJI JE 1945. POBJEGAO PRED KOMUNIZMOM, NAPUSTIV�I
VELIKO IMANJE I DOMOVINU I U �VICARSKOJ, NAKON VELIKIH PUSTOLOVINA
DOBIO AZIL 1946. EMIGRANTSKE GODINE JE PROVEO SKROMNO �IVE�I U WALDU
ZH GDJE MU JO� UVIJEK �IVI MLA�A K�ER. NAPISAO JE ZANIMLJIVA I POU�NA
SJE�ANJA NA NJEMA�KOM, A RUKOPIS JO� UVIJEK �EKA NA NAKLADNIKA.
-
NASTAVLJA SE -
TIHOMIR
NUI�
|
