|
U
POTRAZI ZA SLOBODOM I KRUHOM
Na tragu Hrvata u �vicarskoj
POLITI�KI
EMIGRANTI - VINKO KRI�KOVI� I FRAN MA�URANI�
"KAO �LAN SABORA
I PODBAN, KRI�KOVI� JE IMAO VELIKI UTJECAJ NA POLITIKU I UPRAVU
SVOJE ZEMLJE U VRIJEME PRVOGA SVJETSKOGA RATA DO SLOMA DVOJNE MONARHIJE
1918. UPRAVLJAO JE HRVATSKOM PO EUROPSKOM UZORU I POSTOJANO BRANIO
HRVATSKE NACIONALNE INTERESE U ODNOSU NA BE� I BUDIMPE�TU. KAO ZAGOVORNIK
REFORMI MONARHIJE U SMISLU TRIALISTI�KE DR�AVE, ZASTUPAO JE POTPUNU
RAVNOPRAVNOST HRVATSKE S AUSTRIJOM I MA�ARSKOM. NADAO SE DA POBJEDNICI
PRVOGA SVJETSKOGA RATA NE�E SRU�ITI MONARHIJU KAO �IMBENIK RAVNOTE�E
IZME�U NJEMA�KE I RUSIJE NEGO SAMO TRA�ITI TEMELJITU REFORMU.
Kri�kovi� je bio
protivnik jedne zajedni�ke ju�noslavenske dr�ave. Takvu dr�avu je
smatrao nenaravnim i nezdravim rje�enjem jer Hrvati i Srbi pripadaju
razli�itim kulturama - zapadnoj i bizantsko-ortodoksnoj. Dr�ao je
nemogu�im konsolidaciju prve Jugoslavije od 1918.-1941. zbog hrvatsko-srpskih
suprotnosti i za to je dobio potvrdu u zbivanjima za vrijeme Drugog
svjetskog rata. Kao vjerni poklonik Zapada, Kri�kovi� je bio demokrat.
Stoga nije bio sporazuman s Paveli�evom diktaturom u Hrvatskoj.
Boljelo ga je �to Zapad nije odbacivao samo diktaturu nego �to je
ujedno poricao pravo hrvatskoga naroda na nacionalnu neovisnost.
PROF. KRI�KOVI�
JE BIO ORDINARIUS NA SVEU�ILI�TU U ZAGREBU. PISAO JE PONAJBOLJE
STUDIJE O SLAVENSKOJ OBITELJSKOJ ZADRUZI I PREVEO SVA SHAEKESPEAREOVA
DJELA NA HRVATSKI. BIO JE UVA�ENI POLITI�KI PUBLICIST. SVE DO KONCA
�IVOTA OBJAVLJIVAO JE RASPRAVE O AKTUALNIM POLITI�KIM I KULTURNIM
PITANJIMA U HRVATSKIM EMIGRANTSKIM �ASOPISIMA.
Bio je veliki prijatelj
�vicarske i divio se �vicarskoj demokraciji. Vi�e od 40 godina posje�ivao
je �vicarsku svake godine kao turist, da bi se 1944. kao emigrant
za stalno nastanio u njoj. Iz ljubavi prema slobodi napustio je
domovinu u dubokoj starosti, kako bi u �vicarskoj u miru umro."
Vinko Kri�kovi� je u svojoj oporuci od 22. listopada 1952. godine
za�elio da se ostatak novca nakon njegove smrti ulo�i u zakladu
"Stiftung Prof. Kri�kovi�", �ija je svrha "potpora
izbjeglica iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne u �vicarsku".
Zaklada je utemeljena 9. svibnja 1953. godine s glavnicom od 38'802.65
�vicarskih franaka. Prema statutima izbjeglice su mogle dobivati
potporu samo od kamata, a glavnica je ostajala nedirnuta. U prolje�e
1992. godine Zaklada je uga�ena, a glavnica se uporabila za potporu
"izbjeglica iz biv�e Jugoslavije". Posthumno mu je tiskana
knjiga Posljednji eseji, Madrid 1955.
Fran Ma�urani�
Je li umro netko
tko je �iv, a ne zna se gdje? Upravo se to pitanje odnosi na pisca
jednog od najljep�ih knji�evnih ostvarenja u hrvatskoj knji�evnosti,
pjesama u prozi Li��e, 1887. Frana Ma�urani�a (1859.-1928.). "Plemi�koga
podrijetla, imu�an, bistrouman, poliglot, k tome stasit i privla�ne
vanj�tine", biva 1900. godine otpu�ten iz austro-ugarske vojske
zbog "povrede �asni�koga dostojanstva" i netragom nestaje.
Otada �ivi kao "mit u nadahnu�ima hrvatskih knji�evnika, kao
povremena vijest na novinskim stupcima, kao iseljeni�ka legenda
u razgovorima". Pisac pogovora knjizi Li��e i druga djela,
Matica hrvatska, Zagreb 1916. vjeruje da je Fran mrtav. Tek slu�ajni
susret Frana s ne�akinjom u podzemnoj �eljeznici u Berlinu 1912.
otkriva naju�oj rodbini da je �iv. Gdje je to�no proveo 12 godina,
nikad se ne�e saznati. Slutilo se da je obilazio kockarnice, saznalo
se da je obu�avao vojsku u Africi u borbi protiv europskih kolonizatora,
a sam je priznao da je obi�ao sve kontinente osim Australije. Je
li boravio u �vicarskoj ne mo�e se utvrditi sa sigurno��u. Njegova
kratka novela U lavskoj jami �ija je radnja smje�tena u Z�rich i
u kojoj se iznose detalji iz susreta s ruskim emigrantima, kasnijim
vo�ama ruske revolucije, upu�uje na takav zaklju�ak. Zbog nesretnih
politi�kih okolnosti i neslobode njegova naroda, nikad se nije htio
vratiti u domovinu. Umro je u Berlinu 1928., a posmrtni ostatci
su mu 1971. preneseni u Hrvatsku.
-
NASTAVLJA SE -
TIHOMIR
NUI�
|
